Arhive oznaka: čestitka

Nova 2011. godina! Pa šta?! Hajd’ čestitam!

I prošlih godina kao i ove raji sam striktno “napomenuo” da mi ne čestita Novu!

To je za mene samo prelaz iz dana u dan, iz datuma u datum! I tad i sad sam napominjao da mi čestitaju to kako sam “predurao” ovu 2010. godinu ali raja ko raja. Hajde de. Hvala!

Makar ovim kratkim postom da vam se odužim!

Kome?

Mojim vjernim čitaocima,  komentatorima, sljedbenicima, raji sa Facebook-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla kao i brojnim SPAM-erima koji nisu uspjeli u svojim namjerama!

Moj rezon: “Više spama-više sam čitan!”

Iako to brojke na blogu ne pokazuju (broj posjeta) raduje me što sam i pored cenzurisanih članaka (prepolovljenih sa oko  700 na  363 do sad) ostao u žiži vašeg interesovanja! Sa preko 5.000 tagova, 700 odobrenih komentara i brojnih spam-napada, uspio sam da sačuvam ovaj blog (intervencije Cerićevih i sličnih sljedbenika)!

Kako?

Pisao sam istinu! Prostim narodskim jezikom. Da me svako razumije. Mali  “novinar” čuči u meni. Piskaralo. Šta misle o meni novinari “po profesiji”, zabolje me, mal’ ne rekoh šta!

Pretenciozno od mene. Bože sačuvaj! Ovo je blog koji nije stranački opredjeljen, nema mentora… Pišem iz srca i duše. Ako pogrešno vidim svijet i dešavanja u ovom našem tamnom vilajetu, džabe vam kontriranje!

Pišite (pišajte i kakite uz put) svoj vlastiti blog! Ko će vas čitati? Nema straha! Velika je svjetska blog-zajednica!

Možda i ja naletim na vaš blog! Nikad se ne zna!

Hajd’ zdravo… do moje iduće litanije…

Advertisements

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Bajramska čestitka svim blogerima na WordPressu i mojim vjernim čitaocima

Koristim se prilikom da vam i ove godine poželim sve najbolje u životu, puno zdravlja vama i vašim najmilijima, blagostanja, sreće, novaca za dostojanstven život!

Želim vam dobru bajramsku sofru! Podijelite je sa rodbinom, komšijama (čak i onima druge vjeroispovjesti), podijelite je sa siromašnima, pomozite nemoćne!
Vaš TABKO*

Nek vam je čestit’ Božić!

Posjetiocima BOSNARIJA, katoličke vjeroispovijesti, upućujem iskrene čestitke povodom Božića uz želju da Božićne praznike provedu u radosti i blagostanju!

 

Vaš tabko*

21. decembar – Danas rudari u Bosni i Hercegovini obilježavaju svoj dan

Nekako ih se samo deklarativno sjetimo! Ovako uz njihov dan. Tih ljudi koji zarađuju hljeb sa sedam kora!

Sinoć bio vatromet u gradu. Kao i svake godine, uostalom. Teško da sam baš vidio rudare u prvim safovima na sinoćnjim TV-emisijama iz studija uživo, TV-dnevnicima ili sa svečanosti u BKC-u!

Uglavnom su se guzonje nabile naprijed da im opet gledamo iste, dušebrižne face!

Na ovaj dan, 1920. godine, ugašena je Husinska buna ali tek 89 godina poslije rudari slave bolje dane.

A i to je pitanje!

Hmm…

 

Iako ni danas nije lako i uslovi rada još uvijek nisu na nivou na kojem bi trebali biti, rudari se nadaju boljem sutra.

Rudari, uvijek vječiti optimisti. Svaka im čast. Iskrena čestitka od moje malenkosti!

Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…

Moje iskrene čestitke svim čitaocima BOSNARIJA povodom Kurban Bajrama!
 
(Prvi dan Kurban Bajrama)
 
Ne bih ja bio ja kad ne bih objavio ličnu notu o proslavi Kurban Bajrama u nas pa i u svijetu. Pošto je ovo blog o bosansko-hercegovačkoj buraniji ovaj put ću se više zadržati na domaćem terenu a naše dijasporce ću (kao bajagi veće vjernike od nas domicilnih) ostaviti na miru do neke nove teme sličnog sadržaja.
Povlačiti paralele između obilježavanja Bajrama nekad i sad možda je iluzorno ali je istina da to nije ni nalik nekadašnjem bajramovanju!
Nisam u pravu? Ne vjerujete?
Hajde de. Neću pričati o starim danima jer sam stariji blogeraš po godinama pa o tome dosta znam  ali ovo danas više liči na šprdnju i na prenaglašavanje!!!
 

