Arhive kategorije: Komunikacije

Ah! Što bih rado nekog poslao u materinu!

Imao sam laptop 2008. god, imao sam i 2009. i ove 2010. a koliko znam ovaj novi će mi fercerati i u 2011. godini ali uhvatiti signal nečega što se zove besplatno skoro pa da je nemoguća misija!

Pošto me niko danas nije zvao na božićno slavlje (nije im fer ali neću sad o tome), prežderavanje,  krkačenje, iće i piće (znaju svakako da bolujem od upale žuči) odlučih malo da se provozam gradom u ovo praznično vrijeme.

Naravno, ponio moj mobać i laptop i onako više se nadajući nego siguran u sebe i mogućnosti najnovije tehnike, ponovo riješih da se pokušam konektovati na taj ‘besplatni wireless’.

Vraga!

Nema šanse na hot mjestima a i plaća se abnormalno skupi parking. Sva “vruća” mjesta za konekciju su baš u zoni plaćenog parkiranja pa da sam se i uspio konektovati, naplaćao bih se parkinga. A wireless besplatan. Pa ti sad budi pametan. Naravno, svi konobari ali i sami vlasnici okolnih ugostiteljskih objekata, gledaju te nekako poprijeko. Jebe se njima za moju konekciju. Njima je bitnije da od mene izvuku koju marku za piće koje mi se ne pije (a i ne smijem) ili jelo, meze, pečenje a ne jede mi se premasno, preprženo. Osim toga, od kuće uvijek krećem sit. Naučio sam to još od ratnih (čak i prijeratnih) vremena. Najedem se a da li će me kod domaćina počastiti, ne želim da strahujem!

Nakon nekoliko ugostiteljskih objekata u centru grada, nakon mrkih pogleda konobara, strahujući da me one “čike” što provjeravaju i naplaćuju parking ne uhvate bez naplate (parkirao automobil ispred jedne zgrade kao  tobožnji stanar, 🙂 krenuh dalje…

Provozah se automobilom oko hotela TUZLA  pa iza pravoslavne crkve u Tuzli a probah i sa panonskih jezera! Konekcije je bilo prethodnih godina ali ove 2010. god. ni jednom nisam uspio uhvatiti signal!

Tačka!

Neću više ni pokušavati. Ionako plaćam više internet konekcija. Neznam šta ću i s njima jer nikad ne potrošim onoliko koliko plaćam mjesečno  ali lafina da nešto ima, da postoji tjera me na psovke sa najgorim mogućim vokabularom!

Možda neko i pročita ovaj post pa me ugosti (nikome neću ostati dužan) u svom domu ako je stanovnik užeg centra grada!

Vrijeme je bilo da se iz nečega što se zove testna faza pređe u drugu pa u treću. Obećanje-ludom radovanje! Ispadoh budala, platih na jednom mjestu sokić, na drugo bljak-kafu, potroših malo dizela (ali mi i to žao), osjetih dio božićne atmosfere na ulicama (nisu više ni Božići što su nekad bili), ubiše djeca petardama sa obližnjih zgrada…

Raspoloženje-nula! Vrijeme-nula! Još i nekakva susnježica pokušava između onog rominjanja kiše. Ukratko, bezvezna subota. Tješim se. I to je život. Hmm…

*Evo, šta je na zvaničnim web-portalima objavljeno a da već mjesecima (možda i godinama) nije ažurirano!*

Tuzla Wireless City (TESTNA FAZA) 

26.09. 2008. godine Tuzla se pridružila grupi gradova širom svijeta koji nude svojim građanima, studentima, poslovnim ljudima i turistima besplatni bezični internet. Rezultat je to projekta „Tuzla Wireless City – Faza 1“ koji se intenzivno priprema i implementira kroz suradnju između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla

 

 

Partneri 

Projekat Tuzla Wireless City je rezultat saradnje između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla.

