Arhive oznaka: riba

Vikend u Neumu

Panorama neumskog zaliva

Ja kad idem na more, ne idem da se pržim tamo. Idem što ga volim. Idem što sam živio tamo nekad. Idem radi raje koju poznajem tamo. Da besjedimo (ćakulamo), popijemo pokoju, zapjevamo i za pas zadijemo! 

Ja se ne hvalim odlaskom na more. 

Ja hvalim more, njegovu ljepotu i blagodeti! 

Ja za razliku od pojedinih, ne štedim cijele godine za more i/ili  ljetovanje. Ja ljetujem cijelu sezonu. 

Na BiH rijekama i jezerima.

Naravno. 

Bogat sam?
Ne, pobogu! Samo raspodjela budžeta!   😀

Gužvara na plaži, standardna slika ovih dana u Neumu

Ja prvu “krem boju”  pokupim još u martu ili aprilu mjesecu u ribolovu i družeći se s prirodom. 

Rijetko kad čujem od nekog bosanca ili hercegovca da je proveo recimo desetak dana na Boračkom jezeru! 

To je većini smijurija! Bitno se pohvaliti da si bio na moru!

Rijetko kad čujem da je neko poželio da upozna ljepote, naše, drage, Bosne nam i Hercegovine! 

A imalo bi se šta pogledati!

More je inn. More je cool i ostaće tako u glavama naših ljudi do daljnjeg.  Šarena laža za hvalisanje kad se vrate natrag u ovu našu učmalu svakidašnjicu!

Jebem vam more sa paštetom i onim krompirima, paradajzom, paprikama i domaćom šljivom u gepeku!

Ja na more idem 5-10 puta godišnje. Pa, makar,vikendom! 

Skupo?  😀 

Šta vas briga. Ljubav je ljubav. Ljubav prema moru, ljudima koji tamo žive i koje poznajem. Ljubav prema ljudima koji mi istinski požele dobrodošlicu i dočekaju me. 

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Lokalni delfin-ljubimac mještana

Na more ne idem da jedem paštetu. Jok!

Ne sjedim u luksuznim restoranima. 

Tačno. 

Sva sreća da ima još dobrih domaćina koji nisu dopustili da me uopšte  (hoteldžije i vlasnici restorana)  i pokušaju prevariti sa “morskim specijalitetima” i lošim vinom! 

A mene je teško prevariti. 

Nisam enolog (dobar poznavalac vina) ali dovoljno sam dugo živio na moru a i kad nisam živio, zalazio sam u birane podrume. 

Naučio sam šta je kvalitetno! 

 

 

 

Tačno ovoliko mi je para ostalo (od 100 KM) poslije posjete Neumu. A ponio sam preko 500 KM za svaki slučaj!

Računam tu i troškove goriva, usputnih ručavanja, odmaranja uz piće, kafu i sl.

Preostala lova poslije tulumarenja Neumom! 

Namjerno nisam naredao puno slika. One ionako sve govore! 

Zar ne? 

p.s.

Neki se vratili s mora. Pitam ih onako iskreno: “Koliko si rikno/la marona na moru?”

Svi lažu!

Svi vrte glavom i prave onu čudnu facu, meni tako dobro poznatu, facu koja bi najradije slagala da je prošla super, s malo troškova i veoma dobrim provodom. 

Ja sam kod pojedinih vidio samo izgorjelu kožu te onaj poznati osjećaj rezignacije. 

Osjećaj prevarenosti. Neispunjenih želja i maštanja. Znake umora a ne odmora i razbibrige!

” Ma znaš, kako je TABKO*, djeca hoće, sok, hoće pizzu, hoće sladoled!”

Da, daaaaa… itekako to znam….  😀 

Ja pravio krmad, ne insane! :mrgreen:  

Hmm…

Hoće djeca ali hoće i gujca nas starijih. I nama treba dnevno osvježenje ali i večernje opuštanje uz muziku, dobro lokalno vino i mirisne riblje specijalitete.

Otići na more a ne konzumirati autohtono (od kulinarskih specijaliteta pa do kulturnih sadržaja), po meni je čisti promašaj.

Sjetim se mog rahmetli oca koji ni za živu glavu ne bi propustio da svojoj djeci ne pokaže neka poznata mjesta, izletišta, svetišta…

Kakvi su današnji roditelji svojoj djeci?

