Arhive oznaka: boja

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

ZMAJ OD ŠIPOVA – Ilija Grahovac

Comment od edinameskovic — 12/12/2009 @ ———| Uredi ovo | Odgovori

Rob (kmet) u 21. vijeku skoro u srcu Evrope! Haman Ilija ima i drugog roba, Miroslava Ivetića. Njega valja smijeniti gore na planini. Znači, nigdje stanke, odmora, za ovog paćenika Dragoju!!!
Post, gledano, novinarski, ispravan je. Nadam se i vjerodostojan.
Više bih voljela da si pokušao obratiti pažnju na psihološki profil ovog po svemu rečenom, tiranina, vlastodršca,robovlasnika,umobolnika, seksualnog manijaka jer sigurno su mu dovodili i maloljetnice zbog one opklade itd.
Ama, ne bi on mogao putovati po BiH i po raznim kvazi-TV kućama a da mu neko ne čuva ogromno blago u stoci i imanju!
Našao Ilija sebi robove da rade za njega a on šenluči, pije, seksa se s kim stigne, junači se, hvališe se…
E, da mi ga je baš vidjet’ kad zađe u godine i padne mu “životna” snaga! Kad krene hodat’ po doktorima!
O tom, po tom. Živa ja bila pa vidjela.

A baš dosta putujem Bosnom i Hercegovinom, uzduž i poprijeko. Nikad se ne zna kad će me put navesti u Šipovo. Heh…
A ni Buško jezero nije baš daleko…
Tamo sam planirala na ljeto!

***

Pa evo da ti, koliko je moguće, kraće, odgovorim na tvoj komentar…

Ilija Grahovac, poznatiji pod nadimkom ‘Zmaj od Šipova”,  jedan je od najpopularnijih uzgajivača bikova u Bosni i Hercegovini.

No, Ilija nije popularan toliko zbog bikova koliko zbog svojih temperamentnih nastupa u javnosti.

 

Osvrt na kič (biva neukus)

Možda se priča tamo po zapadnoj Evropi, možda je tamo zaista tako.Možda neke moralne gromade i apsolutni poznavoci kiča uspijevaju da razluče šta je kič a šta valja ali kod nas….?

Hmm…

Imam nevjerovatan osjećaj, u stvari znam, prosto sam vidovit kad su naši manipulatori u pitanju!

Upravo su oni ti koji bi trebali da se bave kvalitetom medijske ponude a ne da serviraju napaćenom puku ova sranja.

Naša prava slika je ona koju nam elita podmeće i servira.

To su Kursadžije, Farma, Veliki brat, Deen, Selma Bajrami, Zabranjeni forum onog Saše Hršuma, visočke piramide, bez pardona i taj nesretni i potpuno ludi Zmaj, zatim masa nazovi sitkomova, hodža pedofila, fratara voajera i popova rokera i još bulumenta sličnih likova nastala na potpuno pogrešnoj interpretaciji negdašnje sarajevske škole pop-rok muzike, beogradskog i zagrebačkog novog vala iliti talasa i naravno nenadjebivih i originalnih nadrealista.

Većini ekipe (urednika ali obične raje) se čini da su nadrealisti pravili zajebanciju za priprosti puk, međutim istina je da su se oni rugali toj sarajevskoj subkulturi i BH primitivizmu koji su kasnije kroz nesretni rat i onu popularno nazvanu tranziciju isplivali kao što se talog kafe ili kako ga moje strine, nene, tetke, komšinice, kume…zovu toz, digne kad ga promješaš pa onaj nekvalitet, nus-proizvod sa dna izađe na površinu i zagrcne te.

Cilj cijele ove medijske zajebancije nije narodno veselje nego mazanje očiju i skretanje kolektivne svjesti u svijet šarenih laža i pink života mnogobrojnih latinoameričkih serija koje traju cijeli život.

Sve na kraju tih sapunjara ispada savršeno i bajno iako likovi na kraju ostanu srećni do kraja života, život konzumenta (gledatelja) je prošao u isčekivanju i vegetiranju.

