Arhive kategorije: Čestitke

Nova 2011. godina! Pa šta?! Hajd’ čestitam!

I prošlih godina kao i ove raji sam striktno “napomenuo” da mi ne čestita Novu!

To je za mene samo prelaz iz dana u dan, iz datuma u datum! I tad i sad sam napominjao da mi čestitaju to kako sam “predurao” ovu 2010. godinu ali raja ko raja. Hajde de. Hvala!

Makar ovim kratkim postom da vam se odužim!

Kome?

Mojim vjernim čitaocima,  komentatorima, sljedbenicima, raji sa Facebook-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla kao i brojnim SPAM-erima koji nisu uspjeli u svojim namjerama!

Moj rezon: “Više spama-više sam čitan!”

Iako to brojke na blogu ne pokazuju (broj posjeta) raduje me što sam i pored cenzurisanih članaka (prepolovljenih sa oko  700 na  363 do sad) ostao u žiži vašeg interesovanja! Sa preko 5.000 tagova, 700 odobrenih komentara i brojnih spam-napada, uspio sam da sačuvam ovaj blog (intervencije Cerićevih i sličnih sljedbenika)!

Kako?

Pisao sam istinu! Prostim narodskim jezikom. Da me svako razumije. Mali  “novinar” čuči u meni. Piskaralo. Šta misle o meni novinari “po profesiji”, zabolje me, mal’ ne rekoh šta!

Pretenciozno od mene. Bože sačuvaj! Ovo je blog koji nije stranački opredjeljen, nema mentora… Pišem iz srca i duše. Ako pogrešno vidim svijet i dešavanja u ovom našem tamnom vilajetu, džabe vam kontriranje!

Pišite (pišajte i kakite uz put) svoj vlastiti blog! Ko će vas čitati? Nema straha! Velika je svjetska blog-zajednica!

Možda i ja naletim na vaš blog! Nikad se ne zna!

Hajd’ zdravo… do moje iduće litanije…

Ah! Što bih rado nekog poslao u materinu!

Imao sam laptop 2008. god, imao sam i 2009. i ove 2010. a koliko znam ovaj novi će mi fercerati i u 2011. godini ali uhvatiti signal nečega što se zove besplatno skoro pa da je nemoguća misija!

Pošto me niko danas nije zvao na božićno slavlje (nije im fer ali neću sad o tome), prežderavanje,  krkačenje, iće i piće (znaju svakako da bolujem od upale žuči) odlučih malo da se provozam gradom u ovo praznično vrijeme.

Naravno, ponio moj mobać i laptop i onako više se nadajući nego siguran u sebe i mogućnosti najnovije tehnike, ponovo riješih da se pokušam konektovati na taj ‘besplatni wireless’.

Vraga!

Nema šanse na hot mjestima a i plaća se abnormalno skupi parking. Sva “vruća” mjesta za konekciju su baš u zoni plaćenog parkiranja pa da sam se i uspio konektovati, naplaćao bih se parkinga. A wireless besplatan. Pa ti sad budi pametan. Naravno, svi konobari ali i sami vlasnici okolnih ugostiteljskih objekata, gledaju te nekako poprijeko. Jebe se njima za moju konekciju. Njima je bitnije da od mene izvuku koju marku za piće koje mi se ne pije (a i ne smijem) ili jelo, meze, pečenje a ne jede mi se premasno, preprženo. Osim toga, od kuće uvijek krećem sit. Naučio sam to još od ratnih (čak i prijeratnih) vremena. Najedem se a da li će me kod domaćina počastiti, ne želim da strahujem!

Nakon nekoliko ugostiteljskih objekata u centru grada, nakon mrkih pogleda konobara, strahujući da me one “čike” što provjeravaju i naplaćuju parking ne uhvate bez naplate (parkirao automobil ispred jedne zgrade kao  tobožnji stanar, 🙂 krenuh dalje…

Provozah se automobilom oko hotela TUZLA  pa iza pravoslavne crkve u Tuzli a probah i sa panonskih jezera! Konekcije je bilo prethodnih godina ali ove 2010. god. ni jednom nisam uspio uhvatiti signal!

Tačka!

Neću više ni pokušavati. Ionako plaćam više internet konekcija. Neznam šta ću i s njima jer nikad ne potrošim onoliko koliko plaćam mjesečno  ali lafina da nešto ima, da postoji tjera me na psovke sa najgorim mogućim vokabularom!

Možda neko i pročita ovaj post pa me ugosti (nikome neću ostati dužan) u svom domu ako je stanovnik užeg centra grada!

