Arhive oznaka: država

Obilježena godišnjica 1. Tuzlanske slavne brigade

Prije 20 godina u tuzlanskom naselju Paša Bunar je oformljena 1. Tuzlanska brigada, koja je bila prva formacijska brigada Armije R BiH. Dan nakon bitke na Brčanskoj Malti, koja se desila 15. maja 1992. godine, na poziv Kriznog štaba Općine Tuzla odazvali su se dobrovoljci i patrioti, koji su u sastavu 1. Tuzlanske brigade krenuli u odbranu grada i države.

prva brigada

 

Advertisements

Himna BiH

Gdje se bratska srca glože tu i mutav pjevat može.

 

1. Himna mora zvučati kao
a) minuta šutnje
b) dva minuta smutnje
c) svečano

 

2. Himna se pjeva:
a) sa prstom u nosu
b) sa dva prsta u ušima
c) sa pet prstiju na grudima

 

3. Tekst himne treba biti:
a) na engleskom
b) na nemuštom
c) na našem

 

4. Himna afirmiše:
a) pjevače
b) visokog predstavnika
c) državu

 

5. Himna se
a) zijeva
b) ispušta kroz crijeva
c) pjeva

 

Ako ste imali sve odgovore pod c) pređite na izbor teksta za himnu:

 

HEJ BOSANCI
(rimovana za repovanje)

 

Burek pita, zeljanica.
Jagnjetina i lukmira.
Izašla mu na nos duša
Ko u Bosnu dira.

 

Sogan dolma, japrak, ćufte
Jufka leti, sarma krčka.
Dabogda se zagrcnuo
Ko po Bosni prčka.

 

Pet u pola s puno luka,
Teletina ispod saća…
Neka svakog munja sprži
Ko se Bosne laća.

 

Šljiva, iva, pelinkovac,
Vlahov, loza, brlja,
Ljekarna mu menza bila.
Ko po Bosni prlja.

 

Tufahija, boza, halva
Fildžan, džezva, kahva, kocka
Ruka mu se osušila.
Ko u Bosnu bocka.

 

Banket, koktel, ručak, meza
Restorani, limuzine…
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

 

Čestitam Veličkoviću!  :mrgreen:

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Sjećate li se ratnih novčanih bonova?

Itekako se sjećam i dok sam živ neću ih zaboraviti! Šućur Allahu pa me pamet još dobro služi!

E, sad, 40 ovakvih je značilo kutija najgorih cigareta… (Vek, Niko i Drina zamotana u papir od OSLOBOĐENJE novina)!

Za dvije cigare sam mogao dobiti “ono u ono”!

Ko ne vjeruje…

Haj b000! A što bi vi meni vjerovali? Muško sam. Znam za koliko mi je nuđeno!

Kako je rat napredovao prvobitni bon od 10.000 dinara je devalvirao strahovito. Na slici vidite ručno pravljenu motalicu ali ovaj put sa novčanicom od 100.000 dinara (iako pre-tiskom na njoj piše broj 10) za koju si mogao kupiti samo jednu ili u najboljem slučaju, dvije cigarete. Ovdje je sve original “ratno” osim Samsona kojeg i dan danas kupujem u obližnjem shop-u!

Biznisom su se bavile izbjeglice iz podrinja koje smo velikodušno primili u osnovnu školu “Franjo Rezač” koju su sad vlastodršci prekrstili u “Kreka”!

Hmm. I mrtav Franjo im smetao. Eh, svašta!

Na što su se nama žalile izbjeglice

-slab smještaj,

-jednolična ishrana u zajedničkoj menzi,

-nedostatak dovoljnog broja sanitarnih čvorova i mogućnost obavljanja higijene,

-žal za rodnim krajem i tako to…

OK! Uvažavao sam njihove žalbe. Bili su u pravu!

Na što smo se mi žalili izbjeglicama

-na neurednost (kao da nisu muslimani kakvim su nam se predstavljali),

-spolne bolesti

-hajvansko ponašanje,

-po cijeli dan slušali Cecu Veličković (‘arkanOVCU’) i ostalu srbo-četničku muzičku ergelu a u međuvremenu posjećivali mesdžid,

-na neodlazak izbjeglih vojno sposobnih muškaraca na ratište a tražili od nas tuzlaka da im vratimo imanja, domove i njihovo dostojanstvo,

-na njihovo vozikanje automobilima kad je litar dizela koštao 40 DM (ondašnjih),

-na njihov šverc živežnim namirnicama kad smo mi (tuzlaci) bili gladni a oni osioni (nigdje brašna, soli a Tuzla grad soli, ulja kojeg smo mi dobivali oko 1 dl po domaćinstvu mjesečno a oni prodavali na litre i tome sl.),

-mrzili su nas bezrazložno umjesto da mi mrzimo njih, najgoru pogan što je ova Bosna iznjedrila! Biva, što i nama nisu kuće i zgrade spaljene, bolje bi ih razumjeli! Hmm…

Ima toga još da sad ne nabrajam. Otišao bih predaleko…

Izbjeglice nisu uvažile naša mišljenja i pritužbe!

