Arhive oznaka: zakon

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Čevljanska korida 2010 – komentari

Donosim vam par izjava, najava i komentara na istoimeno “dešavanje naroda” tek toliko da se malkice nasmijete.

Zgrožen činjenicom da jedan ovakav teferič posjeti i do 80.000 ljudi dok se za neku pozorišnu predstavu ili kvalitetan koncert profesionalnih umjetnika ne traži karta više, nije mi ni na um padalo da pohodim ovu, kako je nazivaju, kulturno-zabavnu i sportsku manifestaciju!

Bosanci ne bi bili bosanci kad i skoro usvojen zakon o zaštiti životinja ne bi izvrnuli naopako u svoju korist.

Biva, borbe naših bikova nisu onako krvoločne kao u Španiji pa su dozvoljene!

Hajde de!

Evo par komentara i slika sa ovogodišnjeg tuluma…

Baš kako to trideset i kusur godina predano rade, i ove godine nam organizatori Čevljanske koride i tradicionalnog teferića nude zanimljiv kulturno-umjetnički program koji če se održati
‎24.-25.07. 2010 u Čevljanovićima. Kako je nam saopštio PR-a Čevljanske koride i tradicionalnog teferića, kao i ponosan vlasnik prošlogodišnjeg pobjednika-bika Mudonje, Kasim Herić, možemo ocekivati i ponajbolje izdanje muzičkog dijela cijele manifestacije, i kako sam reče: biće to pravi spektakl do jaja.
Prvu noć možemo prisustovati koncertima hedlajnera Asima Bajrića, Kemala Malovčića, Sanje Đeba, sve same zvijezde nase domaće turbo-folk scene, a uz njih čemo imati priliku i vidjeti tek afirmisane estradne umjetnike tipa Zuke, Sandre Afrike, Tarzana, Halče, kao i legendarnog “Slavuja sa Krivaje i njenih pritoka”-Ismeta Drnde
Druga noć je rezervisana za tradicionalni hard-core kalesijski zvuk, najavljeni su legende Kalesijski Zvuci (sa originalnom postavom), Sprečanski talasi, Satelit (poseban gost Naser Orić), Senada, Mara i Derventske lole ( manifestacija ima i multietnicki karakter by the way, kako to mudro primjeti jedan od fanova FB profila gore pomenute koride i teferića-Srbin po nacionalnosti), Halida Musića, Šefe&Jofe&Noćnih ptica, Mučeta&jarana itd.
Sve u svemu, dosta obečavajuće, pa ko voli nek izvoli. Dokaz kvaliteta ove tradicionalne manifestacije jeste i prošlogodišnja posjeta koja je, prema podacima Marco-index Bosnia, premašila preko 80.000 posjetilaca iz oba entiteta.
PR je posebno naglasio da bi sve ovo bilo namoguće organizirati bez nesebične podrške Njegove Ekselencije Hilme Selimovića i Njegove “Sarajevske Pivare”, koja je pored sponzorstva, obezbjedila i četiri cisterne piva za sve posjetioce, i to đabe. “Sarajevska pivara” je, takođe, i sponzor tradicionalni sportski disciplina koje se održavaju u sklopu teferića i koride, a to su discipline: kamena s ramena, karike-na-varike, bacanje kolca iz mjesta, natezanja konopca, zabijanje stožine u zemlju…
Na kraju, ništa nam više ne ostaje osim da ponovimo riječi PR-a Kasima Herića: “biće to pravi spektakl do jaja”! Nama, vjernim fanovima, ostaje samo da kažemo: držimo te za jaja, pardon, rijeć, K A S I M E   L E G E N D O!!! 

   
 

 
 
 
 
 
sad bez zeze – ja nikad nisam bila na koridi i tefericu – i samim tim sam propustila to opste narodno veselje.
a hocu da odem – bar da provjerim jel piva friska…
gdje su ono cevljanovici, i kako se do tamo stize? 
 
 

nekad mi je neko pricao za neku pjevacicu i teferic – prijeratno desavanje – izasla zena iz bijelog mercedesa, bunda od nerca, zakoracila na stolicu pa na sto – i zaradila milijun.
 
