Arhive oznaka: broj

Nova 2011. godina! Pa šta?! Hajd’ čestitam!

I prošlih godina kao i ove raji sam striktno “napomenuo” da mi ne čestita Novu!

To je za mene samo prelaz iz dana u dan, iz datuma u datum! I tad i sad sam napominjao da mi čestitaju to kako sam “predurao” ovu 2010. godinu ali raja ko raja. Hajde de. Hvala!

Makar ovim kratkim postom da vam se odužim!

Kome?

Mojim vjernim čitaocima,  komentatorima, sljedbenicima, raji sa Facebook-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla kao i brojnim SPAM-erima koji nisu uspjeli u svojim namjerama!

Moj rezon: “Više spama-više sam čitan!”

Iako to brojke na blogu ne pokazuju (broj posjeta) raduje me što sam i pored cenzurisanih članaka (prepolovljenih sa oko  700 na  363 do sad) ostao u žiži vašeg interesovanja! Sa preko 5.000 tagova, 700 odobrenih komentara i brojnih spam-napada, uspio sam da sačuvam ovaj blog (intervencije Cerićevih i sličnih sljedbenika)!

Kako?

Pisao sam istinu! Prostim narodskim jezikom. Da me svako razumije. Mali  “novinar” čuči u meni. Piskaralo. Šta misle o meni novinari “po profesiji”, zabolje me, mal’ ne rekoh šta!

Pretenciozno od mene. Bože sačuvaj! Ovo je blog koji nije stranački opredjeljen, nema mentora… Pišem iz srca i duše. Ako pogrešno vidim svijet i dešavanja u ovom našem tamnom vilajetu, džabe vam kontriranje!

Pišite (pišajte i kakite uz put) svoj vlastiti blog! Ko će vas čitati? Nema straha! Velika je svjetska blog-zajednica!

Možda i ja naletim na vaš blog! Nikad se ne zna!

Hajd’ zdravo… do moje iduće litanije…

Advertisements

BOSNARIJE na prvom mjestu!

Naravno, na ovoj balkanskoj regiji. Biva srpsko-hrvatsko-bosansko-slovenačko-makedonskom govornom području!

Broj posjeta ne govori tako. Zar ne?

Naravno.

Brisanjem postova blog  je srezan na pola (oko 80.000 posjeta)  ali i pored toga ponosno stoji na vrhu.

Nešto po naredbi “odozgo” (računajući tu i policijsku torturu, prijetnje tužbama i/ili zatvorom) a nešto po vlastitom nahođenju!

I sad takvi očekuju da glasam za njih na izborima. Marš, bagro krmeća!

Izbori 2010 će doći i proći ali BOSNARIJE o(p)staju!

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Počela akcija ˝1 KM za Iliju Jurišića˝

Preneseno sa portala tuzlarije  na linku:

http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=36319

Prošlog mjeseca bilo je tačno tri godine od kako Ilija Jurišić u beogradskom zatvoru. Čovjek kome nije dokazana nikakva krivica, bivši predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla osuđen je na 12 godina zatvora.

U prostorijama Fondacije Istina Pravda Pomirenje danas je održana press konferencija na kojoj je predsjednik Fondacije Sinan Alić najavio početak akcije prikupljanja sredstava za troškove odbrane Ilije Jurišića, a i drugih branitelja Bosne i Hercegovine. Akciju će Fondacija raditi u saradnji sa više od 30 radijskih i televizijskih stanica u Federaciji BiH.

Trenutno su aktuelna tri slučaja, Jurišić, Smajić i Salihović. Odbrana se finansira isključivo od sredstava Fondacije za koju redovno, svaka tri mjeseca, novčana sredstva uplaćuje jedino Općina Tuzla. Radi se o 70.000 KM godišnje raspoređenih na tri dijela.

Veliki problem je činjenica da je Ilija Jurišić drugorazredni slučaj u odnosu na Ejupa Ganića, a slučajevi, uslovno rečeno običnih ljudi, branitelja Bosne i Hercegovine koji su na raznim spiskovima za saslušavanja i hapšenja, malo će koga od kantonalnih i državnih institucija zanimati.

Svi oni koju su imali želju, a nisu znali kako, sada imaju priliku da pomognu finansiranje odbrane Ilije Jurišića i ostalih.

