Arhive oznaka: sin

Facebook je opasan po džep!

Tragom članka o dječaku koji je potrošio potrošio 1400 dolara na e-farmu, riješih da čisto informativno napišem i ovaj post.

Pa sad, ko se dozove pameti, biti će dobro!

Igrate Farmville igru putem Facebooka?

Igrao je i jedan britanski dječak ali on je u igru dosad spiskao oko 1400 dolara, što svog džeparca, što novca svojih roditelja.

 

U čitavoj priči, zapravo je, nastradala kreditna kartica dječakove majke, sa koje je za potrebe Farmvillea, mladi fan skinuo čak 950 dolara.

Treba istaknuti kako je igra Farmville, od proizvođača Zynga, inače u potpunosti besplatna ali za sve one koji žele ‘strelovito’ napredovati, postoji i opcija za kupovinu virtualnog novca u igri, pravim novcem.

Time igrač dobije par pogodnosti, poput kupnje objekata i predmeta, inače nedostupnih regularnim igračima ali koji nisu toliko bitni za igru, već više za nekakav vid “prestiža” unutar igre. Nakon što su se roditelji žalili na skupocjenu naviku svojeg sina, Facebook mu je ugasio korisnički račun a iz Zynge su roditeljima jednostavno preporučili – ‘Upotrijebite passworde (lozinke) za pristup kompjuteru’!!!

 Banka isto tako neće vratiti potrošen novac majci  jer ona slučaj nije prijavila policiji.

I eto, na kraju je dječak, koji je zapravo ovisan o uzgajanju e-žitarica, e-stoke te održavanju e-farme, stvorio mnoštvo problema roditeljima.

Zbog čega?

Zbog gomile novca potrošenog na doslovno – ništa. 😀

Prepisano sa Guardiana.

Advertisements

Snalažljivi svećenik

Mlada žena sjedi u avionu pokraj svećenika.

‘Oče’ – kaže mu ona – ‘Smijem li vas zamoliti za jednu uslugu?’
 

‘Vrlo rado. Što mogu učinit za Vas, kćeri?’

 ‘Dakle, znate kupila sam jedan jako skupi i posebno dobar brijaći
aparat za Dame pa se bojim da ću na granici morati platiti jako
visoku carinu za njega. Biste li ga mogli vi sakriti ispod vaše mantije?’ 

 

‘Mogu kćeri moja, samo ima jedan problem: Ja ne mogu lagati ali dajte mi tu spravu, nekako ću uspjeti valjda. Već će mi nešto pasti na pamet.’


Na aerodromu pita carinik svećenika da li ima nešto za prijaviti.

 ‘Od glave do sredine ništa za prijaviti moj sine’ – potvrdi
svećenik.

Malo začuđen, pita carinik : ‘ A od sredine na dolje?’

‘Tamo dolje – kaže svećenik – imam jednu spravu za Dame koja još nikad nije bila upotrebljena!’


Carinik se glasno nasmije i vikne: ‘Slijedeći molim….!!!’

Nasmijte se iako su vremena teška!

Prodajem ladu trula višnja, više trula nego višnja!

 

Što je prdež? Krik govneta za slobodom!

 

Red bull – daje ti krila! Rakija – pogon na sve četiri!

 

Mlađi muškarac stoji u redu u supermarketu kad spazi zanosnu plavušu iza njega kako mu maše i smije se. Iznenadio se da mu maše takva ljepotica, i iako mu se odnekud učinila poznatom, nije imao pojma odakle, pa je upita:
. Oprostite, mi se znamo?
Ona mu odgovori:
. Možda se varam, ali mislim da ste vi otac jednog mog djeteta!
Film mu se vrati unazad na dan kad je jedini put bio nevjeran. Rekao je:
. Bože, jeste li vi striptizeta s moje momačke večeri, koju sam pred svim prijateljima prcao na bilijarskom stolu, dok me je vaša prijateljica mlatila po guzi mokrim celerom i gurala mi krastavac u šupak?
. Ne – odgovori ona – Ja vašem sinu predajem engleski.

 

Došao unuk-narkoman kod babe i pita:
. Baba, jesi li vidjela one moje tabletice sa stola?
Tek će baba:
. Ma kakve tabletice, jesi ti vidio one zmajeve u kuhinji?!

 

 Australijom skače ženka kengura i na svakih 100 metara stane. Iz njenog stomaka izviri pingvinčić i povraća k’o blesav. Na Antarktiku u grupi pingvina, sjedi kengurčić, povremeno kihne i gunđa:
. Jebem ti razmjenu učenika!

