Arhive oznaka: prodaja

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Sjećate li se ratnih novčanih bonova?

Itekako se sjećam i dok sam živ neću ih zaboraviti! Šućur Allahu pa me pamet još dobro služi!

E, sad, 40 ovakvih je značilo kutija najgorih cigareta… (Vek, Niko i Drina zamotana u papir od OSLOBOĐENJE novina)!

Za dvije cigare sam mogao dobiti “ono u ono”!

Ko ne vjeruje…

Haj b000! A što bi vi meni vjerovali? Muško sam. Znam za koliko mi je nuđeno!

Kako je rat napredovao prvobitni bon od 10.000 dinara je devalvirao strahovito. Na slici vidite ručno pravljenu motalicu ali ovaj put sa novčanicom od 100.000 dinara (iako pre-tiskom na njoj piše broj 10) za koju si mogao kupiti samo jednu ili u najboljem slučaju, dvije cigarete. Ovdje je sve original “ratno” osim Samsona kojeg i dan danas kupujem u obližnjem shop-u!

Biznisom su se bavile izbjeglice iz podrinja koje smo velikodušno primili u osnovnu školu “Franjo Rezač” koju su sad vlastodršci prekrstili u “Kreka”!

Hmm. I mrtav Franjo im smetao. Eh, svašta!

Na što su se nama žalile izbjeglice

-slab smještaj,

-jednolična ishrana u zajedničkoj menzi,

-nedostatak dovoljnog broja sanitarnih čvorova i mogućnost obavljanja higijene,

-žal za rodnim krajem i tako to…

OK! Uvažavao sam njihove žalbe. Bili su u pravu!

Na što smo se mi žalili izbjeglicama

-na neurednost (kao da nisu muslimani kakvim su nam se predstavljali),

-spolne bolesti

-hajvansko ponašanje,

-po cijeli dan slušali Cecu Veličković (‘arkanOVCU’) i ostalu srbo-četničku muzičku ergelu a u međuvremenu posjećivali mesdžid,

-na neodlazak izbjeglih vojno sposobnih muškaraca na ratište a tražili od nas tuzlaka da im vratimo imanja, domove i njihovo dostojanstvo,

-na njihovo vozikanje automobilima kad je litar dizela koštao 40 DM (ondašnjih),

-na njihov šverc živežnim namirnicama kad smo mi (tuzlaci) bili gladni a oni osioni (nigdje brašna, soli a Tuzla grad soli, ulja kojeg smo mi dobivali oko 1 dl po domaćinstvu mjesečno a oni prodavali na litre i tome sl.),

-mrzili su nas bezrazložno umjesto da mi mrzimo njih, najgoru pogan što je ova Bosna iznjedrila! Biva, što i nama nisu kuće i zgrade spaljene, bolje bi ih razumjeli! Hmm…

Ima toga još da sad ne nabrajam. Otišao bih predaleko…

Izbjeglice nisu uvažile naša mišljenja i pritužbe!

Moji lični utisci i zamjerke spram izbjeglica

-neobrazovana rulja koja ne zna ni selam nazvati kako treba,

-neškolovanost (sav jad i čemer tamnog bosanskog vilajeta se stuštio u Tuzlu i naš kanton),

-glasno slušanje muzike (+ ekavica) od njihovih haračlija (srbo-četnika) kao u inat nama domicilnim,

-seks za dvije cigarete (da sam muslimanka ne bih se tako jeftino prodao),

-supruge šehida su se još za rata udavale za drugog (nisu još ni prežalile svog muža) a primale (i dan danas primaju) pomoć od države,

-dokopale se Švedske, Amerike, Njemačke i sad mi se smiješe sa naslovnica Facebook-a i drugih društvenih mreža i još mi kažu da sam budala i glup što i ja nisam za njima otišao tamo! A ko bi vam branio Bosnu i Hercegovinu onda?! Hmm…

Idemo dalje…

-njihova djeca (mnoga od njih djeca LETEĆIH HOLANĐANA) i ne pomišljaju na povratak jer se i nemaju na što vratiti… njihova je budućnost TRULI ZAPAD a on se kosi sa našom bosanskom (pa  i islamskom ako hoćete) tradicijom,

-sad me banuju (udaljuju) sa chat-mreža i community portala jer biva  ja sam, njihovoj patnji, najveća briga i brana povratku!

