Arhive oznaka: život

POMOZI NAM BOŽE!

sto godina vladavine

POGLEDAJ IH BOŽE (a i vi narode)!

U PROSJEKU SU U VRHU VLASTI PO PETNAEST GODINA I OSTAT ĆE DO KRAJA ŽIVOTA!

Da se podsjetimo…

SDA i SULEJMAN TIHIĆ
Stranka demokratske akcije osnovana je 1990. Prvi predsjednik bio je Alija Izetbegović. Na čelu stranke ostaje do oktobra 2001. godine i Trećeg kongresa. Od tada do  Konvencije od neki dan (01.02.2013. god.), kada su članovi SDA glasanjem za jedinstvenu listu predsjedniku Tihiću produžili mandat za još dvije godine. U međuvremenu se u SDA pojavio pojam “dogovorena demokratija” i podjela moći predsjednika i zamjenika po principu pola-pola. Do 2015. bit’ će punih 14 godina vladavine Sulejmana Tihića.

SNSD i MILORAD DODIK
Milorad Dodik je na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata 17 godina. I sama stranka zove se Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik. Na Saboru SNSD-a 2011. godine na glasanju niko nije bio protiv Dodika.

SDP BiH i ZLATKO LAGUMDŽIJA
U SDP-u se smije biti protiv. Samo jednom. Druga šansa ne postoji. U to su se uvjerili Miro Lazović, Ivo Komšić, Sead Avdić, Nermin Pećanac, Bogić Bogićević, Željko Komšić i Nijaz Duraković. Lagumdžija je na čelu stranke od 1997. godine!

PDP i MLADEN IVANIĆ
U početku je imao protivkandidate, danas ih nema. Mladen Ivanić je osnivač Partije demokratskog progresa i njen predsjednik od 1999. godine a  2007. godine, na četvrtom Saboru PDP-a, po treći je put izabran za predsjednika. Protivkandidata na šestom stranačkom Saboru 2011. Ivanić nije ni imao.

STRANKA ZA BiH i HARIS SILAJDŽIĆ
Stranku za BiH osnovao je Haris Silajdžić 1996. godine. Taj 16-godišnji kontinuitet vladavine prekinuo je prošle godine. Vodstvo je prepustio Ameru Jerlagiću, koji je vršilac dužnosti predsjednika. Nije isključena mogućnost povratka osnivača. Naime, više se puta Silajdžić opraštao od vođenja stranke  ali se svaki put vraćao. Prvi put je otišao 2001. godine, vratio se 2002.  i iste godine ponovo otišao. Vratio se 2005. a nakon poraza na Općim izborima 2010. ponovo se povukao. Još jedan povratak 2012. a zatim i ponovno povlačenje.

HDZ BiH i DRAGAN ČOVIĆ
HDZ BiH je osnovan 1990. godine. Godine 1998. u HDZ-u dolazi do unutarstranačkih tenzija izazvanih smrću najuticajnijeg  čovjeka među Hrvatima u BiH, Gojka Šuška.  Božo Ljubić postaje ozbiljan kandidat za novog predsjednika, no stranačka baza se otvoreno suprotstavlja i Ante Jelavić pobjeđuje na izborima. Godine 2000.  visoki predstavnik smjenjuje niz ‘dužnosnika’. Marta 2001. jedinstvena Hrvatska demokratska zajednica.  Prvi predsjednički mandat Dragan Čović je dobio juna 2005. godine, kada je porazio najozbiljnijeg protivkandidata Božu Ljubića a ovaj ga optužio za izbornu krađu.  Od 2006. dolazi do raskola između Čovića i Ljubića, koji osniva HDZ 1990 kojim i danas suvereno vlada.

(izvor: FTV)

Advertisements

Predizborni suveniri

U realnom i virtualnom svijetu ne malo sam zgrožen slabim poznavanjem ‘moje malenkosti’  od strane rodbine, prijatelja, poznanika, radnih kolega!

Tačnije uvrijeđen sam.

Rijetko kad sam zlopamtilo ali mislim da ovaj put neću lako preći preko “nagovaranja malog djeteta” da glasam za ove ili one! Valjda godine svoje čine ili je to samo oprez ranjene životinje kakvim su nas napravili lokalni i federalni političari. One iz Republike Šumske neću ni da spominjem!

Možda neko i nasjedne na neku značku, predizborni letak ili brošuru sa kompletnom listom kandidata neke stranke, kapu, upaljač ili vizit kartu ali ja ne! Nikad. Kao ni na dosadašnjim izborima!

Isfrustriran sam tip. Šta briga koga?! Da je iko imalo čitao BOSNARIJE (ponudio sam mnogima link), pratio moje dosadašnje ponašanje na radnom mjestu, javnom i virtualnom životu, znao bi koje sam političke orijentacije a ne da me zovu u nekakve rušilačke, vjerske, opozicione i slične torove!

A da ću glasati, glasati ću!

U inat “tornjacima”!

Samo znam da sigurno neću nasjeti na mizerne poklone i suvenire. A nakupilo se toga dosta! Jedan dio arsenala vam dajem na uvid pa vi sami prosudite. Neću vam ja soliti pamet kao što su meni pokušali imputirati svakojake izborne baljezgarije!

REAKCIJE SA NEKIH (MOJIH I TUĐIH) FORUMA I WEB-PORTALA!

Pa, eto, ovako, na ovaj način, koristim se prilikom da poručim svima gore navedenim da ću se ja jedini izvući sa smiješkom kad prođe ova izborna (s)trka!  🙂

Pozdrav vam od isfrustriranog tipa… :mrgreen:

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

Bajramska čestitka svim blogerima na WordPressu i mojim vjernim čitaocima

Koristim se prilikom da vam i ove godine poželim sve najbolje u životu, puno zdravlja vama i vašim najmilijima, blagostanja, sreće, novaca za dostojanstven život!

Želim vam dobru bajramsku sofru! Podijelite je sa rodbinom, komšijama (čak i onima druge vjeroispovjesti), podijelite je sa siromašnima, pomozite nemoćne!
Vaš TABKO*

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!