Arhive oznaka: laž

Predizborna šutnja

Izborna  kampanja je uhvatila maha, gdje jedni drugima podmeću noge, iznose “istine” i “laži”, bezočno sumiraju svoje dosadašnje uspjehe u (ne)radu, obmanjuju i sebe i narod.

Siroti puk koji nema hljeba da se najede kako treba i kome nije regulisana socijalna i zdravstvena zaštita! Imam posao na kojem se svaki dan susrećem sa ljudima koji  nemaju riješene osnovne egzistencijalne probleme te sam sebe smatram dovoljno kompetentnim da razglabam o ovoj i sl. tematici!

Kažu: “Šuti i muti!”

Ispada tako da se ponašam i na ovom blogu, post-ajući kad mi nadođe “inspiracija”!

Došli smo do dna. Očigledno je. Niko ne želi da talasa u septičkoj.

Na blogu, na Fejsu, na web-stranici, odlučio sam da predizborno ĆUTIM.

Sviđalo se to nekome ili ne.

Što ono neko reče:” Vidjet’ ćeš ti poslije izbora!”,  unoseći mi se u lice nekako prijeteći sa dobro mi znanom i odurnom kez-facom (pročitati moje ranije postove) pokušavajući mi imputirati dio lične ( pa i kolektivne) odgovornosti za sadašnje trenutno stanje u BiH jer biva ja sam, kao dio matore populacije kojoj se “ne diže ćuna”,  kriv što je ostalima ovako kako im jest!

Nepodnošljivo!

Zato sam i odlučio da ćutim i ovdje. Nema se više šta reći, dopisati, kazati, pojašnjavati…

ŽIVI BILI PA VIDJELI!

Advertisements

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Tuzla uz Iliju kad već Bosna nije!

Citat sa jednog domaćeg dnevnog web-portala:

Tri mjeseca nakon što je Okružni sud u Beogradu nepravomoćno osudio Iliju Jurišića na 12 godina zatvora zbog komandne odgovornosti u slučaju Tuzlanska kolona, dobio je rješenje po kojem je dužan platiti 15.000 eura sudskih troškova.
Nakon što je na osnovu Interpolove potjernice, za koju nije ni znao da postoji, 11. maja 2007. uhapšen na aerodromu u Beogradu, Ilija Jurišić se cijelo vrijeme nalazi u zatvoru.

Neobično dug sudski proces okončan krajem septembra prošle godine, po mnogima, ima isključivo političku pozadinu.
Sve je ovo prosto ko pasulj! Ne mogu se dokazati sve laži sadržane u optužnici.

Sve je  čista konstrukcija!

Najprljavija moguća politika.

I sve to treba da iscrpi, ko zna možda i do smrti, nevinog Iliju Jurišića!

Zgranut ostah (svih ovih godina) mlakom reakcijom ostatka Federacije BiH. Tv i radio stanica, web-portala, foruma, ćutnjom od strane BiH političara. Inertnošću onih koji bi trebali biti najažurniji!

Kad kažem “ostatak Federacije” mislim na regije (kantone, županije) i njihove glavne gradove.

Npr. Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać!

Iz tih gradova (regija) raja pojma nema ko je Ilija Jurišić! Posjećujući forume iz Republike Mrske još gora situacija. Biva, kako neki Ilija uopšte može biti ratni zločinac?! Još me banovali s foruma!  😀

Raja pojma nema o “tuzlanskom modelu” suživota i o vjekovnoj ovdašnjoj tradiciji!

Tuzla nije moj rodni grad ali poštujem bar neke osnovne stvari vezane uz ovdašnja dešavanja i ugledne građane. Građane koji s pravom nose epitet “zaslužni”!

Ilija pa i “tuzlanski model” su mnogima trn u oku. Da nije Ilije i njemu sličnih ne bi ni “ostatak Federacije” kakio po forumima ili se “inertno ponašao”!

Da nije tuzlanskog modela, ne bi danas bilo ni ovolike BiH, kolika je sad! Ako se ne slažete, imate gomilu foruma sa bosanskim prefiksom pa tamo raspravljajte!