Jesam zaheban, a?

Rekoh ja sebi da neću više pisati duge postove jer njih niko neće da čita. Raja radije gleda slike.

E, pa, tabko* vas je i onda skonto a kamoli sad!

Gamad ostaje gamad. Iz dimija se ne može izaći. To vam je božiji usud! Neka vam je na sramotu što perete američka, švedska ili njemačka govna u WC-ima!

To je vaš krajnji domet i to me tješi! Nema od vas haira!

p.s.

Post u vječnoj doradi… (nisam još sve rekooo….)

Manet…

TABKO*

Samoliječenje – trend ali i odgovornost

Htjeli vi to ili ne, morate priznati da ste ne mali broj puta svjesno zaobišli posjetu ljekaru nadajući se da će vam biti bolje ako uzmete neki lijek u obližnjoj apoteci! Svoj postupak ste racionalno pravdali zaobilaskom gužvi u pretrpanim ambulantama i željom da za svaku sitnicu ne otvarate bolovanje po svaku cijenu!

Ja sam svoju kućnu, priručnu apoteku, formirao već odavno. Silom prilika, naravno, pravdajući se gore pomenutim razlozima. Moram priznati da sam shebao zdravlje na  gore i moj primjer ne preporučujem nikome. Bojeći se podobrog odbijanja od plate kad si na bolovanju a i sve prisutnijim mobbingom (koji je toliko vidljiv da je to apsurd), odlučio sam se na samoliječenje kod kuće dok nije dotjeralo “cara do duvara”!

Na kraju sam ipak morao otići ljekaru i otvoriti OPRAVDANO  bolovanje. Još me ljekar napao s vrata: “Što mi se nisi ranije javio?”

Nigdje onog  galantnog persiranja! Kako on meni i ja njemu istom mjerom.

Još mi i on bio pristao na muku! Nekako preko volje, razgovor se sveo na:

-Ono isto boli, jel?

-Da!

-Imaš li lijekove?

-Imam.

-Znači, da ništa ne pišem?

-Ne piši, nemoj se zamarati! 😀

I ja njemu na per-si!

Vidio sam da se on nije ni mislio pretrgnuti i prepisati mi recept za neke od lijekova sa tzv. “esencijalne liste” na nekom od onih “obojenih” recepata. 

Morao sam platiti punu cijenu za lijekove. Nije mi bilo druge!

Osim šefa, niko od mojih radnih kolega nije ni nazvao da makar upita za moje trenutno zdravstveno stanje! Makar jedan utješan SMS, reda radi.

A svi nose brand-name odjeću i obuću i voze nove skupocjene automobile. Ja jedini sa oldtimerom na poslu! :mrgreen:

Šta kažu stručnjaci o samoliječenju?

Određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta a dio su trenda samoliječenja!

Posljednje decenije i u našim apotekama, u skladu s novim svjetskim trendovima samoliječenja, mnoge proizvode možemo nabaviti bez ljekarskog recepta. U SAD-u takva praksa postoji već odavno a u evropskim je zemljama počela znatno kasnije i tek posljednjih desetak godina polako zauzima svoje mjesto.

Jedna je od definicija lijeka u najširem smislu da je to supstanca koja, unesena u organizam, hemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. Zbog toga je prodaja lijekova strogo kontrolisana a obično se dobivaju samo na ljekarski recept. No, posljednjih decenija preovladava mišljenje čak i u stručnim krugovima, da kod blagih zdravstvenih problema nije baš uvijek potrebna posjeta ljekaru. Uz to, određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta. Za njih se sve češće koristi naziv OTC (od engleskog izraza “Over The Counter”), što bi u bukvalnom prevodu značilo “s druge strane recepture” ili kolokvijalnije, “preko pulta”. Tačnije, OTC su lijekovi i medicinski proizvodi koji se mogu dobiti i bez ljekarskog recepta.

