Arhive oznaka: Sarajevo

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Advertisements

Pišanje u vjetar za prvomajske praznike

Član sindikata mi dođe nešto kao “biti po inerciji”  jer godinama plaćam redovnu članarinu a što se tiče pokreta DOSTA  sva sreća da sam ostao samo na nivou simpatija na Fejsbuku! Izašao sam odande!

Obrukao bih se a to nikako ne želim pod stare dane!

Šačica jada, koja bi da predstavlja mene, radnog čovjeka, pišala je u vjetar!

I ostala pomokrena vlastitom pišakom!

Jock’  ja!

Ni 500 ljudi u Sarajevu! I sad ću ja još ispasti kriv što nisam došao. Dobro je da nisam i da sam poslušao zdrav razum!

Ovi su možda promovisali sebe ali mene nikako! Ni u najdubljoj mašti to ne smijem da zamislim!

Odoh popiti sedativ! Nasikirah se džabe!

NAPOMENA:

Post cenzurisan od strane “unutrašnjih organa”!   😀

Uvertira za “DEŠAVANJE NARODA” – Protesti demobilisanih boraca u Sarajevu 21. aprila 2010. god.

Kao što sam već napomenuo u prethodnim postovima na ovome blogu, čekam da se malkice prašina slegne pa da sa razumne distance napišem pokoju o ovom nemilom događaju u Sarajevu 21. aprila  ove godine.

Desio se NAROD. Najavljuju se dešavanja i za prvomajske praznike.

Treba samo malo pratiti neke od vodećih svjetskih community portala kao npr. Facebook! Da naši “odozgo” barem malo prate reakcije i komentare nas “običnih smrtnika”  na ovoj zajednici, vjerovatno bi se masa nesporazuma riješavala za stolom a ne na ulicama ionako ratom napaćenog Sarajeva.

Niko ko je jučer gledao scene protesta obespravljenih boraca pred zgradom Federalne vlade u Sarajevu, nije mogao ostati ravnodušan!

Na jednoj strani bili su borci koji samo traže ono što im prema zakonu pripada. Na drugoj strani je sada već do odvratnosti korumpirana i bahata vlast.

Iza vlasti je – na prvom mjestu – Stranka demokratske akcije Sulejmana Tihića, koja se nijednog momenta nije libila da svim sredstvima nasrne na borce!

Prvo ih je mjesecima ponižavala otkidajući im malo-pomalo od bijedne naknade koja je mnogima jedini izvor egzistencije a onda im podmuko zarila nož u leđa. Dok su borcima skidali svaku marku koju su mogli, sebi su u federalnim institucijama namicali nove hiljade maraka nezasluženih primanja.

S prvim napadom na borce jučer ispred Federalne vlade, Tihićeva SDA survala se u političko blato!

Suzavac i “topovski udari” na bivše borce, branioce BiH, ipak jesu logični nastavak politike koja je događaje u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, kada se grad branio od četnika, nazvala “zločinom” a prekaljene i proslavljene komandante Armije RBiH ekspresno razapinjala na stub srama ili još brže trpala iza rešetaka!

Evo nekoliko izdvojenih mišljenja sa FB-a!