 

Osnovne informacije

26.09.2008. godine Tuzla će se pridružiti  gradovima širom svijeta koji nude svojim građanima, studentima, poslovnim ljudima i turistima besplatni bezični internet. Rezultat je to projekta „Tuzla Wireless City – Faza 1“ koji se intenzivno priprema kroz suradnju između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla.
BIT Centar je projekat koji mladim, talentovanim i perspektivnim mladim ljudima omogućava da razviju vlastite ideje, pokrenu i razviju firme iz polja Informaciono – komunikacionih tehnologija nudeći svoje proizvode i usluge na domaćem i stranom tržištu. Uvijek se teži uvođenju nekih novih usluga koje će mladim ljudima omogućiti da imaju sve što njihovi vršnjaci već duže imaju u razvijenim zemljama. Ideja pokretanja projekta „Tuzla Wirless City“ je nastala na inicijativu Općine Tuzla u saradnji sa norveškim partnerima i ljudima okupljenim oko BIT Centra. Sa razvojem novih tehnologija u Tuzli ovo je bio očekivani slijed događaja, da kao prvi grad u BiH u novim tehnologijama, trebamo biti i uzor drugim za pružanje usluga i u oblasti bežičnog interneta.

Projekat „Tuzla Wireless City“ je zamišljen kao besplatna usluga svim ljudima, u prvom redu mladima, đacima i studentima
kojima je konekcija na Internet potrebna bilo za edukaciju, posao,  pretražili web ili provjerili mail.

U prvoj testnoj fazi signalom je obuhvaćeno uže gradsko jezgro (uključujući i panonska jezera), dok se druga faza koju će implementirati Općina Tuzla planira u narednim godinama, s ciljem pokrivanja  cijelog područja Tuzle.  

Mreža će raditi na  frekvenciji 2,4 GHz, Wi-Fi standard koji imaju skoro svi uređaji . Za ovu frekvenciju smo se opredijelili iz razloga što svi korisnici koji imaju PDA uređaje, mobilne aparate i laptope sa mrežnom karticom mogu korisiti bežični internet

Brzina interneta je trenutno 2Mbps i ona ce se povećavati sa povećanjem broja korisnika.

Kako je od početka želja partnera bila da se ovom uslugom koristi što veći broj korisnika, dovoljno će biti na uređaju prepoznati mrežu pod imenom „Tuzla Wireless City“ i stisnuti connect.  Signal ove mreže moguće je uhvatiti u područiju oko BIT Centra, Fakulteta Elektrotehnike, Sonog Trga, Kapije, Pozorišta, Panonskih jezera i Korza, a na istim lokacijama na kojima je Hot Spot biti će postavljene i odgovarajuće oznake.

 

Pristupne tačke

 

Trenutno postoje sljedeće pristupne tačke:

1. Zgrada BIT Centra8. Vatrogasni dom9. Slana jezera – Panonika

2. Fekultet elektrotehnike

3. Cafe Centar (Soni trg)

4. Office shoes (Kapija)

5. Peko obuća (Korzo)

6. Volks banka – Grafičar

7. Pozorište

 

Podrobnije imate na linku: http://www.tuzlawireless.ba/

Advertisements

Slika i prilika današnjeg bolchat-a!

mIRC_logoDoduše, nećemo generalisati stvari. Ovo je ipak tzv. “tuzlanska loza” (kako sami sebe nazvaše na pomenutom video-klipu!)  naše najpopularnije bosansko-hercegovačke irc-mreže! pjirclogo_bolchat

Osobe, koje se svih ovih godina nisu mogle trpjeti na regularnim chat-sesijama, bilo kao channel-operateri ili irc-operateri, eto sastali se da popiju par piva i mršavo pojedu iz praznih tanjira!

Užas jedan…

Od početka najave ovog “spektakularnog događaja”, preko poziva na okupljanje ispred OMEGE u subotu (robna kuća u Tuzli), pa preko tihog invajtanja (invite) na bolchat-mreži u smislu, ko bi to sve mogao doći pa da ga na vrijeme odstranimo (jer ne daj bože, može nam pokvariti “party”), stiče se utisak da u stvari i nisu željeli da nas tamo bude stotinama, gledano brojčano…

Ja sam se tobože, zainteresirano raspitivao, navaljivao na javi i na private nekima, kad će to biti, ko će sve doći, kolika je kotizacija i sl. jer jezero Bistarac i sam znam naći bez posebnog “okupljanja” na određenom jestu u Tuzli! Pogotovo što znam jednog od suvlasnika ove turističko-ugostiteljske destinacije nadomak Lukavca. (Bliže je Lukavcu nego Tuzli-moja napomena!)

Informacije su bile šture. Niko ništa ne zna, biti će ovako, biti će onako pa sve do totalno odrečnih odgovora u smislu: “Nisam lood/a da idem tamo, nije to za mene, zar je to “raja”, nisu moja raja pa da otvorenih izjava da će neko nekoga ubiti radi neke izgovorene riječi!”