U tu grupu proizvoda spadaju lijekovi prirodnog porijekla, medicinski proizvodi i lijekovi koji imaju nizak stepen toksičnosti, veliku terapijsku širinu, znatnu sigurnost kod mogućnosti predoziranja a moguće interakcije s drugim lijekovima svedene su na najmanju mjeru. Zato se mogu koristiti kod dobro poznatih indikacija i korisniku služiti za samoliječenje.

Samoliječenje kao trend

Od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica  jer se time bitno smanjuju troškovi zdravstvenog osiguranja. Samoliječenje je važan element zdravstvenih sistema u modernim, razvijenim zemljama. To, naravno, podrazumijeva i veći nivo znanja o zdravlju i bolesti  pa se edukaciji pacijenata poklanja sve više pažnje. Ako se malo pažljivije analizira nivo znanja o zdravlju u pojedinim zemljama i razina dostignutog standarda, vrlo brzo ćemo uočiti da je ona u direktnoj korelaciji ili jednostavnije rečeno, što je viši standard života u nekoj zemlji, viši je i nivo znanja o zdravlju njezinih stanovnika.

Tome su se priključile i brojne farmaceutske firme i distributeri u BiH  pa tako svakodnevno možemo putem različitih medija (novine, radio, TV, javne tribine) dobiti najnovije informacije o pojedinim proizvodima. Te trendove, naravno, prati i uvažava svaka savremena država, koja regulativom kontrolira kvalitet i stavljanje u promet OTC proizvoda a na taj način, posredno  i jasnoću informacija namijenjenih pacijentu. Kako je ljudsko zdravlje vrlo osjetljivo područje, tako su i strogi zakoni koji reguliraju izdavanje dozvola za promet OTC proizvoda.

Samoliječenje kao trend, sve je raširenija pojava i u nas  jer se pomoću lako dostupnih OTC preparata mogu vrlo jeftino i brzo sanirati manji zdravstveni problemi.

Kod upotrebe OTC proizvoda važno je pridržavati se nekoliko osnovnih uputa:

  • prije korištenja obavezno je pažljivo pročitati oznake na proizvodu i uputstvu za korištenje,
  • ne prekoračiti preporučeno vrijeme upotrebe,
  • nikad ne uzimati veće doze od preporučenih (ovdje ne vrijedi pravilo “više je bolje”),
  • uvijek pročitati i sastav OTC preparata zbog mogućih reakcija i preosjetljivosti,
  • pažljivo pročitati indikacije i nuspojave kao i napomene, kad je ipak bolje potražiti savjet ljekara,
  • ljekara obavezno informirati o svim u međuvremenu korištenim OTC proizvodima, kako bi se spriječila moguća međudjelovanja s novim lijekom koji je već propisan,
  • ne koristiti proizvod nakon isteka roka trajanja.

Uloga ljekara

Veliku ulogu u informisanju pacijenata o OTC proizvodima ima ljekar. Zahvaljujući njegovom obrazovanju i trajnom stručnom usavršavanju kao i dostupnosti pacijentu, on je svakodnevno u prilici dati informacije, savjetovati i promijeniti eventualno pogrešno zdravstveno ponašanje pacijenta.

U većini evropskih zemalja OTC proizvodi prodaju se isključivo u apotekama a u SAD-u je dopuštena prodaja i u samoposlugama. Međutim, pacijent koji nabavlja lijek u apoteci u prednosti je pred onim koji prividno ima veću slobodu da OTC proizvod nabavi i u distributivnoj mreži supermarketa jer ljekar je, zahvaljujući specifičnu obrazovanju i iskustvu, osoba s kojom se treba posavjetovati prilikom kupnje OTC proizvoda. Naravno da će kao profesionalac koji razumije ograničenja automedikacije, savjetovati pacijenta da potraži savjet ljekara kad na temelju svoje stručnosti i iskustva procijeni da je to ipak potrebno.

