Arhive oznaka: radno

Danas sahranjen Marko Breškić, žrtva brutalnog premlaćivanja!

Evo dođoh sa sahrane i ne znam u koju kategoriju da stavim ovaj moj kratki post!

Da se ne zaboravi svakako odgovara ovom zločinu nad čovjekom koji je savjesno obavljao svoju dužnost na radnom mjestu obezbjeđenja!

Van svake kategorije zato što nemam riječi kojima bih opisao prazninu u duši smrću našeg kolege!

Marko, prijatelju moj!

Počivaj u miru.

Nisam revanšista ali nadam se da će oni koji su bili odgovorni i za tvoj status (nadređeni) kao i predstavnici pravosuđa, kazniti tuzlanskog taxi-kabadahiju!

Vrijeme je da se oni koji glume boga  povuku sa svojih položaja jer ovi nije prvi put da neko nasrne na uposlenike. Problem sigurnosti uposlenih na radnom mjestu je aktuelan već nekoliko godina (da se sad ne vraćam u prošlost)  i ne znam s kakvim to obrazom pojedini dođoše na današnju sahranu!

Kajanje?

Hm…

Čisto sumnjam…

Prije će biti pranje obraza poslije  silnih (pa i mojih) reakcija na lokalnim radio i TV medijima!

Razumijem ih. Plaše se za svoju guzu! I trebalo bi…

Iskrene čestitke damama povodom 8. marta, međunarodnog dana žena

Koristim se prilikom da posebno čestitam mojim radnim kolegicama s kojima dijelim dobro i zlo na radnom mjestu!

Razo, Nermina, Nusreta, Veramza, Mirsada, Aida, Amira, Irnela, Inela, Ramiza, Zelkida, Rašida, Hana, Vesna, Mensura, Sejdina, Nela i ostale kojih se ne sjetih u ovome trenutku!

Volim vas sve!

Mokara u obraz…

Onako prijateljski!

 

Kad već nemam para da vam danas kupim makar po jedan cvijetak!

 

 

 

 

Međunarodni dan žena, 8. mart, proglašen 1920. god. a službeno priznat u Ujedinjenim narodima 1977. godine, simbolizira dugu istoriju borbe za ženska prava, kao što su pravo glasa, pravo na legalizaciju pobačaja ili danas pravo na rad.

 

macak_i_cvijet
Prva inicijativa potekla je od američke Socijalističke stranke 1909. godine, a iduće godine na Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, na poticaj Njemice Clare Zetkin izglasano je načelo proglašenja Međunarodnog dana žena, ali bez utvrđenog datuma.

U to vrijeme u industrijskim zemljama zaredali su zahtjevi protiv diskriminacije pri zapošljavanju i zahtjevi za pravo glasa ženama.

Dan žena prvi je put bio proslavljen 19. marta 1911. god.  u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj s više od milion žena koje su sudjelovale u manifestaciji.

Idućih godina taj dan se zaboravlja zbog rata i cijepanja radničkog pokreta, ali novi poticaj stiže iz Rusije gdje su 8. marta 1917. god. (23. februara po ruskome kalendaru) radnice u Sankt Petersburgu (tada Petrogradu, kasnije  Lenjingradu) protestovale tražeći kruha i povratak muškaraca s ratišta.

karanfil

Tim je danom zapravo počela februarska revolucija i Lenjin je 1921. uveo Dan žena u počast radnicama.

Tradicija 8. marta ostala je jaka u komunističkim zemljama pa u Kini i danas na taj dan žene rade pola radnog vremena.

Feministički pokret s početka 70-ih godina poseže za Danom žena kako bi na taj dan tražio jednakost političkih i socijalnih prava među spolovima.

Godine 1977. Ujedinjeni narodi proglasili su 8. mart “Međunarodnim danom za prava žena i za mir”. Od tada dan ima simbolično značenje, posebno u državama gdje se žene moraju boriti za osnovna prava a svuda gdje su žene žrtve nasilja ili nejednakosti.

Maksuz čestitke dugogodišnjim forumašicama i  blogerašicama Edini Mešković i Mayibosanskoj.

S poštovanjem

*TABKO*

Nerka iz Turije

Nerka iz Turije, brza poput furije!

Opet je nije bilo… I sad vjerujte medijima! Ma daj b000!

Stadion F.K. TURIJA  je prvo što me dočekalo na ulazu u ovo pitomo selo sa “zafrkanim ljudima”!!! 😀

turija_stadion

Ima jedna anegdota vezana uz ovaj stadion!

