Arhive oznaka: dunjaluk

Vanzemaljci, poserem vam se na gospodstvo!

Rat bi’, rat proš'o.

Gledam a valjda i mene gleda stara raja i kao da nismo iz iste priče. Jedni drugima ko stranci dođemo.

Vanzemaljci su in!

Neki od nadobudnih stalno se igraju sa rečenicom: „Da hoće opet zaratit’, drukčije bi bilo!“

Vjerujem im.

Bilo bi drukčije. Znam, sigurno, gore za mene a bolje za njihove gujce. Nekima još nije dovoljno nagemanih para, tuđe imovine, rodbinskih i stranačkih privilegija a neki mi otvoreno prijete likvidacijom jer ko biva sad u demokratiji ne smiju!

Hmm….

E, sad ste trebali ja ikad. Sad je najlakše da me slomite. Sad navalite dok sam u kreditima i žirant drugima. Sad mi možete najviše štete nanijeti!

Ne čekajte drugog rata ovdje. A bit’ će ga! Možda brže u kabur zemlju odem pa vam ne pričinim i to zadovoljstvo jer ionako vam stalno zakrećem muda. Čas ulijevo, čas udesno!

Vazelina nikad više neg’ danas. Ne možeš ga nakupovat’ a i kad odem u apoteku, nešto me čudno gledaju tamo!

Vanzemaljci vladaju. Revanšisti, da ne kažem fašisti!

Tješi me jedino to što je na ovom dunjaluku sve ciklično. Svega bude, dođe i prođe. „Ničija nije do zore sjala!“ reče neko pametniji od mene a kakva su vremena došla i ja se više služim citatima nego da razmišljam svojim mozgom.

A i zašto bih?

Drugi misle za mene. Oni su plaho pametniji!

Pušio je i moj djed i pradjed. I obojica doživješe preko 100 godina života! I niko im nije branio. Nikome nije smetalo. Nije smjelo ni smetati. Ne daj bože! Još njihova slika visi na bocama mineralne vode sa tešanjskog kraja! Toj vodi se čak i Klinton radovao dok mu je Monika pušila. Toliko je bio potentan!

Pilo se nekad i pamtilo se pa se i danas prepričava. I mezetilo. Čak i naša Fazila opjevana a danas se niko ne sjeća ni radodajke iz obližnjeg kafića.

Hajd’ što se pilo al’ se znalo i zapjevati. Predanja i pjesme se širile s koljena na koljeno. Ako lažem a u laži su kratke noge, slobodno sijecite!  Dalje ne moram! Zar ne?

Dok smo se vikali sa druže, prijateljstva su nam trajala duže! I brakovi. Bili su svetinja. Posebno djeca. Onda je babo (i drenov prut) odgajao a ne ulica!

I onda se krvnički radilo. Težački. Radilo i sladilo a danas možeš umrijet’ od svog rada!

Nekad s ponosom a danas s grbom na leđima.

I još ovo zovu napretkom!

Hmm….

Praviš kuću ili kupiš sijeno zoveš na mobu! Danas je mnogo popularniji mobbing.

Sve što ti možeš a nećeš ili ne želiš da uradiš, urade za tebe drugi! Samo naredi. Niko ti ništa ne smije.

Danas se krije koliko imaš a nekad se ponosilo s tim. Smio si reći iz koje si familije što je bilo kao izvjesna preporuka a danas sve ide preko veze!

Oženiš se, udaš, useliš u novi stan ili kuću. Sad to kriješ! Znate ono – porijeklo imovine ih jebe!

Kriješ i kad si bolestan da te drugi ne bi onako hasta posjetili. Danas ljudi škrti od samih sebe. Za ne povjerovat’!

Na sebe žale.

I provodom (izleti, teferiči, posjete rodbini i prijateljima), i ponašanjem (posjete kulturnim događajima kao što su pozorište, kvalitetan film, muzički spektakl, koncert značajnih umjetnika), i osjećanjima (samozadovoljnost, flert, prevare,krađe,utaje).

Ima toga još. Mrsko mi nabrajati a i zabolješe me ovi moji chat-erski prstići!

Neko jednom provalio a možda je mislio i ozbiljno, da čovjek vrijedi onoliko kolika mu je dženaza (sprovod) bila!

Zic!

Sjetim se dirigovanih dženaza gdje sam išao po naredbi a ne po nahođenju!

A valja nam mrijet’! Svima. To me tješi!