Akcija “Marka za Iliju Jurišića” je počela danas, dakle 1.6. i traje cijeli mjesec.

Pridružite se frontu na kome se brani istina. Branioce Bosne i Hercegovine hapse, za njima se raspisuju Interpolove potjernice, sudi im se u Beogradu.

Pozivom na broj 090 290 023 donirate 1 KM za finansiranje odbrane Ilije Jurišića i ostalih branitelja Bosne i Hercegovine.

S.Mešić

BOSNARIJE opstale u prkos “informativnim razgovorima”!

I kad ništa ne pišem danima broj posjeta na BOSNARIJAMA  pada rijetko ispod broja 100!

Dnevne posjete

Stvarno sam zadovoljan. Krmak bih bio kad bih želio više! 

Sedmične posjete

Znam da krmci prate svaki moj post ali sudeći po vašim email-reakcijama, poštovani čitaoci, vidim da redovno pratite ovu moju litaniju od bloga. Od srca sam vam zahvalan na iskrenoj podršci.

Nadam se da ću ostati dostojan onoga što sam i obećao pokretanjem jednog od desetak blogova kao što su BOSNARIJE!

BOSNARIJE su se pokazale unikatnim blog rješenjem!

Mjesečne posjete (napominjem da mjesec maj još nije završio!)

Dok krmci riju tražeći ostale moje blogove, BOSNARIJE uporno tragaju i čačkaju po bosanskohercegovačkoj buraniji.

NAPOMENA:

Molim da se raja osvrne na prve postove na ovome blogu! Tek će onda moći shvatiti srž, bit, namjeru, nakanu, svrhu postojanja BOSNARIJA!

Preko 60.000 posjeta mi daje uvjerenje da sam na pravom putu!

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Pozivni brojevi u BiH i RS

Kanton

Broj

Općine

Unsko-Sanski kanton

037

Bihać, Bosanska Krupa, Bosanski Petrovac, Bužim, Cazin, Ključ, Sanski Most, Velika Kladuša

Posavski kanton

031

Odžak, Orašje

Tuzlanski kanton

035

Banovići, Čelić, Doboj-Istok, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Tuzla, Živinice

Zeničko-dobojski kanton

032

Breza, Doboj-Jug, Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zenica, Žepće

Bosansko-podrinjski kanton

038

Goražde

Srednjo-bosanski kanton

030

Bugojno, Busovača, Dobretići, Donji Vakuf, Fojnica, Gornji Vakuf, Jajce, Kiseljak, Kreševo, Novi Travnik, Travnik, Vitez

Hercegovačko-neretvanski kanton

036

Čapljina, Čitluk, Jablanica, Konjic, Mostar, Neum, Prozor, Ravno, Stolac

Zapadno-hercegovački kanton

039

Grude, Ljubuški, Posušje, Široki Brijeg

Kanton Sarajevo

033

Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Sarajevo, Trnovo, Vogošća

Hercegovačko-bosanski kanton

034

Bosansko Grahovo, Drvar, Glamoč, Kupres, Livno, Tomislavgrad

Distrikt Brčko

 

DISTRIKT BRČKO

049

Mobilne mreže

GSMBiH

061

062

ERONET

063

MOBILNA SRPSKE

065

 

Republika Srpska

 

OPĆINA

BROJ

 

Mrkonjić Grad

050

Mrkonjić Grad, Ribnik, Šipovo

Banja Luka

051

Banja Luka, Bosanska Gradiška, Čelinac, Kotor Varoš, Laktaši, Prnjavor, Skender Vakuf, Srbac

Prijedor

052

Bosanska Dubica, Bosanski Novi, Prijedor

Doboj

053

Derventa, Doboj, Modriča, Teslić

Bosanski Šamac

054

Bosanski Šamac

Bijeljina

055

Bijeljina, Lopare, Ugljevik

Zvornik

056

Bratunac, Milići, Srebrenica, Vlasenica, Zvornik

Pale

057

Han-Pijesak, Kalinovik, Pale, Sokolac

Foča

058

Čajniče, Foča, Rogatica, Rudo, Višegrad

Trebinje

059

Bileća, Gacko, Ljubinje, Nevesinje, Trebinje