Jasna je poruka ovih medijskih mešetara.

Momci, kakav faks, biblioteka?!

Teretana i mišići su trend!

Cure, manite se obrazovanja, budućnost je u kozmetičkom salonu,  solarijumu i novčaniku jal’ fudbalera jal’ mladog japija!!!

 Zmaj jeste lud i za umobolnika postoje adekvatne ustanove ali treba kazniti one majmune koji ga dovode po raznim emisijama na BN i seire sa njim, ubijede ga da je pametan, jak itd. i onda mu daju dvije pive i puste ga među narod.

Zmaj je bezazlen.. Obična budaletina (kao i svaki treći čovjek ”Uš'povu”)
Problem su novinari, uvijek skloni prenapuhavanju priče da bi se podigla gledanost kod blentavog naroda koji se ‘prima’ na sve što vidi na TV-u…

 Atrakcija, jbg, vidite šta donosi najveću gledanost na TV-u: debili, budale, galamdžije… Tuga… Golema…

p.s.

NADAM SE DA SI ZADOVOLJNA MOJIM ODGOVOROM A MOŽDA I NEKI DRUGI AKO NALETE KOJIM SLUČAJEM NA OVAJ MOJ BLOG I POST!

ILIJU JA PRATIM VEĆ DUGI NIZ GODINA ŠTO SE MOŽE DOKAZATI I PO DATUMIMA AŽURIRANJA POJEDINIH SLIKA I VIDEO-KLIPOVA! ZAŠTO SAM SAD POČEO PISATI O NJEMU NEKA ME NIKO NA BLOGGER-ZAJEDNICI NE PITA!

VAL NEUKUSA, KIČA, SAD NAS ZAPLJUSKUJE PUNOM SNAGOM I KULMINIRAO JE KOD MNOGIH KOLUMNISTA NA BLOGOVIMA I PORTALIMA ŠIROM NAŠE BOSNE PONOSNE. HTIO NE HTIO, MORAO SAM DATI SVOJ OBOL OVOJ NESVAKIDAŠNJOJ LAKRDIJI…

HVALA TI JOŠ JEDNOM NA POZORNOSTI*

***

Ilija kao najveći jebač u BiH!

Ovakve budale majka rađa jednom u hiljadu godina! FAKAT…

ZMAJU OD ŠIPOVA SU NJEGOVI OBOŽAVAOCI ČAK POSTAVILI ACCOUNT NA ČUVENOJ DRUŠTVENOJ MREŽI – FACEBOOK  jer to ovaj neandertalac od čojk'a sam ne bi znao.

On vjerovatno i ne zna gdje se pali kompjuter a tek za postojanje Interneta!

U malom šipovačkom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS-snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg  je održao na očevoj sahrani.

Da li je bio u tuzi i boli, ne znam, nisam bio tamo ali stvarno je, u najmanju ruku čudno, da on sve organizuje od popovske litanije pa do sahrane. Obično se u takvim prilikama, neko od rodbine nađe pri ruci da sređuje sve što je potrebno i da bi posljednji ispraćaj bio na nivou porodice ali i tradicije. Ali pošto je čojk’ opičen, ni ovo me ne čudi! On sve uređuje, govori ko će šta da radi, ko će i gdje biti na pozornici kod ovakvog svečanog i tužnog čina. Kod sahrane od koje je napravio neviđenu lakrdiju.

Kakav li je mentalni sklop u ovog čovjeka. Bože dragi. Mogao je sebi da upriliči makar odijelo dostojno sahrane svog oca. Ispratiti oca u trenerci i majici od 5 KM. Užas…

Donosim nekoliko fragmenata njegovog ‘duhovnog silovanja naroda’ na sahrani vlastitog oca. Iako sve ovo i sami možete naći na popularnom portalu YouTube, da se ne bi mučili tragajući za nekim video-klipovima, ove video-fragmente sam vam sam pripremio. Bitno je da je on u centru pažnje. Sahrana…manje-više!

