Arhive oznaka: čitanje

Nova 2011. godina! Pa šta?! Hajd’ čestitam!

I prošlih godina kao i ove raji sam striktno “napomenuo” da mi ne čestita Novu!

To je za mene samo prelaz iz dana u dan, iz datuma u datum! I tad i sad sam napominjao da mi čestitaju to kako sam “predurao” ovu 2010. godinu ali raja ko raja. Hajde de. Hvala!

Makar ovim kratkim postom da vam se odužim!

Kome?

Mojim vjernim čitaocima,  komentatorima, sljedbenicima, raji sa Facebook-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla kao i brojnim SPAM-erima koji nisu uspjeli u svojim namjerama!

Moj rezon: “Više spama-više sam čitan!”

Iako to brojke na blogu ne pokazuju (broj posjeta) raduje me što sam i pored cenzurisanih članaka (prepolovljenih sa oko  700 na  363 do sad) ostao u žiži vašeg interesovanja! Sa preko 5.000 tagova, 700 odobrenih komentara i brojnih spam-napada, uspio sam da sačuvam ovaj blog (intervencije Cerićevih i sličnih sljedbenika)!

Kako?

Pisao sam istinu! Prostim narodskim jezikom. Da me svako razumije. Mali  “novinar” čuči u meni. Piskaralo. Šta misle o meni novinari “po profesiji”, zabolje me, mal’ ne rekoh šta!

Pretenciozno od mene. Bože sačuvaj! Ovo je blog koji nije stranački opredjeljen, nema mentora… Pišem iz srca i duše. Ako pogrešno vidim svijet i dešavanja u ovom našem tamnom vilajetu, džabe vam kontriranje!

Pišite (pišajte i kakite uz put) svoj vlastiti blog! Ko će vas čitati? Nema straha! Velika je svjetska blog-zajednica!

Možda i ja naletim na vaš blog! Nikad se ne zna!

Hajd’ zdravo… do moje iduće litanije…

Advertisements

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno!  :mrgreen:

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…

Internet akronimi

U jednom od svojih blogova objašnjavam što znače kratice kao što su TCP, IP, ISP, DHCP ili DNS?

Ako ste napredni korisnik sigurno znate ali početnici će poželjeti pročitati i dobiti odgovore na ta pitanja.

To su pojmovi na koje često nailazite na Internetu  pa evo njihovih kratkih, osnovnih objašnjenja.

ASCII: American Standard Code for Information Interchange – shema kodiranja na temelju engleske abecede. ASCII kodovi predstavljaju tekst u kompjuterima, komunikacijskoj opremi, i drugim uređajima koji rade s tekstom.

Blog: To je kao dnevnik na Internetu ali dostupan svima za čitanje. Nisu potrebne web dizajnerske vještine da ga počnete koristiti.

Cookie: Mala tekstualna datoteka pohranjena u kompjuteru od strane preglednika i to svaki put kada posjetite neko web-mjesto. Kolačići prikupljaju informacije o vašem surfanju i mogu se koristiti za praćenje. Za neke web stranice, kako bi se ispravno pokazale, potrebno je instalirati kolačiće ali oni mogu biti i izvor za primanje neželjenih sadržaja kao npr. spyware.


DNS: Domain Name Service – hijerarhijski sistem imenovanja za kompjutere, usluge ili bilo koji resurs koji sudjeluje u Internetu.

DHCP: Dynamic Host Configuration Protocol – protokol mrežne aplikacije koje koriste uređaji (DHCP klijenata) za dobivanje konfiguracijskih informacija za rad u mreži – Internet Protocol. Ovaj protokol smanjuje opterećenje za administraciju sistema omogućavajući da uređaji budu dodani u mrežu s malo ili bez ručne intervencije.


DSL: Digital Subscriber Line – Jedan od sistema koji se koristi za širokopojasni Internet putem kabla, bežični, satelit ….