Ja sam sutra tamo pa se vidimo mi koji se vidimo 
 
E, vazi care! Ja cu biti , svakako, u elementu, laHko ces me poznati, kaubojke na nogama, novopazarske levi'ske, majica bez rukava sa logom od Nervoznog Postara, i frizura a la Marius Lakatus (tzv pancir-sljem)!   
Bio. Sliko.
Bilo je, er, SVEGA– za one koji nisu vidjeli novine      I mimo toga je bilo svega 
Nemam fotošot tu da stavim crno preko oćiju sebi da se ne dam prepoznat al ću poredat slike sebe sa Satelitima i ostale kace vratim na Trešnjevku. Nažalos nemam slika belaja Sad
Nisam vidio Monstera more bit da smo se mimojišli u rulji il terminu , ja sam uranio plaho jer sam mislijo Kiša će garant sjebat pa dar da ugrabim neki nastup dobar.

 

…more bit da smo se mimoisli, jer sam obilazio par krugova sa jenom curom sa Zubeta, ne znas je ti, poslije smo otisli gledati borbu Brezonje Muhameda Lusije i Krilonje Mirse Zukica – A W A S O M E!   
Nakon toga smo uzeli po sladoled i lubenicu, i ufatili se najblizi homarica, ostatak vremena smo proveli razgovarajuci o smislu zivota, egzistencijalistickoj filozofiji, tehnokratiji, cyber-sexu i sjemenjenju krava
Dogodine u Cevljanovicima, jopet! 

 

…ma mene fascinira cinjenica da se na ovakva desavanja odazove i do 70 hiljada ljudi.

po cio dane landaraju gore dolje – zene se i udaju, dernece, navijaju, klade se, dogovaraju poslove, kradu, piju, tuku se itd.

…a na ciscenje rijeka dodje 10 osoba…  :mrgreen:
 
 
 
 

Dopisano 27.07.2010. god. 


 Citirano sa tuđeg bloga!

Gledajuci sinoc dnevnik, nekako stekoh dojam da se Cevljanska korida omalovazava, i predstavalja u jako negativnom svjetlu. Kao oni koji su gore, oni su zeljni hljeba i igara, oni su glupi, daj im komad hljeba i pusti bikove da trcu, i to je to, oni zadovoljni zivotom. Kao ne znaju za bolje.

Djeluje kako da ona voditeljica sa skrivenim podsmjehom i sprdnjom prica o Cevljanskoj koridi.

Ubrzo nakon toga vijesti sa Love parade, doduse ovaj put jako tuzne, ali obicno se o Love parade prica pozitivno. U emisijama za omladinu se nadugo i nasiroko prica o Love parade, izvjestaji lete sa svih strana…

Svojevremeno, kad sam bio mlad, posjetio sam oba dogadjaja.

Sto se mene tice, nema neke razlike.

Naprotiv, Cevljanska korida je, U ODNOSU na Love parade, itekako kulturni dogadjaj!

Na Love parade svuda okolo lezi omladina nadrogirana, pijana, prljava, rascupana… Ama ljudi, ono je katastrofa! Pa ne mogu da vjerujem da taj kulturni zapad moze lezati onako u jarku. A na slikama i TV svi plesu, polugole ljepotice drmaju guzovima, a iza kamera sve u blatu!

Na Cevljanskoj koridi nisam primijetio drogu (mozda sad ima, ne znam), prljavih ljudi… hm pa ima, ali ne toliko, pijanih ljudi ima ali rijetko ko je bas pijan kao na Love parade,…

Uporedjujuci ta dva dogadjaja, mislim da je veci krkanluk na Love parade nego na Cevljanskoj koridi.

Pa zasto se omalovazava nesto sto se desava kod nas, a u nebo uzdize nesto sto se desava u Njemackoj, kad su u biti jedno te isto, samo sto ovamo sviraju kalesijski slavuji, a tamo DJevi.

Jesu li to u njemackoj droga, alkohol, prljavi ljudi, krkani,… nesta specijalno, a kod nas su samo seljaci i krkani?

Je li Love parade kulturni dogadjaj a Cevljanska korida krkanluk?

U cemu je razlika izmedju ovih gore na slici, i polugolih pjevacica pod satorima?

Ili to zavisi od TVa i nacina na koji se predstavlja, sta kamere snimaju i kako su voditelji raspolozeni? Pa se Cevljanovicima podsmjehuju, a Berlinu, Dortmundu, Dusseldorfu… dive?

Ili… a to ce najvjerovatnije i biti… samo smo iskompleksirani ljudi, stidimo se sami sebe, mislimo da su ljudi na Cevljanskoj koridi manje vrijedni od onih na Love parade?