Vrijeme je bilo da se iz nečega što se zove testna faza pređe u drugu pa u treću. Obećanje-ludom radovanje! Ispadoh budala, platih na jednom mjestu sokić, na drugo bljak-kafu, potroših malo dizela (ali mi i to žao), osjetih dio božićne atmosfere na ulicama (nisu više ni Božići što su nekad bili), ubiše djeca petardama sa obližnjih zgrada…

Raspoloženje-nula! Vrijeme-nula! Još i nekakva susnježica pokušava između onog rominjanja kiše. Ukratko, bezvezna subota. Tješim se. I to je život. Hmm…

*Evo, šta je na zvaničnim web-portalima objavljeno a da već mjesecima (možda i godinama) nije ažurirano!*

Tuzla Wireless City (TESTNA FAZA) 

26.09. 2008. godine Tuzla se pridružila grupi gradova širom svijeta koji nude svojim građanima, studentima, poslovnim ljudima i turistima besplatni bezični internet. Rezultat je to projekta „Tuzla Wireless City – Faza 1“ koji se intenzivno priprema i implementira kroz suradnju između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla

 

 

Partneri 

Projekat Tuzla Wireless City je rezultat saradnje između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla.

 

Osnovne informacije

26.09.2008. godine Tuzla će se pridružiti  gradovima širom svijeta koji nude svojim građanima, studentima, poslovnim ljudima i turistima besplatni bezični internet. Rezultat je to projekta „Tuzla Wireless City – Faza 1“ koji se intenzivno priprema kroz suradnju između Općine Tuzla i Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške, a koji impelmentira BIT Centar Tuzla.
BIT Centar je projekat koji mladim, talentovanim i perspektivnim mladim ljudima omogućava da razviju vlastite ideje, pokrenu i razviju firme iz polja Informaciono – komunikacionih tehnologija nudeći svoje proizvode i usluge na domaćem i stranom tržištu. Uvijek se teži uvođenju nekih novih usluga koje će mladim ljudima omogućiti da imaju sve što njihovi vršnjaci već duže imaju u razvijenim zemljama. Ideja pokretanja projekta „Tuzla Wirless City“ je nastala na inicijativu Općine Tuzla u saradnji sa norveškim partnerima i ljudima okupljenim oko BIT Centra. Sa razvojem novih tehnologija u Tuzli ovo je bio očekivani slijed događaja, da kao prvi grad u BiH u novim tehnologijama, trebamo biti i uzor drugim za pružanje usluga i u oblasti bežičnog interneta.

Projekat „Tuzla Wireless City“ je zamišljen kao besplatna usluga svim ljudima, u prvom redu mladima, đacima i studentima
kojima je konekcija na Internet potrebna bilo za edukaciju, posao,  pretražili web ili provjerili mail.

U prvoj testnoj fazi signalom je obuhvaćeno uže gradsko jezgro (uključujući i panonska jezera), dok se druga faza koju će implementirati Općina Tuzla planira u narednim godinama, s ciljem pokrivanja  cijelog područja Tuzle.  

Mreža će raditi na  frekvenciji 2,4 GHz, Wi-Fi standard koji imaju skoro svi uređaji . Za ovu frekvenciju smo se opredijelili iz razloga što svi korisnici koji imaju PDA uređaje, mobilne aparate i laptope sa mrežnom karticom mogu korisiti bežični internet

Brzina interneta je trenutno 2Mbps i ona ce se povećavati sa povećanjem broja korisnika.

Kako je od početka želja partnera bila da se ovom uslugom koristi što veći broj korisnika, dovoljno će biti na uređaju prepoznati mrežu pod imenom „Tuzla Wireless City“ i stisnuti connect.  Signal ove mreže moguće je uhvatiti u područiju oko BIT Centra, Fakulteta Elektrotehnike, Sonog Trga, Kapije, Pozorišta, Panonskih jezera i Korza, a na istim lokacijama na kojima je Hot Spot biti će postavljene i odgovarajuće oznake.

 

Pristupne tačke

 

Trenutno postoje sljedeće pristupne tačke:

1. Zgrada BIT Centra8. Vatrogasni dom9. Slana jezera – Panonika

2. Fekultet elektrotehnike

3. Cafe Centar (Soni trg)

4. Office shoes (Kapija)

5. Peko obuća (Korzo)

6. Volks banka – Grafičar

7. Pozorište

 

Podrobnije imate na linku: http://www.tuzlawireless.ba/

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Bajramska čestitka svim blogerima na WordPressu i mojim vjernim čitaocima

Koristim se prilikom da vam i ove godine poželim sve najbolje u životu, puno zdravlja vama i vašim najmilijima, blagostanja, sreće, novaca za dostojanstven život!

Želim vam dobru bajramsku sofru! Podijelite je sa rodbinom, komšijama (čak i onima druge vjeroispovjesti), podijelite je sa siromašnima, pomozite nemoćne!
Vaš TABKO*

Iskrene čestitke damama povodom 8. marta, međunarodnog dana žena

Koristim se prilikom da posebno čestitam mojim radnim kolegicama s kojima dijelim dobro i zlo na radnom mjestu!