No, ne smije se zaboraviti ni vlastitu odgovornost prema zdravlju i bolesti, kao ni odgovornost kad je u pitanju korištenje OTC proizvoda.

Što je dostupno u Bosni i Hercegovini?!

U našoj zemlji bez recepta se mogu dobiti proizvodi za sljedeće namjene:

  • kombinacije vitamina i minerala koje odgovaraju preporučenim dnevnim dozama,
  • antireumatici za lokalnu upotrebu,
  • antiseptici za lokalnu upotrebu,
  • preparati za lokalnu i oralnu terapiju nosne sluznice,
  • antihistaminici za lokalnu upotrebu,
  • sekretolitici i mukolitici,
  • antimikotici i dermatici za lokalnu primjenu,
  • laksativi i karminativi,
  • antidijaroici,
  • eupeptici i antacidi,
  • lokalni preparati koji se primjenjuju kod bolesti vena,
  • neki preparati koji djeluju na bolesti oka i uha,
  • nenarkotički analgetici i antipiretici i njihove kombinacije u dozama koje ne izazivaju toksična djelovanja,
  • biljni proizvodi blagog djelovanja.

Sve kategorije proizvoda mogu se sa sigurnošću koristiti i bez ljekarske preporuke pod uslovom da se strogo pridržavate propisanih uputa o indikacijama, dozama i dužini upotrebe kao i o mogućim nuspojavama. Dobro je pri kupnji iskoristiti znanje i iskustvo ljekara a o korištenju upoznati i ljekara porodične medicine prilikom sljedećeg susreta.

Zapamtite da korištenje OTC proizvoda u svakom slučaju znači i vašu veća odgovornost za vlastito zdravlje.

p.s.

Sad je do vas!

Odgađanje kupovine automobila

Tragom članka u kome doslovno piše da  …  je prošle godine u BiH prodato nešto više od 10.000 novih limuzina, što je za trećinu manje nego u 2008. Stručnjaci misle da će i u 2010. prodaja padati zbog siromaštva građana ali i zbog straha od ekonomske krize!

Hmm… Ne znam kako je ugledni auto magazin “BH auto” dospio do ovih podataka ali mene je to poprilično iznenadilo. Čak mi i drago bilo. Ne za pad prodaje već za broj prodatih NOVIH automobila. Čak sam i  ja bio potencijalni kupac. 😀

Toliki broj novih automobila na BiH cestama u posljednje tri godine. Odlično, pomislio sam. Bolja tehnička ispravnost i sigurnost na cestama. Zar ne?

Da se osjeti dašak svježine na cestama, osjeti se! Moram to priznati ali to je, kad sam malo bolje razmislio, samo kap u moru iako je BiH mala zemlja.

Kreditne linije još nisu prilagođene radničkom sloju kojem i sam pripadam. Ako i jesu, kamate su užas živi!

Pomalo zavidno sam gledao na nove, male jurilice na gradskim semaforima ili kad me pretiču na otvorenoj cesti. Ja kao obična fukara. Vozim auto star 25 i kusur godina. Skoro oldtimer-a!  :mrgreen:

Hajde de nekako što je i staro ali pitaj boga šta je ko prevozio u krntiji kao što je moja. Nisam jednom  u polovnjacima koje sam vozio nalazio tragove  brašna, šećera, graha, kafe, papira, građevinskog materijala, životinjskih ostataka! Sjedišta bi obično bila zamazana svim i svačim (da sad ne spominjem) tako da sam nakon svake kupovine odmah išao na ono skuplje generalno pranje sa paročistačima te se koristio svakakvim  modernim sredstvima za uklanjanje nepoželjnih mirisa…

citiram dalje…

Auto-tržište u BiH doživjelo je potpuni kolaps, nakon što je, pod uticajem svjetske ekonomske krize i pooštrenih kreditnih uslova, prošle godine kupce našlo jedva nešto više od 10.000 novih automobila, što je za trećinu manje nego u 2008. Te, rekordne godine, prodato je 16.746 kola! Stručnjaci misle da će ove godine prodaja biti još gora.