Jeeeeedva ceeeeekam da sjednem pod satru kod Gazda Mehe…

 Jedan stariji komentar sa foruma

26-07-2004, 02:46
Bjeh na koridi i kao sto sam obecao odmah za comp da prenesem utiske.
Cevljansko polje nalazi se na nekih 40ak kilometara od Sarajeva.Lokalitet se nalazi u mjesnoj zajednici Gajevi,opcina Ilijas.Nakon sto se prodju Semizovac i Srednje skrece se sa puta koji vodi za Olovo i poslije nekoliko kilometara voznje super putem,tek alsfaltiranim,dolazi se do kamenoloma.Tu se nalazi naplatno mjesto.Naime,organizatori su bili pametni i skontali da je bolje naplacivati karte na putu nego pokusavati naplatiti ulaz na samom Cevljanskom polju.Prvo sto skontas kad pridjes naplatnom mjestu je da su se ljudi zestoko potrudili oko organizacije-svi redari imaju zute majice i kackete,akreditacije,izdaju numerisane parking i karte za ulaz, i jako su ljubazni oko objasnjavanja programa manifestacije posjetiocima.Helem,nakon sto prolaska naplatnog punkta do Cevljanskog polja vozi se jos nekih 10ak minuta.Policija i redari su svuda i rasporedjuju po okolnim improvizovanim parkinzima (citaj:livadama)vozila.Nas je zapalo parking mjesto na ivici Cevljanskog polja,onako blagi nagib od nekih 30ak stepeni.Sasvim dovoljno da se moja malenkost zapita kako cu izvuci auto odatle.Nakon parkiranja,izlazak iz auta je blago receno sok,jer skontas da je na polju ispod tebe nekoliko desetina satora,tri ringispila,nekoliko hiljada auta i desetine hiljada ljudi.Lokalitet-Cevljansko polje ima oblik pjescanog sata,duzine je nekih kilometar do kilometar i po,prosjecne sirine 300 metara sa najuzim mjestom sirine 50ak metara.Na ivicama polja nalaze se poredani satori sa obje strane,a iza njih pocinju parkinzi.
Lokacije za satore se inace ranije dogovore sa organizatorima,tako da idu redom:pokretno zabavni park “Ciza”iz Zenice koji reklamira solisticki koncert na otvorenom Indire Radic iz Zenice,pa tri SMB satora JNA iza kojih se okrecu janjad,a unutra puni stolova.U sredini jednog od satora nalazi se podijum na kome stoji folklorni ansambl “Rukija”,sastavljen od dva muskarca i djevojke kojoj je nekih 20 godina.Imaju prilicno bogat repertoar pjesama,no malo su losiji sa ritmovima jer se sve svodi na jedan te isti ritam.Samo tekstovi pjesama su otprilike fazona:”Mala moja ozenih se i ja,a ti gledaj kuda magla vija”.Inace poslije “vija” svo troje zajednicki otegnu aaaaaaaa,meni prilicno nemuzikalno.U sred polja,razvuklo se kolo-jedno 100 zena i muskaraca svih starosnih doba vuce se tamo-vamo pocupkujuci u nekom nadriritmu koji dopire sa obliznjeg razglasa.DJ ili sta je vec koji stoji pored razglasa svako malo dobacuje poneku tipa:”a sad za najljepsu u kolu,onu u bijeloj haljini” ili “Hamdo selami sestru” ili “onaj u plavoj majici najbolje zabacuje”.Poslije svakog komentara DJ-a sva se paznja fokusira na onoga na koga se komentar odnosio.U trenutku mog prolaska djevojka u kolu na koju se to “najljepsa” odnosilo pocela je jos brze vuci desno-lijevo one oko sebe.Obucena prilicno izazovno (bijela dekoltirana haljina podobro kratka,visoke pete,velike halke)bila bi upadljiva i usred Sarajeva,a ne na onakvoj manifestaciji.Kad se poslije desetak minuta kolo raspustilo nana koja je plesala (ili kolala)do nje uhvatila je malu za ruku i povela je na upoznavanje sa prijateljima.”Evo mi unuke,uzela tek sedamnestu”.”E,bogami ces je morati dobro paziti ‘vaku plahu.””Pazim,pazim,nidje joj nema beza me”.Unuka je naravno ludo odusevljena i naninim stalnim prisustvom i prijateljima i djeluje kao da bi ih sviju najradije izmarisala.
