Arhive oznaka: plaćanje

Nema ni sranja bez plaćanja!

Eh, koliko se namučih da smislim naziv za ovaj post!

Vulgaran? Šta me briga. Moj je blog.

Od Jošanice do Zenice 2 KM + 2 KM nazad ... Vožnja čisto radi ćejfa!

Eto, recimo. Bili ste na moru. Financijski ste se iscrpili a djeca traže još. Djeca su nezasitna. Koliko god im daš, malo im je.

Neka djece, reći ćete.

Da bi vidio stari most u Mostaru daj još dvije KM! Parking hotela RUŽA!

Ama neka ih. I ja kažem. Šućur Allahu! Ja svoje odhranio (dijete) i na put selamio. Pa sad kako mu je, tako mu je.

Pa šta je onda problem? Pitate se?!

Gdje zapelo TABKO*

Za divno čudo samo jedna KM ispred vrela Bune u Blagaju! Hmm.... Da se nisu zajebali?!

Ostalo dijete u meni. Dijete istraživač. Nemirko. Ne mogu sjedit’ na jednom mjestu. Morao sam na povratku sa mora obići neka mjesta koja smo pohodili dok nam je rahmetli babo bio živ!

Ono što sam napisao u prethodnim postovima o instant roditeljima i njihovoj “galofak” djeci koja ne poznaju BiH (baška uži zavičaj kako treba) ali zato poznaju sve kompjuterske, gejmerske, GSM i sl.cake…

Eh, moj rahmetli babo. To sad košta. Ni pišat’ ni srat’ ne možeš a da ne platiš!

Sjećam se kad si mene i brata vodio  na vrelo Bune da posjetimo znamenitu tekiju. Tada se nije plaćao ulaz. Sad se plaća.

Što je previše, previše je!

 

Plus za moju hanumu! Nisam halalio ni za jednu kartu! Čista pljačka!

 

Sjećam se da si nas vodio na sok i sladoled u prijeratni hotel “RUŽA”. Nikad nisi plaćao parking. A, ko bi ti smio tada naplatiti. Tad je bio socijalizam. Poslao bi nadobudnog u pičku materinu i on bi se pokupio kao kuja podvijena repa!

Hajd’ sad ako smiješ. Hajdučija zavladala!

Platio sam babo ali nisam halalio.

Najveća hajdučija je bila u inače jeftinom Neumu spram Orebića (Hrvatska) sa kojeg sam pobjegao nakon par dana neprimjerene skupoće!

Naplaćeni dani i kad mi auto nijer bilo u Neumu!

 

Aman jarabi! Tog 31.08.2010. god. sam bio na jezeru Sniježnica, duboko na teritoriji tuzlanskog kantona! Zar nije smiješno?!

Koliko sam se naplaćao idući kući,  komotno sam mogao još jedan pa možda i dva dana ostati na moru!

I na Boračkom jezeru su htjeli ali sam im se ispsovao onako “borački”!

Vidjeli ljudi, imaju posla s “budalom” pa me se okanili!

I na slapovima Kravice su htjeli ali sam zarežao kao bijesan pas! Da mi naplate gledanje. Jock’! Ne dam!!!

SFRJ … žalopojka!

KAD SRBIN HRVATU KAŽE “BRATE”

 
 KAD SLOVENCI PIĆE PLATE
 
 
KAD SE MAKEDONCI IZBORE ZA VEĆE PLATE
 
 
 
KAD SE CRNOGORCI POSLA LATE
 
 
I KAD BOSANCI SVE TO SHVATE
 

BIĆE OPET SFRJ…

 

BRATE!

Pišanje u vjetar za prvomajske praznike

Član sindikata mi dođe nešto kao “biti po inerciji”  jer godinama plaćam redovnu članarinu a što se tiče pokreta DOSTA  sva sreća da sam ostao samo na nivou simpatija na Fejsbuku! Izašao sam odande!

Obrukao bih se a to nikako ne želim pod stare dane!

Šačica jada, koja bi da predstavlja mene, radnog čovjeka, pišala je u vjetar!

I ostala pomokrena vlastitom pišakom!

Jock’  ja!

Ni 500 ljudi u Sarajevu! I sad ću ja još ispasti kriv što nisam došao. Dobro je da nisam i da sam poslušao zdrav razum!

Ovi su možda promovisali sebe ali mene nikako! Ni u najdubljoj mašti to ne smijem da zamislim!

Odoh popiti sedativ! Nasikirah se džabe!

NAPOMENA:

Post cenzurisan od strane “unutrašnjih organa”!   😀

Poželio sam…

Osim nekih kapitalnih ulova poželim ponekad i da plivam. plivac 
Nekad bih igrao lopte kraj rijeke ili jezera. fudballer 
Dosta mi je lažnih medalja.  Angie je zaslužila svaku koju je dobila ( garantujem )!
Muzičar sam,  ciganski orkestarnekad bih pustio pokoju iz sveg glasa… Pobogu čovjek sam, nisam hajvan!
Želim roštiljati   rostiljljrazanjnja ne biti obavezan sa takmičarskim zahtjevima.
Takmičenja ostavljam “novim budalama” željnim dokazivanja! ( ja više ne vidim materijalni stimulans u tome, heh…možda sam ostario, a?)…
Ponekad volim i popiti pokoju  okruzen alkoholom( ne zamjerite mi!)
Jednostavno…
Vrijeme je za buđenje! budjenjnje 
Dok nekog ne opali po džepu… hajjj… nejseee…
Nisam vas napustio!
Naprotiv!
Hvala vam na riječima podrške. Angie nek’ radi kako hoće. Ja idem svojim putem ali nikad više neću biti SPORTSKI ribolovac!
Ako mi dragi A.dž.š. dozvoli, od sad idem u ribolov za svoj ćejf!
Do sad to nije bio slučaj!
BISTRO NARODE*