Arhive kategorije: Religija

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Postovi koji su mi privukli pažnju uoči i nakon proslave Nove godine!

Evo nešto od navedenog!

Čak im nudim i besplatnu, link – reklamu!

Ovo i nije bloganje nego  čisto reklamiranje te copy-paste iznošenje tuđih mišljenja.

Kad neko od foundera (osnivača) pomenutih blogova iznese svoje javno mišljenje o datim temama, skinut’ ću im kapu! Žao mi je ali citiranje Kur'an-a u ovim postovima, najblaženo rečeno je, sramotno!

Uvjerite se i sami….

  • Veliki japanski naučnik prešao na islam
  • Šta je nama Nova godina?! – hutba Mustafa ef. Spahić, Mujki (mp3)
  • ISLAM I OBILJEŽAVANJE NOVE GODINE
  • Ima toga još ali ovo su upečatljivi primjeri! Kliknite, upoznajte se sa bedastoćama napisanog! Do vas je.

    Vrhunac je naravno “APARAT ZA UZIMANJE ABDESTA”

    Link: http://bizjo.se/2010/01/02/automat-za-uzimanje-abdesta/

    Ovo bih dodao u religijske bljuvotine pošto nemam dopisnika (saradnika) na konkretnu i istinsku religijsku tematiku! Mislim na sve konfesije, naravno!

    HVALA NA POZORNOSTI! 😀

    Sretna Nova hidžretska 1431. godina

    Prema takvimu Rijaseta Islamske zajednice u BiH u srijedu, 16. decembra dolaskom akšama nastupa 1. muharrem 1431. hidžretske godine, a prvi dan Nove hidžretske godine je u četvrtak, 17. decembra, javila je Mina.

    Islamska zajednica u BiH, Gazi Husrev-begov vakuf i Gazi Husrev-begova medresa organizirala je prigodan program povodom Nove hidžretske 1431. godine.

    Program je izveden u Gazi Husrev-begovoj džamiji u srijedu, 16. decembra poslije podne-namaza (12.15). Program je izveo Hor Gazi Husrev-begove medrese, a vaz o Hidžri kazivao je muderris Rešid ef. Bilalić.

    (FENA)

    Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…

    Moje iskrene čestitke svim čitaocima BOSNARIJA povodom Kurban Bajrama!
     
    (Prvi dan Kurban Bajrama)
     
    Ne bih ja bio ja kad ne bih objavio ličnu notu o proslavi Kurban Bajrama u nas pa i u svijetu. Pošto je ovo blog o bosansko-hercegovačkoj buraniji ovaj put ću se više zadržati na domaćem terenu a naše dijasporce ću (kao bajagi veće vjernike od nas domicilnih) ostaviti na miru do neke nove teme sličnog sadržaja.
    Povlačiti paralele između obilježavanja Bajrama nekad i sad možda je iluzorno ali je istina da to nije ni nalik nekadašnjem bajramovanju!
    Nisam u pravu? Ne vjerujete?
    Hajde de. Neću pričati o starim danima jer sam stariji blogeraš po godinama pa o tome dosta znam  ali ovo danas više liči na šprdnju i na prenaglašavanje!!!
     

    (Dopisano drugog dana Bajrama)

    Krenimo redom…

    Bajramski dani jesu i trebaju biti dani veselja i dani sreće ali naravno postoje norme koje su odredile kakvo to veselje treba biti i u kojim granicama može da se ispoljava.

    Posljednjih nekoliko godina pojavile su se različite pojave u našem društvu koje zaslužuju kako analizu sociologa tako i ozbiljnu kritiku od strane etičara i uleme. Prihvatanjem tih pojava narod nesvjesno doprinosi destrukciji tradicije i običaja koji već itekako trpe. Forma i  folklor iako nekad suštinski nebitni, itekako u ovom slučaju imaju bitnu ulogu. Zabrinjavajuće je stanje duha kod našeg naroda.

    Zabrinjavajući su trendovi koji se uspješno podvaljuju našem narodu. To se nekako ponajbolje osjeti i primjeti upravo onda kada bi to moralo i trebalo biti najmanje primjetno.

    Vrijeme je jedno od Allahovih davanja čija vrijednost je kao i kod drugih nama darovanih blagodeti relativno slabo ili skoro nikako cijenjeno i shvaćeno kod većine ljudi. Vrijeme je stvar ili bolje pojam kojim se Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu i time nam skreće pažnju na njegovu vrijednost.

    Vrijeme je naravno kao i sve ono što je Allah stvorio prolazno i relativno  ali se Allah ipak kune njime kao i mnogim drugim stvarima čiji je tvorac upravo On.

    O višku vremena kojega svi imamo na pretek (što dokazujemo našim ponašanjem)  i o tome gdje se to vrijeme troši može se govoriti do ahiri zemana.

    Koliko samo čovjek nađe „rupa“ u svom životu i vremenu koje mu je darovano ili bolje rečeno posuđeno pa raznim besposlicama to vrijeme potroši.