Uz ugostiteljske satore nalaze se i tri ringispila-mali,veliki i neka kombinacija ringispila i skele za fasadu.Trojica koji rade na ringispilima komentarisu cure,a onda jedan od njih uzima mikrofon i pocinje loziona:”Hajmo sada,najbolji dobija besplatnu voznju.E ona plava do koje je momak u bijeloj majici je najbolja ona se moze jos vozati.I ona crna sa plavom tasnicom je dobra,nek ostane da odmjere snage.”Kasnije su postali providni svojim nepristrasnim odabirom samo zenskog roda,pa su poceli ubacivati i pokojeg muskarca.Inace,kriterij je bio ljepota egzibicije (i pol u pocetku) a sto se sastojalo iz okretanja na onom sjedistu ringispila ili lupanja nogama onog ispred sebe (sa popratnim sportskim povredama) ili efikasne odbrane od pokusaja slicnog udarca s ledja.
Pored ugostiteljstva,ringispilstva,na pomenutoj manifestaciji nalazi se ogroman broj standova za prodaju svega i svacega.Tako da ima futrola za pistolje,gaca i carapa,majica za 1,5 (“rodjak iz Kaknja rek'o da su ‘vake u radnjama po 20),cipela,cd-ova svih izvodjaca (Tri hafiza,Dino Merlin,The best of Queen,Riblja Corba sa naslovom “Za Republiku Srpsku”,narodnjaka toliko da ti se zavrti u glavi),sjekira,nozeva od kineskih do olovskih majstora(olovski su naravno daleko skuplji jer su i daleko kvalitetniji),samija,deka,jorgana,duseka(e ovo me iznenadilo),plasticnog cvijeca…Jedino nema knjiga ili su se mozda razgrabile dok ja nisam dosao.
Nakon bosanske kafe i razgledanja okoline,lagano se odlucismo pomjeriti prema mjestu na kome se odvija korida.Inace,pravi izraz je bodljavina bakova ali je radi popularizacije sporta promijenjen u korida.Prostor predvidjen za bodljavinu je sirine pedesetak i duzine oko sto metara.Ogradjen je zicanom ogradom visine metar,a na ulazu se nalazi veliki transparent “Cevljanska korida 2004-25 juli.”Ispod je razapet velika reklama Violeta,firma koja je bila jedan od sponzora.Uzvisine oko ringa ili kako li se vec to zove,zauzimaju se po dva dana ranije,oni najorganizovaniji su razapeli tende i satore,raspalili rostilje u iscekivanju manifestacije.U neposrednoj blizini ringa nalazi se kamion na cijoj je platformi komentator.Doticni,inace imenom Milenko Srdic,neprestano prica.Da je covjek ozbiljno shvatio posao svjedoci i cinjenica da nosi odijelo uz nezaobilaznu kravatu.Kao pravi profesionalac svako malo spominje sponzore:generalni Sarajevska pivara,firma iz Sirokog koja proizvodi tariguz Violeta (narodni dovitljivac iz mase dobacuje da se odsad guzica ne treba prati nego brisati),auto-skola iz Ilijasa koja je dala 3 auta za potrebe organizatora,ugostiteljski objekat “Crvena Jabuka”,gospodina Masica-nacelnika opcine Ilijas,predsjednika Mjesne zajednice Gajevi ujedno i predsjednika Organizacionog odbora,MUP Kantona Sarajevo i PU Vogosca i Ilijas,Hitnu pomoc Sarajevo.Nakon reklama slijede pozivi vlasnicima bikova da budu u ringu tacno u pola pet da se izvrsi zadnji dogovor za borbu ljubimaca,pa citanje programa manifestacije:dogovor u pola pet,balerine u petnaest do pet,borbe u pet.