Ni moje mišljenje nije daleko od nabrojanih relacija. Neke bih pošteno namlatio, onako preko guze za bezbroj uvreda, banovanja ili tzv. g-line opcija sa bolchat-mreže. A razloga, vjerujte, nije bilo!sm-ms

Sastala se šačica neljudi, par usamljenika, osobenjaka, ljudi koji se samo međusobno razumiju samo na chatu a izgleda i u privatnom životu.

Sami su krivi pa su i ovaj nazovi “spektakularan susret” izroda bolchat-a i sami postavili na Youtube!

nastavlja se…

Od 2010. godine univerzalni punjači za mobitele?!

Evropska komisija pozdravila je odluku proizvođača mobilnih telefona o proizvodnji univerzalnog punjača kojim će se moći napuniti baterija svakog mobitela. Prva generacija telefona kompatibilnih sa univerzalnim punjačem na tržištu Evropske unije trebala bi se pojaviti već 2010. godine.unicat_punjac

Svaki proizvođač mobilnih telefona trenutno koristi drugačije ulaze za punjače zbog čega je nemoguće npr. Nokijin telefon napuniti punjačem za Sony Ericsson. Sve će to uskoro postati prošlost jer će svima postati dostupan punjač sa mikro USB konektorom koji će moći napuniti bilo koju marku i model mobilnog telefona.

Kompanije koje su potpisale sporazum u proizvodnji univerzalnog punjača su Apple, LG, Motorola, NEC, Nokia, Qualcomm, Research in Motion, Samsung, Sony Ericsson i Texas Instruments.

p.s.

Konačno su industrijalci postigli dogovor koji će mnogima olakšati život. Ljudi će sada moći puniti mobitele gdje god hoće a smanjiće se i elektronski otpad jer uz novi mobitel više neće biti potrebno kupovati novi punjač!

Živi bili pa vidjeli!

Mali oglasi lične prirode

Citirano s drugih portala!

Prvo sa jednog srbijanskog iako bi se sve ovo moglo slobodno prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu!

***…Kad je društvo u tranziciji, nacija je na buvljaku ili ispred televizijskih ekrana. Meganezaposlenost, sića u farmerkama i besciljnost smeše se mladim naraštajima u državi potpuno ravnodušnoj prema fakultetskoj diplomi… Razmišljanje o budućnosti obično je već na početku jalov posao, pa ga klinci brzo batale. Nasade se ispred računara, ako ga imaju, ili ispred magične kutije iz koje mašu neki mladi i uspešni ljudi.

Ako nemamo stvarnost, imamo iluzije. Zahvaljujući demokratskoj Evropi koja nam je odškrinula svoje nepristupačne dveri, svašta se može videti, kupiti i pronaći na televizijskim pijacama (pardon, programima). Obnažene ženske, erotika, sjaj, “glamur” dugo su već naša TV svakodnevica, a odnedavno po ekranima manevrišu i lične poruke poslate putem mobilnog telefona.

” Momci javite se atraktivnoj crnki ili plavuši za noćno druženje! Ima li neka klinka za oral? Slatka plavuša vrlo je raspoložena za sendvič! Ko nema devojku (89. godište) neka okrene mene. Usamljene i napaljene devojke javite se Mikiju. Dve otrovne škorpije: Broj za sve frajere sa dobrim automobilima. Ako si raspoložena da zaradiš 50 evra, ostavi broj Saletu. Tigar i Lav za sve vlažne Srpkinje. Ima li neki dečko koji bi hteo da ga oralno zadovoljim, neka ostavi broj za Nešu (18).”

Ideja o razmeni brojeva telefona, koju su programski podržale “ART”, “Stankom”, “SOS”, i “Politika”, ne zvuči loše kad je reč o otuđenoj mladeži. Proširenje kruga prijatelja nikad nije na odmet dvadesetogodišnjacima, posebno onima u Srbiji koji i te kako osećaju teret trogodišnje tranzicije. Jednostavno uputstvo, mobilni (može i bratov ili sestrin) i u programu si. Međutim, pod bezazlenom parolom “Poruke za zaljubljene”, “SMS Randevu” ili “SMS Muvanje” iz dna ekrana niču porno-oglasi – pozivi napaljenim devojkama i mladićima na večernje “igre”, brojevi telefona nesrećno oženjenih muškarca koji traže neobavezan seks, mladića koji zadovoljavaju samo gospođe u zrelim godinama, gej populacije i sponzoruša koje se kriju iza zodijačkih znakova – “otrovne Škorpije”, “vatrene Device” ili pseudonima “vatrena klinka”, omiljenog devojčicama od 13-14 godina .