Hmm…

Ukratko, turbo-generacija. Instant. Kakvi roditelji takva i djeca danas. Ne čudim se više tome!

Na sramotu im što prođoše kroz kladanjsku opštinu a da makar u povratku nisu svrnuli negdje na janjetinu ili na srneću čorbu!

Muška voda. Ma daj! Djevojačka pećina?!

Ako se već nema vremena za obilazak Sarajeva (onako uz put jer to je ipak naš glavni grad a djeca bi ga trebala upoznati), velika je greška što se na putu prema moru nije malkice skrenulo prema Boračkom ili negdje zastalo uz Jablaničko.

Bilo gdje uz Neretvu ima toliko prekrasnih mjesta i za razgledanje i za (zavisi od dubine novčanika) pojesti ili popiti nešto!

Od vjernika mi je čudno što ne obiđoše makar djevojačku pećinu (gore spomenutu), Ajvatovicu ili svjetski poznato Međugorje!

Prozujati kraj Mostara a ne vidjeti barem dio njegovih znamenitosti. O Starom (novom mostu) da i ne govorim!

Obići vodopad Kravice. Ma šta će im to!

Još mi čudnije ako su išli preko Svitave zaobilazeći  hrvatsku granicu (izbjegavajući premetačinu gepeka od strane njihovih carinika) i da prođu pored Hutovog blata a da sami sebi (djeci obavezno) ne priušte zadovoljstvo vozikanja čamcem kroz ovu svjetki priznatu ekološku oazu! Stranci se satraše da ovu lokaciju nikako ne zaobiđu prilikom dolaska u BiH ali naše roditelje baš briga za znanje njihove djece (Hutovo blato se spominje u školskim udžbenicima kao raritetni ekološki i turistički pojam).

Ne pokazati djeci Stolac, Počitelj, tekiju na vrelu rijeke Bune prava je sramota!

Zaboravih Radimlju i stećke ili recimo kanjon Sutjeske onako uz put!

Hmm…

Djeca danas o tome pojma nemaju. Koga briga za to. Ne znaju ni svoj uži zavičaj kako treba!

A đačke i studentske ekskurzije su danas živa mora roditeljima pa je upitno da li će naši potomci ikad vidjeti sve gore navedeno!

Zar nije vrijeme da se zamislimo?

Ovi naši domaći muževi (puževi i papučari) kod kuće drže hanume-sarmice a na moru odjevene u tanke krpice!

Oh, kakvu bih šamarčinu raspalio nekima!

Vrhunac licemjerja, zar ne?

I kad mi neko kaže da ovo nisu BOSNARIJE!

Bijeg od svakodnevnice – jezero Bistarac kod Lukavca

Obično preumoran kad idem s posla odaberem neku destinaciju na kojoj bih se odmorio, malo napario oči, zadovoljio kulinarske prohtjeve i eventualno prosurfao internetom i poslao vam par sličica kako bih dočarao makar dio te atmosfere.

Ovaj put, nešto kraća destinacija. Odredište mi je bilo bistaračko jezero i “Ontario”, sportsko-rekreativni i ribolovni kompleks u privatnom vlasništvu (pod zakupom).

Malo sam razgledao i riješio dok se moj smuđ ne ispeče da prošvrljam ovim kompleksom. Ionako je bilo vrijeme ‘ni ručku ni večeri’!       😀

Prelijepo ali malo gostiju.

Bašta restorana me podsjetila na more ali od morske vreve ni traga! Jedino što je zvučalo na more (a da li je ikako i trebalo da “zvuči”)  je vješto uklopljeno miomirisno mediteransko raslinje uz, pored mene i nadamnom! Dobar potez vlasnika.

Velika “sala”” prazna…

Smuđ (sa svim mogućim dodacima i posebnom marinadom) te čaša biranog vina, upotpunili su mi kompletan ugođaj  narušen jedino paprenim računom koji bi po svakoj logici trebao biti makar za polovinu jeftiniji! Pohvala kuharu dok mi je preljubazni konobar, iskreno govoreći, bio sumnjiv!

Pošto nikad nisam žalio novaca za ćejf,  za lijepe stvari ili ugodan provod, ni sad neću kukati ali sigurno je da me Ontario neće vidjeti  još koju sezonu.

Za ovoliko novca potrošenog na sasvim prosječan ručak, mogao sam komotno otići mojim dizelašem do Neuma! 