Narod je zaleg'o oko ringa i svaki komentar docekuje sa odobravanjem ili negodovanjem(“E,on je dobar,on je meni valj'o kad se krovovi djelili,treba njega ponovo za nacelnika” ili “sestric je njemu pomog'o uz rat,nikad on to sam ne bi im'o).Sam komentator svako malo oglasava da je neko nesto izgubio:”Taj i taj izgubio novcanik.Moli nalazaca da mu vrati novcanik unutra su mu vozacka i saobracajna,pare ce halaliti.Admir R.6 godina,nadjen,trazi roditelje,oca Samira i majku Aisu.Ako neko vidi plavokosu djevojcicu 5 godina moli se da je dovede do policije,dijete je gluhonijemo.Huso,prezime neko,izgubio mobitel Siemens A-50.Moli da mu donesu mobitel,bateriju ce dati nalazacu.Vlasnik kamiona registarskih oznaka tih i tih moli se da skloni svoje vozilo sa prilaznog puta jer je isti namijenjen za vatrogasce i policiju…”Usput,komentator obavjestava i o planiranim koridama i njihovim organizatorima-selo Poputici,opstina Zenica,u kome je Saban Saulic gostovao 14.maja organizuje u prvoj sedmici avgusta koridu sa deset borbi,16.avgusta korida u Olovskim Lukama,organizator je Huso ciji se Cvijan veceras bori ovdje,selo Buci organizuje koridu tog i tog datuma,besplatna korida i teferic za Dan borca na Smetovima pored Zenice.Uporedo sa obavjestavanjem sirokih narodnih masa o planiranim dogadjajima traje i nalazenje izgubljenih stvari uz obavjestavanje publike u kojem su stanju stvari pronadjene.Tako je zabrinuti vlasnik natrag dobio novcanik (“i proteza mu je unutra”,komentator),Admir je prepoznat od strane dragih roditelja (“sto se ti nisi majko izgubila?E sad cuvaj to dijete i okreni se bolje svijetu da te svi upamte kakva si,”komentator),mobitela nema ali zato komentator objasnjava kako je prosle godina porodica zijanila torbu i unutra sve,pa i tri americka pasosa.Postenom su nalazacu obecali 500 km,no djevojka koja je donijela izgubljenu torbu nije htjela uzeti vise od 100 km.Raja mudro klima glavama valjda vazuci jel nalazacica glupa ili je fakat plemenita.
Dogovor vlasnika slijedi tacno u pola pet,a onda se usred ringa pojavljuju dvije djevojke u crno-bijelim kratkim haljinama.Publici su predstavljene kao mazoretkinje,pa balerine.Uglavnom,clanice su neke grupe kojoj se ime tesko pamti.Muzika krece i djevojke se bacaju i plesu.Sa strane to i ne izgleda pretjerano dobro,nit uvjezbano,pogotovo ako se zna drevna cinjenica da plesanje ukljucuje i osjecaj za ritam kojeg treba pratiti a sto one nikako ne cine.Poslije svoje baletne tacke,mazoretkinje se klanjaju publici i odlaze u pratnji nekog tipa”pod onaj lila sator tamo,one su sa gospodjom Martom Savic.”
Obzirom da su se busije vec zauzele i napetost raste,vlasnici bikova se ne zezaju sa vremenom vec su tacni.U pet izlazi prvi par-Bizonja (ime dobio valjda po boji) i Cvijan (porijeklo imena nije raspravljano).Vlasnici nakon pustanja bikova stoje sa strane,a sudija prilazi zivotinjama i ozbiljno ih zagleda.Inace,bikovi su poveliki i onako prilicno zajebano izgledaju.Svaki od njih ima i ozbiljne navijace,koji mu znaju i gazdu ili nekog od njegove familije (“eno ga Adilovog sure bik.Oni crni.”)Borba pocinje zagledanjem protivnika a onda se zalete jedan na drugog i guraju se rogovima.Prva se borba otegla vec nekih desetak minuta i nije djelovalo nista posebno.Naglas razmisljajuci o duzini trajanja borbe dobijam odgovor od prvog do mene:”U mog se deda jednom boo bik sa komsijinim pet sati.I na kraju izgubio.Al’ jaci je bio garant!”Srecom nijedan od bikova nije pripadao ni dedi ni komsiji dede mog novostecenog koridskog poznanika tako da je borba zavrsena u narednih 5 minuta nakon sto je Cvijan okrenuo ledja i zbrisao do kapije.Vlasnik Bizonje od radosti skace na ledja svog ljubimca,koji ne znajuci za obicaje svojih americkih rodjaka stoji mrtvo hladno.