uz vas sam ljudi,samo naprijed da srušimo lopove što nam zagorćavaju život……………….
*
 narod nema sta da jede a oni bubaju plate astronomske
*
mislim da him nece naumpasti da vise kradu
*
Nesmijemo zaboraviti i trebamo stojati uz ovaj narod koji je dao zivote i svoje dijelove tijela da bi mi danas bili zivi i djelovali na ovom prostoru. Sta god da su uradili oni ili bilo ko drugi jucer, vjerujem da bolje nisu mogli i da su nase vlasti to zasluzile, ako ne i jos gore…
*
MOLIM DA OBATITE POZORNOST NA Forum Dnevnog avaza ,gdje nas ,borce ,invalide i sehide PLJUJU !!
Pljuje nas dijaspora i pojedina domaca raja!!!!
JADNO JE OVO NARODE BIH STA SMO DOZIVJELI !!
BORCI SAMO NAPRIJED !!!
*
Politika u nasoj zemlji nece se promijeniti,dok mi gradjani ne izadjemo na ulice i tamo nazalost na ovakav nacin ne dokazemo BH-a vlastima da nam je dosta njihove dugogodisnje pljacke,korupcije,lopovluka,bezobrazluka,licemjerja,drskosti i svih losih osobina kojima nase politicare na vlasti mozemo okvalifikovat. BORCIMA… CESTITAM NA OVAKVOM POTEZU, JER JOS JEDNOM SOPSTVENIM LEDJIMA I SVOJIM UZOROM NAM POKAZUJU DA SE TREBA BORITI ZA NORMALAN ZIVOT U NORMALNOJ DRZAVI I IMATI NORMALNE POLITICARE(koji to u ovom slucaju nisu)….i ne zaboravte ako volite svoju zemlju a vidim da je volite, izadjimo svi zajedno na mirne proteste 1 maja….pozdrav
*
Narode ja mislim da nam je svima doslo do grla i da nam gore nemoze biti nesto moramo poduzeti ili cemo ovo sve trpiti jos 5 do6 godina vrjeme je da se probudimo
*
Jao ovo je katastrofa ,opet sve po ledjima boraca !¨Jao ljudi pa ima li imalo pravde u ovoj drzavi ?!!
*
nemojte samo da pricate daj nek se neko pametan nadje pa da organizuje te proteste…………nek se nadje stvarno resenje…………za sve gradjane BiH………LAKO JE SAMO PISAT PO NETU……….TREBA IZACI SA SVOJIM TJELOM………I PRIDONJET……..TIM PROMJENAMA…..A NE JA NECU ……..ICI TAMO JA IM DAJEM PODRSKU MORALNU…..
*
Zasto da idemo, kada niakve koristi, samo sutra možemo biti uhapšeni, kao što su i pojedini.. Ja sam dijete demobilisanog borca, i vjeruj da sam jako ljuta, da bi i sama isla tamo da se probijam sa njima.. ali jedno moramo znat, od toga nema nista, mi smo sitan narod i ne mozemo nista promijeniti, samo po gore nas.. Ovo nije država, i ovdje nikad nece bit pravde jedino da se pridruzimo njima (politicarima) , i svi lijepo budimo govna..et ga..
*
ZAO MI JE POLICAJACA ALI KAD SU VIDJELI STA SE SPREMA TREBALI SU SE SAMO OKRENUTI I KUCI SVOJOJ OTICI…PA I NJIH VLADA MASIRA KAKO HOCE …A ONI TREBA DA BRANE VLADU…SMIJESNO…SAMO SU TREBA PUSTITI LJUDE DA ULETE I DA SRUSE CITAVU ZGRADU,JOS DA JE BILO I SVE POLITICARE SKUPITI U ZGRADI I DA SE SVA GAMAD ODJEDNOM SREDI…
 
 
Šteta što ovo ne čitaji naši političari. Možda i čitaju i smješkaju se našoj nesreći,  jadu, čemeru…

citiram napis iz OSLOBOĐENJA

Sukob su počeli borci nasrnuvši na ogradu, policajci su, braneći najprije sebe, odgovorili štitovima, sprejem kojeg su prskali demonstrantima u oči, a kada je zagustilo, i suzavcem. I tako nekoliko puta.