Razo, Nermina, Nusreta, Veramza, Mirsada, Aida, Amira, Irnela, Inela, Ramiza, Zelkida, Rašida, Hana, Vesna, Mensura, Sejdina, Nela i ostale kojih se ne sjetih u ovome trenutku!

Volim vas sve!

Mokara u obraz…

Onako prijateljski!

 

Kad već nemam para da vam danas kupim makar po jedan cvijetak!

 

 

 

 

Međunarodni dan žena, 8. mart, proglašen 1920. god. a službeno priznat u Ujedinjenim narodima 1977. godine, simbolizira dugu istoriju borbe za ženska prava, kao što su pravo glasa, pravo na legalizaciju pobačaja ili danas pravo na rad.

 

macak_i_cvijet
Prva inicijativa potekla je od američke Socijalističke stranke 1909. godine, a iduće godine na Međunarodnoj konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu, na poticaj Njemice Clare Zetkin izglasano je načelo proglašenja Međunarodnog dana žena, ali bez utvrđenog datuma.

U to vrijeme u industrijskim zemljama zaredali su zahtjevi protiv diskriminacije pri zapošljavanju i zahtjevi za pravo glasa ženama.

Dan žena prvi je put bio proslavljen 19. marta 1911. god.  u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj s više od milion žena koje su sudjelovale u manifestaciji.

Idućih godina taj dan se zaboravlja zbog rata i cijepanja radničkog pokreta, ali novi poticaj stiže iz Rusije gdje su 8. marta 1917. god. (23. februara po ruskome kalendaru) radnice u Sankt Petersburgu (tada Petrogradu, kasnije  Lenjingradu) protestovale tražeći kruha i povratak muškaraca s ratišta.

karanfil

Tim je danom zapravo počela februarska revolucija i Lenjin je 1921. uveo Dan žena u počast radnicama.

Tradicija 8. marta ostala je jaka u komunističkim zemljama pa u Kini i danas na taj dan žene rade pola radnog vremena.

Feministički pokret s početka 70-ih godina poseže za Danom žena kako bi na taj dan tražio jednakost političkih i socijalnih prava među spolovima.

Godine 1977. Ujedinjeni narodi proglasili su 8. mart “Međunarodnim danom za prava žena i za mir”. Od tada dan ima simbolično značenje, posebno u državama gdje se žene moraju boriti za osnovna prava a svuda gdje su žene žrtve nasilja ili nejednakosti.

Maksuz čestitke dugogodišnjim forumašicama i  blogerašicama Edini Mešković i Mayibosanskoj.

S poštovanjem

*TABKO*

Čestitamo 1.mart – Dan nezavisnosti BiH!

Na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji prije 17. godina, 1. marta održan je referendum kada se 66 posto građana BiH izjasnilo da želi suverenu i nezavisnu BiH, čime se Bosna i Hercegovina svrstala među 190 nezavisnih država u svijetu.

Potom je Vijeće ministara Evropske unije, 06. aprila 1992. godine, u Briselu, donijelo odluku o međunarodnom priznanju Republike Bosne i Hercegovine.

Ekipa BOSNARIJA se koristi prilikom da vam čestita DAN NEZAVISNOSTI.

p.s.

Hvala vjernim čitaocima i našim dopisnicima iz svih regija drage nam Bosne i Hercegovine!

Tucanje radnika u mozak nije dozvoljeno!

 Savez samostalnih sindikata BiH i radnička klasa ostvarili su danas veliku pobjedu!

ISKRENE ČESTITKE ONIMA KOJI SU I MENE DANAS TAMO PREDSTAVLJALI!

Kolegij Predstavničkog doma Federalnog parlamenta jednoglasno je usvojio ključni zahtjev Sindikata koji se odnosi na skidanje s dnevnog reda današnje sjednice tzv. prijedloga zakona o uštedama.

U skladu sa zahtjevom Sindikata, ovaj zakonski prijedlog morat će sada prvo ići na raspravu na Ekonomsko-socijalno vijeće.

Sindikat će prije toga otvoriti i direktan dijalog s Vladom Federacije BiH.

Povod za današnje demonstracije bilo je upućivanje ovog zakonskog prijedloga u parlamentarnu proceduru od Vlade Federacije bez prethodnih konsultacija sa socijalnim partnerima u okviru Ekonomsko-socijalnog vijeća.

Demonstracije su nakon objavljivanja zaključka Kolegija Predstavničkog doma završene.

Nije zabilježen ni jedan incident!

Nije nas bilo puno (možda oko 2.000) ali držim se one uzrečice da složna braća kule grade!

Cijelo vrijeme sam bio u mobilnom kontaktu u sa kolegama koje su pohodile Sarajevo jer ja radi radnih obaveza, nisam mogao biti prisutan na dva mjesta istovremeno.