Arhive oznaka: zapišavanje

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno!  :mrgreen:

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…

Advertisements

Investitor stao?!

Đe zapelo? Ama kod love, naraffski! Tipičan primjer bosanskih biznismena. Biva, lako ćemo. Bitno je da se započne. Doduše, ruglo od objekta je malo našminkano. Bar kad se gleda iz daljine. Zar ne?

Ovo je moj treći nastavak pisanije o ovom, dugo godina zapuštenom objektu.

Nastavak, vjerovatno, slijedi negdje s proljeća. Nadam se…

Fasada mu potkopana! Zašto? Ulaz u atomsko sklonište nije sredio. Šta ga briga. Nije to njegov posao! To je “društvena svojina”!

Njegova strana zida sređena. Ofarbana!

Ovo sam fotografisao danas, drugi dan padanja snijega. Da ne bi bilo zabune!

Fasada i sa donje strane kisne! Hmm… Gdje su tu oluci, odvodi?! Betonske ploče, lijepo se vidi, popucale su! Ni to nije njegova briga!

Unutrašnjost objekta je blago rečeno užas. Vide se tragovi zapišavanja skitnica i uličara na stepeništu…

Ama, ko god da mu dođe u firmu, neće moći a da se ne osvrne pogledom ulijevo, samo tri metra dalje od ulaza u njegov lafo sređeni objekat!

I drvo od ljetos je nekome smetalo (doduše, nije mu ni bilo mjesto tu) pa su ga posjekli a tako je lijepo bilo naraslo na mjestu ovih PVC kesa…

Suprotna strana zida, tačnije prolaz između moje zgrade i renoviranog objekta…

I to ostalo nesređeno. Ružna slika za eventualne poslovne partnere koji bi pohodili njegovu firmu!

Ocjena-jedva prolazna!

A i do vas je ako pročitate ovo. Ostavite komentar. Od volje vam…