Rezultat: na desetine teško povrijeđenih demonstranata i policajaca, demolirana zgrada Vlade FBiH… Na kraju bitke i nije baš jasno šta i da li su se Vlada FBiH, koja je još u 10.30 evakuirana iz zgrade, i demonstranti dogovorili.
Naime, papir koji je premijer Mustafa Mujezinović potpisao kaže da će Vlada FBiH u naredna tri dana održati tematsku sjednicu na kojoj će razmotriti zahtjeve boraca, da će prije toga održati sastanak sa šefovima boračkih organizacija.
A osnovni zahtjev boraca bio je, podsjetimo, da ako se već uvodi prihodovni cenzus, on važi za sve budžetske korisnike, a ne samo za borce. Traženo je da lična i porodična invalidnina ne budu predmet cenzusa, da se donese zakon za demobilisane borce.
“Neću kući dok Vlada ne padne. Hapaju! Ja nisam krao! Otac me je abrightov'o tako! Ako se ovo danas ne riješi, biću terorista s bombama i puškama”, veli Mirsada Kuduzović.
U pauzi okršaja s policijom Mustafa Mujak, otac poginulog borca, priča kako je morao sve svoje certifikate prodati za 200 KM kako bi preživio. Jedan od demonstranata, bez ruke, veli kako je otac poginulog borca, kako je i sam ratovao. Spominje premijera, ali i šefove boračkih organizacija, u lošem kontekstu. Onda stiže vijest kako se niko iz Vlade FBiH neće obratiti borcima.
Slijedi novi napad boraca na policiju. U principu, bio je to sukob boraca i boraca, budući su i sami pripadnici policije bili u Armiji BiH, neki i ranjavani, neki su i članovi šehidskih porodica. Opet kamenje na policiju, opet suzavac na borce.
“Nemojte, ljudi! Ne gađajte ih kamenjem. I oni su naša djeca”, pokušava neko smiriti strasti.
“Jebali te oni. Što ne odlože oružje i ne pridruže nam se!”, pita jedan od boraca koji je došao iz Živinica. Isti onaj što je u parku, nekih pola sata prije okršaja s policijom, pio pivo kličući “Allahu ekber”.
U neko doba, general Fikret Prevljak i Zuhdija Ožegović pokušavaju smiriti situaciju. Stali su između boraca i policije.
“Zuhdija, reci da si mi bio komandant. Smiri ih k'o boga te molim!”, govori jedan policajac.
Drugi, pak, objašnjava borcima kako ih razumije, kako je bio u Armiji, kako ima dva brata nezaposlena. Treći policajac se skida, pokazuje rane iz rata. Dio boraca traži od policajaca da skinu maske. Ovi poslušaju i sve se završava rukovanjem…
 

 

Citiram Dnevni Avaz

Dok su trajali protesti boraca u Sarajevu, predsjednik SDA Sulejman Tihić u Goraždu je novinare uvjeravao u svoj patriotizam, pokušavajući im objasniti da je posjeta BPK planirana ranije i da nije mogla biti odgođena.

Tihić je kazao da motiv posjete Goraždu i susret s kantonalnim premijerom Nazifom Uručijem nije predizborna kampanja, već “patriotski osjećaj da se pomogne ovom gradu”. Gradu koji godinama vapi za podrškom iz budžeta FBiH.

Neprimjeren put

Na našu opasku nije li patriotizam trebao pokazati tako što će biti među borcima pred zgradom Vlade FBiH u Sarajevu i nije li neprimjereno stranačke posjete organizirati dok borci ponovo krvare na ulicama glavnog grada, Tihić je rekao da odgovor na proteste treba dati Vlada.

– I u toj Vladi zna se ko može dati odgovor na ta pitanja. Ne mislim da predsjednici stranaka trebaju dati odgovore na to šta piše u kojoj uredbi i na koji način to treba riješiti. Spreman sam, ako se to traži, da s drugim predsjednicima stranaka, i Silajdžićem, i Čovićem, i Ljubićem, primim delegaciju i razgovaram s njima – dodao je Tihić.

Te odgovore novinarski krugovi prokomentirali su kako se poznati politički prevarant pokušava sakriti iza ministara, od kojih su mnogi iz njegove stranke.