Iako se ovi podaci, koje je prikupio auto-magazin „BH auto”, odnose na 11 mjeseci prošle godine, statistike pokazuju da je prodaja automobila u BiH pala kao i u cijeloj Evropi, bez obzira na to što su trgovci gotovo cijele godine kupce mamili povoljnim akcijskim popustima.

Sunovrat auto-tržišta pojedini analitičari pripisuju i indirektnom uticaju svjetske krize, odnosno sveopštoj atmosferi pesimizma u društvu, zbog čega se očekuje da bi i u ovoj godini prodaja mogla da nastavi hod silaznom putanjom. Tako Milan Potkonjak, donedavni generalni menadžer „Renoa” za BiH, vjeruje da će ova godina biti još gora i da će mnogi dileri trljati ruke ako uspiju da ponove čak i prošlogodišnju, katastrofalnu prodaju.

Prema njegovim riječima, na sunovrat prodaje uticalo je i to što su zapadna tržišta, čije su vlade mahom subvencionisale kupovinu novih automobila, kako bi spasle sopstvenu auto-industriju, „pokupila” sva vozila namijenjena za tržište BiH, pogotovo ona jeftinija. Zbog toga, kako objašnjava Potkonjak, mnogi dileri nisu mogli da zadovolje potrebe bh. tržišta koje je, i pored drastičnog pada, ipak pokazivalo interesovanje za jeftinije četvorotočkaše, mahom u vrednosti do 20.000 KM.

 Naša prodaja je opala za više od 50 odsto, jer kupcima nismo mogli da obezbedimo dovoljno jeftinijih automobila, koji su i najtraženiji, poput „reno klija” i „dačije sandero”. S druge strane, na naš pad je uticalo i ukidanje carina na automobile iz EU, pošto smo do sada imali dobru prodaju naša dva modela, „klija” i „megan sedana”, koji se proizvode u Turskoj i bili su jeftiniji od ostalih jer se na njih nisu plaćale carinske dažbine. Mi, doduše, nismo nikakav izuzetak, jer su gotovo svi uvoznici doživeli pad prodaje, osim retkih marki koje su koliko-toliko uspele da održe dobre poslovne rezultate – kaže Potkonjak.

On ističe da su na pad prodaje znatno uticale i banke, koje su podigle kamate na auto-kredite, ali i dodatno pooštrile uslove za dobijanje kredita, zahtevajući žirante, kasko osiguranja i druge oblike obezbjeđenja.

Za najskuplje nema krize

S druge strane, pojedini uvoznici, koji su doživjeli drastičan pad prodaje, vjeruju da građani BiH nisu osiromašili u toj mjeri da sebi ne mogu priuštiti novi automobil, nego da su podlegli sveopštoj atmosferi pesimizma zbog efekata svjetske krize. Slađenko Galić, direktor „Verano motorsa”, banjalučkog dilera „Pežoa”, koju je na području BiH ostvario ukupan pad prodaje od 32 odsto, kaže da potencijalni klijenti odlažu kupovinu novih automobila za neko bolje vrijeme jer automobil gubi svoje mjesto na listi prioriteta.

– Pod utiskom svih priča o krizi, ljudi se plaše za svoju egzistenciju, pa odlažu odluku o kupovini automobila, sve i kad imaju novac. Zato sam i ubijeđen da se pre radi o odlaganju kupovine nego da baš svi u toj meri osjećaju direktne efekte svjetske krize. Istovremeno, činjenica je da su preduzeća drastično smanjila kupovinu automobila, jer su, zbog krize, i sama suočeni sa smanjenom prodajom svojih proizvoda – smatra Galić.

Da, ipak, ima istine u tvrdnji da se u krizna vremena nabolje prodaju najskuplji proizvodi, pokazuju i podaci o prodaji najluksuznijih limuzina, čija vrijednost nerijetko premašuje i 200.000 maraka. Tako je zastupnik „Poršea” do decembra prošle godine prodao čak 18 svojih ultraskupih modela, a gotovo podjednako skupoceni japanski „leksus” na bh. tržište plasirao je osam svojih limuzina!