Ovo je čisto radi poređenja.

Neke cijene za one koje zanima ribolov. Dnevna dozvola 10 KM, noćna (čuj, zar je dozvoljeno noćno pecanje, 30 KM)!

Blagonakloni portir će vam ulaz naplatiti 2,5 KM samo za gledanje jezera i “njegovih” lepota jer sam slabo vidio da se neko kupa ovdje a “udarna” je sezona! Sva sreća taj račun nisam platio jer sam išao u restoran. Koliko je dobro informisan taj dobri čikica sa kapije pa nije znao kolika je cijena ulovljenog šarana, amura, soma ili neke druge kapitalne ribe ako riješite da je ulovljenu osim slikanja ponesete sa jezera!

Cijena iznamljivanja prazne drvene kućice (brvnare-bungalova u raspadu) je 50 KM dnevno. Nešto jeftiniji su bili ostali dovitjlivi privatnici iz obližnjeg sela. Pod seoskim turizmom,  korištenje sobe ili čak cijele kuće se ove godine kreće od pišljivih 25 KM (soba za jednu noć a zna se kome je ovo namjenjeno) pa do fantastičnih 150 KM za cijelu kuću! Dnevno, naravno!   😀

Bog te mazo. Skuplji su od ‘rvatskih morskih nemani.

Hmm…

Vlasnikov parking a i većina privatnih okolo, dnevno košta jednu KM. To je ujedno i najjeftinija usluga ovdje!  :Woow:

Pa-pa Ontario do nekih boljih vremena…

Poželio sam…

Osim nekih kapitalnih ulova poželim ponekad i da plivam. plivac 
Nekad bih igrao lopte kraj rijeke ili jezera. fudballer 
Dosta mi je lažnih medalja.  Angie je zaslužila svaku koju je dobila ( garantujem )!
Muzičar sam,  ciganski orkestarnekad bih pustio pokoju iz sveg glasa… Pobogu čovjek sam, nisam hajvan!
Želim roštiljati   rostiljljrazanjnja ne biti obavezan sa takmičarskim zahtjevima.
Takmičenja ostavljam “novim budalama” željnim dokazivanja! ( ja više ne vidim materijalni stimulans u tome, heh…možda sam ostario, a?)…
Ponekad volim i popiti pokoju  okruzen alkoholom( ne zamjerite mi!)
Jednostavno…
Vrijeme je za buđenje! budjenjnje 
Dok nekog ne opali po džepu… hajjj… nejseee…
Nisam vas napustio!
Naprotiv!
Hvala vam na riječima podrške. Angie nek’ radi kako hoće. Ja idem svojim putem ali nikad više neću biti SPORTSKI ribolovac!
Ako mi dragi A.dž.š. dozvoli, od sad idem u ribolov za svoj ćejf!
Do sad to nije bio slučaj!
BISTRO NARODE*

Hvala vam svima na podršci!

Od prestanka rata, sam sa Edinom Mešković (Angie) kojoj sam vjerni pratilac na svim njenim takmičenjima!
Nisam ja plovkaroš. Ja sam čekaroš! Šaran i tako to ali nejse… nećemo sad o tome!
Htio bih reći da iako će možda ovo pročitati neki članovi SRD “Rudar-Kreka-Tuzla” i da će možda poslati, neko od njih oportunih, post tj. repliku na moje izlaganje, smatram, gledajući u svoj džep (moram priznati da mi je on jedino mjerilo u ovakvim situacijama) da je ovo čisti promašaj… za sve ove poratne godine!
Pošto sam ribolovac vikendaš (ograničen sam zbog posla na subotu i nedjelju) stvarno mi se ne isplati angažman u nekom od ribolovnih klubova!
Dosta je sa mojom ljubavlju prema vođenju knjiga sa ribolovnih takmičenja (tu brigu vode sad neki drugi ljudi, ne vidim njihov interes u tome…hmm…), dosta mi je sa ekološkim prikazima totalne katastrofe u BiH vodama!
Poželio sam slobode!
Nadam se da me razumijete!
Znači, ne moram biti član nekog društva da bih nekome morao dokazivati da li znam nešto o ribama + ribolovni ispit jer masa totalnih amatera dođe na neko jezero ili rijeku i plati. Plati svoje neznanje! Blago njima kad imaju para. Ne, ne žalim se ali za tih nekoliko vikenda tokom sezone, mogu makar svojevoljno da odaberem destinaciju na kojoj ću loviti recimo šarane, ne plaćajući klupsku dozvolu!
Nadam se da me razumijete?
Možda će me lokalne dozvole malo više opaliti po džepu ali ću makar ići na mjesta sa potencijalno sigurnijim ulovom! Ne želim više da idem na takmičenja (sportska) sa mjestima koja neko “populariše” i uporno “promoviše” a tamo nema ribe ni za 500 gr. trosatnog ulova!