U odgovorima na novinarska pitanja o drami koja se istovremeno odvijala pred zgradom Vlade FBiH, Tihić je iznova ponavljao da je SDA bila vodeća stranka u odbrani BiH od agresije, da je donijela niz zakona kojima se regulira ova oblast i da sada želi “sve najbolje, na najbolji mogući način da riješimo ovo u okviru realnih mogućnosti”.

Realne mogućnosti

– Mi ne želimo da manipulišemo borcima, dajemo lažna obećanja. Dosta je bilo lažnih obećanja – kazao je Tihić.

No, odmah se prisjetio od koga su dolazila takva obećanja, pa je pokušao popraviti utisak:

– Možda ta obećanja nisu bila namjerno lažna. S obzirom na to da se radi o opravdanim zahtjevima, oni su uvažavani, ali mimo realnih mogućnosti.

Tihić je dodao da je namjera poduzimanja mjera u boračkom sektoru da “primanja onih koji zaslužuju budu veća, a onima koji ne zaslužuju da se ona ukinu”.

– Mnoge stranke sada se utrkuju, navraćaju boračke populacije na proteste, ali budite uvjereni da SDA, i premijer Mujezinović, i svi naši ministri, žele najbolje borcima – poručio je Tihić.

Ima li Tihić utjecaja na premijera?  

Na pitanje zašto se uštede prave samo s leđa najzaslužnijih za postojanje države, Tihić odgovara da su uštede napravljene i među parlamentarcima, te da podržava zahtjev boračke populacije da cenzus mora biti uveden i za poslanike, ministre i kompletnu administraciju.

Nije, međutim, objasnio zašto premijer i ministri iz njegove stranke ne podržavaju te stavove.

 

 

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Sehara moje majke – Tifa Dolinar-Terzić

Znala sam da imam ostavštinu,

Zabačenu, negdje zatrpanu.

Tragala sam za njom godinama,

I nađoh je u mraku podruma

Stare kuće – moga rodnog doma.

U sehari što je moja majka

Za mog babu u miraz donijela!

Kad otvorih majčinu seharu,

Razgrnuvši rukom nađoh na dnu

Knjigu staru, dugo nečitanu –

Hvale vrijednu bošnjačku baštinu.

Umotanu srmali čevretom,

Prekrivenu bogatim nakitom,

Starim srebrom i žeženim zlatom,

Svim vrstama dragoga kamenja

I haljinkom što je moja majka

U džamfezli bošču zamotala.

A na vrhu, u samom kubbetu,

Nađoh pismo u mavi ćagetu,

Ispisano moje majke rukom,

Arebicom – bošnjačkom azbukom.

Arebicu pismo moja majka,

U mektebu pisat naučila.

Uputu je ostavila meni,

Imenom me majka oslovila:

„Nemoj nikad zaboravit ćutiti tekbire,

Ni poruku upućenu

Iz Hira – pećine,

Objavljenu u Kur’anu –

– u suretu ‘Ikre’.

Tekbirom je iz kosmosa

Dozivano tvoje ime.

Ponekada obuci haljine moje majke,

Tvoje stare nene,

Lijepe su, pristajat će tebi,

Baš kao da su o tebi krojene;

Tvoja nena ćibarasta bila,

Ćibarastu haljinku nosila,

A ti nalikuješ svojoj neni.“

A kada sam bošču razmotala,

Haljinku sam odmah isprobala.

Kumaš-svila o meni se svila,

A od dibe-bejaz anterija.

Od kadife koješli-dolama

Izvezena srmali granama.

Za ishoda čohali-feredža,

Svilenijem gajtanom vezena

Uz rukave i po skutovima.

Mor-feredža, ali bez čembera,

Moja nena, vrla Bošnjakinja,

Na glavi je tepeluk nosila!

