Arhive kategorije: Ekologija

(Ne)kultura življenja

Možete “popiti” cipelu, flašu u glavu, može vas ujesti pas. 

Upozorite li nekog na ovaj  očevidni javašluk možete dobro i “fasovati”!

Koga briga za to? Niko se ne bi osvrnuo. Pritekao u pomoć. Ma dajte!!!

Kesa sa smećem je nekim čudom promašila moj automobil

Eto, sad imamo poprilično “očišćenu avliju” od “srbadije” i “ustaša” (nisam ja to rek'o – nacionalistički vokabular) a i one bradonje što se “vikaju” vehabijama, nekud se zagubiše tj. preseliše ovih zadnjih mjeseci neznano kud (policijska hajka na njih) sa svojim unaprijed “nevinim” hanumama i dječicom!

Kulturno ostavljena kesa... Nije se rasuo sadržaj!

Eto…

Šta  ćemo sad?

Eto otišla srbadija, oni što prvi ustaše, oni što bradu ne skratiše.

Ostavili nam oni ovo smeće?

Jock vala!

Naša slika i prilika. Ogledalo nas samih…

Postbajramska slika prolaza ispod zgrade sve govori!

Gomila opušaka, ostataka petardi, čepova, flaša. Čak i prezervativa!

Hmm… mogu zamisliti taj seks na brzinu… u prolazu! Haman i to nekog uzbuđuje! Perverzan neki narod, današnji…

Ovaj komšija, haman cijelo ljeto ne misli pokupiti šut iz dvorišta poslije renoviranja svog stana!

Pošto smo dobri domaćini imamo čak i apartman za beskućnike!

Da bi se beskućnici ugodnije osjećali u našem okruženju uvijek ostavimo po koju gajbu ili makar “bambuču” piva! Nek’ se nađe. Zlu ne trebalo…

Betoniran WC-čučavac (neko je haman trao gujcu kesicom od čipsa!)

Jedini svijetao primjer je ovaj pokušaj komšije-naivca da se od betona ukrade malo mjesta za prekrasan cvijetnjak. Žao mi je što ovo nisam slikao s proljeća i u toku ljeta jer sad slika gubi na aktuelnosti (osjeća se jesen u zraku). Neko je posred cvijetnjaka napravio prečicu. Mrsko mu bilo zaobilaziti ovu ljepotu, sad već oskrnavljenu!

BAŠ NAM JE LIJEPO OVO NAŠE ETNIČKI ČISTO DVORIŠTE! :mrgreen:

Bijeg od svakodnevnice – jezero Bistarac kod Lukavca

Obično preumoran kad idem s posla odaberem neku destinaciju na kojoj bih se odmorio, malo napario oči, zadovoljio kulinarske prohtjeve i eventualno prosurfao internetom i poslao vam par sličica kako bih dočarao makar dio te atmosfere.

Ovaj put, nešto kraća destinacija. Odredište mi je bilo bistaračko jezero i “Ontario”, sportsko-rekreativni i ribolovni kompleks u privatnom vlasništvu (pod zakupom).

Malo sam razgledao i riješio dok se moj smuđ ne ispeče da prošvrljam ovim kompleksom. Ionako je bilo vrijeme ‘ni ručku ni večeri’!       😀

Prelijepo ali malo gostiju.

Bašta restorana me podsjetila na more ali od morske vreve ni traga! Jedino što je zvučalo na more (a da li je ikako i trebalo da “zvuči”)  je vješto uklopljeno miomirisno mediteransko raslinje uz, pored mene i nadamnom! Dobar potez vlasnika.

Velika “sala”” prazna…

Smuđ (sa svim mogućim dodacima i posebnom marinadom) te čaša biranog vina, upotpunili su mi kompletan ugođaj  narušen jedino paprenim računom koji bi po svakoj logici trebao biti makar za polovinu jeftiniji! Pohvala kuharu dok mi je preljubazni konobar, iskreno govoreći, bio sumnjiv!

Pošto nikad nisam žalio novaca za ćejf,  za lijepe stvari ili ugodan provod, ni sad neću kukati ali sigurno je da me Ontario neće vidjeti  još koju sezonu.