(Dopisano drugog dana Bajrama)

Krenimo redom…

Bajramski dani jesu i trebaju biti dani veselja i dani sreće ali naravno postoje norme koje su odredile kakvo to veselje treba biti i u kojim granicama može da se ispoljava.

Posljednjih nekoliko godina pojavile su se različite pojave u našem društvu koje zaslužuju kako analizu sociologa tako i ozbiljnu kritiku od strane etičara i uleme. Prihvatanjem tih pojava narod nesvjesno doprinosi destrukciji tradicije i običaja koji već itekako trpe. Forma i  folklor iako nekad suštinski nebitni, itekako u ovom slučaju imaju bitnu ulogu. Zabrinjavajuće je stanje duha kod našeg naroda.

Zabrinjavajući su trendovi koji se uspješno podvaljuju našem narodu. To se nekako ponajbolje osjeti i primjeti upravo onda kada bi to moralo i trebalo biti najmanje primjetno.

Vrijeme je jedno od Allahovih davanja čija vrijednost je kao i kod drugih nama darovanih blagodeti relativno slabo ili skoro nikako cijenjeno i shvaćeno kod većine ljudi. Vrijeme je stvar ili bolje pojam kojim se Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu i time nam skreće pažnju na njegovu vrijednost.

Vrijeme je naravno kao i sve ono što je Allah stvorio prolazno i relativno  ali se Allah ipak kune njime kao i mnogim drugim stvarima čiji je tvorac upravo On.

O višku vremena kojega svi imamo na pretek (što dokazujemo našim ponašanjem)  i o tome gdje se to vrijeme troši može se govoriti do ahiri zemana.

Koliko samo čovjek nađe „rupa“ u svom životu i vremenu koje mu je darovano ili bolje rečeno posuđeno pa raznim besposlicama to vrijeme potroši.

Na nekim mjestima je vrijeme skuplje nego na nekim drugim. Jedno od tih “drugih” mjesta je i ono gdje živi narod bošnjački.

Bosna je domovina Bošnjaka i zemlja viška vremena. Bošnjacima je u njihovom životu malo češče „dosadno“ i tako imaju problem.

Ali drugi nam pomažu u tome pa nam onda biva malo manje dosadno.

Kladionice i klađenje kao pojava, porok i hobi su posebna priča o čemu ću pisati drugom prilikom. Da postanemo konkurencija Las Vegasu je daleko od realnog ali da postajemo društvo ovisno između ostalog i o hazarderstvu to je sigurno.

Svaka mahala ima po jednu kladionicu. Zar ne?!

Nekoliko dana prije nastupanja Bajrama naše gradove a bogami i sela „neko“ oblijepi plakatima na kojima se ljudi masovno pozivaju da dođu na neke bajramske partije gdje će se kako piše noć provesti ludo i nezaboravno, u pjesmi i veselju uz bend npr. “Aha”!

Da, da, gostujući bend iz susjedne, istočne nam zemlje Srbije. Naša omladina a i odrasli od momenta prvih habera sa plakata i plakatica a i sa lokalnih radijskih i tv stanica počinju pripreme za party (krkačenje). 

U prvoj noći Bajrama (jednog i drugog) naša omladina u velikom broju sa sumrakom polazi u diskoteke i kafane gdje će u znoju pod dozom alkohola, jointa i speed-a imati ludu noć.

Svoj novac kojeg svakako slabo ima, naša omladina će dati (umjesto recimo u neki humanitarni fond) nekoj šumadijskoj rospiji koja je svoju karijeru počela u nekoj kafanduri pjevajući četnicima koji su joj za njene pjesme davali pokradene bošnjačke pare i zlato.

Taj biološki objekat (Ceca p.a.) je snimio „album“ a za reklamu se pobrinula naravno, niko drugi do srbijanska Pink televizija, inače futuristički model  mnogih bosanskih, k'o fol, neovisnih televizija.

 Naravno „estradna umetnica“ pjevajući trećerazrednu muziku uspije u svom nastupu podići adrenalin omladini trujući njihovu dušu i poganeći je. Šejtansko zadovoljstvo i zlo primitivizma budu zadovoljeni.