Moji lični utisci i zamjerke spram izbjeglica

-neobrazovana rulja koja ne zna ni selam nazvati kako treba,

-neškolovanost (sav jad i čemer tamnog bosanskog vilajeta se stuštio u Tuzlu i naš kanton),

-glasno slušanje muzike (+ ekavica) od njihovih haračlija (srbo-četnika) kao u inat nama domicilnim,

-seks za dvije cigarete (da sam muslimanka ne bih se tako jeftino prodao),

-supruge šehida su se još za rata udavale za drugog (nisu još ni prežalile svog muža) a primale (i dan danas primaju) pomoć od države,

-dokopale se Švedske, Amerike, Njemačke i sad mi se smiješe sa naslovnica Facebook-a i drugih društvenih mreža i još mi kažu da sam budala i glup što i ja nisam za njima otišao tamo! A ko bi vam branio Bosnu i Hercegovinu onda?! Hmm…

Idemo dalje…

-njihova djeca (mnoga od njih djeca LETEĆIH HOLANĐANA) i ne pomišljaju na povratak jer se i nemaju na što vratiti… njihova je budućnost TRULI ZAPAD a on se kosi sa našom bosanskom (pa  i islamskom ako hoćete) tradicijom,

-sad me banuju (udaljuju) sa chat-mreža i community portala jer biva  ja sam, njihovoj patnji, najveća briga i brana povratku!

Jesam zaheban, a?

Rekoh ja sebi da neću više pisati duge postove jer njih niko neće da čita. Raja radije gleda slike.

E, pa, tabko* vas je i onda skonto a kamoli sad!

Gamad ostaje gamad. Iz dimija se ne može izaći. To vam je božiji usud! Neka vam je na sramotu što perete američka, švedska ili njemačka govna u WC-ima!

To je vaš krajnji domet i to me tješi! Nema od vas haira!

p.s.

Post u vječnoj doradi… (nisam još sve rekooo….)

Manet…

TABKO*

Angelina Jolie i Brad Pitt

Zakašnjeli post!

Mislio sam nešto više napisati u ponedjeljak 05. aprila ali poznavajući hirovitost filmskih zvijezda, odlučio sam da sačekam par dana. I nisam se prevario iako sad ovaj post gubi na aktuelnosti!

Ne bih ni sad pisao o ovome filmaškom dvojcu ali na svim medijima su ih toliko pompezno najavljivali da mi je dolazilo… Mal’ ne rekoh!

Možda u svijetu nešto znači UNHCR-ov ambasador dobre volje za koga se predstavlja Angelina. Kod nas vala ne! Možeš imati volje koliko hoćeš, situacija se neće bitnije promjeniti.

Ovako nam je kako nam je. Dok je ovakva vlast (guzonje)  gore a mi (narod) dolje i država podijeljena na hićme avlija, nema nam prosperiteta.

Drago mi jedino radi djece (i njihovih roditelja) koja su makar uspjela uhvatiti pokoji autogram ili novčani prilog. Isto sadaka!

E, jesu se vala i pretrgli! U p.m. 😛

Domaćem stanovništvu  to vjerovatno mnogo znači. Mene, iskreno da kažem, njihova posjeta nije oduševila! Ne znam zašto! Pitam se i sam. Može biti da sam bio zaokupljen nekim svojim problemima. Ko će ga sad znati…

Slavnom bračnom paru ovo dođe kao svojevrsna promocija. Čisto sumnjam da ovaj prelet preko Bosne ima neki dublji humanitarni karakter.

Evo tog članka!

http://www.bosnarije.com.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=401:angelina-jolie-i-brad-pitt-napustili-bih-bez-posjete-srebrenici&catid=1:najnovije-vijesti&Itemid=50

Ponedjeljak, 05. April 2010  -administrator-

Holivudska glumica i ambasadorica dobre volje UNHCR-a Anđelina Džoli (Angelina Jolie) i njen suprug, glumac Bred Pit (Brad Pitt), iako je bilo najavljeno, danas nisu posjetili Srebrenicu, odnosno Memorijalni centar u Potočarima, već su, nakon posjete Goraždu i Međeđi kod Višegrada, otputovali iz BiH.