Za ovoliko novca potrošenog na sasvim prosječan ručak, mogao sam komotno otići mojim dizelašem do Neuma! 

Ovo je čisto radi poređenja.

Neke cijene za one koje zanima ribolov. Dnevna dozvola 10 KM, noćna (čuj, zar je dozvoljeno noćno pecanje, 30 KM)!

Blagonakloni portir će vam ulaz naplatiti 2,5 KM samo za gledanje jezera i “njegovih” lepota jer sam slabo vidio da se neko kupa ovdje a “udarna” je sezona! Sva sreća taj račun nisam platio jer sam išao u restoran. Koliko je dobro informisan taj dobri čikica sa kapije pa nije znao kolika je cijena ulovljenog šarana, amura, soma ili neke druge kapitalne ribe ako riješite da je ulovljenu osim slikanja ponesete sa jezera!

Cijena iznamljivanja prazne drvene kućice (brvnare-bungalova u raspadu) je 50 KM dnevno. Nešto jeftiniji su bili ostali dovitjlivi privatnici iz obližnjeg sela. Pod seoskim turizmom,  korištenje sobe ili čak cijele kuće se ove godine kreće od pišljivih 25 KM (soba za jednu noć a zna se kome je ovo namjenjeno) pa do fantastičnih 150 KM za cijelu kuću! Dnevno, naravno!   😀

Bog te mazo. Skuplji su od ‘rvatskih morskih nemani.

Hmm…

Vlasnikov parking a i većina privatnih okolo, dnevno košta jednu KM. To je ujedno i najjeftinija usluga ovdje!  :Woow:

Pa-pa Ontario do nekih boljih vremena…

Dacia Sandero Ambiance 1.5 DCI (by Renault)

Dugo sam čekao na ovaj Ambiance model sa dizel motorom uglađenog  i tihog rada!

Na prvoj probnoj vožnji, kod stajanja na nekim raskrsnicama, imao sam osjećaj da je motor ugašen. Fantastično. Zvučna izolacija za svaku je pohvalu. I ekološke EURO 4 norme su zadovoljene te mogu komotno uzdignute glave reći da s ponosom pripadam onima koji se bore za očuvanje okoliša!

Emisija CO2 je 120 gr/km!

Ne znam što raja toliko kuka po forumima oko ubrzanja, mjenjača, kočnica i još nekih “stvarčica”.

Ovo nije sportski auto, niti tome stremi  iako sam na internetu viđao i raznorazne dizajnerske pothvate sportski nastrojenih Dacia fanova. Prostrana karoserija je dobro zvučno izolirana i nema kojekakvih neznanih šumova ili pucketanja plastike na što su se glasno žalili mnogobrojni forumaši.

Sad se vjerovatno pitate: ” A što će tebi tuđe mišljenje? Kupuješ auto za svoj novac i ćejf?”

Jest ali i kad mladu dovodiš u kuću, raspitaš se malo među komšilukom! Zar ne? Karoserija u hatchback varijanti jeste decenijska. Nekima unprijed djeluje zastarjelo ali sve opaske padaju u vodu kad spoznaš da će i sljedeću deceniju zavidan svijet okretati glavu za ovom limuzinom! 😀

Glasine o nepreciznom mjenjaču dugog hoda također sam odbacio. Rukovanje petostepenim mijenjačem, skladno odabranih prijenosnih odnosa, po meni je besprijekorno.

Za udobnost i upravljivost sprijeda garantuje Mc-Pherson s trokutastim ramenima a pozadi osovina u obliku slova H s programiranim deformiranjem – spiralne opruge!

Sandero je sve tuzlanske rupe dobro “kupio” sa gumama karakteristika 185-65 R15. Podvozje je sve mekano upijalo. Ne znam odakle forumašima (jer sam i sam među njima) mišljenje da je Sandero neudoban! Hmm…

Kočenje. Ama kočenje je strava spram mog bivšeg automobila. Nije me sramota priznati da sam prvo u dvorištu vježbao s kolikom ću (mišjom) snagom izvršiti pritisak na papučicu kočnice.