Omladina nažalost ostaje zatupljena.

Drugi dan Bajrama se privikava da priča ijekavicom. Oni koji za sebe vole reći da su „urbani“ odu na bajramski RAVE PARTY.

Urbano, a jel’? Nema šta!

Oni malo manje urbani popravljaju standard hrvatskoj šund-estradi.

Zaključak je da naša estrada biva ugrožena?! Ma daj ba…

Rezultat tih bajramskih partija su, naravno, tuče, revolveraški obračuni, saobračajne nesreće i grijeh!

Sada se bajram čestita sms-porukom ili se pošalje e-mail.

Ne ide se bratu ili sestri za Bajram  jer je on/a negdje tamo daleko (u Americi, Njemačkoj, Švedskoj). Ko je lud da ide tamo negdje daleko a red bi bio da se vide, osjete, zagrle, poljube, pogledaju oči u oči, ispričaju pošteno itd. Zar ne?

Mnogo je to lakše preko elektronskih pomagala iz savremenog načina življenja.

Djeca su posebna priča. Novac koji dobiju za bajram potroše na Play Station ili kartice za mobilne telefone.

Slabo ima onih velikih ručaka od tri i četiri sofre! Hmm…

Umjesto Roma koji su tradicionalno hodali od vrata do vrata skupljajući svoju bajramsku nafaku, sada nam u avlije ulaze i pred vrata dolaze i prose jetimi iz istočne Bosne i udovice koje traže istinu, za sada nezaboravljene i još poznate kao MAJKE SREBRENICE. (Dobro de, nećemo sad u detalje … Ima tih MAJKI koje su se dobrano obogatile od svoje PATNJE i ŽALA za izgubljenim najmilijima!)

(Dopisano na treći dan Bajrama 29.11.2009. god)

Vatrometi, ima i tih svijetlećih motiva. Ima čestitiki, na televiziji, radiju, novinama, internetu…

Ima svega. Šta bi insan rekao na sve to osim da valjda to tako mora biti.

Mora li baš?

Drugi mi kažu da mora! Danak napretku. U redu ali to više nije Bajram. Klasični Bajram, onaj stari!

Proslavljanje Bajrama danas mi više liči na američko glamurozno predstavljanje “NIČEGA” da bi iz toga ispalo nešto “BJELOSVJETSKI POZNATO”!

Bajram nije NIŠTA da bi prerastao u BJELOSVJETSKO! Ne treba ga reklamirati. Bajram je nešto najsvetije u duši i mislima svakog mumina i muminke!

Bajram je porodični praznik! Zar ne? Nije bjelosvjetska prćija!!! Nije najava cirkusa u vašem gradu ili raskošno vjenčanje bogatih i raskalašnih te osionih spodoba.

Bajram nije kurva pa da se javno obznanjuje njegovo veličanje i proslava!

Jednostavno, BAJRAM je BAJRAM!!!

Uđem, nakratko, na bolchat i MSN-messenger. Sva moja tzv. raja tamo! I svi slave Bajram. Ja ostao zabezeknut: Online slavljenje. Ma daj.

Niko od tih online nadobudnika nije otišao da posjeti djeda, nenu, tetka i tetku, amidže i strine, niko oca ili majku.

(Ovo se ne odnosi na one koji su svoje najmilije izgubili u ovom blentavo-poganom i genocidnom ratu).

 Mislim, prvenstveno na one koji su u blizini svojih najmilijih a ne obilaze se. Ne paze. Pa makar uz Bajram kad se već zbog bitke za preživljavanje, poslovne trke i drugih razloga, ne sreću ćešće, nevezano uz državne ili vjerske praznike!

I na kraju…

Nek Vam bajramska svjetlost obasja dušu, ispuni je najdivnijim osjećanjima i neka Vam Allah podari sve što nemate a za čim žudite!

VAŠ TABKO*

Policija

Juče, plaćajući kućne račune u pošti i banci, naletih na ovaj propagandni letak vrijedan pažnje. Dobar potez policije. Kad bi barem pola raje pročitalo sadržaj letka do kraja! Hmm… Svoj sam primjerak signirao sa BOSNARIJE, za svaki slučaj i stavio ga na najbližu rafu kraj kompjutera. Nije zgoreg još pokoji put, osvrnuti se na čitak i jasan tekst sa poleđine ovog letka!

                                        POTEZ VRIJEDAN PAŽNJE! ČESTITAM!

odgovornost_policije