Pa ti sad budi pametan. Uglavnom znam da sam ove godine sigurno odustao od kupovine novog automobila.

Polovnjaci više nemaju šanse kod mene ma kako dobro bili očuvani i tehnički ispravni!

Hajd’ zdr'ao…

( do iduće godine :mrgreen: )

Zar se i celulit prodaje?

Hajde de, da sam ja tragao za malim oglasima lične prirode ali pronaći me na Facebooku i ponuditi se i to po cijeni od 300 € za jedno “ugodno popodne”! Bog te mazo! Više od prosječne plate u BiH! 

Cijena za cijelu noć je fiksno 600 € (+ posebne želje) sa nadahnutom, romantičnom elokventnom damom uz to još i poliglotom (kaže da govori šest jezika) 😀

Što je još smješnije, odjavljen sam sa FB-a već osam  mjeseci ali svakojake poruke osim redovnih spamerskih,  još uvijek stižu!

Nisam ni ja veslo sisao. Ne žalim para za dobar provod. Provod u svakom pogledu. Piće, meze, dobra mjuza, lijepe žene… Sasvim sam prosječan bosanac koji je sve to prošao ali sve besplatno. U stvari nije baš bilo besplatno jer sam za ugođaj plaćao npr. romantičnom večerom ali nikad nisam plaćao kurve. Niti želim! Klapa!

Svijeće, pihhh… Nisam umro pa da  mi trebaju!   :mrgreen:

Ja vala ništa ne vidim sa gornje slike. Ako vi vidite, imate bujnu maštu. Ako već plaćam ja ne želim maglu! Želim konkretno! Jasno i opipljivo! Imam i pravo na to, zar ne?  Za svoje pare valjda mogu da biram! Dovoljno sam ostario da znam šta želim zauzvrat!

Evo primjer jedne dame sa svjetske scene.

Rihanna, kad bi od zlata bila, ostala bi neobljubljena od mene!

Ovo Rihanna! Bljak! Sad su joj 21 ili 22 godine. Provjerite. Više ni ja ne znam! Mogu da zamislim njeno lice i tijelo kad dođe u moje godine!

Vrhunac vrhunaca je naša ljepojka iz Sarajeva. Ona za sebe kaže da je studentica, da ima 22 godine, studira to i to, uspješna je, nadahnuta, ugađa sve želje, no limit žensko! Jedina granica je nebo! Doslovno prevedeno! E, hebi ga ako je ovo vaša plavuša iz snova. Ja vidim muške tetive na nogama  i postporođajne strije. Vidim da nema ni guze ni sika a stomak je vješto skriven u  trikou ili kako li se već zove ovaj odjevni predmet! Kako li će tek izgledati sa 32, 42 ili sa 52 godine? Naravno, ovo je samo jedna od njenih slika. Izabrao sam najbolju koju sam mogao!

E, vala, nije ni moja ćuna ratni zločinac! Ne dam u svašto turat!

 

Ne dam svoju platu za kilo celulita!

Kako li tek izgledaju one “ugodno popunjene”? Strah me i da pomislim!

I na kraju nešto posve nezabrinjavajuće!

Nije mi se digo! Pritisak mislim!

Zašto?!

Puno pitate. Stvarno ste! 😀

Nasmijte se iako su vremena teška!

Prodajem ladu trula višnja, više trula nego višnja!

 

Što je prdež? Krik govneta za slobodom!

 

Red bull – daje ti krila! Rakija – pogon na sve četiri!

 

Mlađi muškarac stoji u redu u supermarketu kad spazi zanosnu plavušu iza njega kako mu maše i smije se. Iznenadio se da mu maše takva ljepotica, i iako mu se odnekud učinila poznatom, nije imao pojma odakle, pa je upita:
. Oprostite, mi se znamo?
Ona mu odgovori:
. Možda se varam, ali mislim da ste vi otac jednog mog djeteta!
Film mu se vrati unazad na dan kad je jedini put bio nevjeran. Rekao je:
. Bože, jeste li vi striptizeta s moje momačke večeri, koju sam pred svim prijateljima prcao na bilijarskom stolu, dok me je vaša prijateljica mlatila po guzi mokrim celerom i gurala mi krastavac u šupak?
. Ne – odgovori ona – Ja vašem sinu predajem engleski.