Dva puta sam skoro razbio glavu od šofer-šajbnu! :mrgreen:

U serijskoj opremi obavezno dolazi ABS Bosch 8.1 serije, AFU (pomoć pri naglom kočenju) te elektronski razdjeljivač sile kočenja. Nevjerovatno ali svi ovi serijski dodaci su mi ulili strahopoštovanje i naravno, sigurnost!

Za ubrzanje od 0-100 km/h od 15 sekundi, nisu slagali. Meni sasvim dovoljno! Ko želi bolje ubrzanje neka sebi uzme benzinsku verziju iako dovoljno dobro vuče i ovaj motor sa direktnim common rail višetačkastim ubrizgavanjem goriva i turbokompresorom! Deklarirana maksimalna brzina od 157 km/h je, nadam se, tačna! samo se pitam gdje ću ja to voziti brže od recimo120 km/h u Bosni i Hercegovini?!

Hmm… Ograničenje vožnje  od 50 km/h kroz naselja je već stupilo na snagu (ili tek treba da stupi).

Provjetravanje automobila je dobro riješeno. Nisam probao klimu (vozio sam kratke gradske relacije) ali nadam se da će me uspjeti zadovoljiti svojom efikasnošću za vrijeme ljetnih žega.

Nejak autoradio Sony CDX-GT24 (45 W X 4) neće zadovoljiti ljubitelje “grmljavine” ali meni je ionako ugodno popunio atmosferu u, kako već rekoh, odlično zvučno izolovanoj kabini.

Ja ionako radio koristim više za slušanje vijesti jer sam uvijek gladan informacija. Uostalom, zašto visim na internetu.

E, sad dolazimo do one izreke: “Koliko para, toliko muzike!”

Mislim da sam našao zlatnu sredinu između uloženog i dobivenog!

Forumski odjek

Forumski post prenesen u cjelini!

Uredi Izbriši post Prijavi post Citiraj (i odgovori)

Re: Sta je to sportski ribolov?

Postao/la taboo dana sub sep 26, 2009 3:21 am

sjeti_seEvo i poslije ovoliko godina druženja s prirodom, ponekad osjetim da nisam dobar eko-promotor! Džabe moji pokušaji sa eko-forumima, angažovanje na Facebook-u, pravljenje vlastitih blogova i saradnja na tuđim a vezanim uz eko i ribolovne teme!
Haman sam i nikakav ribolovac.
 Proglašiše me čovjekom koji voli “pomor ribe” (lov ribe udicom na plovak). Niz godina takmičenja uz moju hanumu, federalnu reprezentativku, neko baca u smeće.
Izgleda da nešto pogrešno radim.
Da li je sav ribolov u količini ribe, da li je sve u kapitalcima (vidim neko namjerno nosi foto-aparat da bi se slikao sa kapitalnim ribama)… žao mi je ako ću neke razočarati… nemam slike kapitalnih ulova!
Haman nisam “ugodio” kad da ponesem foto-aparat, kada laptop pa da sa lica mjesta hitno i argumentovano izvještavam sa vode ili sa nekih kup-takmičenja!
rijamuHaman nisam stvoren ni za novinara. a za dežurnog eko-policajca haman mi treba još sto godina (samoće-Markes) života.
Ponekad se pitam da li sam uopšte pismen?
Strah me neki hvata!
Zar za kompletnog ribolovca, moram da znam baš sve ribolovne tehnike.
Izvinite me ali moje mišljenje je da se takav jos nije rodio!
Ribolov, pa i sportski (neki vole da kažu rekreativni) je skup sport. Ribolov, ma kako dobar bio i ma koliko pružao njegovim upražnjavanjem, nije jedini smisao života.
Ne bih da me neki smatraju “nastranim”… Znate ono… pusti ga…on je “osobenjak” … on je “ribolovac” … ne može kod kuće pa liječi frustracije ovdje na vodi!
Nije sve u ribi i u kapitalcima iako se neki neće složiti samnom!
Ja više nemam vremena za sport! Vrijeme je da lovim ribe svog života. Pa čak i na “dvije noge” ako treba. Čak i morske sirene (hmm… ako već postoje)…
Sportski ribolov je za mene “UMRO”
budjenjeVrijeme je za promjene… Zar ne?
Džabe mi sve ribolovne dozvole u BiH. Svakako, pri dolasku na neku vodu, unutar samog TK (tuzlanskog kantona) a i širom BiH, moram plaćati posebne dozvole za dnevni ili recimo, vikend ribolov. Da li zbog toga moram poznavati ribu i ribolov dobro kad to neki krkani i kriminalci ne znaju.