ADSL je asimetrični DSL, što znači da preuzimanje datoteka i slanje na Internet nisu isti. Postoji još i SDSL, simetrički DSL  gdje su brzine iste za upload i download.

FTP: File Transfer Protocol – put za slanje (upload) datoteke na Internet odredište tj. na web stranice ili e-mail adrese.
 

FAQ: Česta pitanja – popis ili baza podataka, najčešće postavljana pitanja prethodnih posjetilaca na nekom web-mjestu. 

 HTTP: Hypertext Transfer Protocol – protokol na nivou aplikacija za distribuirane, kolaborativne, hipermedijalne informacijske sisteme. Koristi se za dohvat međusobno povezanih resursa i doveo je do osnivanja World Wide Web (Interneta), mreže svih mreža.

 HTML: Hypertext

ISP: Internet Service Provider – firma (tvrtka) koja daje pristup Internetu.
 

IP: Internet Protocol – IP nižeg nivoa prijenosa s kompjutera na kompjuter.

 IP adresa kompjutera je identifikacija kompjutera na internetu kako bi se moglo vidjeti „ko“ pristupa određenoj stranici.

LAN: Local Area Network – mreža međusobno povezanih kompjutera (fizički, kablom ili preko bežične veze) u kući ili u uredu.

 Markup Language – programski jezik za web stranice.

 RSS (feed): Really Simple Syndication – format se koristi kao obavijest o novinama objavljenim na web stranicama kao što su novi blog-post, e-unosi, vijesti, audio i video u standardiziranom formatu.

 TCP: Transmission Control Protocol – Transportni protokol koji je jedan od osnovnih Internet paketnih protokola. TCP radi na višem nivou, u pitanju samo s dva kraja sistema kao na primjer web-preglednik i web server. TCP se koristi za prijenos datoteka i e-mail.


URL: Uniform Resource Locator – internet adresa, kao što je  www.bosnarije.wordpress.com  ili  http://www.bosnarije.com.ba/  😀

USB: Universal System Bus – vrsta veza se koristi za povezivanje kompjutera s vanjskim uređajima, poput tvrdih diskova, CD / DVD pogona, miševa, tastatura, modema i bežičnih uređaja.

 WAN: Wide Area Network – Kompjuteri na mreži koji su povezani putem internetske veze (nije ograničeno na jednoj fizičkoj lokaciji).

XML: Extensible Markup Language – jezik opšte namjene, specifikacija za stvaranje prilagođenih markup jezika koji specificira leksičku gramatiku i parsiranje zahtjeva.

Treba plakati dok se ovo čita!!!

Prenešeno bez uljepšavanja sa Magazina Start i foruma koji su reagovali na ovo! 

Isječci iz članka “Kako preživjeti starost”

… U istim ascincama jede i 83-godisnji Hamdo Zahirovic iz Sarajeva. No, iz malo drugacijihi razloga – neimastine. Svakog dana Hamdo ustane, raspremi krevet, ako ima snage istrese posteljinu i sa Bjelava silazi u centar grada:

– Na klupi posjedim jedan sat, a u pola 12 idem kod Hadzibajrica. Tamo pojedem corbu od dvije marke, uz nju dobijem i dva mala somunica. I to mi je sto pojedem svaki dan.

Njegova penzija izosi 180KM. Za rezije da 60 ili 70KM, u zavisnosti od toga koliko je oprezan bio prilikom trosenja proteklog mjeseca. Kada ima dobar dan ode do pekare Imaret:

– Uzmem jednu pogacu i ovaj jedan kolac u pekari i to je odmah marka. Tri dana mi to moze biti. Meso, pravo da ti kazem, ne znam kad sam kupio. Na pijacu odem, prosetam, malo pogledam. Samo oci naparim, nista vise.

Nekada ipak ne moze odoljeti:

– Ponekada mi prahne pa kupim koju papriku.

Iza 20. u mjesecu, Hamdo vise nema novaca pa kaze da se desava da nema ni tog jednog obroka:

– A da nisam ogladnio – jesam.