 

Sjede u avionu Škot, Francuz i Afganistanac. Dolazi stjuardesa i pita ih što će piti. Škot odmah reče:
. Ja ću jedan škotski viski.
Francuz:
. Ja ću jedno francusko vino.
A afganistanac će:
. Meni ništa, sad ću voziti.

 

Zašto žene trljaju oči kad se ujutro probude?
Zato što nemaju jaja!

Pita Mujo Fatu:
. Hoćeš Fato, bolan, da se igramo Big Brothera?
Fata, sva sretna, odgovara:
. Hoću Mujo, hoću.
A Mujo će na to:
. Fato, govori ti Big Brother! Imaš dvije minute da napustiš kuću!

 

Muja i Fata vode ljubav i Fata kaže Muji da joj napravi bebu. Poslje završenog seksa pita Fata koje ime da daju bebi. Mujo skida kurton i kaže:
. Pa, ako se izvadi iz ovoga, zvat ćemo ga Dejvid Koperfild!

 

Da li znate tko je prvi spomenuo ‘PDV’?
Vojislav Šešelj kada je rekao:
. Ja mvzim pedeve!

 

Znate li šta je sreća u nesreći?
Kada ti žena kaže da imaš najveći kurac u komšiluku.

 

Vratila se Fata od ginekologa pa je Mujo pita:
. I, kako pica?
. Dobro.
. Kako sise?
. Dobro.
. Kako šupak?
. Eeee!  Za tebe me nije pitao!

 

 Zaustavio prometni policajac Muju.
. Dobar dan! Dajte mi vašu vozačku dozvolu.
. Evo ti kurac! Polaži k’o i ja, pa ćeš je dobiti!

 

 Pipao sljepac turpiju nekih pet minuta, a onda je, sav bijesan, bacio i rekao:
. U životu nista gluplje nisam pročitao!

 

Ševe se Mujo i Fata već tri sata ali ni jedno da svrši.
Legne Mujo sa strane, zapali cigaretu, uzdahne i kaže:

‘Šta je Fato, ni ti se nikog nemoš sjetit?’

 

Putnici u avionu su već sjedili na svojim mjestima kad je ušao prvi pilot,
Mujo, s crnim naočalama na očima, čvrsto držeći uzicu svog psa za slijepe.
Pas ga je odveo u kabinu. Putnici su se začuđeno gledali ali su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima.
Ubrzo potom uđe drugi pilot, Suljo. Također sa crnim naočalama na očima,
obazrivo pipajući svojim bijelim štapom po avionu i ode  prema pilotskoj kabini.
Putnici zbunjeno sjede na svojim mjestima kao prikovani.
Ubrzo se upališe motori i avion počne rulati po pisti.
Putnici su prestrašeni, avion divlja po stazi, oni do prozora ugledaše močvare koje počinju tamo gdje pista završava i čvrsto se uhvatiše za svoja sjedišta.
 Avion se sve više približava močvarama i putnici su sve više uplašeni.
Kada je avion stigao blizu kraja piste i močvara se opasno približila zavlada
panika i svi počeše vrištati. U zadnjem trenutku avion se podiže s piste i uspješno poleti.
U pilotskoj kabini: ″Jebo te Suljo, jednom će putnici početi kasno vrištati
i svi ćemo otići u pizdu materinu !!!″  ((( 😀 )))

Eh, kad smo buraz i ja carevali…

Ne sjećate se prijeratne Jugoslavije. Na oko sve dostupno ali ipak zabranjeno. Zabranjeno sve što stiže sa divljeg “trulog” zapada!  Carinske barijere su bile skoro nepremostive! Po “starke” i farmerke se išlo do Trsta i skupo su se plaćali “sumnjivi brand-name” proizvodi! U vrijeme Markovića izmišljena je Mađarska pa su tamo moje “kokošarke” išle po Vaj-krem i slične bad proizvode!

Tad je bio car ko je imao Marshall pojačalo ili Fender gitaru! Upravo to smo imali buraz i ja! Danas ali i onda, svaka je “konjina” to mogla imati! U čemu je razlika?

Jedina razlika je bila u tome što su nekad sinovi glavonja (tuzlanskih) imali sva moguća “kulturološka” vrata otvorenim! Tada se nije marilo za vizionare u koje i sam sebe (pa i brata), ubrajam!

Kako nam se ta KULTURA “obila o glavu”, uvjerio nas i prethodni rat!  Ti su nas “kulturolozi” i “brđani”  gađali granatama s okolnih brda i planina! Sva sreća Tuzlu nisu uspjeli ubiti. Tuzlu i tuzlanski model suživota! Tuzlanski modus vivendi…

O tuzlanskoj KAPIJI sam posebno pisao! Vratite se na moje prethodne postove!