Hmm…

I sad oni ispadoše, FACE… A mene ko hebe?
Ako ko ima da me utješi, neka mi se javi na forumu. Sve se danas svelo na ribolovne dozvole, gazdovanja i tome sl.
Sjetim se mog rahmetli djeda koji je “kanaffom” i kovanom udicom “njakvom špenaglom” bolje hvatao ribu od mene koji sam naoružan opremom kao kakva manja vojna jedinica!

Odoh da se ubijem … ovo je katastrofa… samoubistvo 

Skoro 48 (hićme) godina mi je…vrijeme je da i ja počnem da izlovljavam ribu, hebeš sport! Kome ja mlatim “praznu slamu” o ekologiji i sportsko-rekreativnom ribolovu???

Vrijeme je da i ja počnem da uživam. Pojam SPORTSKI brišem iz svog vokabulara! Izvinite me, poludio sam…
Nema ribe tamo gdje se 20-50 takmičara bori radi kojeg grama više. Nema i tačka!
Sve moje buduće akcije, biti će samostalne. Čvrsto Vam to obećavam!
Do skorog viđenja…
*BISTRO* od vašeg TABKO-a*1191moj_avatar

taboo
Početnik
 
Postovi: 20
Pridružen/a: uto okt 28, 2008 6:46 pm
Lokacija: Tuzla
Pošalji privatnu poruku Pošalji e-mail Web stranica MSNM/WLM YIM

Direktan link na post: http://bistrobih.ba/noviforum/viewtopic.php?f=66&t=99&p=11217#p11217

Insan ti je jedan težak hajvan!

citat:

(Insan! Ehh… I ovo malo duše što ima, šejtan mu je dao da se više napati…)

Neki kažu da im u onom “sistemu” nije baš bilo dobro. Hajde de! Složit’ ću se i ja s njima ako im tako više odgovara. Jer danas je klimanje glavom tako dobra i pogodna fora iako se s nečim baš i ne slažeš ili nemaš svoje sopstveno mišljenje. Dopustit’ ću sebi da slike kažu više od riječi. I to baš ja koji sam zagovornik litanije, škrabanja, pisanja a ne ‘turanja’ slika pod svaku cijenu!

Smeće lijepo odloženo a kontejneri su desetak metara dalje.nemar2

Ko nije bio gladan taj ne zna šta je odbačen hljeb na ovakvom mjestu. Kao da smo zaboravili sve strahote rata i gladi. Da je sad rat, ovo bi neko pojeo a ne kao bajagi ostavio ‘dušebrižno’ da lokalne cuke, mace ili ptice ‘pozobaju’ ostatke hrane.nemar3

nemar4

Ne. Nisu se hajvani osilili pa neće ovo da pojedu. Zna i hajvan šta je higijena. Danima sam čekao ne bi li neko prišao ovoj “velikodušnoj” hrani.

Ne.

Čak je ni hajvani nisu htjeli. Hljeb je počeo mirisati na buđ i dobijati onu čudnu plavkasto-zelenkastu boju.

Prenoćište za beskućnike…nemar5

Ja se živ pojedoh gledajući ovo.

Zašto?

Pa ovo je nekad bio poznati poslovni prostor jednog renomiranog jugoslovenskog preduzeća a sada ovako propada. Nemam kapitala da uložim. Nevjerovatno je kako niko od domaćih lovatora ne želi ovaj prostor kupiti ili zakupiti.

Blizina glavne saobraćajnice, skoro u centru grada, telekomunikacije su blizu, sva potrebna infrastruktura je obijezbijeđena…

Ne, ne mogu da shvatim…

Jedan od bivših ulaza u firmu, zarastao u korov…nemar6

Kanalizacione cijevi vire iz zidova.nemar7

Lokalni pijanci su čak postavili sebi i fotelju na sastavcima dviju zgrada.nemar8

Sumnjam da bi ovo u doba socrealizma bilo ovako zapušteno i nesanirano.nemar1

Osilili smo se…

Uh…

Preko svake mjere!

p.s.