Glumac je na pozornici. Publika baš i nije oduševljena…

…”Grahovci su pleme od 300 godina…. Čuješ li? Čuješ li? NAPUSTI SAHRANU! SAHRANJIVAJTE GA!!!” I onda se totalno pomami…

Pomamio se čak i na komuniste…

 …Moj stric Trivun ne zna, ne zna ni Mirko da sam ja njih u istoriju metnuo i stavio… 

Neke ljude je čak tjerao sa sahrane jer im se ona učinila preduga a fakat jeste bila!

Nakon ovih snimaka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju.

Evo i linka: http://www.facebook.com/pages/Zmaj-od-Sipova/32183084328

Naslovnica Facebook-a:

Zmaj od Sipova je na Facebooku.Registriraj se na Facebook i poveži sa Zmaj od Sipova.

(Sa njegove početne stranice!)

Informacije
Lokacija:
Cifluk, Bosnia and Herzegovina
Datum rođenja:
10. travanj 1959

Evo nekoliko njegovih tzv. obožavatelja (iz zbilje ili lažnih) pa nek se sami srame što su se iskreno ili tobože iz šege, postavili u njegove obožavaoce! Ostavio sam čak i linkove ka pojedinim! Naravno, ovo je samo dio njih. Imate link pa provirite ako želite.

Obožavatelji

U Petrovcu 2008. god.

U Jajcu, na kupanju sa svojim obožavateljima…

 

Ili na svom imanju u idiličnom zimskom okruženju…

 

 

6 od 2.725 obožavatelja

Milana
Bojan

Njegovo cijenjeno MIŠLJENJE o Bosansko-hercegovačkoj koridi bez obzira na skorašnje stupanje Zakona o zaštiti životinja kojeg  je i naša zemlja morala usvojiti radi pan-evropskih integracionih procesa!

Citiram ga:

…sad moramo svi ustat ako ne želimo da ovo bude prošlost, Kad nam EU počne krojit gaće, neće nam dat da se bikovi bodu, što im je prirodno ponašanje a u Španjolskoj dopuštaju onaj barbarizam! Zato,  kad god je korida, peticija protiv zabrane! U Federaciji i u RS i pazite moramo svi jednako na noge! Znam da se ne volite al’  ja samo oću da i dalje bude ovoga! Kao i svi mi!…
 
Kao po običaju, kod njeg’ nigdje tačke i zareza. Ja sam apostrofirao, da bi se bolje mogao razumijeti kontekst…
KORIDA NA CRNO?!

 

ZMAJ OD ŠIPOVA DRŽI ROBA U 21. VIJEKU!

Bio sam skroz mali kad me je Ilija Grahovac, Zmaj od Šipova, prije rata odveo od mog oca Milenka iz Vinca, ali se sjećam da sam bio tužan, da mi se nije išlo i da sam plakao.

Ovako počinje nevjerojatnu  priču rob u 21. vijeku,  Dragoja Droca, koji od osamdesetih godina prošlog vijeka živi i radi u zatočeništvu kod Ilije Grahovca, poznatog kao Zmaj od Šipova.

Kaže da ga je otac, sirotinja, tada Iliji dao za kobilu u najam i da ga od tada nije vidio.

– Sad je gotovo, roditelja, kažu mi, više nemam. Ne znam kad sam rođen ni koliko godina imam, možda petnaest. Najviše bih volio kad bi došao netko tko se ne boji Ilije i odveo me, kaže Dragoja.

Dragoja, kome je prema procijeni oko trideset godina, goveda čuva na njivi iza autobuske stanice u Šipovu. Sve do smjene kad odlazi na planinu Sinjakovo gdje će zamijeniti Miroslava Ivetića.

– Maše i prilazi kao da zna da baš njega tražimo. Dobroćudni mučenik, pun je straha. Retardiran nije, kako kažu, više izgleda kao strašno uplašen i prosto ubijen, piše Glas Srpske.