Postoje dva interesantna mjesta-sela u opštini Lukavac!

Mjesto Turija i imaš mjesto (selo) Dublje (nekakva regionalna ili opštinska liga!) tako da kad oni igraju fudbal čuješ s jedne strane čobane koji navijaju “Turijaaa, Turijaaa” a s druge nakon toga odmah slijedi “Dubljeee, Dubljeee!” 😀

            *    *    *

Nerka gradi hotel! Pametna ženska! Zarađuje na ljudskoj lakovjernosti a narod koji joj dolazi jadan je i sirot puk. Raja koja se i za slamku hvata ne bi li našla spas…

turija17_Nerkina_kuca_hotel

Čudno radno vrijeme! Utorkom i subotom ne radi! Ejsss…

turija18_Nerkina_kuca_zgrada_hotel_buduci

DOPISANO NA DAN SRIJEDA 10.06.2009. god.

Bio i danas (srijeda 10.06.2009. god.) i opet nije radila. Nigdje naroda na vidiku! Gdje su ti redovi i čekanje po 24-48 h da vas Nerka primi?!

Hmm…

Nisam poražen! Bože sačuvaj. Sistem obavještavanje po selu fercera samo tako! Ko biva, došao neki novinar (to biva ja) pa se raspitivao. Nisu me prepoznali iako sam i juče bio tamo! Haahahahahahahah 😀

“Trznem” Nefku mobićem, moju kolegicu s posla i pitam je prima li me u goste!

Naravno, reče mi. I kad prekoračih njen prag osim iskrene dobrodošlice, nutkanja kafom, sokom i kolačima od višanja (njam-njam!) prvo što me je pitala je bilo: “Jel’ boga ti, jes’ ti onaj ‘novinar’ od juče? Policajac ili inspektor, to znam da nisi?!”

 Ja zalego na pod od smijeha. Oboje smo se tako smijali najmanje desetak minuta. Nikako k sebi doć! LoL…

E moj S…..! Pa ovdje ne moš ni pišat’ ni srat’ a da se ne zna. Opet pet minuta smijeha. Skoro nam pozlilo oboma. Jedva se smirismo i pređosmo na uobičajene životne teme.

Baš čudno. Kad sam ulazio u Turiju, nigdje svijeta, nema turista i gostiju u kafanama na čuvenim turijskim slapovima! Činilo mi se nestvarno pustim. U selu kao da svi nešto rade. Kao da se svako zabavio svojim poslom. Svojom avlijom.

Jest vraga!

kolaci_kod_Nefke

I dok se huda Nefka vrzmala po kuhinji, tražeći bilo što čim bi me počastila (morao sam ostati na ručku – zaklela me Allahom dž.š.) jedna od njene dvije kćeri, ona starija skupila je više hrabrosti  i otvoreno mi rekla:

 ” E nek’ ste došli gospodine (ja GOSPODIN!- haj nejse… što kažu naši)! Nikad nisam vidjela sretniju moju mater! Dođite nam opet. Baška to a baška što i ona Nerka neće radit’ nekoliko dana i što narod neće zijanit’ kod nje! Izgleda se Nerka prepala vas a meni ste, baš nekako simpatični!”

Eeee, još jedna navala smijeha. Sad se Nefka stala smijat s nama stalno nas pitajući čemu se mi to smijemo. Njoj ili?!

A nas dvoje u još veći smijeh.  Nefka, vidno uzbuđena, crvena u licu, odjednom zaplaka! Sjetila se rahmetli joj čojk'a. Onda se i ja žacnuh. Vidim da se pretjeralo sa smijehom! Muž joj preselio na ahiret, nema pet godina a ona sama se bori kroz život sa dvije kćeri. A život naš, današnji, težak. Cure velike, odrasle, zrele.  Za udaje!

(ipak smo se i kasnije, za ručkom, smijali…)

p.s.

Mještani Turije su čudnovat narod! Gostoprimljivi su ali ne daju da ih iko za.ebava!

 Zafalilio meni cigareta i ja do prve radnje na koju sam naišao u Turiji.

 Na ulazu u jednu turijsku prodavnicu  na zidu vidjeh ogroman list na kojem piše:
“Porodici M……čić zabranjeno ulaziti dok ne vrati dug od 375,70 KM!”

Dosta o Turiji od mene!