Arhive oznaka: bosanac

Nema meda na hrastiću… Rekoh vam ja!

Godinu dana čekanja na odgovor za najozbiljniji posao stoljeća! Eto, javih se na jedan od referala (javio sam se na više njih-situacija je ista) i ne dobih odgovora što mi je baš čudno. Referali tragaju za onima koji će se uključiti (čitajte prevariti) po klasičnoj MLM piramidalnoj šemi pa me čudi zašto me nisu “objeručke” prihvatili?!  Hmm…

A ja se ponudio kao žrtveni jarac! Šege radi…

Do dana današnjeg nema odgovora od petnaestak referala! Prepali me se ili su i sami uvidjeli zabludu pa se okanili ćoravog posla?!

Kopija mog email-a poslanog izvjesnom Fikretu koji sad ‘poheba’ sve trebe u kraju, voza Porsche i ‘ladi se pivom u ekskluzivnim kafićima i restoranima dok mi oblizujemo usne i pucamo od “zavidluka”!

Lakovjerni… navalite…

od moja adresa (sakrivena)

to zateamnet1@fikrets.ws

datum21. travnja 2010. 18:33
predmetPozdrav!
poslao/la gmail.com

sakrij detalje 21. 04. 2010.
Poštovani!
Prosto sam “bombardovan” GDI ponudama pa sam htio provjeriti da li je ova vaša adresa tačna i da mi kao čovjek čovjeku (ne malom djetetu) pojasnite o čemu se ovdje radi!
Konkretno me interesuje.
-ozbiljnost ovog poslovanja,
-količina i brzina zarade,
-koliko vi zarađujete trenutno od ovog?
 
 
Da zaključim.
 
GDI (global domains international) je uzaludan pokušaj jer za hosting  jedne stranice traže 10$ mjesečno!!!

Puno je to tražiti od  jadnog bosanca i hercegovca!
Uz to, ako želite odustati, nemate šanse za to!
Bar koliko sam informisan…
 
Oni od vaše kartice nastavljaju uzimati novac! Jedino da ih nazovete direktno u SAD (a trošak poziva bi dotukao svakog)!

Loša verzija piramidalne sheme, nerealne cijene (npr. za BiH tržište) i tiskanje novih korisnika je sve već viđeno.
Možda jesu legalni ali nisu za svakoga.

Uglavnom, veliki minus protiv toga.

A ako stvarno znate za neki korektan i konkretan honorarni posao za kod kuće (za malu ekstra zaradu) volio bih da mi javite svoja iskustva.
Meni se čini da samo ako nešto samostalno pokreneš, možda nešto bude od toga.
Honorarno na području BiH, Hrvatske i Srbije je gotovo nemoguće naći.
 
Srdačan pozdrav
(moje ime)
Tuzla

Nema meda na hrastiću!

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Angelina Jolie i Brad Pitt

Zakašnjeli post!

Mislio sam nešto više napisati u ponedjeljak 05. aprila ali poznavajući hirovitost filmskih zvijezda, odlučio sam da sačekam par dana. I nisam se prevario iako sad ovaj post gubi na aktuelnosti!

Ne bih ni sad pisao o ovome filmaškom dvojcu ali na svim medijima su ih toliko pompezno najavljivali da mi je dolazilo… Mal’ ne rekoh!

Možda u svijetu nešto znači UNHCR-ov ambasador dobre volje za koga se predstavlja Angelina. Kod nas vala ne! Možeš imati volje koliko hoćeš, situacija se neće bitnije promjeniti.

Ovako nam je kako nam je. Dok je ovakva vlast (guzonje)  gore a mi (narod) dolje i država podijeljena na hićme avlija, nema nam prosperiteta.

Drago mi jedino radi djece (i njihovih roditelja) koja su makar uspjela uhvatiti pokoji autogram ili novčani prilog. Isto sadaka!

E, jesu se vala i pretrgli! U p.m. 😛

Domaćem stanovništvu  to vjerovatno mnogo znači. Mene, iskreno da kažem, njihova posjeta nije oduševila! Ne znam zašto! Pitam se i sam. Može biti da sam bio zaokupljen nekim svojim problemima. Ko će ga sad znati…

Slavnom bračnom paru ovo dođe kao svojevrsna promocija. Čisto sumnjam da ovaj prelet preko Bosne ima neki dublji humanitarni karakter.

