Arhive kategorije: Turističke destinacije

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Advertisements

Daleko je do raja… (zajednička reportaža)

Prenešeno sa linka:

http://www.bhraja.ca/Vijesti/BH-teme/Na-Jelah-polju-kod-Te%C5%A1nja-gradi-se-rekreativni-centar-%11-Bosanski-raj-za-turiste-i-ribolovce.html

 

Na Jelah polju kod Tešnja gradi se rekreativni centar – Bosanski raj za turiste i ribolovce!

 

 

 Jelah polje kod Tešnja u proteklih godinu dana postalo je pravo gradilište. Naime, kompanije Ćeman Energoprom na prostoru od 20 hektara počela je izgradnju turističko-sportskog rekreativnog centra vrijednog nekoliko miliona.

Centar će imati različite sadržaje, hotel, trgovački centar, sportske terene (deset teniskih i dva nogometna), ljetni vodeni park, zoo vrt, bazene, restoran, ribarnicu…

Neki od sadržaja već su dostupni posjetiocima, a u narednom periodu u kompaniji Ćeman-Energoprom najavljuju i nove sadržaje za odmor i rekreaciju.

Fahir Ćeman, direktor ove prestižne kompanije kaže, da je dosad u realizaciju ovoga projekta uloženo oko 2,5 miliona eura, te je potrebno još oko tri milion eura, kako bi se projekt priveo kraju.

“Već je uređeno i poribljeno vještačkoj jezero na površini od sedam hektara, te je na ovom dijelu Jelah polja u fazi izgradnja restorana od 1000 m2, jedne ribarnice od 100m2, dva bazena i dva kupališta, jednog od deset i jednog od pet duluma”, kazao je Ćeman.

Na ogromnom prostoru koji obuhvata ovaj kompleks, posjetioci već mogu vidjeti razne vrste životinja, od ponija, jelena, nojeva, do raznih vrsta ptica.

“Na prostoru od tri hektara uredili smo zoo vrt, gdje već imamo 40 grla jelena lopatara i deset grla ponija”, pojašnjava Ćeman, dodajući kako vikendom Jelah polje i pored izvođenja velikog broja radova bude preplavljeno posjetiocima.

Prvu fazu projekta sa restoranom, ribarnicom i bungalovima za sportske ribolovce, direktor Ćeman kaže da će staviti u funkciju do kraja godine, dok će bazene i hotel biti sagrađeni narednih godina, jer zahtijevaju veća ulaganja.

Projekt je predstavljen i na Sarajevo Bussines Forumu u cilju privlačenja još jednog investitora koji će sa tri miliona eura pomoći da se projekt privreden kraju, t.j. da se izgradi hotel i šoping centar.

“O konkretnim ponudama za učešće u projektu ne možemo govoriti, iako je projekt privukao pažnju stranih ulagača na Sarajevo Bussiness Forumu”, kaže Ćeman, pojašnjavajući kako kompanija Ćeman Energoprom ima sve dozvole, te je sportsko-rekreativni centar predviđen regulacionim planom.

Ako se ne pronađe drugi investitor, Ćeman kaže da će se realizacija projekta svakako završiti narednih godina, s tim što će završetak zavisiti od realizacije sredstava.

 

Ponukani ovim čllankom odlučili smo posjetiti gore spomenuti kompleks…

slijede slike…

 

 
 

Ulaz

panorama jednog od jezera u kompleksu

 

 

 

Ne znam zašto ali meni su bile zanimljive gugutke ptice

nastavlja se

Bijeg od svakodnevnice – jezero Bistarac kod Lukavca

Obično preumoran kad idem s posla odaberem neku destinaciju na kojoj bih se odmorio, malo napario oči, zadovoljio kulinarske prohtjeve i eventualno prosurfao internetom i poslao vam par sličica kako bih dočarao makar dio te atmosfere.

Ovaj put, nešto kraća destinacija. Odredište mi je bilo bistaračko jezero i “Ontario”, sportsko-rekreativni i ribolovni kompleks u privatnom vlasništvu (pod zakupom).