Više od dva desetljeća čuva Grahovčeva goveda među kojima ima dosta bikova bodača. Za taj posao ne dobija novac, odrastao je na kravljem mlijeku, a spava po napuštenim šupama. Pokazuje nam i “kamp”, boravište u kojem je bio donedavno. Više je, kaže, gladan nego sit.

– Imam još tri brata, jedan je nedavno umro, tri sestre i jednu polusestru. Dva brata su u Šipovu i ni jedan me neće. Jedan je u Brčkom, kod njega bih mogao ali ne znam kako da stignem. Ja sam mrtav čovjek koji hoda jer nemam nikakav dokument o svom postojanju. Ali nisu se moji mene odrekli, ne može se tek tako odreći svog bližnjeg, je l tako? Ja njih i dalje volim i ja bih njima pomogao uvijek da mogu – priča Dragoja.

Kako piše Glas Srpske, majka Milka mu je umrla na porođaju, a otac Milenko dolazio je po njega da ga vodi. Plakao je, priča, i on i otac ali Ilija ga nije dao iako je obećao. Ne znam, kaže, zašto on ne ispuni ono što obeća.

– Ilija me ponekad udari, kad pogriješim. Kako šta pogriješim? Pa malo se odmaknem od stoke ili popijem pivo. Ali kad je korida da mi i da zapjevam. A ne bi trebalo da me tuče, je l tako? Šta ako bi se moj brat pobunio i zabranio mu to? – ispituje Dragoja.

Sretan bi, kaže, bio da nije kod Ilije iako u Vinac ne može jer je u ratu kuća izgorjela, ali vjeruje da bi ga brat u Brčkom primio.

– Ratuje li se tamo, može li se bez propusnice u Brčko? U Srbiju, kažu, ne može. I moja braća su bila u najmu ali ih je vojska spasila. Ja nikako da se spasim – kaže Dragoja.

Volio bi Dragoja i da negdje pokaže svoj božji dar, talenat za pjesmu. Za oproštaj, on nam pjeva. Ne predaje se, vjeruje da ga negdje čeka spas. Pjesma je lijepa, tužna, narodna. A Dragoja je pjeva bolje od polovine narodnjaka koji danas žare balkanskom estradom. Svi stanovnici Šipova s kojima smo razgovarali slažu se u dvije stvari: Zmaj od Šipova, koji je svojevremeno na sahrani svog oca izveo višesatni govorni šou, je osoba koja sramoti taj kraj. Kažu da Dragoja priča istinu i da je znao biti sav modar od Ilijinih batina. Mole nas da ga spasimo.

I dok svi u Šipovu znaju što se zbiva, nadležni šute.

Direktor Centra za socijalni rad u Šipovu Slavko Peno kaže da “to nije njegova nadležnost jer je u ličnoj karti Ilije Grahovca navedena adresa stanovanja u opštini Jezero”.

– Ni Dragoja nije prijavio svoj slučaj, ali to svakako treba da učini u Jajcu, u opštini u kojoj je rođen – kaže on.

Iliju Grahovca prilikom posjete njegovom imanju nismo zatekli kod kuće, a na pozive na mobilni telefon nije se javljao.

– Ilija me prisvojio, ali ni roditelji me nisu smjeli dati, ja nikog svog ne bih dao, a kamoli svoje dijete. Ne znam zašto nitko ne može da me otme od Ilije. U Brčkom bi me brat primio, nije oženjen, samo da me Ilija pusti. Policija će me uhapsiti, je l’ da, ako krenem bratu jer nemam ličnu – kaže Dragoja.

Radnik socijalne zaštite u Jezeru Nedeljko Jandrić kaže da su Državna agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvo BiH istraživali opisani slučaj.

– Policijski službenici SIPA su 21. januara 2008. godine podnijeli Tužiteljstvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnog djela koje je počinio Ilija Grahovac – kaže glasnogovornik SIPA Željka Kujundžija.