‘ Šestakinja (šesti razred) traži avanturu. Hoće neko tuc-tuc (devojke do 16 godina). Ima li neki pasivni gej da se javi aktivnom crnokosom dečku? Jel’ ima ovde nekih gej-eva za dopisivanje? Gej momci javiti se Vladi. Devojke pošaljite neiskusnoj devojci neku vruću poruku. Aktivni bi/gej tipovi javite se. Atraktivan par traži sličan par radi druženja. Ima li neko za grupni seks, neka ostavi broj Jani. Za zgodnu i perverznu sponzorušu koja bi da zaradi dopunu za mobilni. Kinez iz Kneza traži mlade aktivne momke… “

“Da li ste zapanjeni? Ima toga koliko hoćete, samo ako ste toliko dokoni da više sati čučite ispred televizora. Maštoviti potpisi vas teraju da se zapitate da li su pojmovi javnog, kulturnog, civilizacijskog poznati vašem potomstvu. Na ekranu promiču vaši naslednici potpisani kao Anticigan, Mačo, Dokolenko, Sekser, Pamela, Kiler. Oni koji veruju u ljubav i ovakav način upoznavanja često započnu okršaj sa nastranima i porno-oglasivačima. “

“Stipendirao bih prvu devojku koja sebe ne nazove “pohotna, sisata plavuša” – Mrgud… Upoznao sam se s jednom devojkom preko “Stankoma”. Posle 10 poruka saznam da je retard… Super, ova TV pijaca ima dosta konja i krava koji se jeftino prodaju… U ovim porukama ima samo neukusa, patetike i nepismenosti. Da Dante može da vas vidi, stvorio bi poseban krug samo za vas… U ovoj državi svi pričaju o seksu, a niko se ne j…e… Ovo sve više liči na auto-oglase… Ima li ovde dežurna ekipa?

Vuk Bojović bi se ponosio ovakvim zoološkim vrtom… Sponzorušo, ja vozim tramvaj, odgovorio je jedan momak, iznerviran upornim oglašavanjem “seksi Škorpije”, koja je desetak puta obavestila naciju da joj je neophodan jedan “napucani frajer s nabudženim automobilom”. Sudeći po broju njenih poruka, izgleda da takvih na slobodi ima sve manje.

Dok između oglasivača i njihovih kritičara traje pravi verbalni rat, ostali se stavljaju na ovu ili onu stranu. Često je presudna duhovitost: Ovde dr Laza Lazarević! Molimo sve pacijente da ostave svoje mobilne telefone i vrate se u krevet! Poruka režiji: Uvedite cenzuru… “

Kako ocekivati da mlade interesuju crtani filmovi koji su se do pre 10 godina emitovali umesto licnih sms oglasa … ? ***

 Sa jednog hrvatskog foruma stižu nam razna tumačenja riječi i pojmova navedenih u malim oglasima. Nema razloga da nekim ne povjerujem/o!

Ženski oglasi -> tumačenje

U četrdesetima -> 48-49 godina
Slobodnih nazora -> Večina muškaraca u gradu je intimno poznaje
Atletskoga izgleda -> Male sise
Prije svega traži unutarnju ljepotu -> Turbo gabor
Dobroga izgleda -> Lažljiva
Zaraznoga osmjeha -> Glupa
Emocionalno vrlo stabilna -> Nafiksana Prozakom i ostalim sredstvima za
smirivanje
Nježna -> Dosadna
Romantična -> Potrebno jako, jako prigušeno svjetlo da bi dobro izgledala
gola
Voli prirodu -> Ne brije noge, ni ispod pazuha; ne koristi dezodorans
Katolik -> Vodi ljubav (ne često) u mraku, zatvorenih očiju i u misionarskoj
pozi
Strasna -> Lajavica
Poeta u sitne sate -> Duboko depresivna
Plavuša -> Sve ostale dlake su crne
Senzualna -> Najmanje dva sata predigre prije nego što dopusti penetraciju
Težina proporcionalna visini -> Debela & niska
Osjeća se dobro sa sobom -> Jako debela
Poneka okruglija oblina -> Patološki debela
Mlada u srcu -> Jedna noga u grobu