Malo sam razgledao i riješio dok se moj smuđ ne ispeče da prošvrljam ovim kompleksom. Ionako je bilo vrijeme ‘ni ručku ni večeri’!       😀

Prelijepo ali malo gostiju.

Bašta restorana me podsjetila na more ali od morske vreve ni traga! Jedino što je zvučalo na more (a da li je ikako i trebalo da “zvuči”)  je vješto uklopljeno miomirisno mediteransko raslinje uz, pored mene i nadamnom! Dobar potez vlasnika.

Velika “sala”” prazna…

Smuđ (sa svim mogućim dodacima i posebnom marinadom) te čaša biranog vina, upotpunili su mi kompletan ugođaj  narušen jedino paprenim računom koji bi po svakoj logici trebao biti makar za polovinu jeftiniji! Pohvala kuharu dok mi je preljubazni konobar, iskreno govoreći, bio sumnjiv!

Pošto nikad nisam žalio novaca za ćejf,  za lijepe stvari ili ugodan provod, ni sad neću kukati ali sigurno je da me Ontario neće vidjeti  još koju sezonu.

Za ovoliko novca potrošenog na sasvim prosječan ručak, mogao sam komotno otići mojim dizelašem do Neuma! 

Ovo je čisto radi poređenja.

Neke cijene za one koje zanima ribolov. Dnevna dozvola 10 KM, noćna (čuj, zar je dozvoljeno noćno pecanje, 30 KM)!

Blagonakloni portir će vam ulaz naplatiti 2,5 KM samo za gledanje jezera i “njegovih” lepota jer sam slabo vidio da se neko kupa ovdje a “udarna” je sezona! Sva sreća taj račun nisam platio jer sam išao u restoran. Koliko je dobro informisan taj dobri čikica sa kapije pa nije znao kolika je cijena ulovljenog šarana, amura, soma ili neke druge kapitalne ribe ako riješite da je ulovljenu osim slikanja ponesete sa jezera!

Cijena iznamljivanja prazne drvene kućice (brvnare-bungalova u raspadu) je 50 KM dnevno. Nešto jeftiniji su bili ostali dovitjlivi privatnici iz obližnjeg sela. Pod seoskim turizmom,  korištenje sobe ili čak cijele kuće se ove godine kreće od pišljivih 25 KM (soba za jednu noć a zna se kome je ovo namjenjeno) pa do fantastičnih 150 KM za cijelu kuću! Dnevno, naravno!   😀

Bog te mazo. Skuplji su od ‘rvatskih morskih nemani.

Hmm…

Vlasnikov parking a i većina privatnih okolo, dnevno košta jednu KM. To je ujedno i najjeftinija usluga ovdje!  :Woow:

Pa-pa Ontario do nekih boljih vremena…

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Forumski odjek

Forumski post prenesen u cjelini!

Uredi Izbriši post Prijavi post Citiraj (i odgovori)

Re: Sta je to sportski ribolov?