Evo tog članka!

http://www.bosnarije.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=401:angelina-jolie-i-brad-pitt-napustili-bih-bez-posjete-srebrenici&catid=1:najnovije-vijesti&Itemid=50

Ponedjeljak, 05. April 2010  -administrator-

Holivudska glumica i ambasadorica dobre volje UNHCR-a Anđelina Džoli (Angelina Jolie) i njen suprug, glumac Bred Pit (Brad Pitt), iako je bilo najavljeno, danas nisu posjetili Srebrenicu, odnosno Memorijalni centar u Potočarima, već su, nakon posjete Goraždu i Međeđi kod Višegrada, otputovali iz BiH.

Ovaj slavni holivudski par je nakon Goražda, gdje su razgovarali s članovima porodica smještenih u kolektivnom centru, posjetio Međeđu kod Višegrada i očekivalo se da će posjetiti i Srebrenicu.

U Potočarima su građani i novinarske ekipe čekale da slavni glumački par dođe u posjetu ovom gradu, ali to se nije dogodilo.

UNHCR u BiH saopštio je ranije da je Anđelina Džoli u BiH doputovala kako bi posjetila izbjeglice, povratnike, interno raseljene osobe i Rome, te da će o detaljima njenih aktivnosti javnost biti informisana po završetku posjete.

Bosanac ne bi bio bosanac kad ne bi “sprčio” nekog makar u šali! 😀

Došao Bred Pit u buregdžinicu kod Šefike i predstavi se:

-Hello! I'm Brad Pit!

A na to će Šefika:

-Qrac ćeš pit’ ako neš’ prvo jest’! :mrgreen:

 

Zar se i celulit prodaje?

Hajde de, da sam ja tragao za malim oglasima lične prirode ali pronaći me na Facebooku i ponuditi se i to po cijeni od 300 € za jedno “ugodno popodne”! Bog te mazo! Više od prosječne plate u BiH! 

Cijena za cijelu noć je fiksno 600 € (+ posebne želje) sa nadahnutom, romantičnom elokventnom damom uz to još i poliglotom (kaže da govori šest jezika) 😀

Što je još smješnije, odjavljen sam sa FB-a već osam  mjeseci ali svakojake poruke osim redovnih spamerskih,  još uvijek stižu!

Nisam ni ja veslo sisao. Ne žalim para za dobar provod. Provod u svakom pogledu. Piće, meze, dobra mjuza, lijepe žene… Sasvim sam prosječan bosanac koji je sve to prošao ali sve besplatno. U stvari nije baš bilo besplatno jer sam za ugođaj plaćao npr. romantičnom večerom ali nikad nisam plaćao kurve. Niti želim! Klapa!

Svijeće, pihhh… Nisam umro pa da  mi trebaju!   :mrgreen:

Ja vala ništa ne vidim sa gornje slike. Ako vi vidite, imate bujnu maštu. Ako već plaćam ja ne želim maglu! Želim konkretno! Jasno i opipljivo! Imam i pravo na to, zar ne?  Za svoje pare valjda mogu da biram! Dovoljno sam ostario da znam šta želim zauzvrat!

Evo primjer jedne dame sa svjetske scene.

Rihanna, kad bi od zlata bila, ostala bi neobljubljena od mene!

Ovo Rihanna! Bljak! Sad su joj 21 ili 22 godine. Provjerite. Više ni ja ne znam! Mogu da zamislim njeno lice i tijelo kad dođe u moje godine!

Vrhunac vrhunaca je naša ljepojka iz Sarajeva. Ona za sebe kaže da je studentica, da ima 22 godine, studira to i to, uspješna je, nadahnuta, ugađa sve želje, no limit žensko! Jedina granica je nebo! Doslovno prevedeno! E, hebi ga ako je ovo vaša plavuša iz snova. Ja vidim muške tetive na nogama  i postporođajne strije. Vidim da nema ni guze ni sika a stomak je vješto skriven u  trikou ili kako li se već zove ovaj odjevni predmet! Kako li će tek izgledati sa 32, 42 ili sa 52 godine? Naravno, ovo je samo jedna od njenih slika. Izabrao sam najbolju koju sam mogao!