Drugi je bikovski par Kuso,koga je njegov vlasnik iz Viteza hranio na planini mirisnim travama i izvorskom vodom, i bik cudnog imena i jos cudnije boje.Nakon petominutnog zagledanja pocinje zvizdanje iz publike.Bikovi stoje li stoje,malo se vrte u krug al’ ne pokazuju nikakve fajterske odlike.Komentator lozi vlasnike da je bikovima do borbe al’ da vlasnicima nije,da bikove treba natjerati jednog na drugog,da mu je neki uzgajivac rekao da bas taj par bikova treba posebno natjerati.Usput,trazi aplauz publike za bikove “posebno one gore suprotne strane.Haj'mo Busovaca,haj'mo Dolovi” i pita vlasnike dal’ cuju zvizduke.Borba je onda zavrsena iznenada kad onaj cudno ofarbani bik na foru spuca protivnika medju rogove.Posto je publika trazila jos,ne vjerujuci da je Kuso tako bezze,borba je produzena jos rundu.Kusin protivnik u nastojanju da dokaze da je Kuso fakat bezze bik izgurao ga je na kraju kroz kapiju,pa preko policije i redara na livadu do obliznjeg satora.Odusevljeni posmatraci koji su ima stajali na putu,bez obzira na dob i svoje fizicke karakteristike su nevjerovatno brzo uhvatili maglu ka obliznjim uzvisinama.
Treca je borba bila extra.Mirsad koji organizuje uskoro teferic u svom selu,vlasnik je jednog od bikova i posebno je pozdravljen od komentatora.Protivnik njegovog ljubimca je Metko,grdosija od tone,svijetlih ledja i tamnijeg stomaka i nogu.Nakon sto su izreklamirali Mirsu i njegov teferic,Metko koji je haman laste skocio kad su mu otvorili kamion zafur'o se na protivnika i u 3 sec,rijesio borbu u svoju korist.Ishod borbe razveselio je silno publiku i brojne navijace gorespomenutog Metka koji su poceli preskakati ogradu i ulijetati u teren da cestitaju vlasniku i zagrle hrabrog fajtera.Uskakanje je prestalo kad se umijesala policija koja nije imala razumijevanja za iskazivanje osjecanja prema ljudima i bikovima.
Cetvrta borba je prosla nezapazeno jer se vrijeme poslo mijenjati nagore,tako da je veliki broj posjetilaca poceo napustati svoja mjesta.Komentator je uspio objasniti da je vlasnik jednog od bikova fin covjek,njegov dugogodisnji poznanik,pasionirani ljubitelj bikova,miran,korpulentan i temperamentan.Posto je publika prestala obracati paznju na njegovo komentatorsko umijece,poceo je auditorij ubjedjivati da ostanu jer kisa nije najavljivana a i ima ukupno devet borbi sa krunom veceri-marisana u superteskoj kategoriji izmedju dvojice Medonja.Nazalost,najveci broj posmatraca je poslusao svoje oci i zdrav razum pa se udaljio prije nego je kisa pocela pljustati.Medju onima koji su spas potrazili pod satorima,bila je i moja malenkost,tako da ne znam kako se zavrsio ostatak borbi.
U povratku svratilo se na janjetinu,a sve boga moleci da se guzva na parkingu razidje.Obzirom da je komentator obavijestio u toku borbi da je prisutno 88 000 ljudi,naivna procjena je govorila da treba pricekati sahatak pa krenuti kuci.Jes,malo sutra:)Izlazak iz parkinga je trajao sat,nakon cega smo u koloni koja je bila duga kilometrima sisli do puta za Sarajevo za sat i po.Do Semizovca smo vozili pravo dugo,a sto se jos oteglo jer smo ostali bez cigara.Racunajuci da nas niko ne zna a i da podignemo atmosferu,pjevali smo cijelo vrijeme od ulaska u auto.Nakon parkinga i voznje u koloni ostali smo bez pjesama.Radnik na benzinskoj u Semizovcu nas je zbunjeno gledao dok smo ulazili u benzinsku pjevajuci Branka Kockicu.Nismo zamjerili-sreca radi povratka u civilizaciju bila je jaca. :ura1:
 