Postao/la taboo dana sub sep 26, 2009 3:21 am

sjeti_seEvo i poslije ovoliko godina druženja s prirodom, ponekad osjetim da nisam dobar eko-promotor! Džabe moji pokušaji sa eko-forumima, angažovanje na Facebook-u, pravljenje vlastitih blogova i saradnja na tuđim a vezanim uz eko i ribolovne teme!
Haman sam i nikakav ribolovac.
 Proglašiše me čovjekom koji voli “pomor ribe” (lov ribe udicom na plovak). Niz godina takmičenja uz moju hanumu, federalnu reprezentativku, neko baca u smeće.
Izgleda da nešto pogrešno radim.
Da li je sav ribolov u količini ribe, da li je sve u kapitalcima (vidim neko namjerno nosi foto-aparat da bi se slikao sa kapitalnim ribama)… žao mi je ako ću neke razočarati… nemam slike kapitalnih ulova!
Haman nisam “ugodio” kad da ponesem foto-aparat, kada laptop pa da sa lica mjesta hitno i argumentovano izvještavam sa vode ili sa nekih kup-takmičenja!
rijamuHaman nisam stvoren ni za novinara. a za dežurnog eko-policajca haman mi treba još sto godina (samoće-Markes) života.
Ponekad se pitam da li sam uopšte pismen?
Strah me neki hvata!
Zar za kompletnog ribolovca, moram da znam baš sve ribolovne tehnike.
Izvinite me ali moje mišljenje je da se takav jos nije rodio!
Ribolov, pa i sportski (neki vole da kažu rekreativni) je skup sport. Ribolov, ma kako dobar bio i ma koliko pružao njegovim upražnjavanjem, nije jedini smisao života.
Ne bih da me neki smatraju “nastranim”… Znate ono… pusti ga…on je “osobenjak” … on je “ribolovac” … ne može kod kuće pa liječi frustracije ovdje na vodi!
Nije sve u ribi i u kapitalcima iako se neki neće složiti samnom!
Ja više nemam vremena za sport! Vrijeme je da lovim ribe svog života. Pa čak i na “dvije noge” ako treba. Čak i morske sirene (hmm… ako već postoje)…
Sportski ribolov je za mene “UMRO”
budjenjeVrijeme je za promjene… Zar ne?
Džabe mi sve ribolovne dozvole u BiH. Svakako, pri dolasku na neku vodu, unutar samog TK (tuzlanskog kantona) a i širom BiH, moram plaćati posebne dozvole za dnevni ili recimo, vikend ribolov. Da li zbog toga moram poznavati ribu i ribolov dobro kad to neki krkani i kriminalci ne znaju.

Hmm…

I sad oni ispadoše, FACE… A mene ko hebe?
Ako ko ima da me utješi, neka mi se javi na forumu. Sve se danas svelo na ribolovne dozvole, gazdovanja i tome sl.
Sjetim se mog rahmetli djeda koji je “kanaffom” i kovanom udicom “njakvom špenaglom” bolje hvatao ribu od mene koji sam naoružan opremom kao kakva manja vojna jedinica!

Odoh da se ubijem … ovo je katastrofa… samoubistvo 

Skoro 48 (hićme) godina mi je…vrijeme je da i ja počnem da izlovljavam ribu, hebeš sport! Kome ja mlatim “praznu slamu” o ekologiji i sportsko-rekreativnom ribolovu???

Vrijeme je da i ja počnem da uživam. Pojam SPORTSKI brišem iz svog vokabulara! Izvinite me, poludio sam…
Nema ribe tamo gdje se 20-50 takmičara bori radi kojeg grama više. Nema i tačka!
Sve moje buduće akcije, biti će samostalne. Čvrsto Vam to obećavam!
Do skorog viđenja…
*BISTRO* od vašeg TABKO-a*1191moj_avatar

taboo
Početnik
 
Postovi: 20
Pridružen/a: uto okt 28, 2008 6:46 pm
Lokacija: Tuzla
Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail Web stranica MSNM/WLM YIM

Direktan link na post: http://bistrobih.ba/noviforum/viewtopic.php?f=66&t=99&p=11217#p11217

Oj R'vati jabuke vam gorke, bosanci vam ibaduuu divojke…

Oj, bogo dragi!

Ajme Gospo moja!purger_guza

Kakvi ste vi gloopi ljudi! Prosto za nepovirovat’! Eeee..

Iba(li)detili ste mlade bosanke? Koliko njih ? Zar ćemo i oko toga šabanijadu pravit’ (njakvu olimpijadu)…

Mlade bosanke ali i rvatice najbolje će to znat’ kad budu na kanalu, kod automehaničara (ginekologa)…

Ratujete i preko toga….ajde de… Nećemo o obrazu.  Njega nemate odavno! To svi u regionu znaju!

Jadno more, plaža i galebovi…

Oooooo…kako ste vi plentaff narod…. Da mi naplatite 5 Km samo da pijem pijaču sa pogledom na more… Ne nisam lood… Nadam se…još…

Krivo je more!  Ajjj… u kujac krasni…HRvatska_plaza

Turistička sezona u Hrvatskoj je podbacila kao nikad do sad! Do vas je! Do kad mi bosanci (pa i hercegovci) budemo predmet ibanjaaa, nema vam selameta. Dragi Bog sve vidi a i Gospa, blažena!

