Arhive oznaka: posao

Nema meda na hrastiću… Rekoh vam ja!

Godinu dana čekanja na odgovor za najozbiljniji posao stoljeća! Eto, javih se na jedan od referala (javio sam se na više njih-situacija je ista) i ne dobih odgovora što mi je baš čudno. Referali tragaju za onima koji će se uključiti (čitajte prevariti) po klasičnoj MLM piramidalnoj šemi pa me čudi zašto me nisu “objeručke” prihvatili?!  Hmm…

A ja se ponudio kao žrtveni jarac! Šege radi…

Do dana današnjeg nema odgovora od petnaestak referala! Prepali me se ili su i sami uvidjeli zabludu pa se okanili ćoravog posla?!

Kopija mog email-a poslanog izvjesnom Fikretu koji sad ‘poheba’ sve trebe u kraju, voza Porsche i ‘ladi se pivom u ekskluzivnim kafićima i restoranima dok mi oblizujemo usne i pucamo od “zavidluka”!

Lakovjerni… navalite…

od moja adresa (sakrivena)

to zateamnet1@fikrets.ws

datum21. travnja 2010. 18:33
predmetPozdrav!
poslao/la gmail.com

sakrij detalje 21. 04. 2010.
Poštovani!
Prosto sam “bombardovan” GDI ponudama pa sam htio provjeriti da li je ova vaša adresa tačna i da mi kao čovjek čovjeku (ne malom djetetu) pojasnite o čemu se ovdje radi!
Konkretno me interesuje.
-ozbiljnost ovog poslovanja,
-količina i brzina zarade,
-koliko vi zarađujete trenutno od ovog?
 
 
Da zaključim.
 
GDI (global domains international) je uzaludan pokušaj jer za hosting  jedne stranice traže 10$ mjesečno!!!

Puno je to tražiti od  jadnog bosanca i hercegovca!
Uz to, ako želite odustati, nemate šanse za to!
Bar koliko sam informisan…
 
Oni od vaše kartice nastavljaju uzimati novac! Jedino da ih nazovete direktno u SAD (a trošak poziva bi dotukao svakog)!

Loša verzija piramidalne sheme, nerealne cijene (npr. za BiH tržište) i tiskanje novih korisnika je sve već viđeno.
Možda jesu legalni ali nisu za svakoga.

Uglavnom, veliki minus protiv toga.

A ako stvarno znate za neki korektan i konkretan honorarni posao za kod kuće (za malu ekstra zaradu) volio bih da mi javite svoja iskustva.
Meni se čini da samo ako nešto samostalno pokreneš, možda nešto bude od toga.
Honorarno na području BiH, Hrvatske i Srbije je gotovo nemoguće naći.
 
Srdačan pozdrav
(moje ime)
Tuzla

Nema meda na hrastiću!

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

Bijeg od svakodnevnice – jezero Bistarac kod Lukavca

Obično preumoran kad idem s posla odaberem neku destinaciju na kojoj bih se odmorio, malo napario oči, zadovoljio kulinarske prohtjeve i eventualno prosurfao internetom i poslao vam par sličica kako bih dočarao makar dio te atmosfere.

Ovaj put, nešto kraća destinacija. Odredište mi je bilo bistaračko jezero i “Ontario”, sportsko-rekreativni i ribolovni kompleks u privatnom vlasništvu (pod zakupom).

Malo sam razgledao i riješio dok se moj smuđ ne ispeče da prošvrljam ovim kompleksom. Ionako je bilo vrijeme ‘ni ručku ni večeri’!       😀

Prelijepo ali malo gostiju.

Bašta restorana me podsjetila na more ali od morske vreve ni traga! Jedino što je zvučalo na more (a da li je ikako i trebalo da “zvuči”)  je vješto uklopljeno miomirisno mediteransko raslinje uz, pored mene i nadamnom! Dobar potez vlasnika.