U hastaru, ispod tepeluka,

Ušivano, u džude svijeno,

Ispisano zdesna nalijevo

Jazi-ćage, nenina poruka:

„Moj tepeluk ponesi sa namom,

Prilagodi o sebi feredžu,

Spram haljinke nakit odabjeri,

Ti ćeš dostić golemu deredžu.

Al’ se nemoj uznosit s jordamom,

Čitaj knjigu, okreni se vjeri,

Ponosi se bošnjačkijem namom.“

Kada sam i čevre razmotala,

U kojemu je bila knjiga stara,

Ushićena zbog novog saznanja,

Ja sam cijelim bićem zadrhtala.

U knjizi su pera sabjerana

Što su nekad davno umakana

U duše Bošnjaka-Muslimana…

Pjesnici ih izljevahu rado

U književnost alhamijado.

Saznala sam da je moja nana

Neka pera sabjerala sama

I čitala onih davnih dana

Da je Čuvidina Umihana,

Pjevajući pjesme protiv rata,

Svoje ruse kose odrezala

I stavila iznad gradskih vrata.

Ko prolazi, da joj kose žali:

„Ova kosa u devletu rasla,

U golemu jadu odrezana.“

Čitala je moja stara nana

I pisala onih davnih dana.

Moj narode, pa naše su nene

U ‘naj vakat, a bile pismene!

Spoznala sam u čem’ je suština –

Golema je naša ostavština.

Nisam znala šta vrijedi sehara,

U sehari blago ne zastari!

Ko je Tifa Dolinar – Terzić?

Pjesnikinja. Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmom u sebi na nov način. Drukčije od ostalih. Osluškuje melodiju i zvukove u sebi i one što dopiru do nje. Do njenog srca. I tu melodiju pretače u svoje pjesme da bi ta muzika doprla do drugih koji žele  da je čuju. Jer, Tifa se i oglasila da bi je čuli oni koji vole poetsku riječ, osobito ako otkriva ono što i sami nose u sebi i imaju oko sebe, a čega nisu svjesni ili, pak, ne umiju to otkriti i kazati. I otuda prepoznatljivost Tife kao pjesnikinje Bošnjakinje, pjesnikinje Gračanke, pjesnikinje Sarajke. Jer, ona i jeste i Gračanka i Sarajka.

 

   Rođena u Gračanici koja je u djetinjstvu i djevojaštvu upijala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena dabi, eto, u svojim pjesama emitirala unutrašnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka je Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije.

 

   Njena ljubav nije samo rodna Gračanica. Njeno srce pulsira i za Doboj, Tuzlu, za Gradačac i Mostar, Banja Luku, a posebno za Sarajevo. Jer, Tifa je i Sarajka. U Sarajevu je studirala, u Sarajevu je odradila radni vijek, u Sarajevu je, kao penzionerka – pravnica doživjela svoju duhovnu renesansu, započela je svoje poetsko razdoblje života.

 

   Do sada je izdala tri knjige pjesama. Nastavlja i dalje sa štampanjem svojih pjesama  jer Tifino poetsko biće je, čini se, neiscrpno. Zato, poželimo joj da nam podari što više djelića svoje duše, što više lijepih pjesama.

 
09.08.2009.

Recenzija – “Sehara”

   Pjesma Sehara ne ostavlja nijednog čitača ravnodušnim. To je pjesma koju doživljavamo cjelokupnim bićem, svim čulima. Već sa prvim stihom otkrivamo bogatstvo miljea naše sredine u minulim vremenima. Vizuelna slika je veoma snažna. Pred nama je prepoznatljiv ambijent. Slike u Tifinoj pjesmi sprješavaju zaborav našega pamćenja. Vidimo ambijent iz kojeg potičemo: staru kuću, veliku musafirsku sobu ispunjenu mirisom dunja što se ćute po rafovima; sećije sa bijelim jambezama, uglancanu mangalu i najveći ukras sobe – seharu prekrivenu svilenom mahramom. Na počasnom je mjestu u sobi. I uvijek tajanstvena, dok se ne pokrene sa udajom djevojke. 