 

Došao unuk-narkoman kod babe i pita:
. Baba, jesi li vidjela one moje tabletice sa stola?
Tek će baba:
. Ma kakve tabletice, jesi ti vidio one zmajeve u kuhinji?!

 

 Australijom skače ženka kengura i na svakih 100 metara stane. Iz njenog stomaka izviri pingvinčić i povraća k’o blesav. Na Antarktiku u grupi pingvina, sjedi kengurčić, povremeno kihne i gunđa:
. Jebem ti razmjenu učenika!

 

Sjede u avionu Škot, Francuz i Afganistanac. Dolazi stjuardesa i pita ih što će piti. Škot odmah reče:
. Ja ću jedan škotski viski.
Francuz:
. Ja ću jedno francusko vino.
A afganistanac će:
. Meni ništa, sad ću voziti.

 

Zašto žene trljaju oči kad se ujutro probude?
Zato što nemaju jaja!

Pita Mujo Fatu:
. Hoćeš Fato, bolan, da se igramo Big Brothera?
Fata, sva sretna, odgovara:
. Hoću Mujo, hoću.
A Mujo će na to:
. Fato, govori ti Big Brother! Imaš dvije minute da napustiš kuću!

 

Muja i Fata vode ljubav i Fata kaže Muji da joj napravi bebu. Poslje završenog seksa pita Fata koje ime da daju bebi. Mujo skida kurton i kaže:
. Pa, ako se izvadi iz ovoga, zvat ćemo ga Dejvid Koperfild!

 

Da li znate tko je prvi spomenuo ‘PDV’?
Vojislav Šešelj kada je rekao:
. Ja mvzim pedeve!

 

Znate li šta je sreća u nesreći?
Kada ti žena kaže da imaš najveći kurac u komšiluku.

 

Vratila se Fata od ginekologa pa je Mujo pita:
. I, kako pica?
. Dobro.
. Kako sise?
. Dobro.
. Kako šupak?
. Eeee!  Za tebe me nije pitao!

 

 Zaustavio prometni policajac Muju.
. Dobar dan! Dajte mi vašu vozačku dozvolu.
. Evo ti kurac! Polaži k’o i ja, pa ćeš je dobiti!

 

 Pipao sljepac turpiju nekih pet minuta, a onda je, sav bijesan, bacio i rekao:
. U životu nista gluplje nisam pročitao!

 

Ševe se Mujo i Fata već tri sata ali ni jedno da svrši.
Legne Mujo sa strane, zapali cigaretu, uzdahne i kaže:

‘Šta je Fato, ni ti se nikog nemoš sjetit?’

 

Putnici u avionu su već sjedili na svojim mjestima kad je ušao prvi pilot,
Mujo, s crnim naočalama na očima, čvrsto držeći uzicu svog psa za slijepe.
Pas ga je odveo u kabinu. Putnici su se začuđeno gledali ali su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima.
Ubrzo potom uđe drugi pilot, Suljo. Također sa crnim naočalama na očima,
obazrivo pipajući svojim bijelim štapom po avionu i ode  prema pilotskoj kabini.
Putnici zbunjeno sjede na svojim mjestima kao prikovani.
Ubrzo se upališe motori i avion počne rulati po pisti.
Putnici su prestrašeni, avion divlja po stazi, oni do prozora ugledaše močvare koje počinju tamo gdje pista završava i čvrsto se uhvatiše za svoja sjedišta.
 Avion se sve više približava močvarama i putnici su sve više uplašeni.
Kada je avion stigao blizu kraja piste i močvara se opasno približila zavlada
panika i svi počeše vrištati. U zadnjem trenutku avion se podiže s piste i uspješno poleti.
U pilotskoj kabini: ″Jebo te Suljo, jednom će putnici početi kasno vrištati
i svi ćemo otići u pizdu materinu !!!″  ((( 😀 )))