Buraz i ja, ostali, obični smrtnici. Ko nas hebe! Danas nigdje nema onih koji su kreirali kulturnu scenu Tuzle i regije sjevero-istočne Bosne i Hercegovine! 

Za nevjerne bebe evo jedna slika tek toliko da se prisjetimo starih vremena kad je  u povojima bila kolor fotografija! Morali smo se zadovoljiti crno-bijelom kombinacijom!

Izuzetno sam ponosan na ovu sliku iako vama možda ništa neće značiti!

Tada su na sceni bili “babini” sinovi ali su uvijek kod nas dolazili po savjet kad bi pokušavali uraditi demo-snimke, nadajući se slavi na jugoslovenskom prostoru!

Nema više Juge!

Hvala Ruski i Sadiku i Radio KAMELEONU što nas se ponekad sjete! Hvala na divnom pokušaju da ne odemo u zaborav!

Tuzlanska legenda … Predrag-Predo Stanković

“Umjerene” reakcije na moj rad i bivstvovanje u tuzlanskoj rock-sceni!

Naravno ne smiju se zaboraviti ni tuzlanske legende!
TERUSI

Pošto su ovo BOSNARIJE a ne antologija Yu-ROCK scene, neću više o ovoj temi! Bosnarije se bave sasvim drugačijim temama!

Slike su izvađene iz albuma i iz prigodnih brošura i knjiga (antologija) koje su bile tako popularne u predratno i postratno vrijeme!

nastavlja se…

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…

Paparazzo u neuspjeloj akciji! Biva ja!

Danas je bio “Kup Tuzle 2009”. Nisam išao tamo. Riješio sam da se provozam našom dragom BiH! Za malo ne platih glavom!

Kad me ne ubiše momci iz osiguranja!

Kad gledate tu djecu, djecu budžovana, rekli bi da su prava nevinašca! Šteta što nemam sve fotografije (neke sam sačuvao za ne daj bože i sklonio ih na sigurno mjesto van stana!)  jer ta djeca su se svojski trudila da izgledaju poderano, kao da su napuštena od roditelja i društva.

Pokušaj stvaranja nekog, kako da kažem, lažnog imidža, kao biva, ista su raja kao i “normalna” raja sa ulice, znate ono, poderane farmerice, majice od 2-5 KM, povraćanje radi povraćanja (snimanje istog!), seksanje da se sve vidi i da svi vide kako mlada tinejdžerica uživa kod prve defloracije (biva i ja kao tobožnji voajer!) Ma, ne pada mi na pamet! Nisam ovo ciljano gledao. Sve je čista slučajnost!

Ja išao u prirodu da se odmorim i mal’ ne platih glavom! Bog te mazo…

Hmm…

Znam da se ovdje ne vidi puno ali slike su u pripremi! Za ne daj bože nečija lica sam morao sakriti… Radim na tome ovih nekoliko časova… ako ne zaspim prije toga… Za danas sam stvarno, preumoran! Vjerujte mi na riječ!

Pogleda mutnog, zagledani negdje u daljinu, žive u svom nekom imaginarnom svijetu, pjevaju “narodnjake” (Halid Bešlić-Cigo im je uzor!) , seksaju se na otvorenom sa svim i svakim, drogirani, alkoholisani! Čak sam imao i poziv tamo, preko ograde od dvije mlade (maloljetne) dame ali neki nadobudni momak iz osiguranja je smatrao da sam “opšta opasnost” po mlađariju. Htio me pošteno prebiti. Vidio sam mu to iz zakrvavljenih očiju. Sva sreća imao sam upaljen motor od automobila. Ponekad je pametnije pobjeći i ne izazivati gužvu!

Sutra, nekad, kad čujete, predozirala se ta i ta osoba, sin ili kćer tog i tog na psihijatriji, saobraćajna nesreća objavljena onako uzgred samo sa inicijalima (recimo sudarili se M.S. i H.R. i zadržani na liječenju u KC-Sarajevo npr.), nemojte se čuditi!

Ne prave greške djeca običnih smrtnika. Rijedak je to slučaj!

Ovdje je u pitanju obijest!

Čista obijest!

Dok sam pokušavao da snimim (nenamjerno) ovaj jednominutni video-klip, do rezervisane vikendice je tri puta došlo taxi-vozilo sa novim pridošlicama i dva puta dostavno vozilo (mislim da je pizza i nekoliko gajbi piva bilo u pitanju, nisam siguran!)

Hm…

(nastavlja se…)