    Na nekim mjestima je vrijeme skuplje nego na nekim drugim. Jedno od tih “drugih” mjesta je i ono gdje živi narod bošnjački.

    Bosna je domovina Bošnjaka i zemlja viška vremena. Bošnjacima je u njihovom životu malo češče „dosadno“ i tako imaju problem.

    Ali drugi nam pomažu u tome pa nam onda biva malo manje dosadno.

    Kladionice i klađenje kao pojava, porok i hobi su posebna priča o čemu ću pisati drugom prilikom. Da postanemo konkurencija Las Vegasu je daleko od realnog ali da postajemo društvo ovisno između ostalog i o hazarderstvu to je sigurno.

    Svaka mahala ima po jednu kladionicu. Zar ne?!

    Nekoliko dana prije nastupanja Bajrama naše gradove a bogami i sela „neko“ oblijepi plakatima na kojima se ljudi masovno pozivaju da dođu na neke bajramske partije gdje će se kako piše noć provesti ludo i nezaboravno, u pjesmi i veselju uz bend npr. “Aha”!

    Da, da, gostujući bend iz susjedne, istočne nam zemlje Srbije. Naša omladina a i odrasli od momenta prvih habera sa plakata i plakatica a i sa lokalnih radijskih i tv stanica počinju pripreme za party (krkačenje). 

    U prvoj noći Bajrama (jednog i drugog) naša omladina u velikom broju sa sumrakom polazi u diskoteke i kafane gdje će u znoju pod dozom alkohola, jointa i speed-a imati ludu noć.

    Svoj novac kojeg svakako slabo ima, naša omladina će dati (umjesto recimo u neki humanitarni fond) nekoj šumadijskoj rospiji koja je svoju karijeru počela u nekoj kafanduri pjevajući četnicima koji su joj za njene pjesme davali pokradene bošnjačke pare i zlato.

    Taj biološki objekat (Ceca p.a.) je snimio „album“ a za reklamu se pobrinula naravno, niko drugi do srbijanska Pink televizija, inače futuristički model  mnogih bosanskih, k'o fol, neovisnih televizija.

     Naravno „estradna umetnica“ pjevajući trećerazrednu muziku uspije u svom nastupu podići adrenalin omladini trujući njihovu dušu i poganeći je. Šejtansko zadovoljstvo i zlo primitivizma budu zadovoljeni.

    Omladina nažalost ostaje zatupljena.

    Drugi dan Bajrama se privikava da priča ijekavicom. Oni koji za sebe vole reći da su „urbani“ odu na bajramski RAVE PARTY.

    Urbano, a jel’? Nema šta!

    Oni malo manje urbani popravljaju standard hrvatskoj šund-estradi.

    Zaključak je da naša estrada biva ugrožena?! Ma daj ba…

    Rezultat tih bajramskih partija su, naravno, tuče, revolveraški obračuni, saobračajne nesreće i grijeh!

    Sada se bajram čestita sms-porukom ili se pošalje e-mail.

    Ne ide se bratu ili sestri za Bajram  jer je on/a negdje tamo daleko (u Americi, Njemačkoj, Švedskoj). Ko je lud da ide tamo negdje daleko a red bi bio da se vide, osjete, zagrle, poljube, pogledaju oči u oči, ispričaju pošteno itd. Zar ne?

    Mnogo je to lakše preko elektronskih pomagala iz savremenog načina življenja.

    Djeca su posebna priča. Novac koji dobiju za bajram potroše na Play Station ili kartice za mobilne telefone.

    Slabo ima onih velikih ručaka od tri i četiri sofre! Hmm…

    Umjesto Roma koji su tradicionalno hodali od vrata do vrata skupljajući svoju bajramsku nafaku, sada nam u avlije ulaze i pred vrata dolaze i prose jetimi iz istočne Bosne i udovice koje traže istinu, za sada nezaboravljene i još poznate kao MAJKE SREBRENICE. (Dobro de, nećemo sad u detalje … Ima tih MAJKI koje su se dobrano obogatile od svoje PATNJE i ŽALA za izgubljenim najmilijima!)

    (Dopisano na treći dan Bajrama 29.11.2009. god)

    Vatrometi, ima i tih svijetlećih motiva. Ima čestitiki, na televiziji, radiju, novinama, internetu…

    Ima svega. Šta bi insan rekao na sve to osim da valjda to tako mora biti.

    Mora li baš?

    Drugi mi kažu da mora! Danak napretku. U redu ali to više nije Bajram. Klasični Bajram, onaj stari!

    Proslavljanje Bajrama danas mi više liči na američko glamurozno predstavljanje “NIČEGA” da bi iz toga ispalo nešto “BJELOSVJETSKI POZNATO”!

    Bajram nije NIŠTA da bi prerastao u BJELOSVJETSKO! Ne treba ga reklamirati. Bajram je nešto najsvetije u duši i mislima svakog mumina i muminke!