Ovaj slavni holivudski par je nakon Goražda, gdje su razgovarali s članovima porodica smještenih u kolektivnom centru, posjetio Međeđu kod Višegrada i očekivalo se da će posjetiti i Srebrenicu.

U Potočarima su građani i novinarske ekipe čekale da slavni glumački par dođe u posjetu ovom gradu, ali to se nije dogodilo.

UNHCR u BiH saopštio je ranije da je Anđelina Džoli u BiH doputovala kako bi posjetila izbjeglice, povratnike, interno raseljene osobe i Rome, te da će o detaljima njenih aktivnosti javnost biti informisana po završetku posjete.

Bosanac ne bi bio bosanac kad ne bi “sprčio” nekog makar u šali! 😀

Došao Bred Pit u buregdžinicu kod Šefike i predstavi se:

-Hello! I'm Brad Pit!

A na to će Šefika:

-Qrac ćeš pit’ ako neš’ prvo jest’! :mrgreen:

 

Blogerske pretrage izraza i fraza! Užas živi!

Gdje svrstati ovaj post i sam se mislim nešto.

Odavno nisam pogledao pomno kontrolni panel na svom blogu ali eto nekako pred Novu godinu odlučih malu reviziju da napravim, da zavirim odakle me ko klika, koje su pojmove ljudi tražili pa naletili na ovaj moj mali blog,  “prerovio” sam WordPress-ov blog-pretraživač i ne malo sam bio iznenađen! Užasnut, tačnije…

Ovo su riječi karakteristične za BOSNARIJE-blog:

BiH blog Bosna BOSNARIJE dan djeca država Facebook Federacija forum godina grad Hercegovina Ilija jezero kanton komentar ljudi mišljenje narod Policija portal poruka posao post protest rad rat razlog recesija RS saobraćaj Sarajevo seks slika sramota Tuzla udruženje vlada vrijeme wordpress zakon član žena život

Eh sad ako je ovaj oblak meta tagova i pojmova razlog da se naleti na ovaj blog onda se pitam šta to ljude asocira u ovim riječima pa da traže sljedeće pojmove, izraze,fraze ili čak cijele rečenice i to baš na ovome blogu!

Prenosim doslovno…

bordeli u bosni

silovanje tinejdzerki video klipovi

http://www.oglasilicneprirode

skrivena kamera u kupatilu

skrivena kamera u bosni

imali gdje na internetu pornic djevojke

materijal za izradu kovanica

i tome sl.

U osnovnim tagovima, možda bi se našla i poneka referenca na moj blog ali da je on pornografski to odsječno moram zanijekati! Ako je nekoga pojam BOSNARIJE asocirao na pizdarije, grdno se prevario!  Ja o pizdarijama ne pišem! Sačekam mišljenje većine pa se tek tad oglasim sa svojim. Naravno, kad saberem utiske! Šta je u tome loše?

Ne znam! Samo znam za gomilu spam-smeća umjesto da neki čiste ispred sopstvene avlije! Pametnije bi im bilo…

 Ja sam uvijek mrzio ljude koji čitaju knjige na preskok! Neki od njih bi samo čitali kraj. Oni nestrpljivi! Najviše mrzim kad neki ovlaš čitaju Bosnarije-blog!

Pogotovo ako čitaju BOSNARIJE A NISU PROČITALI ZAGLAVLJE ILI MOJ PRVI POST!

Na osnovu jednog posta na BOSNARIJAMA, priznajte, ne možete ocijeniti kakav je neki blog, kakva je osoba koja stoji iza njega. Da li je ta osoba duševni bolesnik ili vizionar, da li je bogobojazna i skrušena molitvama Allah-u dž.š. te prema tome vjernik ili ateist, da li argumentovano ili  frustrirano piše o društveno-političkim zbivanjima oko nas ili samo kopira tuđa mišljenja (copy-paste blogeraš) a nema svoje lično mišljenje ni o čemu pa ni o prdenju u vlastitom zahodu (WC-u)!

A to je ipak dozvoljeno! Zar ne? ((( 😀 )))

Pisanje o bosanskoj buraniji (boraniji), o bosanskom loncu, tamnom vilajetu kako nas neki zovu je moja vječna inspiracija!

Makar se nekome zamjerio radi toga. Sto umova, sto drugačijih mišljenja! Ne zamjerim vam, ne zamjerite mi!

Samo vas lijepo upozoravam! Ne veličajte Bosnu (pa i Hercegovinu) preko svake mjere! Ma koliko vam ona bila draga, uvjerio sam se da za šaku dolara (eura), rado zaboravite na nju!

Na domovinu!

Čast izuzecima ali oni su tako malobrojni tako da bi im trebalo podići spomenik!

Iššš…… ostali!