Arhive oznaka: radnik

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Advertisements

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno!  :mrgreen:

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…

Tucanje radnika u mozak nije dozvoljeno!

 Savez samostalnih sindikata BiH i radnička klasa ostvarili su danas veliku pobjedu!

ISKRENE ČESTITKE ONIMA KOJI SU I MENE DANAS TAMO PREDSTAVLJALI!

Kolegij Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jednoglasno je usvojio ključni zahtjev Sindikata koji se odnosi na skidanje s dnevnog reda današnje sjednice tzv. prijedloga zakona o uštedama.

U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće.

Sindikat će prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije BiH.

Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.

Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene.

Nije zabilježen ni jedan incident!

Nije nas bilo puno (možda oko 2.000) ali držim se one uzrečice da složna braća kule grade!

Cijelo vrijeme sam bio u mobilnom kontaktu u sa kolegama koje su pohodile Sarajevo jer ja radi radnih obaveza, nisam mogao biti prisutan na dva mjesta istovremeno.

Da se ne zaboravi

Poštovani kolega po pisanju! Mirsade!

 Imam bezbroj nick-ova i kamaru blogova. Svaki je orijentisan na neke životne teme! Na ovome blogu, pokušati ću ( ne znam da li ću i uspjeti) obznaniti bosansku buraniju! Smeće na vidjelo! Naravno, ponekad ću navesti i kakav dobar primjer. Recimo, pokušaj sa KRIMOLOVCIMA. Ili borbu za autohtonost bosanskog (hmm…) tornjaka.

Nas svuda svojataju. Čak i nas insane okrenute islamu! Nadam se da znaš na šta mislim!!!


Hvala ti što si reagovao na ovaj dio mojih napisa o lakovjernosti. I sam sam radnik u zdravstvu i nebrojeno puta bio svjedok letalnim ishodima poslije tzv. nadriljekarskih seansi (travara, aromaterapeutičara, sihirbaza i sl.)

 Tad su tražili ipak ljekarsku pomoć. Obično, kasno … strašno kasno. Kad više izlaza nije bilo!


Tačno, svi smo samo na proputovanju ovim dunjalukom. Ostani ispravan kao čovjek i na putu islama. Nikad ne halali ljudima koji zarađuju na tuđoj nesreći.
Hvala na javljanju. Nadam se da ćemo se još čuti i pisati u ovim blogerskim vodama!

*Selam*

Bosanske kaskade…

Dodik nam poručuje…

28.08.2009. god.

To što neki misle da je prirodno da samo njima pripadaju rješenja stvar je prošlosti, poručuje premijer manjeg entiteta… milorad-dodik

Premijer Republike Srpske (RS) Milorad Dodik izjavio je danas u Šekovićima da nema razloga za vanrednim izborima u BiH, te da predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić dobro radi svoj posao i ima podršku iz RS-a.

Dodik je naveo da „niko ne može zbog svojih promašenih politika“ kriviti predsjedavajućeg Špirića.

– Mi stojimo iza njega i ministara iz naše poslaničke grupe i želimo da riješimo neka pitanja. To što neki misle da je prirodno da samo njima pripadaju rješenja stvar je prošlosti. Takvo mišljenje može da pripada nekom prošlom vremenu, a ne sadašnjem, tvrdi Dodik, koji je i predsjednik SNSD-a.

On ističe da je RS stabilna i nema potrebe ni za kakvim izborima, osim redovnih.
 
– Koliko vidim, vanredne izbore ne traži ni opozicija u RS-u, i prema tome RS će ići na redovne izbore iduće godine u oktobru, rekao je premijer Dodik, javili su mediji u RS-u.
 
Podsjećanja radi, potpredsjednik SNSD-a Igor Radojičić najavio je sinoć mogućnost pokretanja inicijative za vanredne izbore u BiH ako se uskoro ne riješi kriza u Vijeću ministara BiH.

Prosjaci u Banja Luci zarađuju dva puta više od radnika!

PROSJEČNA mjesečna plaća kvalificiranog radnika u Banjoj Luci, odnosno Republici Srpskoj (RS), iznosi oko 400 KM (oko 200 EURA) dok organizirani prosjak na banjalučkim ulicama dnevno zarađuje 20-40 KM, odnosno 10-20 EURA.banjaluka

Takvi su podaci dobijeni u Banjoj Luci nakon jednomjesečnog istraživanja obavljenog uz pomoć suradnika-volontera.

