Arhive oznaka: građani

Nova 2011. godina! Pa šta?! Hajd’ čestitam!

I prošlih godina kao i ove raji sam striktno “napomenuo” da mi ne čestita Novu!

To je za mene samo prelaz iz dana u dan, iz datuma u datum! I tad i sad sam napominjao da mi čestitaju to kako sam “predurao” ovu 2010. godinu ali raja ko raja. Hajde de. Hvala!

Makar ovim kratkim postom da vam se odužim!

Kome?

Mojim vjernim čitaocima,  komentatorima, sljedbenicima, raji sa Facebook-a, članovima i simpatizerima udruženja građana “Eko-Sport” Šićki Brod – Tuzla kao i brojnim SPAM-erima koji nisu uspjeli u svojim namjerama!

Moj rezon: “Više spama-više sam čitan!”

Iako to brojke na blogu ne pokazuju (broj posjeta) raduje me što sam i pored cenzurisanih članaka (prepolovljenih sa oko  700 na  363 do sad) ostao u žiži vašeg interesovanja! Sa preko 5.000 tagova, 700 odobrenih komentara i brojnih spam-napada, uspio sam da sačuvam ovaj blog (intervencije Cerićevih i sličnih sljedbenika)!

Kako?

Pisao sam istinu! Prostim narodskim jezikom. Da me svako razumije. Mali  “novinar” čuči u meni. Piskaralo. Šta misle o meni novinari “po profesiji”, zabolje me, mal’ ne rekoh šta!

Pretenciozno od mene. Bože sačuvaj! Ovo je blog koji nije stranački opredjeljen, nema mentora… Pišem iz srca i duše. Ako pogrešno vidim svijet i dešavanja u ovom našem tamnom vilajetu, džabe vam kontriranje!

Pišite (pišajte i kakite uz put) svoj vlastiti blog! Ko će vas čitati? Nema straha! Velika je svjetska blog-zajednica!

Možda i ja naletim na vaš blog! Nikad se ne zna!

Hajd’ zdravo… do moje iduće litanije…

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Komemoracija i dženaza generalu Rasimu Deliću

Komandant Armije RBiH Rasim Delić sahranjen je na Šehidskom mezarju Kovači. Počast bivšem komandantu odalo je nekoliko hiljada građana, državnih zvaničnika i saboraca. Komemorativna sjednica u povodu smrti Rasima Delića, armijskog generala i ratnog načelnika Generalštaba Armije RBiH, održana je u Domu Oružanih snaga BiH u Sarajevu. U prisustvu članova porodice Delić, predstavnika civilnih struktura vlasti u BiH, vojnih zvaničnika, saboraca i prijatelja, od generala Rasima Delića oprostili su se predsjedavajući Predsjedništva BiH Haris Silajdžić, ministar odbrane BiH Selmo Cikotić, general Mustafa Polutak, te Izet Ganić i Muhamed Šadić.

Na tužnom skupu potcrtana je uloga čovjeka koji je sve ljudske, profesionalne i stručne kvalitete stavio u funkciju odbrane Bosne i Hercegovine i izgradnje bolje budućnosti za njene narode i građane. Otišao je samo dan nakon obilježavanja datuma osnivanja Armije RBiH, kazao je predsjedavajući Silajdžić, podsjećajući da su svima poznati uloga i doprinos generala Delića u borbi za slobodu Bosne i Hercegovine i u izgradnji Oružanih snaga BiH. Po njegovim riječima, general Delić bio je prisiljen nastaviti borbu i nakon okončanja agresije na Bosnu i Hercegovinu, ne samo za vlastitu nevinost nego i za pravdu a u vezi s tim i protiv pokušaja prekrajanja istorijskih činjenica. Silajdžić je ukazao na neophodnost čuvanja vrijednosti i tekovina za koje se borio general Delić, potcrtavajući obavezu živih da ne dozvole stavljanje jednakosti između agresora i žrtve.

Poruke sličnog sadržaja uputili su i ostali govornici, navodeći da se radi o čovjeku koji je djelovao ličnim primjerom, dostojanstvenom u svakoj pa i najtežoj situaciji, čovjeku koji je obilježio i svjedočio sudbonosno vrijeme borbe za opstanak BiH.

 

U povodu smrti generala Rasima Delića u Visokom je jutros održan komemorativni skup. O liku i djelu generala Delića govorili su njegovi saborci i sugrađani. U Domu Oružanih snaga BiH od 9 do 19 sati otvorena je i Knjiga žalosti.

General Armije RBiH i drugi ratni načelnik Generalštaba Armije RBiH Rasim Delić umro je 16. aprila u svom domu u Visokom. Rasim Delić rođen je 4. februara 1949. godine u Čeliću. Vojnu akademiju je upisao 1967. a završio 1971. godine. JNA je napustio 13. aprila 1992. u činu potpukovnika. Od 8. juna 1993. do kraja agresije komadant je Armije RBiH. Poslije agresije na BiH Delić je bio komadant Zajedničke komande Vojske FBiH. U penziju je otišao u septembru 2000. godine.

Komentar mjeseca

Bez sumnje je to ova Intzko-va izjava koju djelomično citiram.

Strah, mržnja i inat već su opustošili društvo u BiH, uništavajući perspektivu mladim ljudima i dodatno opterećujući građane koji ionako nose prevelik teret – tvrdi međunarodni predstavnik u BiH Valentin Incko. Prema njegovim riječima, niski porivi i samointeresi još diktiraju način na koji se stvari rade a mnogi koji se pozivaju na te porive pronašli su formulu koja obezbjeđuje njihov vlastiti uspjeh ali koja proizvodi kriminal, korupciju, siromaštvo i nezaposlenost.”

Stvarno nemam šta više za dodati.

U dvije-tri rečenice pametan čovjek realno opisao situaciju u BiH a ja se ubih ovdje mjesecima (pa i godinama) pišući o bosanskoj buraniji koja me, kad se nađe “uvređena”  i “životno ugrožena” nekim mojim postom, pošalje “unutrašnjim organima” na “informativni razgovor” što mi se upravo dešavalo ovih dana!

Tješi me to što nisam jedini u citiranju,  jedini u masi demonstranata, jedini kao aktivista raznih udruženja i pokreta građana!

Šarolika je starosna i obrazovna struktura onih koji na društenim mrežama zagovaraju ostavku vlade. Nisam ni tu jedini!

Tješi me to što nisam sam!

Na INFORMATIVNE RAZGOVORE bi onda trebalo dovesti masu prijavljenih na birou za zapošljavanje, omladinu bez perspektive, masu radnika koji primaju ili ne minimalac, masu otpuštenih, podobar broj ratnih vojnih invalida koji još čekaju da im se riješe neki egzistencijalni problemi, šehidske majke i djecu, poštene i trpećive penzionere…

Preko 100.000 naših građana na “informativnim razgovorima” bilo bi stvarno previše!

Jak je glas naroda. Glas raje koji pokriva sve domaće i svjetske community portale!

Prosurfajte malo. Uvjerite se!

Protestima su se ovaj put pridružili i naši iz  dijaspore što je za svaku pohvalu! Do sad su se   nekako i suzdržavali u komentarisanju BiH zbilje ali kad skontaše da se nemaju gdje vratiti i skrasiti (u Bosni i Hercegovini) poslije krvavo zarađenih novaca sa TRULOG ZAPADA, osvjestiše se, najzad!

Pozdrav od @ team-a bosnarije.com.ba portala!

Vaš TABKO*