– Taj predmet još je u radu – rekao je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

U Šipovu, međutim, misle da od toga nema ništa jer Dragoja, koji se boji Ilijinih batina, ništa nije smio da kaže inspektorima.

PAŽNJA! Višestruki silovatelj – taksira u Tuzli!

Osuđivani seksualni manijak 26 – godišnji Damir Suljagić, prema tvrdnjama iz Udruženja «Tuzla taxi» posljednjih sedmica nelegalno taksira ulicama Tuzle. Riječ je o manijaku koji je izdržao četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog napada na desetak djevojaka u haustorima i liftovima u periodu od 2001. do 2003. godine.

Proteklih dana najprije je oformljena Facebook grupa «Zaštitimo Tuzlanke od napasnika», koja za sada broji oko 5.000 članova a s tim u vezi oglasilo se i Udruženje «Tuzla taxi».

Duži vremenski period viđamo Damira Suljagića, kako na nelegalan način pruža taksi usluge. Riječ je o višestrukom napasniku osuđenom za počinjena krivična djela. Suljagić nije naš član i nelegalno taksiranje obavlja automobilom «VW-passat», bordo boje i registarskih oznaka 332 – J – 139 – navode u Udruženju «Tuzla taxi».

U MUP-u Tuzlanskog kantona navode kako nisu zaprimili niti jednu prijavu protiv Damira Suljagića te da nemaju saznanja kako on obavlja nelegalni prevoz putnika.

Inspekcijski organi su ti koji vode računa o nelegalnom radu. Policija je u slučaju Damira Suljagića, obavila svoj dio posla a Kantonalni sud ga je osudio za počinjena krivična djela – kaže Bedrija Suljić iz Službe za odnose s javnošću MUP-a TK.

U udruženju «Tuzla taxi» apeluju na građane Tuzle da ne koriste usluge nelegalnih taksi vozača kojih je na gradskim ulicama sve više. Navode kako taksisti iz pomenutog udruženja na vjetrobranskom staklu imaju naljepnicu žute boje, te da ih ukupno ima oko 200.

Kada je riječ o 26 – godišnjem Suljagiću, on je u periodu od 2001. do 2003. godine svoje žrtve pratio i napastovao u istočnom dijelu grada, najčešće u naselju Brčanska Malta. Poslije odslužene zatvorske kazne od 49 mjeseci Suljagić je radio u nekoliko ugostiteljskih objekata.

Posljednji napad Damira Suljagića, ubilježen je 2005. godine u naselju Trnovac. Tog dana Suljagić je imao slobodan vikend i pušten je na dopust iz KPZ-a Tuzla, te je tu priliku iskoristio za napad na 22- godišnju D.F. koja se zahvaljujući svojoj pribranosti uspjela otrgnuti iz manijakalnog zagrljaja i proći sa lakšim tjelesnim povredama.


Zatvor ga nije opametio

U maju ove godine Suljagić je dobio batine u naselju Irac. Naime, on se nabacivao udatoj ženi tražeći njen broj telefona ali je ona njegovu ponudu odbila. Međutim, Suljagić počinje da je prati. Iz straha za svoju sigurnost, žena je mužu ispričala da je nepoznati mladić nekoliko dana prati, nakon čega je suprug Asmir M. (33) odlučio da s prijateljem Armenom S. (23) slijedi svoju suprugu i otkrije identitet nepoželjnog pratioca.

Prateći suprugu Asmir i Armen su u Rudarskoj ulici kod Behrambegove medrese u Tuzli svojim automobilom audi A6 prepriječili put pasatu, kojim je upravljao Suljagić. Armen je razvalio bravu na vratima pasata i Suljagića nasilno izvukao iz automobila a potom su ga fizički napali.

Brzom intervencijom policije spriječene su veće posljedice a  Asmira M. i Armena S. policija tereti za nasilničko ponašanje.