Traženjem milostinje od prolaznika, kao djelatnošću, odnosno profesijom, bavi se oko 200 osoba, uglavnom pripadnika etničke skupine Roma, koji su na ove prostore pristigli poglavito s područja Srbije. Riječ je o organiziranim skupinama žena: djevojčica od 10 do 13 godina, djece od 4 do 8 godina starosti, koji doslovce zaposjedaju objekte Kliničkog centra, vjerskih objekata, i terase ugostiteljskih lokala u centru grada, osobito u večernjim satima.

Prosječni dnevni utržak dostiže iznos od 20 Eura po zaposleniku, priznaje jedan od organizatora ovog businessa iz Niša (Srbija); njegovi djelatnici mu, na ime osiguranog smještaja i ishrane, najčešće u ilegalnim prostorima ? podrumima i napuštenim kućama, isplaćuju polovicu (nekad i više) dnevne zarade.

Ova vrsta reketiranja dobro je poznata djelatnicima Centra za socijalni rad, no oni su, objektivno, nemoćni pred najezdom prosjeka koji se pojavljuju niotkuda.

Tal u trasi autoputa težak je milione!

Prvobitna trasa koju je Vlada izmijenila bila je po mjeri Ljubića i Radića.

 autoputtccc

Trasa autoputa na koridoru 5C kroz Hercegovinu, koju je prekjučer u okviru prostorne osnove područja posebnih obilježja od značaja za FBiH usvojila Federalna vlada, promijenjena je samo za jedan posto u odnosu na prvobitni plan koji je izrađen pod okriljem Ministarstva prometa i komunikacija BiH dok je na njegovom čelu bio Božo Ljubić, predsjednik HDZ-a 1990.
No, pozadina halabuke koju su digli hrvatski ministri u Federalnoj vladi mnogo je dublja od one kojom je predstavljaju i ona se, kako pouzdano saznajemo, ne odnosi ni na kakav vitalni nacionalni nego na ekonomski interes pojedinaca, koji se mjeri milionima maraka.

Hanka Paldum iscrpljena?!

 
Hanka_P
 
28.08.2009. god.
 
Jedna od najpoznatijih pjevačica izvorne narodne muzike u regionu, Hanka Paldum, smještena je u zagrebačku kliniku “Rebro” zbog iscrpljenosti ali je njeno stanje bolje.

Hrvatski mediji javljaju da je u bolnicu prebačena iz Pule gde je više dana imala visoku temperaturu pa joj je organizam oslabio.

“Da sam mogla da vozim odmah bih otišla u Sarajevo ali nisam imala snage. Sada sam, hvala Bogu, bolje i nadam se da ću uskoro izaći iz bolnice. Ovo je opomena. Kad izađem iz bolnice promijeniću način života, što znači manje nerviranja”, rekla je Hanka Paldum.

Da joj je već bolje govori i to da  je u bolnici posjetio njen prijatelj Ante Prkačin pa su zajedno zapjevali nekoliko sevdalinki. harmonika

 

Prosvjetni radnici u srednjebosanskom kantonu najavljuju štrajk!

 

Sindikat osnovnog obrazovanja Srednjebosanskog kantona najavio je da će njegovi članovi stupiti u generalni štrajk pred početak nove školske godine zbog julskog smanjenja plata i toplog obroka.”Štrajk, koji će trajati do ispunjenja zahtjeva sindikalaca, planiran je za 7. septembar zbog čega će najvjerovatnije biti doveden u pitanje početak nove školske godine”, rekao je predsjednik Kantonalnog odbora Sindikata Muhamed Pajić.strajk_ograda

On je dodao da je pokretanje štrajka ranije najavio i Sindikat srednjeg obrazovanja.

Prema Pajićevim riječima, prosvjetni radnici su primorani na ovakav korak zbog julskog smanjenja plate od 10 odsto i toplog obroka sa 14 na osam KM dnevno.

Pajić je naveo da je Vlada Srednjebosanskog kantona prekršila odredbe kolektivnog ugovora, naglasivši da je štrajk jedino rješenje.

On je zamolio roditelje za razumijevanje te napomenuo da su sindikalci spremni da pregovaraju sa Vladom.

Dosta od mene za ovu heftu! Posjetite novootvoreni portal našeg bosnarije @team-a na linku: http://www.bosnarije.com.ba

Unaprijed zahvalan…