Muški oglasi -> tumačenje

U četrdesetima
-> 55 godina, traži komad od 22 do 26 godina
Sportski tip -> Leži na kauču, čita Sportske novosti, gleda drugi program i
Eurosport 60 sati tjedno
Atletskog izgleda -> Provodi puno vremena diveći se sebi pred ogledalom
Traži unutarnju ljepotu -> Velike crno-sijede dlake mu vire iz nosa i iz
ušiju
Slobodnih nazora -> Pokušati će spavati s vašom sestrom i večinom
vaših prijateljica
Prije svega traži prijateljstvo -> Sve dok ste oboje ne svučete
Ima dobar smisao za humor -> Nakon desetak piva, vjeruje da je zabavan,
organizira natjecanje : “ko ima večega?”
Visok i dobrostojeći -> Šupak koji vozi zadnji model BMWa
Pošten -> Laže čim zine
Senzualan -> Može podnijeti jedno dvije minute predigre prije penetracije
Zreo -> Samo prvih 6 mjeseci
Poeta u sitne sate -> Već je napisao jedan grafit u WCu birtije, prije 20tak
godina
Vjernik, katolik, praktikant -> Psuje svakih 10 minuta
Emocionalno stabilan -> Već više od dvije godine nije prijavljivan, ni
kažnjavan zbog zlostavljanja obitelji
Pristojan -> Kaže “molim te” kad hoće da mu doneseš pivu
Zna slušati -> Mogu proč’ dva dana da ne progovori

 

itd…itd… 😀

Mobitel

Odmaknite mobitel 2,5 cm od glave…

Ni jedna studija do sada NIJE NEPOBITNO DOKAZALA VEZU između KORIŠTENJA MOBILNIH TELEFONA I RAKA  ALI…

Mobilni telefoni zrače!

S ovom ste činjenicom sigurno dobro upoznati. Razlog tome je vrlo jednostavan! Da ne zrače ne bi ni mogli raditi  jer se naši digitalizirani glasovi između mobitela i najbliže bazne stanice prenose radio valovima ili elektromagnetskim zračenjem.

Bez previše tehničkih termina, napomenimo da frekvencija rada mobitela spada u tzv. nejonizirajući dio EM spektra, što znači da ljudski organizam na takvo zračenje reagira samo zagrijavanjem.

Kraći radio valovi, od UV zraka (npr. rendgensko i gama zračenje) puno su opasniji po žive organizme jer izazivaju promjene na atomskom i molekularnom nivou.

Osim toga, izlazna snaga mobilnog telefona je tek par wati. Za ljudsko je zdravlje kudikamo opasnije snažnije zračenje dalekovoda, mikrovalnih pećnica, tv i radio odašiljača, baznih stanica, radarskih stanica itd.

Kontraargument je u ovome slučaju tipičan! Da, reći će protivnici nove tehnologije ali mobitel prislanjamo uz uho, za razliku od dalekovoda i mikrovalnih peći!

Eksperiment dug 20 godina

U posljednje smo vrijeme bombardirani raznim pričicama o štetnosti korištenja mobilnih telefona. Sigurno ste čuli pokoji savjet o štetnosti nošenja mobitela u džepu hlača, ili kuhanju (kokošjih!) jaja jednosatnim razgovorom?

Ako niste, vjerojatno ćete skoro čuti kako je “snaga stotinu mobitela” jednaka snazi ozloglašene mikrovalne pećnice ili rezidualnome zračenju tla u ukrajinskome Pripjatu.

Do sada nije uspješno provedena studija koja bi nepobitno dokazala vezu korištenja mobilnih telefona i raka  jer jednostavno nema dovoljno podataka. Najdalje su otišli Danci, koji su dvadeset godina pratili 420.000 korisnika, pri čemu nije zabilježena povećana stopa smrtnosti od malignih bolesti.

Malo je poznata činjenica da je ljudsko tijelo, radi prosječne visine čovjeka, pet puta više prijemljivo za zračenje televizijskih odašiljača i FM radio stanica nego za RF zračenje mobilne bazne stanice.

Kao konkretna mjera zračenja mobilnih telefona uveden je SAR (Specific apsorption rate, ili specifična stopa apsorpcije), izražen u watima po kilogramu težine. Imajući na umu da je u Europi gornja granica SAR-a 2,0 w/kg, mobiteli su neškodljivi, jer trenutno najzastarjeliji modeli ne zrače preko 1,9 W/kg.