Ponekad je bolje drkat’ nego izdat’ nacionalne interese! Poserem vam se na naciju!

*TAČKA*

(Ja reko! Ne krivite druge!)

Nerka iz Turije (2)

Iskreno me čudi kako nije bilo više  komentara na moj prvi post o tajanstvenoj Nerki iz malog sela Turija kod Lukavca!

 nerkina rezidencija u sumrak

Na ovaj način pravim joj i svojevrsnu reklamu iako mi to uopšte nije bila namjera.

Kad sam pisao pod drugim pseudonimom na drugim forumima (sarajevo x-comu, recimo) e-mail sandučić mi je bio zatrpan “braniteljima” ovog, svima u selu (pa i šire, u svijetu) poznatog sihirbaza!

Predpostavljam da raja više čita postove na drugim blog zajednicama ali ja ću ostati na WordPress-u jer mi nudi više mogućnosti a osim toga nema nacionalno obojenih blog moderatora na ovoj blog zajednici kao što je to bio slučaj sa nekim bosanskim. Da ih sad ne reklamiram!

 nerkina rezidencija sumrak zatvoreno

Zašto sam spomenuo Nerku kad sam rekao da o Turiji i njoj neću više pisati? Pa zato što se njena rezidencija (ordinacija) nalazi upravo preko riječice Turije, tridesetak  metara nizvodno od mjesta na kojem sam večerao. Osim toga bio je ponedjeljak. Tad joj je radni dan a ja sam rano došao. Odmah iza 16 h. “Pacijenti” pred vilom je nisu čekali a iz napisa sa drugih portala spominju se redovi od kilometar i čekanje od 24-48 sati ne bi li se dotična “smilovala” da vas primi! Kojim li to danom radi Nerka? Treba li nekoga potplatiti pa da saznam kad radi ili da joj navalim inspekciju na leđa?! Možda je to već neko drugi uradio.

To me tješi. Vidim da njen “hotel” nema fasade a okolne kuće i ugostiteljski objekti imaju. Posmatrajući tu zgradu po danu, stiče se utisak kao da mjesecima niko u njoj ne živi! Kao da je zapuštena. Neka krntija od auta tu stoji sve dane na samom prilazu kući. Praktički gledano, morao bih preskočiti auto da se popnem do ulaznih vrata. Hmm…

Danas je utorak. Neradni dan za Nerku ali i za mene. U prethodnom postu sam napisao da su mi mještani rekli da ne radi utorkom i subotom! A vala više i ne pohodio Turiju.  Svakako danas planiram negdje drugo na zrak.

vikendice na turiji niko ne pohodi

Ovaj post sam komotno mogao nazvati “Večera kod Gere” jer, pobogu, ljetna sezona je počela. Valja negdje i izaći, provesti se. Ne samo čamiti kraj kompjutera.

Naravno da izlazim. Ne sjedim baš svo vrijeme u kući. U predivnom ambijentu i večera i vino imaju nekakvu  posebnost koja se ne da lako opisati. Pogotovo saznanje da jedeš frišku ribu iz ribnjaka koji ti je pod nosom… Ako si još i sa svojom “ljepšom” polovinom kao ja sinoć, tim bolje!pastrmka_na_zaru

Sinoćne slike same govore (ponedjeljak 15.06.2009. god. – “Kod Gere”)

kod_GERE_ribnjak

Ugodan ambijent, čist zrak, ljubazno osoblje koje nema pojma ko je Nerka?! Hmm… 😀 

Friška riba (pastrmka)  i dobro vino. Svakako bih preporučio da ovdje nekad dođete ako vas put nanese u ove krajeve…

kod_GERE_terasa

Ovdje su u blizini  i predivni slapovi pod kojima se za ljetnih žega možete ugodno rashladiti.turijski_slap