E, vala, nije ni moja ćuna ratni zločinac! Ne dam u svašto turat!

 

Ne dam svoju platu za kilo celulita!

Kako li tek izgledaju one “ugodno popunjene”? Strah me i da pomislim!

I na kraju nešto posve nezabrinjavajuće!

Nije mi se digo! Pritisak mislim!

Zašto?!

Puno pitate. Stvarno ste! 😀

Koliko košta birokratski aparat u BiH?

Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima!

Ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plate uposlenika u birokratskom aparatu a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi – grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije…

I da se ne zaboravi!

Koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna…

Da vam sad pišem o svim birokratskim primjerima, trebao bi samo poseban blog na tu temu a ja vala nisam lud da trošim svoje prstiće na to kad već ionako sve !

Ako se trenutno ne možete sjetiti nekog konkretnog primjera, rado ću vam slikovito predočiti barem jedan!

Svima vama poznati su redovi, mučenje naroda i šikaniranje kod izdavanja lične karte, zamjene iste, prijave ili odjave prebivališta i tome sl. i to sve od poslovično drskih šalterskih službenika!

Nadam se da vam ne treba više primjera. Mislim da je i ovo dovoljno.

Nisam statističar. Nisam se školovao za to da narod mjerim aršinom *normalnih evropskih i svjetskih prosjeka* jer bosanca ti ne možeš staviti u klasične zapadnoevropske i svjetske okvire!

Ne da se on. Bosanac. On živi, radi, ćuti i trpi one koje je sam *svojom slobodnom voljom* izabrao na izborima i tješi se da mu ne bude još gore!

Ako ovo nisu BOSNARIJE, heb'ga onda! Promašio sam post i džabe zamarao svoje prstiće!

Hajd’ zdravo…

Malo smijeha nije na odmet…

Što Hercegovac drži papinu sliku na balkonu? – Da se papa osjeća kao kod kuće.

Došao Mujo kod Sulje sav nasikiran. Pita ga Suljo: šta ti je bolan, šta se desilo, – Ma pusti, belaj, razvodim se od Fate. – Što, šta je bilo. – Ma bolan, kakva Fata, ono je vlahinja. Eno dobila svinjsku gripu.

Kakva je razlika između mladog i starog Hercegovca? – Dok su mladi svi voze BMW a kad ostare svi voze EKG.

Šta je zajedničko penzionerkama i djevojkama u Bosni? – Razgovor. Ovako ide: – Je li tebi bila? – Nije, a tebi. – Jok. – Kuku, šta ćemo.

Kakva je razlika između bosanke i mlina za kafu? – Nikakva, i jedno i drugo samo melje i služi za kafu.

Šta se dobije kad sabereš dva Hercegovca? – Četiri žiranta, osam kredita, 16 kreditnih kartica i 50 hiljada maraka duga.

Pričaju Dalmitanac i Hercegovac. Pita Dalmatinac: Je li, gdje vi Hercegovci držite pare. Mi Dalmatinci najradije pare držimo u dušeku. A Hercegovac na to odgovori: I mi isto u dušeku. Samo, meni ljetos izduvao na moru.

Koliko Bosanaca je potrebno za jednu državu? – Dvojica, jedan da je pravi, drugi da je razvaljuje.

Kako se mrtvac može ugušiti? – U podzemnim vodama.

Pričaju dvije Hercegovke. Kaže prva: Moj muž kopa i rukama i nogama da idemo odavde. A tvoj. Druga odgovara: Moj kopa samo rukama. Eno ga na njivi.

Za 30 godina braka Fata priredila Muji večeru. Kaže Mujo: Fato, dušo, šta si nam napravila za godišnjicu. Kaže Fata: Ćevape. I iznese pred njega. Mujo ostane u čudu: na tanjiru veliku somun, dobro namočen i u njemu samo jedan mali ćevap. – Pa šta je ovo Fato, samo jedan mali ćevap u ovolikom somunu. – Eto da vidiš kako je meni bilo 30 godina s tobom.