Internet naprosto vrvi web stranicama sa SAR indeksima za sve postojeće modele. Ipak, i od takvih se zračenja možemo zaštititi na više načina. Prvi i najdjelotvorniji je samo načelo korištenja ALARA, “As Low as Reasonably Achievable”.

U prevodu – što je kraće moguće. Korištenje mobilnoga telefona shvatite kao nužno zlo a ne zabavu. Kako se ovoga pravila sigurno nećete pridržavati, čitajte dalje. Mobilni telefoni opasni su po mozak jer su naslonjeni na uho. OK – jednostavno ih udaljite od glave slušalicama ili modernom Bluetooth naušnicom.

Pri tome treba imati na umu da se i Bluetoothom ostvaruje radio veza od slušalice do mobitela. Iako se radi o puno manjoj izlaznoj snazi dometa tek desetak metara, zračenje je ipak prisutno. Puno je zdravije korištenje žičanih handsfree slušalica ali se onda morate pomiriti sa groznom činjenicom da nitko neće vidjeti koji “mobić” koristite dok vozite… 😀

U posebnu ezoteričnu skupinu spadaju čipovi, oklopi, štitnici, košuljice, magične trakice, phone guard, EM shield kutijice, elektro-grudnjaci i slične marketinške smicalice kojima se korisniku obećava zaštita od zračenja. Efikasnost takvih spravica je, blago rečeno, upitna. Od zračenja će vas spasiti koliko i Čang-Šlang čaj Džirlo djevojku od debljanja… 😀  a možda i neće.

Mobiteli nisu za djecu?!

Želite li jednostavnu i brzu zaštitu, tokom razgovora odmaknite slušalicu za dva i pol centimetra od glave. Time ćete smanjiti zračenje mozga na 1,5 % od onog nivoa koji biste primili da uobičajeno prilijepite mobitel na uho.

A još je besplatno! Ako ste u području slabe pokrivenosti signalom, pričekajte s pozivom i pronađite područje bolje pokrivenosti. Isto tako, radije telefonirajte bliže prozoru ili vani, nego u zatvorenim prostorima. I na kraju, ne dajte mobilne telefone djeci u ruke.

Oni jesu lijepi statusni simboli i zgodni alati za lociranje klinaca na igralištima, ali dječji je organizam triput podložniji svim vrstama radijacije od odrasloga. Počnu li djeca rano s korištenjem, čeka ih znatno duži vijek i izlaganje relativno novom i neistraženom fenomenu.

Tata, mama, kupite mi mobitel!

Trebaju li djeci mobilni telefoni? Kada su dovoljno “veliki” da dobiju mobitel na korištenje? Ta, i još mnoga druga pitanja muče vjerojatno sve roditelje. S jedne se strane mobilni telefon nudi kao praktički besplatno sredstvo nadzora najmlađih. Nešto o čemu su starije generacije mogle samo sanjati.

 Telefonska veza bilo gdje i bilo kad djeci ali i roditeljima daje dozu sigurnosti. U nevolji, najmlađi često umjesto nepoznatih osoba koriste mobitel. Osim toga, djeca se korištenjem tih malih multimedijalnih računala uče novim tehnologijama, slušaju muziku, dopisuju se, fotografiraju…

Druga strana medalje nije nimalo sjajna! Djeca su (osim samim zračenjem uređaja i često prekomjernim korištenjem) ugrožena sve prisutnijim mobilnim bullyingom ili su žrtve kradljivaca privučenih skupim i prestižnim (“čiji je bolji?”) gadgetima.

Udarci virtualni ali bolni

Zlostavljanje preko mobitela poprima upravo zastrašujuće razmjere. Djeca su često meta maltretiranja zastrašujućim porukama vršnjaka. Ono što se prije rješavalo “šakama” puno je perfidnije i bolnije a žrtva nije sigurna ni u vlastitoj kući (“od poruke ne možeš pobjeći”), dokle god je telefon uključen.

Djeca opremljena mobitelima sve su češće žrtve pedofila, koji se služe njima jednako kao i internetom. Moderni mobiteli, opremljeni kamerama i sposobni za brz prijenos podataka, često služe kako mamac za slanje lažnih fotografija.