Prema gradskim pričama, nekoliko djevojaka je imalo neželjeni bliski susret sa Suljagićem u posljednjih godinu dana ali nijedan slučaj nije prijavljen policiji.

Većina ranijih Suljagićevih žrtava, zbog kojih je i osuđen, napade nisu prijavljivale policiji. Tek nakon napada 2003. godine i hapšenja žrtve su se odvažile prijaviti slučaj i s napadačem se suočiti u sudnici.

NAPOMENA:

Poslušajte savjet tuzlanskog udruženja taxi-vozača. Nije zgoreg. Zar ne?

Insan ti je jedan težak hajvan!

citat:

(Insan! Ehh… I ovo malo duše što ima, šejtan mu je dao da se više napati…)

Neki kažu da im u onom “sistemu” nije baš bilo dobro. Hajde de! Složit’ ću se i ja s njima ako im tako više odgovara. Jer danas je klimanje glavom tako dobra i pogodna fora iako se s nečim baš i ne slažeš ili nemaš svoje sopstveno mišljenje. Dopustit’ ću sebi da slike kažu više od riječi. I to baš ja koji sam zagovornik litanije, škrabanja, pisanja a ne ‘turanja’ slika pod svaku cijenu!

Smeće lijepo odloženo a kontejneri su desetak metara dalje.nemar2

Ko nije bio gladan taj ne zna šta je odbačen hljeb na ovakvom mjestu. Kao da smo zaboravili sve strahote rata i gladi. Da je sad rat, ovo bi neko pojeo a ne kao bajagi ostavio ‘dušebrižno’ da lokalne cuke, mace ili ptice ‘pozobaju’ ostatke hrane.nemar3

nemar4

Ne. Nisu se hajvani osilili pa neće ovo da pojedu. Zna i hajvan šta je higijena. Danima sam čekao ne bi li neko prišao ovoj “velikodušnoj” hrani.

Ne.

Čak je ni hajvani nisu htjeli. Hljeb je počeo mirisati na buđ i dobijati onu čudnu plavkasto-zelenkastu boju.

Prenoćište za beskućnike…nemar5

Ja se živ pojedoh gledajući ovo.

Zašto?

Pa ovo je nekad bio poznati poslovni prostor jednog renomiranog jugoslovenskog preduzeća a sada ovako propada. Nemam kapitala da uložim. Nevjerovatno je kako niko od domaćih lovatora ne želi ovaj prostor kupiti ili zakupiti.

Blizina glavne saobraćajnice, skoro u centru grada, telekomunikacije su blizu, sva potrebna infrastruktura je obijezbijeđena…

Ne, ne mogu da shvatim…

Jedan od bivših ulaza u firmu, zarastao u korov…nemar6

Kanalizacione cijevi vire iz zidova.nemar7

Lokalni pijanci su čak postavili sebi i fotelju na sastavcima dviju zgrada.nemar8

Sumnjam da bi ovo u doba socrealizma bilo ovako zapušteno i nesanirano.nemar1

Osilili smo se…

Uh…

Preko svake mjere!

p.s.

Živim u vertikalnom selu (zgrada) i da sam se pitao ne bih nikad doselio ovdje. Ali ko je mene pitao. Takva su vremena bila! Tada je bilo pomodno biti na što višem spratu, daleko iznad raje, siće… Tako se bar nekad gledalo na fukaru! Sad je fukara gore. Pravi građani pokunjeno gledaju na ponašanje pridošlica.  

Fukara baca čak smeće sa balkona. Mrsko im silaziti dolje. Doduše, gađaju kontejner ali ga često i promaše…

Ehh… baš to promašeno… zabilježila je moja mini kamera!

NAPOMENA:

Sve ovo je zabilježeno u krugu od desetak metara od zgrade! Tim je jača moja želja da zamijenim vertikalno selo sa nekom malom prizemnom kućicom, sa cukom, macom, garažom, vrtom, travnjakom, pticama u krošnjama. Po bosanski,  jednostavno, sa svojom avlijom da se ponosim!

Zar puno tražim?!