    Bajram je porodični praznik! Zar ne? Nije bjelosvjetska prćija!!! Nije najava cirkusa u vašem gradu ili raskošno vjenčanje bogatih i raskalašnih te osionih spodoba.

    Bajram nije kurva pa da se javno obznanjuje njegovo veličanje i proslava!

    Jednostavno, BAJRAM je BAJRAM!!!

    Uđem, nakratko, na bolchat i MSN-messenger. Sva moja tzv. raja tamo! I svi slave Bajram. Ja ostao zabezeknut: Online slavljenje. Ma daj.

    Niko od tih online nadobudnika nije otišao da posjeti djeda, nenu, tetka i tetku, amidže i strine, niko oca ili majku.

    (Ovo se ne odnosi na one koji su svoje najmilije izgubili u ovom blentavo-poganom i genocidnom ratu).

     Mislim, prvenstveno na one koji su u blizini svojih najmilijih a ne obilaze se. Ne paze. Pa makar uz Bajram kad se već zbog bitke za preživljavanje, poslovne trke i drugih razloga, ne sreću ćešće, nevezano uz državne ili vjerske praznike!

    I na kraju…

    Nek Vam bajramska svjetlost obasja dušu, ispuni je najdivnijim osjećanjima i neka Vam Allah podari sve što nemate a za čim žudite!

    VAŠ TABKO*

    Bajramska sofra

    Bajrami su praznici mira i za bajramskom sofrom bajramuju i mire se oni koji su se zavadili iz bilo kojih razloga.

    Muslimani često pozivaju i članove drugih vjerskih zajednica da ručaju i slave s njima, kako bi na taj način širili duh tolerancije.

    Bajramska kuhinja ili Bajramska sofra, kako se još kaže u Bosni i Hercegovini, mora biti specijalna!bajramska_bamija

    Domaćini postavljaju sto koristeći najbolji stolnjak, tanjire i pribor za jelo koje imaju u kući. Ručak je izuzetno obilan a negdje je u tradiciji da mora uključivati najomiljenije jelo svakog člana porodice.

    Najčešća riječ koja se nalazi u imenima nacionalnih restorana – aščinica u Bosni i Hercegovini je, sofra.

    U turskom jeziku, riječ sofra se koristi sa značenjem trpeze, stola za ručak (ručavanje)  a u bosanskom jeziku često ima prošireno značenje i na samo jelo pripremljeno i postavljeno bilo na sto ili na demirliju. burek_u_tepsiji

    Mnogi su u svom djetinjstvu čuli riječi svojih starijih ukućana: “Ne diraj sofre, dolaze nam gosti”,  što znači: “Ne diraj jela koja su servirana za goste” ili “Bujrum, sofra je spremna”, što znači: “Izvolite, jelo je servirano!”

    Bajramski ručak u Bosni i Hercegovini najčešće počinje supom ili čorbom, nakon čega slijedi neko varivo (sarma, bosanski lonac i slično),  zatim pite, pa pečeno meso sa povrćem te slatko.

    Bosanska kuhinja mnogo toga duguje svojoj otomanskoj prošlosti, tako su jela na bajramskoj trpezi najčešće specijaliteti sa turskim uticajem. Domaćica kuće obično za glavno jelo napravi begovu čorbu, bosanski lonac (bosanski paprikaš od povrća i mesa, tradicionalno kuhan u zemljanoj posudi), hadžijski ćevap (teleći paprikaš), musaku (od faširanog mesa i krompira), različite dolme (punjeni crni luk i paprika) i sarmu (uvijeni listovi kiselog kupusa punjeni mesom i rižom). Na stolu su nezaobilazne i različite pite.

    Slatkiši su vrlo bitan element bajramske trpeze – najčešće su teški, porijeklom turski i preliveni agdom. Za njihovu pripremu generalno je potrebno prilično kulinarsko iskustvo, a najčešće su to baklava, ružice, tufahije i halva.

    Za Bajram se spremaju tzv. zijafeti (meniji) i naslovljeni su po imenima gradova (npr. Gradačački, Mostarski itd.). Ukoliko ste, na primjer, pozvani na sarajevski zijafet, budite sigurni da će vam se na stolu pojaviti specijaliteti kao što su čimbur, čorba, ćevap, bamija, sarma, pilav, burek, zeljanica, baklava, almasije, paluza i kadaif. Prema zapisima drevnih putopisaca koji su kroz historiju pohodili Bosnu i Hercegovinu, zijafeti su se obično sastojali od 12 do 24 jela (jemeka), a Fejzi-beg Kulenović bilježi 1899. godine da “pri svakoj svečanoj večeri ili ručku treba da bude 15 – 30 različitih jela”. U ta stara vremena, sarajevski, tuzlanski, banjalučki, mostarski i travnički restorani (musafirhane) obično su nudili svojim gostima dvadesetak različitih slatkih i slanih jela.

    p.s.

    U BiH se pite prave od mnogo čega a u nekim krajevima čak i od cvijeta bagrema!