Arhive oznaka: hercegovac

Nema meda na hrastiću… Rekoh vam ja!

Godinu dana čekanja na odgovor za najozbiljniji posao stoljeća! Eto, javih se na jedan od referala (javio sam se na više njih-situacija je ista) i ne dobih odgovora što mi je baš čudno. Referali tragaju za onima koji će se uključiti (čitajte prevariti) po klasičnoj MLM piramidalnoj šemi pa me čudi zašto me nisu “objeručke” prihvatili?!  Hmm…

A ja se ponudio kao žrtveni jarac! Šege radi…

Do dana današnjeg nema odgovora od petnaestak referala! Prepali me se ili su i sami uvidjeli zabludu pa se okanili ćoravog posla?!

Kopija mog email-a poslanog izvjesnom Fikretu koji sad ‘poheba’ sve trebe u kraju, voza Porsche i ‘ladi se pivom u ekskluzivnim kafićima i restoranima dok mi oblizujemo usne i pucamo od “zavidluka”!

Lakovjerni… navalite…

od moja adresa (sakrivena)

to zateamnet1@fikrets.ws

datum21. travnja 2010. 18:33
predmetPozdrav!
poslao/la gmail.com

sakrij detalje 21. 04. 2010.
Poštovani!
Prosto sam “bombardovan” GDI ponudama pa sam htio provjeriti da li je ova vaša adresa tačna i da mi kao čovjek čovjeku (ne malom djetetu) pojasnite o čemu se ovdje radi!
Konkretno me interesuje.
-ozbiljnost ovog poslovanja,
-količina i brzina zarade,
-koliko vi zarađujete trenutno od ovog?
 
 
Da zaključim.
 
GDI (global domains international) je uzaludan pokušaj jer za hosting  jedne stranice traže 10$ mjesečno!!!

Puno je to tražiti od  jadnog bosanca i hercegovca!
Uz to, ako želite odustati, nemate šanse za to!
Bar koliko sam informisan…
 
Oni od vaše kartice nastavljaju uzimati novac! Jedino da ih nazovete direktno u SAD (a trošak poziva bi dotukao svakog)!

Loša verzija piramidalne sheme, nerealne cijene (npr. za BiH tržište) i tiskanje novih korisnika je sve već viđeno.
Možda jesu legalni ali nisu za svakoga.

Uglavnom, veliki minus protiv toga.

A ako stvarno znate za neki korektan i konkretan honorarni posao za kod kuće (za malu ekstra zaradu) volio bih da mi javite svoja iskustva.
Meni se čini da samo ako nešto samostalno pokreneš, možda nešto bude od toga.
Honorarno na području BiH, Hrvatske i Srbije je gotovo nemoguće naći.
 
Srdačan pozdrav
(moje ime)
Tuzla

Nema meda na hrastiću!

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Malo smijeha nije na odmet…

Što Hercegovac drži papinu sliku na balkonu? – Da se papa osjeća kao kod kuće.

Došao Mujo kod Sulje sav nasikiran. Pita ga Suljo: šta ti je bolan, šta se desilo, – Ma pusti, belaj, razvodim se od Fate. – Što, šta je bilo. – Ma bolan, kakva Fata, ono je vlahinja. Eno dobila svinjsku gripu.

Kakva je razlika između mladog i starog Hercegovca? – Dok su mladi svi voze BMW a kad ostare svi voze EKG.

Šta je zajedničko penzionerkama i djevojkama u Bosni? – Razgovor. Ovako ide: – Je li tebi bila? – Nije, a tebi. – Jok. – Kuku, šta ćemo.

Kakva je razlika između bosanke i mlina za kafu? – Nikakva, i jedno i drugo samo melje i služi za kafu.

Šta se dobije kad sabereš dva Hercegovca? – Četiri žiranta, osam kredita, 16 kreditnih kartica i 50 hiljada maraka duga.

Pričaju Dalmitanac i Hercegovac. Pita Dalmatinac: Je li, gdje vi Hercegovci držite pare. Mi Dalmatinci najradije pare držimo u dušeku. A Hercegovac na to odgovori: I mi isto u dušeku. Samo, meni ljetos izduvao na moru.

Koliko Bosanaca je potrebno za jednu državu? – Dvojica, jedan da je pravi, drugi da je razvaljuje.

Kako se mrtvac može ugušiti? – U podzemnim vodama.

Pričaju dvije Hercegovke. Kaže prva: Moj muž kopa i rukama i nogama da idemo odavde. A tvoj. Druga odgovara: Moj kopa samo rukama. Eno ga na njivi.

Za 30 godina braka Fata priredila Muji večeru. Kaže Mujo: Fato, dušo, šta si nam napravila za godišnjicu. Kaže Fata: Ćevape. I iznese pred njega. Mujo ostane u čudu: na tanjiru veliku somun, dobro namočen i u njemu samo jedan mali ćevap. – Pa šta je ovo Fato, samo jedan mali ćevap u ovolikom somunu. – Eto da vidiš kako je meni bilo 30 godina s tobom.