Socijalne mreže! Hmm… Ne trčite pred rudu!

😀
Post započinjem smješkom i to ne bez razloga!

Najsmješnije su mi kolege sa radnog mjesta. Konačno su shvatili da moraju koliko toliko poznavati engleski jezik i rad na računarima.

I to za potrebe službe. Baška je ludovanje na socijalnim mrežama.

Ali kasno.

U žurbi da što brže i više nauče neki su zapadali u ćorsokake. Čak otkrili cijeli svoj život i identitet na dlanu te poklonili lovu  domaćim i svjetskim dangubama i lopovima. Zadužili se do boga miloga igrajući blentave igrice i tome sl.

Eh, ti su mi najkrvaviji.

Oni tek sad otkrivaju LinkedIn, Twitter, MySpace ili recimo aktuelan Facebook!   

I sad me ubiše pozivima na druženje “anam-onam”! Nema šta! Ljudi otkrili toplu vodu sa zakašnjenjem!

Citiram sa jednog od svojih blogova:

A evo sad da vam kažem da sam se ispisao sa LinkedIn-a. Da, još prije nekih mjesec ili dva, stvarno se ne sjećam. Digli su mi pritisak sa prcanjem oko toga što smije “obični” član a što smije onaj koji plaća i tako još nekim svinjarijama koje su počeli raditi.

Još jedan “servis” dizajniran da pokupi nešto za skoro pa baš ništa. I eto, nisam dugo čekao da se počne dešavati ono što sam naslutio. Počeli su opako prcati sve na LinkedIn-u… U stvari toliko da su neki pokrenuli “njakvu” grupu … ma… pročitajte i sami… Oni bi da im ljudi prevode servis koji donosi lovu i plaća se… eh… za nula eura ili dolara! 😀

Link:

http://www.nytimes.com/2009/06/29/technology/start-ups/29linkedin.html?src=twr

Budalaši ali skontat će ljudi prije ili kasnije da ih neko prca u vijuge. Kad tome dodamo izmjenu u Facebooku koja će sve poruke napraviti javnima po defaultu… osim ako ih ne zatvorite u nekakve grupe.

Tačnije svako će moći kliknuti na vaš profil i zatražiti da mu postanete “prijatelj” i odmah moći čitati sve vaše poruke bez da ste ga potvrdili.

Ha… vidio Facebook da ide Twitteru pa i on digo nogu. Baš se pitam koliko će još potrajati ta Facebookomanija. A i Twitter… hehe… osim što većina onih koji otvore account NIKAD ne pošalje više od jedne poruke!
Evo kako stvarno stoji to sa Twitterom i tinejdžerima. Ne, oni SMS-aju… još uvijek i sve više…  😀

Pogledajte i ovaj link:

http://manjgura.hr/mediji/tradicionalni-mediji-i-dalje-broj-jedan-medu-tinejdzerima/

ehehehhehehehe…

Citat:

Hehe, koji budalaši. Mislim da se teoretičari socijalnih mreža polako počinju meškoljiti u svojim udobnim foteljama jer… hej… znate li u što se pretvori mreža sa 60 miliona korinsika?

U ovo…

Coca-Cola te želi dodati kao prijatelja na Facebooku. Potvrdi da poznaješ korisnika Coca-Cola kako bi ste postali prijatelji na Facebooku.
Za potvrdu ovog zahtjeva za prijateljstvom, idi na:

Ili…

Hi, taboovoice

XXX (XXX) is now following your updates on Twitter.
A little information about XXX:

I dok je kod  Twitter-a to “sljedbenik” (follower) kod Facebook-a je to “prijatelj” (friend).

Kako meni neko koga nikad u život nisam vidio može jednim klikom postati prijatelj?! Hmm…

Za mene riječ prijatelj ima sasvim drugačije  značenje koje Facebook očito zloupotrebljava. U stvari Facebook uništava riječ prijatelj ali… koga to briga?

Ionako neće još dugo biti u modi.

Previše krivih koraka su napravili i jednostavno će prije ili kasnije izluditi ljude koji će prije ili kasnije  početi koristiti neki drugi, treći ili petnaesti servis slične namjene!

LUDILU NEMA GRANICA!

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane!   

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno! 

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…

Snalažljivi svećenik

Mlada žena sjedi u avionu pokraj svećenika.

‘Oče’ – kaže mu ona – ‘Smijem li vas zamoliti za jednu uslugu?’
 

‘Vrlo rado. Što mogu učinit za Vas, kćeri?’

 ‘Dakle, znate kupila sam jedan jako skupi i posebno dobar brijaći
aparat za Dame pa se bojim da ću na granici morati platiti jako
visoku carinu za njega. Biste li ga mogli vi sakriti ispod vaše mantije?’ 

 

‘Mogu kćeri moja, samo ima jedan problem: Ja ne mogu lagati ali dajte mi tu spravu, nekako ću uspjeti valjda. Već će mi nešto pasti na pamet.’

Na aerodromu pita carinik svećenika da li ima nešto za prijaviti.

 ‘Od glave do sredine ništa za prijaviti moj sine’ – potvrdi
svećenik.

Malo začuđen, pita carinik : ‘ A od sredine na dolje?’

‘Tamo dolje – kaže svećenik – imam jednu spravu za Dame koja još nikad nije bila upotrebljena!’

Carinik se glasno nasmije i vikne: ‘Slijedeći molim….!!!’