Arhive oznaka: saobraćaj

Ljude uzbuđuje tuđa nesreća… Zaprepašten sam!

Samo dan nakon objavljivanja postova o dvije saobraćajne nesreće, jedne u Zenici, druge u Tuzli i to obje sa letalnim ishodom, posjećenost BOSNARIJAMA  je porasla skoro 400 %!

Ne vjerujete?

Sa prosječnih stotinjak posjeta na skoro 900 a ne spada ni danas 07.09.2010. god.

Advertisements

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Sretan mi rođendan

Nije mi lako, stari se polako (Nedžad Salković)

Ja od rođendana, pa do rođendana … (Saša Lošić i Plavi orkestar)

Prođe ljeto trideseto … (Bora Spužić-Kvaka, čini mi se ali sad to nije bitno)

Za rođendan tebi sine … (Dušica Bilkić, Mirjana Bajraktarević i još neki izvođači) itd.

(Seljačke haa? :mrgreen: )

***

Nekad kao dijete, radovao sam se mnogim stvarima koje me danas zastrašuju, plaše, zamaraju, vuku sjetne, često gorke uspomene!

Evo, pošto je sad zimski period, uzeti ću za primjer ovaj nepredvidljivi snijeg i posljedice koje on sa sobom donosi. Otežan saobraćaj i katastrofalne poplave!

Zar ne?

Kad naiđe zimski period jedva sam čekao da padne snijeg. Što veći, dublji, to bolji! Znate ono dječije: grudvanje, sanjkanje, skijanje, pravljenje figura od snijega i leda i tome sl.

 

Sad kad sam ostario, mrzim ga više nego ikad.  Sa starenjem, mijenjaju se  afiniteti i realne potrebe.  Danas sam motorizovan. U zemlji kao što je Bosna, četiri mjeseca lijepog vremena a sve ostalo padavine. Beš’ takvo vrijeme za moje stare kosti. Sad bih se rado vratio u Zadar, grad moje mladosti, samo da nije ove nacionalističke ujdurme!

Pod stare dane, za rođendane, raduju me male, sitne stvari. Iskrene čestitke sa pijetetom. Hvala mom bratu, mojoj životnoj saputnici, majci, na malim, od srca, poklonima!

Pokušali su me obradovati i sa Lutrijom BiH. Nisam dobio ništa ali ko ne igra taj i ne dobija! :mrgreen:

Eto, sad znate da sam rođen u znaku Jarca! CcccCCcccCCcc…

Iz priloženog se vidi da je mala šansa da dobijem! Mamipara za one koji se nadaju dobitku “preko noći” ali meni ipak drag poklon.

Šira familija kao i prijatelji s posla, zaboravili. Nikakvo čudo. Svako se o sebi zabavio…

A nisam ni ja lud da ih podsjećam na to da STARIM i da pustim koju suzu više!

Zar ne?

Vaš tabko*

p.s.

Pa, dobro sad! Da baš ne pomislite da sam malo dijete ali ponekad sitnice raduju!

Bilo je tu poklona u vidu kozmetičkih proizvoda, odjevnih predmeta, dodataka za automobil (auto mi je svetinja) i sl.

😛

Sniježna opsada

Zeznu me snijeg. Ipak i danas čitav dan rolja pravo ali ne može opstati. Topi se. Val iz Evrope dokačio je možda Hrvatsku ali BiH je nekako zaobišao. Mislim na njegovu snagu. Možda je tamo (Evropa i susjedne zemlje) izazvao probleme u saobraćaju ali ja to ovdje ne vidim. Sve fercera “ko satić”!

Jadni ovi meteorolozi i njihova profesija. Kao babe gatare su. Puni nagađanja pa ako se šta i “potrefi” onda kažu: “Vidite, prognoza se obistinila!” Nikad da “potrefe” temperature. Nigdje ne ledi. Ja samo vidim, teški, mokri snijeg! Bljuzgu! Hmm…

Njihove “mjerne” stanice haman su smještene po planinskim vrletima i zabitima. Sumnjam da su u gradu. Za grad znam da postoje mjerne stanice za zagađenost zraka ali i na lokalnim medijima nešto ćute o tim podacima. Haman su uređaji (kao i gradski semafori, uostalom) pokvareni. Pa eto, da se ne bi brukali, radije ćute!

Zimsko računanje vremena

Ustao jutros rano. Sabahilde popih na miru  ka(h)vicu, malo išao na internet, provjerio poštu.  casovnik

Kroz prozor posmatram moj grad kako se letargično  budi. Gradska zaobilaznica  upravo ispod mojih prozora. Prvi gradski busevi, pretovareni kamioni uz silnu buku snažnih mašina, žure put Majevice, preko Banj Brda, prema Priboju, Bijeljini i Beogradu. Kao i do sad, niko od kamiondžija ne poštuje zabranu noćne vožnje do 06 h ujutro. Biznis tjera ljude na svakodnevno kršenje saobraćajnih propisa! Hmm…

Pomjerih kazaljke na satu sa smješkom. Svejedno mi, svakako danas ne idem na posao!