Velika “sala”” prazna…

Smuđ (sa svim mogućim dodacima i posebnom marinadom) te čaša biranog vina, upotpunili su mi kompletan ugođaj  narušen jedino paprenim računom koji bi po svakoj logici trebao biti makar za polovinu jeftiniji! Pohvala kuharu dok mi je preljubazni konobar, iskreno govoreći, bio sumnjiv!

Pošto nikad nisam žalio novaca za ćejf,  za lijepe stvari ili ugodan provod, ni sad neću kukati ali sigurno je da me Ontario neće vidjeti  još koju sezonu.

Za ovoliko novca potrošenog na sasvim prosječan ručak, mogao sam komotno otići mojim dizelašem do Neuma! 

Ovo je čisto radi poređenja.

Neke cijene za one koje zanima ribolov. Dnevna dozvola 10 KM, noćna (čuj, zar je dozvoljeno noćno pecanje, 30 KM)!

Blagonakloni portir će vam ulaz naplatiti 2,5 KM samo za gledanje jezera i “njegovih” lepota jer sam slabo vidio da se neko kupa ovdje a “udarna” je sezona! Sva sreća taj račun nisam platio jer sam išao u restoran. Koliko je dobro informisan taj dobri čikica sa kapije pa nije znao kolika je cijena ulovljenog šarana, amura, soma ili neke druge kapitalne ribe ako riješite da je ulovljenu osim slikanja ponesete sa jezera!

Cijena iznamljivanja prazne drvene kućice (brvnare-bungalova u raspadu) je 50 KM dnevno. Nešto jeftiniji su bili ostali dovitjlivi privatnici iz obližnjeg sela. Pod seoskim turizmom,  korištenje sobe ili čak cijele kuće se ove godine kreće od pišljivih 25 KM (soba za jednu noć a zna se kome je ovo namjenjeno) pa do fantastičnih 150 KM za cijelu kuću! Dnevno, naravno!   😀

Bog te mazo. Skuplji su od ‘rvatskih morskih nemani.

Hmm…

Vlasnikov parking a i većina privatnih okolo, dnevno košta jednu KM. To je ujedno i najjeftinija usluga ovdje!  :Woow:

Pa-pa Ontario do nekih boljih vremena…

Tuzla izdržala roktanje krmaka!

Najavljeno okupljanje na Brčanskoj Malti od strane Odbora za njegovanje oslobodilačkih ratova Vlade RS-a, završeno je.

Sve je prošlo bez ikakvih problema iako je prema izjavama koje su davali u Tuzli, ovo bio politički skup, a ne kako je najavljivano, sjećanje na žrtve.

Kolona autobusa iz Bijeljine stigla je u kišnu Tuzlu predvođena crnim limuzinama. Možete predpostaviti da su u njima bili oni kojima su puna usta njihovog naroda ali nisu baš bili raspoloženi da se miješaju s tim istim narodom u autobusima.

Policija MUP-a TK je izvanredno odradila posao obezbjeđenja ovog skupa!

O samom skupu bi se moglo pisati s punim uvažavanjem da nije bilo onih kojima je umjesto paljenja svijeća bilo važnije da se čuju njihove izjave i komentari. Čitaj roktanje!

U izjavama nema ništa novo!

Sve smo to do sada čuli ili pročitali ali kao tuzlacima koji pamte maj 1992. godine, nije nam bilo nimalo ugodno, u našoj Tuzli, u bivšoj Skojevskoj ulici, slušati priče o “zločinu nad nedužnim vojnicima”, “masakru”, “zločincima Bešlagiću i Jurišiću” …

Paljenje svijeća i odavanje počasti poginulim vojnicima nije provokacija ali sve što je izgovoreno jeste, na što je teško bilo ostati ravnodušnim.

Čak je i u vjerskom obredu “zločin nad nedužnim vojnicima i oficirima” napadno potenciran pa se pitam koje bi jače riječi od “zločin” i “masakr” koristili da se ne daj bože umjesto o naoružanoj vojnoj koloni radilo o nenaoružanim civilima, starcima, ženama, djeci.

Bitno je da tuzlaci nisu reagovali na provokacije.

Bitno je da nismo ispali krmci kao oni!

A tako bih  poštenski  “nalemao” pojedine!