   Tajnu sehare otkrit će Tifa. Odškrinut će seharu, proviriti u nju i uvesti nas u svijet naše bošnjačke prošlosti. Samo u dio tog svijeta, u život naših starmajki. I, evo bogatstva. 

   Tifa otkriva bogatstvo folklora naših Bošnjakinja, naših lijepih nena. Sve to snažno doživljavamo. I vidmo i čujemo. Vidimo ljepotu naših žena, a onda kao da čujemo lahor svile, šuškanje kadife i zveckanje đerdana. Slike se nižu sve ljepša od ljepše. Ali pjesnikinja ne ostaje samo na slici. Ona otkriva nešto što se desetljećima prešutkivalo. Otkriva gotovo nepoznatu kvalitetu ove žene. Bila je i pismena – Bošnjakinje uzdignute glave sa pogledom daleko naprijed. Imala je snagu da spriječi zaborav onima koji dolaze. Ostavila je baštinu koju Tifa nađe u sehari. Ostavila je poruku svima nama da ne zaboravimo, da se ponosimo, a više od svega da moramo i sami puniti svako svoju seharu kako ko može i koliko može. Kao Tifa. Odškrinula je i svoju seharu u koju još slaže, da bi njena ostavština bila još bogatija. 

   Sa sadržajem pjesme Tifa je uskladila i formu. Piše u desetercu, stihom junačke pjesme. Jer, Sehara i jeste junačka pjesma, sa junacima – ženama Bošnjakinjama.  

  Hatidža Zećo, profesor 

 
 
09.08.2009.

Recenzija pjesništva Tife Dolinar-Terzić

   Autorica Atifa Dolinar-Terzić svojim pjesničkim djelom pokazuje da je u njoj duboko zapretena poetska misao dugo trajala, da bi, u ono najteže vrijeme za Bosnu i Bošnjake, kao vulkan izbila i sviju nas prijatno iznenadila. Taj poetski poriv za pjesničkim iskazom osjeća se u svakom njenom stihu. 

   Pjesnikinja je opsjednuta kosmosom i tradicijom i to u stihu čini jedan čudesno lijep i sugestibilan spoj. Ništa što se događa nije izvan moći i odredbe Jednog Jedinog. 

   Folklorni elementi nisu dati izvan života, oni nas upravo vraćaju u jedno zaboravljeno vrijeme naših nana i njihove filozofije, zasnovane na zdravom razumu. Između ostalih, to je izvanredno pjesnički izvajana poema Sehara. 

   Slike njenih pjesama su plastične i žive, pa nas jednostavnim iskazom vraćaju u neka stara vremena, kada smo kao djeca slušali od naših učitelja ili roditelja prekrasne kur'anske priče, koje upućuju na uspravan hod i osmišljen ovozemaljski život: sabur, pravednost, ponos, skromnost i nepomućena vjera u Istinitog. I u svemu tome su Bosna i Bošnjaci hrabri, dostojanstveni, plemeniti, spremni da oproste, ali ne i zaborave. Svi ti elementi su potka i nadgradnja poezije Atife Dolinar-Terzić. 

  

   U svojoj sveukupnosti njene pjesme s pravom bi se mogle nazvati u širem smislu Islamski ahlak, a u užem Bošnjački ahlak. Izdavaču toplo preporučujem zbirku pjesama Atife Dolinar-Terzić za objavljivanje, koju će, sigurna sam, čitaoci svim srcem prihvatiti, a poslužit će i kao lektira određenim školama. 

  

Sarajevo, 16.8.1999. 

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović

p.s.

Pored ovako dobrih recenzija moj komentar je stvarno suvišan. Jednostavno sam poželio da prenesem na vas moje oduševljenje makar ovom jednom pjesmom od Tife Dolinar-Terzić… 

Tucanje radnika u mozak nije dozvoljeno!

