Arhive oznaka: grad

Obilježena godišnjica 1. Tuzlanske slavne brigade

Prije 20 godina u tuzlanskom naselju Paša Bunar je oformljena 1. Tuzlanska brigada, koja je bila prva formacijska brigada Armije R BiH. Dan nakon bitke na Brčanskoj Malti, koja se desila 15. maja 1992. godine, na poziv Kriznog štaba Općine Tuzla odazvali su se dobrovoljci i patrioti, koji su u sastavu 1. Tuzlanske brigade krenuli u odbranu grada i države.

prva brigada

 

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Koliko para, toliko muzike…

Sandero se pokazao više nego poželjnom i opravdanom kupovinom!

Po gradu startan, tihog i uglađenog rada (osim vjetrovitih šušnjeva) na otvorenom bistaračkom pravcu prema Lukavcu pri brzini od oko 130 km/h a još je bilo mjesta da se papučica akceleratora pritisne do dna i dosegne maksimalna deklarisana brzina od oko 157 km/h! Dalje nisam smio “tjerati” jer ipak je ovo nov motor u fazi razrade!

Danas išao po lijekove u centralnu gradsku apoteku ( vidi se iz priloženih slika) i na redovnu kontrolu kod ljekara. Lumbago! A štaš…

U prethodnom postu sam stavio današnju sliku računa za dodatno plaćene lijekove po punoj cijeni. Sva sreća neke sam dobio na “obojenim receptima” uz minimalnu doplatu za recept!

Ja prokletstva. Na godišnjem a bolujem!

Doduše i nije neko vrijeme za izlete u prirodu i/ili ribolov. Više je oblačno i kišovito svih ovih aprilskih dana. Sva sreća pa uhvatih kamerom današnji sunčani period…