Poenta mog reagiranja je bila, da ne želim više da gubim vrijeme na tzv. republička takmičenja i “majstorice” sa RS-om!!!
Ni i u tz-kantonu se ne možemo međusobno a tek van kantona! Odlazak u RS takođe mijenja sliku totalno!
Želim biti free-ribolovac!
Nadam se da sam bio jasan!
Šaljite mi svoje postove, priloge, naravno ako imate vremena, gdje, kako, na koji način, otići u siguran ribolov! Ribolov, gdje domaćini garantuju ulov!
Hmm…
Dosta mi je “glume” i lažnog tapšanja” po ramenu radi uspjeha moje kolegice Angie, jedine koja od svih žena u BiH pa i RS-u zna vezati udicu kako treba!
Nagledao sam se svačega. Muževi im vezali predveze i tome sl. na svim federalnim i majstorica-takmičenjima!
Čak su se i kupale u vodi (jezero Vrutak-Hutovo tam’ neke godine!), van pravila takmičenja. Sudije ( i ja znam skoro sva sudijska pravila) nisu uvažile tu moju primjedbu! Samo da bi prošle neke takmičarke iz drugih regiona!
Sramota za BiH sport.

Novo zemljište za vladiku Kačavendu?!

bijeljina-pet-jezera

Preneseno sa drugog portala!

Na sjednici Skupštine Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade će biti dato 30 dunuma na lokalitetu ‘Pet jezera'…

Na sljedećoj sjednici Skupštine općine Bijeljina odbornici će odlučivati o dodjeli oko 30.000 kvadratnih metara, odnosno 30 dunuma zemljišta na lokalitetu Pet jezera pored Bijeljine, Srpskom pravoslavnom manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini, metohu manastira Svete Petke, koji se na tom lokalitetu već gradi.

Budući da se volji vladike Vasilija Kačavende nije uputno opirati, očekuje se da će odbornici ovo zemljište, koje je vlasništvo 1/1 općine Bijeljina, svojom odlukom prepustiti Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade.

Kako je obrazloženo u prijedlogu, osnov za donošenje ove odluke je član 16. Zakona o prometu nepokretnosti u RS donesenom 1994. godine, kojim je regulirano da društveno-pravno lice može poljoprivredno zemljište van kompleksa otuđivati iz društvene svojine u korist Srpske pravoslavne crkve (SPC), bez naknade, uz prethodno odobrenje Vlade RS.

Na spomenutom zemljištu predviđena je izgradnja doma za stare i iznemogle osobe, te dječijeg obdaništa, koji će biti pod nadzorom SPC.

Inače, do sada je općina Bijeljina, uz saglasnost Vlade RS, dodijelila Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji i vladiki Vasiliju Kačavendi oko 600 dunuma zemljišta.

Omiljeno izletište

Inače, lokalitet ‘Pet jezera’ je omiljeno izletište Bijeljinaca kojim je gazdovalo Sportsko-ribolovno društvo “Riba” i na kojem se održava tradicionalna manifestacija “Zlatni kotlić Semberije”.

p.s.

Hvala, drugarima ribolovcima. Izgleda nas je “polikita” nadglasala! Fino smo se družili, riblja čorba vam je fantastična ali polikite su vam stvarno KITE! I ništa više od toga! I sajam (poljoprivredni) vam je bio dobar ali kako očekujete da vam opet dođemo? Kako? Kako da nas privolite a da nas ne zakoljete?

A gdje su prognani bošnjaci?

Slavite i darujete nekog (Kačavendu), ko je blagosivljao granate upućene na Tuzlu! Na tuzlansku KAPIJU! I taj isti, nedodirljivi, šeta se gradom.

Neka vas je sram! Nema vjere u vas. Pogan jedna!