Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.
Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!
Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!
Zar nije tako?
Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.
Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).
Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!
Nije čoj'k ko jednom ne povrati!
Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?! 
Hmm…
Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!
Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…
U neku sam ruku i počašćen! 😀
Makar hajvani vole radničku klasu! Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno! 
p.s.
Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!
Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!
Čitajte moje naredne postove.
Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!
Hmm…
BOSNARIJE 