 

Veranje uz stožinu

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Tucanje radnika u mozak nije dozvoljeno!

 Savez samostalnih sindikata BiH i radnička klasa ostvarili su danas veliku pobjedu!

ISKRENE ČESTITKE ONIMA KOJI SU I MENE DANAS TAMO PREDSTAVLJALI!

Kolegij Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jednoglasno je usvojio ključni zahtjev Sindikata koji se odnosi na skidanje s dnevnog reda današnje sjednice tzv. prijedloga zakona o uštedama.

U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće.

Sindikat će prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije BiH.

Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.

Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene.

Nije zabilježen ni jedan incident!

Nije nas bilo puno (možda oko 2.000) ali držim se one uzrečice da složna braća kule grade!

Cijelo vrijeme sam bio u mobilnom kontaktu u sa kolegama koje su pohodile Sarajevo jer ja radi radnih obaveza, nisam mogao biti prisutan na dva mjesta istovremeno.

Nepismenost u BiH!

Naspavao sam se i kao što sam i obećao danas u rano jutro nastavljam ovaj post s malim izmjenama!

Neki će me pitati: “Zašto pišem ovaj post. Pa dobro se zna da u BiH ima podosta nepismenih?!”

Jahhh… Ali hajde ti to dokaži! Nisam svemogući a ako koristim statistiku onda kopiram tuđe podatke.

Kako pomiriti te dvije činjenice?

Što me natjeralo na  pisanje o nepismenosti u našoj zemlji?

Jedan banalan primjer! Čovjek na CIPS-šalteru “ganja” potvrdu o JMBG-u i ličnu kartu a prepirka je nastupila jer čovjek užurbano hoće u Evropu! Kaže, treba mu hitno pasoš. Pa dobro, šta je tu čudno. Ništa osim da ja tom čovjeku ne bih dao, brat-bratu, više od 30 godina! Pa, dobro. Šta je tu opet čudno!

Eheeeeeeeee… Čovjek se ne zna potpisati pred zblenutom službenicom na šalteru!

Razmišljam da li da objavim neslužbene informacije jedne nevladine organizacije jer se rijetko služim kopiranim tuđim podacima.

Nužda zakon mijenja. Kažu neki.

Sad malo da citiram sa nekih drugih portala!

Krenimo redom.

Dok se u savremenom svijetu užurbano radi na informatičkom opismenjavanju što većeg broja ljudi, u Bosni i Hercegovini upitna je ne samo funkcionalna već i elementarna pismenost njenog stanovništva, to jest ona koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke!

Istraživanja koje je nedavno u Bosni i Hercegovini sprovela jedna nevladina organizacija, na populaciji starosti između 25 i 35 godina, i nemalo se iznenadili. Neprijatno, naravno. Jer, prema podacima tog istraživanja, u urbanim sredinama Bosne i Hercegovine bez završene osnovne škole je 7,75 posto muškaraca i čak 22,21 posto žena! Ako vas ovi podaci nisu nešto naročito potresli, pogledajte sljedeće: u suburbanim područjima, bez osnovnog obrazovanja je 16,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok su u ruralnim područjima ovi postoci i veći! Tamo je bez osnovne škole 24,7 posto muškaraca, dok je žena nevjerovatnih 47,5 posto!

Dakle, ako se rukovodimo činjenicom da je u BiH još uvijek na snazi zakon koji propisuje obavezno osnovno školovanje i da se pod pismenom osobom smatra onaj ko ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje, onda komotno možemo reći da nam navedeni procenti zapravo kazuju koliko je nepismenog tzv. aktivnog stanovništva ove zemlje.

Naravno da ovo istraživanje ne može biti relevantan pokazatelj ukupnog broja nepismenih u Bosni i Hercegovini pa sam tragao dalje…

Citiram!

Konsultirajući podatke UNESCO-a, došli smo do frapantnog saznanja!

BiH je i tada po broju pismenih bila ispod svojih najbližih, balkanskih komšija.

Dakle, nije istina ono čime su nam decenijama punili glavu, poput onog da je od nas uvijek gora Albanija, Bugarska ili Rumunija. Naime, 1990. godine Albanija je imala 5,2 posto nepismenih, Bugarska 0,6 posto, Hrvatska 0,4 posto, Rumunija 0,7 posto, a Mađarska tek 0,3 posto.

Danas ove zemlje bilježe još manji procenat nepismenih. Prema najnovijem statističkom izvještaju UNESCO-a iz jula ove godine, a koji čak nije ni obuhvatio Bosnu i Hercegovinu, niti ju je ukalkulirao u svoj plan smanjenja broja nepismenih do 2015. godine, Albanija ima 2,2 posto nepismenih, Bugarska 0,3 posto, Hrvatska 0,2, Rumunija 0,4 posto, Mađarska 0,2 posto, dok procenat nepismenih u skoro svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza također počinje s nulom!

Treba li kazati da UNESCO smatra da je procenat od 0,2 posto nepismenih, koliko ih sada imaju Mađarska i Hrvatska, prihvatljiv i dozvoljen maksimum, te su ga kao krajnji cilj za 2015. godinu i zapečatili u svom planu.