Meni na dženazu nek’ ne dolaze hajvani! Vanzemaljci pogotovo. Dirigenti mi ne trebaju sa horom „Lažna suza“!
I ne dolazite mi po direktivi jer kako ste došli s tobožnjim pijetetom još brže ćete me zaboraviti kao što ste već zaboravili neke radne kolege!

Već ste zaboravili na Nerminu! Vi ste sa druge planete i nije u kaburu vaše dijete!

E, pa vanzemaljci moji, poserem vam se na gospodstvo vaše!

Nismo iz iste priče!

Odjebite!

Advertisements

Nije čoj'k ko jednom ne povrati

Povraćanje je čudno stanje organizma. Neću sad o medicinskim aspektima ovdje kao što je trudnoća, noć poslije alkohola, stresne situacije i tome sl.

Povraćanje nije baš karakteristično samo za insane jer se i životinjama to dešava ali hajvani rijetko kad griješe kod odabira hrane. Oprezno  jedu nešto što nije provjereno dok insan trpa u sebe sve i svašta, često ne birajući porijeklo, kvalitet i količinu (kvantitet)!

Insan se laha (tješi) s tim kao da mu je zadnji dan na ovom dunjaluku!

Zar nije tako?

Koliko ste se puta uhvatili kako razmišljate o još jednoj porciji, recimo graha, o dvije baklave umjesto jedne, o još jednom zvrku bureka, o desetak piva umjesto jednog osvježavajućeg u granicama pristojnosti i trezvenosti i tome sl.

Dalo bi se pričati i o bulimiji (nešto kao bolesno prejedanje preko svake mjere).

Trudnicama opraštam iako su često i one nenormalno zahtjevne u nevakat!

Nije čoj'k ko jednom ne povrati!

Znači, nećemo sad o razlozima ali zašto baš pored ili na moje auto pored direktorovog, pored šefovog?!

Hmm…

Čudno mi zimus bilo što mačke ližu branike (vjerovatno traže so u vrijeme pred parenje!) i što mi cuke zapišavaju automobilske gume ali zašto pored svih mogućih automobila u okolini, uporno ližu i zapišavaju baš moj auto!

Pokušavao sam parkirati pedesetak do sto metara dalje ali hajvani su uvijek obožavali upravo moje auto, pored novih i uglancanih šefovskih Audija A4 i A6, Seat-a Toleda, Kie Cee'd, nove Škode Fabije…

U neku sam ruku i počašćen! 😀

Makar hajvani vole radničku klasu!  Kao da znaju da i ja volim njih. Iskreno i nepatvoreno!  :mrgreen:

p.s.

Da je čoj'k zahebo hajvana, garantujem vam. Od svih auta u okolini, našao se neko da se ispovraća bas pored mog starog Opel kadeta!

Halal mu bilo! Ionako sam odlučio kupiti novi auto. Za divno čudo, banke su počele voljeti i radničku klasu! Odobren mi je kredit!

Čitajte moje naredne postove.

Baš me interesuje da li će me hajvani još voljeti i zapišavati i povraćati baš u mom resoru kad budem vozio ganc novu limuzinu!

Hmm…

Da se ne zaboravi

Poštovani kolega po pisanju! Mirsade!

 Imam bezbroj nick-ova i kamaru blogova. Svaki je orijentisan na neke životne teme! Na ovome blogu, pokušati ću ( ne znam da li ću i uspjeti) obznaniti bosansku buraniju! Smeće na vidjelo! Naravno, ponekad ću navesti i kakav dobar primjer. Recimo, pokušaj sa KRIMOLOVCIMA. Ili borbu za autohtonost bosanskog (hmm…) tornjaka.

Nas svuda svojataju. Čak i nas insane okrenute islamu! Nadam se da znaš na šta mislim!!!


Hvala ti što si reagovao na ovaj dio mojih napisa o lakovjernosti. I sam sam radnik u zdravstvu i nebrojeno puta bio svjedok letalnim ishodima poslije tzv. nadriljekarskih seansi (travara, aromaterapeutičara, sihirbaza i sl.)

 Tad su tražili ipak ljekarsku pomoć. Obično, kasno … strašno kasno. Kad više izlaza nije bilo!


Tačno, svi smo samo na proputovanju ovim dunjalukom. Ostani ispravan kao čovjek i na putu islama. Nikad ne halali ljudima koji zarađuju na tuđoj nesreći.
Hvala na javljanju. Nadam se da ćemo se još čuti i pisati u ovim blogerskim vodama!

*Selam*