Živim u vertikalnom selu (zgrada) i da sam se pitao ne bih nikad doselio ovdje. Ali ko je mene pitao. Takva su vremena bila! Tada je bilo pomodno biti na što višem spratu, daleko iznad raje, siće… Tako se bar nekad gledalo na fukaru! Sad je fukara gore. Pravi građani pokunjeno gledaju na ponašanje pridošlica.  

Fukara baca čak smeće sa balkona. Mrsko im silaziti dolje. Doduše, gađaju kontejner ali ga često i promaše…

Ehh… baš to promašeno… zabilježila je moja mini kamera!

NAPOMENA:

Sve ovo je zabilježeno u krugu od desetak metara od zgrade! Tim je jača moja želja da zamijenim vertikalno selo sa nekom malom prizemnom kućicom, sa cukom, macom, garažom, vrtom, travnjakom, pticama u krošnjama. Po bosanski,  jednostavno, sa svojom avlijom da se ponosim!

Zar puno tražim?!

Pokret Dosta-Zenica

I moja malenkost se makar ovim svojim postom, pridružuje akciji zeničke sekcije pokreta DOSTA!

…………………………………………………………….

 

Plakatima i grafitima protiv ekoloških incidenata

Objavljeno 30.8.2009. god.dosta1

 

Nakon nedavnih ekoloških incidenata koji su se desili u Zenici, a odnose se na zagađenje rijeke Bosne i pomor ribe, pokret Dosta iz Zenice je proveo akciju u kojoj su plakatima i grafitima ukazali na pogubnost događaja koji su se desili.

Ovom akcijom članovi pokreta Dosta pokušavaju da dopru do svijesti odgovornih zvaničnika i natjeraju ih da urade nešto po ovom pitanju.

Osim toga, aktivisti ove organizacije podsjećaju na predizborna obećanja koja je dao načelnik općine Zenica Husejin Smajlović, a koja se tiču nabavke filtera.

Strahujući za živote i zdravlje građana kao i svoje lično, u pokretu Dosta se nadaju da ce ovom akcijom izazvati reakciju nadležnih koja će za rezultat imati da se ovakvi incidenti više ne dogođaju, jer inače bi se Zenica mogla pretvoriti u Chernobyl, navode u pokretu.

Građani Zenice u potpunosti podržavaju zahtjeve pokrete Dosta, ali istovremeno negoduju zbog načina na koji se ukazuje na ovaj problem.

Naime, građanima Zenice se ne dopada to što aktivisti pokreta svoje poruke ispisuju na fasadama i na taj način uništavaju zajedničko dobro.

 

 

Peticija za spas divljih konja

Ovo je baš tema za  BOSNARIJE!

Naša posla, reklo bi se…

 Dođu lovci koji ne mogu “utrefiti” međeda, vepra, jelena, srnu, fazana i onda gađaju veliku metu! Konja! I to ženku koja ima mlado! Čista obijest! Ostao sam užasnut čitajući ovaj blog! Rijetko kad reklamiram. Ovaj put moram. Molio bih moje cijenjene čitatelje da me ne spamaju i da se pridruže ovoj plemenitoj akciji!

Evo i linka: http://www.divljikonji.org/

Unaprijed zahvalan!

livanjski_konji

 citat sa bloga…

…Na ogromnim prostranstvima netaknute prirode Livanjskog polja, samo desetak kilometara udaljenih od grada Livna, opuštajući mir koji vlada ovim područjem narušava galop više od dvije stotine divljih konja! Oni koje put nanese na područje Kruzi, od Korićine do Borove glave, impresionirat će očaravajući prizor krda divljih konja, koji u potrazi za dobrom travom, soli i vodom dnevno pređu i na desetine kilometara. Divlji konji na ovim prostranstvima, skoro pedeset godina žive pod otvorenim nebom, prepušteni sami sebi, nemilosrdnim vremenskim uvjetima, jakim zimama i napadu divljih životinja kojih u okolnim šumama ima mnogo. Opstali su samo zahvaljujući predjelima koji su bogati travom…

Hvala svima koji su se pridružili ovoj akciji!