Natjerah sebe da ne čamim kraj kompa pa napravih malu kružnu vožnju gradom.

Razlog? Zar mi treba razlog? Cigarete, kupovina omiljenog časopisa, vožnja usnulim ulicama. Divota jedna!

Vrijeme negdje oko 08 h po novom vremenu (09 h po starom!)

DSC00002DSC00003

DSC00004DSC00005

DSC00006DSC00009

DSC00010DSC00012DSC00013DSC00015

DSC00016DSC00014

Stigla zima: Pao prvi snijeg u Bosni!

Nakon dugog (hmm…), toplog ljeta i ništa manje lijepe jeseni (kratka), na naš glavni grad pao je prvi snijeg.

Meteorolozi kažu da je ove godine malo zakasnio (čuj zakasnio!), na radost jednih a na žalost onih koji baš i ne uživaju u snijegu i zimskim radostima.

SARAJEVO-jutros rano…

 snijegsa
Saobraćaj u glavnom gradu je usporen a tek poneki pješak žurno prolazi tražeći toplo skrovište.

Snimak zabilježen mojom kamerom. Čak su se i vrhovi Majevice (malkice dalje od Tuzle) bjelasali od snijega!

Tuzla-danas

snijeg_Majevica

Ja, vala, ne vidjeh jeseni kako treba! Ne znam za Vas!

On će meni neeejma Bosne!

Paparazzo u neuspjeloj akciji! Biva ja!

Danas je bio “Kup Tuzle 2009”. Nisam išao tamo. Riješio sam da se provozam našom dragom BiH! Za malo ne platih glavom!

Kad me ne ubiše momci iz osiguranja!

Kad gledate tu djecu, djecu budžovana, rekli bi da su prava nevinašca! Šteta što nemam sve fotografije (neke sam sačuvao za ne daj bože i sklonio ih na sigurno mjesto van stana!)  jer ta djeca su se svojski trudila da izgledaju poderano, kao da su napuštena od roditelja i društva.

Pokušaj stvaranja nekog, kako da kažem, lažnog imidža, kao biva, ista su raja kao i “normalna” raja sa ulice, znate ono, poderane farmerice, majice od 2-5 KM, povraćanje radi povraćanja (snimanje istog!), seksanje da se sve vidi i da svi vide kako mlada tinejdžerica uživa kod prve defloracije (biva i ja kao tobožnji voajer!) Ma, ne pada mi na pamet! Nisam ovo ciljano gledao. Sve je čista slučajnost!

Ja išao u prirodu da se odmorim i mal’ ne platih glavom! Bog te mazo…

Hmm…

Znam da se ovdje ne vidi puno ali slike su u pripremi! Za ne daj bože nečija lica sam morao sakriti… Radim na tome ovih nekoliko časova… ako ne zaspim prije toga… Za danas sam stvarno, preumoran! Vjerujte mi na riječ!

Pogleda mutnog, zagledani negdje u daljinu, žive u svom nekom imaginarnom svijetu, pjevaju “narodnjake” (Halid Bešlić-Cigo im je uzor!) , seksaju se na otvorenom sa svim i svakim, drogirani, alkoholisani! Čak sam imao i poziv tamo, preko ograde od dvije mlade (maloljetne) dame ali neki nadobudni momak iz osiguranja je smatrao da sam “opšta opasnost” po mlađariju. Htio me pošteno prebiti. Vidio sam mu to iz zakrvavljenih očiju. Sva sreća imao sam upaljen motor od automobila. Ponekad je pametnije pobjeći i ne izazivati gužvu!

Sutra, nekad, kad čujete, predozirala se ta i ta osoba, sin ili kćer tog i tog na psihijatriji, saobraćajna nesreća objavljena onako uzgred samo sa inicijalima (recimo sudarili se M.S. i H.R. i zadržani na liječenju u KC-Sarajevo npr.), nemojte se čuditi!

Ne prave greške djeca običnih smrtnika. Rijedak je to slučaj!

Ovdje je u pitanju obijest!

Čista obijest!

Dok sam pokušavao da snimim (nenamjerno) ovaj jednominutni video-klip, do rezervisane vikendice je tri puta došlo taxi-vozilo sa novim pridošlicama i dva puta dostavno vozilo (mislim da je pizza i nekoliko gajbi piva bilo u pitanju, nisam siguran!)

Hm…

(nastavlja se…)