Arhive oznaka: Policija

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

Advertisements

BOSNARIJE na prvom mjestu!

Naravno, na ovoj balkanskoj regiji. Biva srpsko-hrvatsko-bosansko-slovenačko-makedonskom govornom području!

Broj posjeta ne govori tako. Zar ne?

Naravno.

Brisanjem postova blog  je srezan na pola (oko 80.000 posjeta)  ali i pored toga ponosno stoji na vrhu.

Nešto po naredbi “odozgo” (računajući tu i policijsku torturu, prijetnje tužbama i/ili zatvorom) a nešto po vlastitom nahođenju!

I sad takvi očekuju da glasam za njih na izborima. Marš, bagro krmeća!

Izbori 2010 će doći i proći ali BOSNARIJE o(p)staju!

(Ne)kultura življenja

Možete “popiti” cipelu, flašu u glavu, može vas ujesti pas. 

Upozorite li nekog na ovaj  očevidni javašluk možete dobro i “fasovati”!

Koga briga za to? Niko se ne bi osvrnuo. Pritekao u pomoć. Ma dajte!!!

Kesa sa smećem je nekim čudom promašila moj automobil

Eto, sad imamo poprilično “očišćenu avliju” od “srbadije” i “ustaša” (nisam ja to rek'o – nacionalistički vokabular) a i one bradonje što se “vikaju” vehabijama, nekud se zagubiše tj. preseliše ovih zadnjih mjeseci neznano kud (policijska hajka na njih) sa svojim unaprijed “nevinim” hanumama i dječicom!

Kulturno ostavljena kesa... Nije se rasuo sadržaj!

Eto…

Šta  ćemo sad?

Eto otišla srbadija, oni što prvi ustaše, oni što bradu ne skratiše.

Ostavili nam oni ovo smeće?

Jock vala!

Naša slika i prilika. Ogledalo nas samih…

Postbajramska slika prolaza ispod zgrade sve govori!

Gomila opušaka, ostataka petardi, čepova, flaša. Čak i prezervativa!

Hmm… mogu zamisliti taj seks na brzinu… u prolazu! Haman i to nekog uzbuđuje! Perverzan neki narod, današnji…

Ovaj komšija, haman cijelo ljeto ne misli pokupiti šut iz dvorišta poslije renoviranja svog stana!

Pošto smo dobri domaćini imamo čak i apartman za beskućnike!

Da bi se beskućnici ugodnije osjećali u našem okruženju uvijek ostavimo po koju gajbu ili makar “bambuču” piva! Nek’ se nađe. Zlu ne trebalo…

Betoniran WC-čučavac (neko je haman trao gujcu kesicom od čipsa!)

Jedini svijetao primjer je ovaj pokušaj komšije-naivca da se od betona ukrade malo mjesta za prekrasan cvijetnjak. Žao mi je što ovo nisam slikao s proljeća i u toku ljeta jer sad slika gubi na aktuelnosti (osjeća se jesen u zraku). Neko je posred cvijetnjaka napravio prečicu. Mrsko mu bilo zaobilaziti ovu ljepotu, sad već oskrnavljenu!

BAŠ NAM JE LIJEPO OVO NAŠE ETNIČKI ČISTO DVORIŠTE! :mrgreen:

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Tuzla izdržala roktanje krmaka!

Najavljeno okupljanje na Brčanskoj Malti od strane Odbora za njegovanje oslobodilačkih ratova Vlade RS-a, završeno je.

Sve je prošlo bez ikakvih problema iako je prema izjavama koje su davali u Tuzli, ovo bio politički skup, a ne kako je najavljivano, sjećanje na žrtve.

Kolona autobusa iz Bijeljine stigla je u kišnu Tuzlu predvođena crnim limuzinama. Možete predpostaviti da su u njima bili oni kojima su puna usta njihovog naroda ali nisu baš bili raspoloženi da se miješaju s tim istim narodom u autobusima.

Policija MUP-a TK je izvanredno odradila posao obezbjeđenja ovog skupa!

O samom skupu bi se moglo pisati s punim uvažavanjem da nije bilo onih kojima je umjesto paljenja svijeća bilo važnije da se čuju njihove izjave i komentari. Čitaj roktanje!

U izjavama nema ništa novo!

Sve smo to do sada čuli ili pročitali ali kao tuzlacima koji pamte maj 1992. godine, nije nam bilo nimalo ugodno, u našoj Tuzli, u bivšoj Skojevskoj ulici, slušati priče o “zločinu nad nedužnim vojnicima”, “masakru”, “zločincima Bešlagiću i Jurišiću” …

Paljenje svijeća i odavanje počasti poginulim vojnicima nije provokacija ali sve što je izgovoreno jeste, na što je teško bilo ostati ravnodušnim.

Čak je i u vjerskom obredu “zločin nad nedužnim vojnicima i oficirima” napadno potenciran pa se pitam koje bi jače riječi od “zločin” i “masakr” koristili da se ne daj bože umjesto o naoružanoj vojnoj koloni radilo o nenaoružanim civilima, starcima, ženama, djeci.

Bitno je da tuzlaci nisu reagovali na provokacije.

Bitno je da nismo ispali krmci kao oni!

A tako bih  poštenski  “nalemao” pojedine!

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Facebook je opasan po džep!

Tragom članka o dječaku koji je potrošio potrošio 1400 dolara na e-farmu, riješih da čisto informativno napišem i ovaj post.

Pa sad, ko se dozove pameti, biti će dobro!

Igrate Farmville igru putem Facebooka?

Igrao je i jedan britanski dječak ali on je u igru dosad spiskao oko 1400 dolara, što svog džeparca, što novca svojih roditelja.

 

U čitavoj priči, zapravo je, nastradala kreditna kartica dječakove majke, sa koje je za potrebe Farmvillea, mladi fan skinuo čak 950 dolara.

Treba istaknuti kako je igra Farmville, od proizvođača Zynga, inače u potpunosti besplatna ali za sve one koji žele ‘strelovito’ napredovati, postoji i opcija za kupovinu virtualnog novca u igri, pravim novcem.

Time igrač dobije par pogodnosti, poput kupnje objekata i predmeta, inače nedostupnih regularnim igračima ali koji nisu toliko bitni za igru, već više za nekakav vid “prestiža” unutar igre. Nakon što su se roditelji žalili na skupocjenu naviku svojeg sina, Facebook mu je ugasio korisnički račun a iz Zynge su roditeljima jednostavno preporučili – ‘Upotrijebite passworde (lozinke) za pristup kompjuteru’!!!

 Banka isto tako neće vratiti potrošen novac majci  jer ona slučaj nije prijavila policiji.

I eto, na kraju je dječak, koji je zapravo ovisan o uzgajanju e-žitarica, e-stoke te održavanju e-farme, stvorio mnoštvo problema roditeljima.

Zbog čega?

Zbog gomile novca potrošenog na doslovno – ništa. 😀

Prepisano sa Guardiana.