 Savez samostalnih sindikata BiH i radnička klasa ostvarili su danas veliku pobjedu!

ISKRENE ČESTITKE ONIMA KOJI SU I MENE DANAS TAMO PREDSTAVLJALI!

Kolegij Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jednoglasno je usvojio ključni zahtjev Sindikata koji se odnosi na skidanje s dnevnog reda današnje sjednice tzv. prijedloga zakona o uštedama.

U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće.

Sindikat će prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije BiH.

Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.

Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene.

Nije zabilježen ni jedan incident!

Nije nas bilo puno (možda oko 2.000) ali držim se one uzrečice da složna braća kule grade!

Cijelo vrijeme sam bio u mobilnom kontaktu u sa kolegama koje su pohodile Sarajevo jer ja radi radnih obaveza, nisam mogao biti prisutan na dva mjesta istovremeno.

Zar se i celulit prodaje?

Hajde de, da sam ja tragao za malim oglasima lične prirode ali pronaći me na Facebooku i ponuditi se i to po cijeni od 300 € za jedno “ugodno popodne”! Bog te mazo! Više od prosječne plate u BiH! 

Cijena za cijelu noć je fiksno 600 € (+ posebne želje) sa nadahnutom, romantičnom elokventnom damom uz to još i poliglotom (kaže da govori šest jezika) 😀

Što je još smješnije, odjavljen sam sa FB-a već osam  mjeseci ali svakojake poruke osim redovnih spamerskih,  još uvijek stižu!

Nisam ni ja veslo sisao. Ne žalim para za dobar provod. Provod u svakom pogledu. Piće, meze, dobra mjuza, lijepe žene… Sasvim sam prosječan bosanac koji je sve to prošao ali sve besplatno. U stvari nije baš bilo besplatno jer sam za ugođaj plaćao npr. romantičnom večerom ali nikad nisam plaćao kurve. Niti želim! Klapa!

Svijeće, pihhh… Nisam umro pa da  mi trebaju!   :mrgreen:

Ja vala ništa ne vidim sa gornje slike. Ako vi vidite, imate bujnu maštu. Ako već plaćam ja ne želim maglu! Želim konkretno! Jasno i opipljivo! Imam i pravo na to, zar ne?  Za svoje pare valjda mogu da biram! Dovoljno sam ostario da znam šta želim zauzvrat!

Evo primjer jedne dame sa svjetske scene.

Rihanna, kad bi od zlata bila, ostala bi neobljubljena od mene!

Ovo Rihanna! Bljak! Sad su joj 21 ili 22 godine. Provjerite. Više ni ja ne znam! Mogu da zamislim njeno lice i tijelo kad dođe u moje godine!

Vrhunac vrhunaca je naša ljepojka iz Sarajeva. Ona za sebe kaže da je studentica, da ima 22 godine, studira to i to, uspješna je, nadahnuta, ugađa sve želje, no limit žensko! Jedina granica je nebo! Doslovno prevedeno! E, hebi ga ako je ovo vaša plavuša iz snova. Ja vidim muške tetive na nogama  i postporođajne strije. Vidim da nema ni guze ni sika a stomak je vješto skriven u  trikou ili kako li se već zove ovaj odjevni predmet! Kako li će tek izgledati sa 32, 42 ili sa 52 godine? Naravno, ovo je samo jedna od njenih slika. Izabrao sam najbolju koju sam mogao!

E, vala, nije ni moja ćuna ratni zločinac! Ne dam u svašto turat!

 

Ne dam svoju platu za kilo celulita!

Kako li tek izgledaju one “ugodno popunjene”? Strah me i da pomislim!

I na kraju nešto posve nezabrinjavajuće!

Nije mi se digo! Pritisak mislim!

Zašto?!

Puno pitate. Stvarno ste! 😀