Ovaj je simptom svjetskih razmjera prepoznat u Skandinaviji i Japanu, gdje su ultrabrze mobilne 3G komunikacije dio svakodnevice. Upravo u Japanu je zabilježen porast seksualnoga zlostavljanja najmlađih (gotovo 300%) a gotovo po pravilu počinitelj prvi korak sa žrtvom uspostavi mobitelom. Virtualno širenje digitalnih sadržaja čini problem ucjena i poniženja teško rješivim.

Nije neuobičajeno da se u srednjim školama tajno snimaju razgovori ali i razni ekscesi, sukobi, pa čak i spolni odnosi. Žrtve obično bivaju ucijenjene ili javno podvrgnute ruglu! Dovoljno je samo nekoliko trenutaka za upload i digitalni je zapis zauvijek dostupan “negdje na webu”!!!

Zvonjava na časovima nastave

Muku muče i fakultetlije iako varanje na ispitima nije strano ni predakademskoj dobi. Kamere visoke rezolucije na novim se mobitelima podrazumijevaju pa je sadržaj ispita lako slikati i poslati “na obradu” a rezultat se vraća preko SMS ili MMS poruke.

Drugi koriste male Bluetooth slušalice kako bi komunicirali s doušnicima izvan učionice. Na kraju, čak i kada ne “švercaju” zadatke, mobiteli na satu najčešće rade ono što najbolje znaju. Nesnosno zvone, što će potvrditi svaki nanervirani profesor. Imajući sve navedeno na umu, lako je shvatiti zašto postoji nacionalni koncenzus oko pitanja je li mobitelu mjesto u školi.

Kratko i jasno. Ne!

 Broj mladih korisnika mobilnih uređaja je u stalnome porastu. Po istraživanju Eurobarometra, 90 % tinejdžera, više od 70 % djece do 12 godina, te 23 % sedmogodišnjaka ima mobitel! Finska studija “Save The Children” pokazala je kako gotovo trećina maloljetnika smatra da im roditelji ne znaju ništa o njihovu korištenju mobitela, posebno kod prepaid usluge.

Tako su, uz pornografiju, bullying te grooming (upoznavanje starijih osoba s djecom preko mobitela), djeca izložena i ekonomskoj zloupotrebi jednostavnim “nabijanjem” računa putem multimedijalnih, njima prilagođenih usluga! Ko bi odolio najnovijim melodijama, slikama ili igrama za download?!

Na našem tržištu, nažalost, nisu dostupni posebni mobilni telefoni za najmlađe korisnike, kakvi su npr. britanski Teddyfone u obliku medvjedića, ili Firefly. Ovakvi uređaji dizajnom omogućuju “parental lock”, kontrolu roditelja nad biranjem i odgovaranjem na nepoznate brojeve.

Naša praksa je takva da djeca dobivaju mobilni telefon “na korištenje” već do četvrtoga razreda tj. u dobi od 9-12 godina. U pravilu im je zabranjeno nositi uređaj u školu a koliko najmlađi postaju opterećeni statusnim simbolom, govori izjava jednoga devetogodišnjaka, koji se majci požalio da mu se prijatelji rugaju jer “njegov mobitel jedini u razredu nema – Bluetooth”. :mrgreen:

Nakon cijelog niza ovisnosti (alkohol i droga prije svih) mlade generacije širom našeg planeta suočavaju se s još jednom, ovisnošću o – mobilnom telefoniranju.

 Povremeni slučajevi još uvijek nemaju obilježja pravde epidemije ali ih je svakim danom sve više.

Posljednji u nizu na koji je javnost bacila oko jest slučaj dvoje tinejdžera u Španiji koji su primljeni u kliniku za mentalne bolesti kako bi se riješili ovisnosti o svojim mobitelima.

Na bolnički tretman i razgovor s psihijatrima doveli su ih sami roditelji nakon što su posljednjih nekoliko sedmica zapazili “čudno ponašanje svoje djece”, prije svega nemogućnost izvršavanja svakodnevnih obaveza koje su bile pred njima.

Ni u kući, a ni u školi neimenovana djeca (u dobi od 12 i 13 godina) nisu imala želje ni za čim drugim osim za “druženjem” s mobitelom…

– Oboje djece imaju isti problem, njihov poremećaj u ponašanju u direktnoj je vezi s povezanošću s mobilnim uređajem…

(Biti će još o mobitelima kad se nađe vremena!)