Arhive oznaka: povraćanje

Predizborna pjesma

Jednom kandidatu sa liste za izbornu (s)trku!

Bliži se izbora čas
Rudarima čašu digni
A sutra, kad daju ti glas
U okno im se podrigni.

I livce pozdravi mrke.
Dok čelik liju tvrdi
A dan nakon izborne frke
Na vatru se njima isprdi.

Metalca, ako gukne,
Lijepom riječi utišaj.
A kad šampanjac pukne
Na strug mu se popišaj.

Invalide i veterane
Pogladi dlanom sa bine.
A kad ti pobjeda svane
Istresi na njih sline.

Ne previdi penzionere
To su Tvoji birači.
Obećaj im hitne mjere
Pa im se na grob ishrači.

Bebi bez oca i majke
Djetinjstvo tamno pozlati.
Pod jastuk mu gurni bajke
Pa mu u zipku povrati.

Sad se pred Tobom kleči
Nazdravljaj, loči, žderi…
Zaboravi svoje riječi.
I na sebe se poseri.

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno!  :mrgreen:

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…