On prodaje stvari iz kuce – prodao je stari ugao, a razmislja o prodaji goblena koje je napravila njegova zena. Na spomen goblena Hamdo brizne u nekontrolisan plac:

– Sjetio sam je se. Bilo smo zajedno 62 godine. Srce joj je otkazalo i urmla je prosle godine. Ne mogu, nemam srca da prodajem njene goblene. Ona je to vezla. Sad sam sam.

Odjeca koju nosi stara je vise od 10 ili 20 godina, ali je Hamdo pazljivo cuva. Kako je do penzionisanja dobro zaradjivao i zivio sakupio je vliki broj odjela i kosulja:

– Sve to imam, i fine jakne. Jedino sto kupujem je unutarnji ves.

Danas, osim sto ne ide na more, ne moze sebi priustiti ni kupanja u kadi koliko bi zelio:

– Okupam se svakih sedam ili osam dana. Odakle bih inace platio struju za grijanje vode.

…. Dok razgovaramo sa Radom njenoj susjedki prilazi penzioner koji se predstavlja kao Drago. Pogleda paradajz pa ga ostavi. Kesice graha, krastavaca – osmotri pa ostavi. Kaze da kupuje s vremena na vrijeme, copka od ostatka penzije. Meso kupuje dva ili tri puta mjesecno, po 200 ili 300 grama:

– Vodim racuna da ne ostanem bez novca, raporedim. Od hrane ne kupujem nepotrebne stvari.

Taj dan zagledao je i povrce i cajeve koje prodaje Muniba Vrazalica. Iako ne govori mnogo, Muniba ispod glasa kaze da je cesto bila u situaciji da nema sta jesti:

– Dobre su mi ove zene na pijaci, pa posudim od njih i vratim kad meni i muzu dodje penzija.

…. U  moru nacina na koje se bh. penzioneri pokusavaju snaci veliki je broj onih koji na to cine na za njih najporazavajici nacin – prose. U maloj ulici na Bascarsiji zena, koja zbog stida ne zeli reci svoje ime, ulazi u radnje i trazi novac ili hranu. Radila je vise od 30 godina u gradjevinskoj firmi u Sarajevu, a danas ima penziju od 140KM. Zivi sa muzem koji nema penziju. U drugoj polovini mjeseca vise je gladna nego sita:

– Desi mi se da nemam sta da jedem. Kad naprosim onda imam. Idem od vrata do vrata i trazim hljeba. Ako mi neko da koju marku kupim hljeb, mlijeko ili povlaku. Nista drugo ne kupujem. Na pijacu odem da gledam.

I ona, kao i veliki broj penzionera, od brige za goli opstanak, nema vremena razmisljati o bilo kakvim vrstama hobija. Tek navecer, kad dodje kuci, preplavi je osjecaj stida:

– Osjecam se jako ponizeno. A nisam ja kriva sto moram traziti, stvarno nisam.

Ponizenim se osjeca i Hamdo Zahirovic:

– Ubija mi to moj pojam, moje ljudsko.

Malo ko od ovih ljudi vidi rjesenje za sebe. Veliki broj njih samo ceka smrt za koju se priprema uplacivanjem u pogrebna drustva. No, nerijetko se desi da se ocekivanja izjalove. Hamdo je tako 38 godina uplacivao sumu za suprugu, ali nako njene smrti ipak je morao dati 1.200KM za njen ukop. Za sebe uplacuje 30KM svakih sest mjeseci:

– Ne zelim da budem nekome na teret pa uplacujem za sebe. A reki su i da imas 400 maraka kad umres ako uplacujes – kaze Hamdo i gleda na sat. Skoro je podne i on ustaje uz pomoc stapa. Ide kod Hadzibajrica da pojede dnevno sljedovanje hrane koje mu je obezbjedila njegova dzava nakon 34 godnine pozdrtvovanog rada.