Heh… ((( 😀 )))

Mira Merlo, stručni savjetnik u Sektoru za obrazovanje Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku i kulturu FBiH, kaže: “Teško je govoriti o nepismenim u brojkama, jer se ta istraživanja rade u paketu sa popisom stanovništva, ali za povjerovati je da se u nekim krajevima nakon rata broj nepismenih povećao.”

A šta se sve dešava kada je čovjek nepismen? Kada je elementarno nepismen  kao što je to veliki broj stanovnika a naročito stanovnica Bosne i Hercegovine?

Dešava se da su pored očiju slijepi i da, stoga, svoja druga čula moraju naprezati do, pismenim, nerazumljivih granica. Jer, šta mislite kako nepismena domaćica sprema neki novi kolač?  Tako što napamet nauči recept! Ako ga nauči. Hmm…

Šta mislite kako nepismena majka daje lijek, recimo, protiv velikih boginja svome djetetu? Kako ona zna da su neka hemijska sredstva za čišćenje otrovna ako je neko prije toga na to ne upozori? Kako ona, ili on, popunjavaju formular za ličnu kartu, pasoš…? I zašto je uopće u ovoj zemlji još uvijek nekome nejasno zbog čega više obolijevaju i umiru djeca nepismenih nego pismenih roditelja, ili zbog čega je, na kraju krajeva, tolika gužva na općinskim šalterima, u gradskom i prigradskom saobraćaju…

Naravno da smo se opasnosti što ih sa sobom nosi nepismenost tek ovlaš dotakli, ali sve i da napravimo i kompletnu listu, nju nepismeni ionako neće moći pročitati. Međutim, kada bi se ovdašnja vlast malo više pobrinula za nepismenu populaciju, naročito onu “aktivnu”, fajde bi sigurno bilo.

Ali, u Federalnom ministarstvu obrazovanja su nam rekli da je, što se njih tiče, sve pokriveno zakonom, da su oni pravnim normama obezbijedili stopostotno obrazovanje svakog stanovnika. A to znači da svaki kantonalni zakon o osnovnom obrazovanju propisuje kaznene odredbe za roditelje koji svoju djecu ne upišu u školu, ali i za školu koja ne upiše svu djecu sa spiska koji joj daju općinski organi. Tako se kaznom od jedne do četiri hiljade maraka kažnjavaju roditelji koji svoje dijete ne upišu u školu, kao i oni koji mu onemogućavaju redovno pohađanje nastave.

Iako izgleda logično da sa ovakvim drakonskim kaznama ova zemlja ne treba da brine za pismenost svojih građana, to ni izbliza nije tako. Jednostavno zbog toga što se ove kazne nemaju od koga, odnosno odakle naplatiti. Jer, ko je taj ko ne šalje svoje dijete u školu? Onaj, je li tako?, ko je toliko siromašan da mu je isplatnije dijete ostaviti u kući (npr. djevojčicu pored šporeta ili sa pletećim iglama u rukama) ili ispred nje (dječaka pored ovaca npr.) nego ga poslati u školu.

Zato se nerijetko dešava da roditelji radije pristaju na preinačenje novčane kazne u zatvorsku. I šta onda biva? Roditelj odleži desetak dana u zatvoru, a dijete i dalje ostane ili u kući ili na ulici.

 Neobrazovane žene i malo više obrazovani muškarci!
 
 
 
Neki rezultati istraživanja pokazuju da ni što se tiče visokog obrazovanja, u Bosni i Hercegovini baš ne cvjetaju ruže. Naime, prema tom istraživanju, u BiH  gradovima visokoobrazovanih muškaraca je 21 posto a žena skoro upola manje, 12 posto. U suburbanim sredinama fakultet je završilo 6,7 posto muškaraca i 2,4 posto žena dok je na selima sa fakultetskom diplomom svega 4,7 posto muškaraca i 3,9 posto žena!!!

 

 

Zaključak!

 

Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina, koja, ruku na srce, i danas u svjetskim razmjerama slovi kao zemlja sa velikim brojem pismenih, ona je na listi evropskih, pa čak i balkanskih zemalja, na samom kraju. Tu joj još društvo, eventualno, čine Srbija i Crna Gora, i ubuduće kada bude tražila žrtvu za svoje crno poređenje, može još samo da kaže: “Dobri smo, pogledajte Kamerun, Eritreju ili Džibuti!”

A ni Liberija ili Mozambik nisu nam tako “daleko”. ((( 😀 )))