Tuzla i tuzlanski kanton i dan danas ekonomski (i na druge načine) vuku cijelu BiH!

To je nesporna činjenica. Samo se budale mogu protivno oglasiti!

p.s.

I dan danas, malo mi čudno dođe da i u BiH nisu znali za Interpolovu potjernicu! Na to ga je (Iliju), sigurno, neko trebao upozoriti u ono vrijeme!

Ilija sigurno ne bi maksuzije “pičio” u Beograd da ga tamo uhapse! BiH je članica Interpola iha haaaj! Zar se morao čekati njegov “turistički” posjet Srbiji da bi se lišio slobode!

Hm…

Ili sam omatorio ili…

Hajd’ ti sad budi pametan!

ZMAJ OD ŠIPOVA – Ilija Grahovac

Comment od edinameskovic — 12/12/2009 @ ———| Uredi ovo | Odgovori

Rob (kmet) u 21. vijeku skoro u srcu Evrope! Haman Ilija ima i drugog roba, Miroslava Ivetića. Njega valja smijeniti gore na planini. Znači, nigdje stanke, odmora, za ovog paćenika Dragoju!!!
Post, gledano, novinarski, ispravan je. Nadam se i vjerodostojan.
Više bih voljela da si pokušao obratiti pažnju na psihološki profil ovog po svemu rečenom, tiranina, vlastodršca,robovlasnika,umobolnika, seksualnog manijaka jer sigurno su mu dovodili i maloljetnice zbog one opklade itd.
Ama, ne bi on mogao putovati po BiH i po raznim kvazi-TV kućama a da mu neko ne čuva ogromno blago u stoci i imanju!
Našao Ilija sebi robove da rade za njega a on šenluči, pije, seksa se s kim stigne, junači se, hvališe se…
E, da mi ga je baš vidjet’ kad zađe u godine i padne mu “životna” snaga! Kad krene hodat’ po doktorima!
O tom, po tom. Živa ja bila pa vidjela.

A baš dosta putujem Bosnom i Hercegovinom, uzduž i poprijeko. Nikad se ne zna kad će me put navesti u Šipovo. Heh…
A ni Buško jezero nije baš daleko…
Tamo sam planirala na ljeto!

***

Pa evo da ti, koliko je moguće, kraće, odgovorim na tvoj komentar…

Ilija Grahovac, poznatiji pod nadimkom ‘Zmaj od Šipova”,  jedan je od najpopularnijih uzgajivača bikova u Bosni i Hercegovini.

No, Ilija nije popularan toliko zbog bikova koliko zbog svojih temperamentnih nastupa u javnosti.

 

Osvrt na kič (biva neukus)

Možda se priča tamo po zapadnoj Evropi, možda je tamo zaista tako.Možda neke moralne gromade i apsolutni poznavoci kiča uspijevaju da razluče šta je kič a šta valja ali kod nas….?

Hmm…

Imam nevjerovatan osjećaj, u stvari znam, prosto sam vidovit kad su naši manipulatori u pitanju!

Upravo su oni ti koji bi trebali da se bave kvalitetom medijske ponude a ne da serviraju napaćenom puku ova sranja.

Naša prava slika je ona koju nam elita podmeće i servira.

To su Kursadžije, Farma, Veliki brat, Deen, Selma Bajrami, Zabranjeni forum onog Saše Hršuma, visočke piramide, bez pardona i taj nesretni i potpuno ludi Zmaj, zatim masa nazovi sitkomova, hodža pedofila, fratara voajera i popova rokera i još bulumenta sličnih likova nastala na potpuno pogrešnoj interpretaciji negdašnje sarajevske škole pop-rok muzike, beogradskog i zagrebačkog novog vala iliti talasa i naravno nenadjebivih i originalnih nadrealista.

Većini ekipe (urednika ali obične raje) se čini da su nadrealisti pravili zajebanciju za priprosti puk, međutim istina je da su se oni rugali toj sarajevskoj subkulturi i BH primitivizmu koji su kasnije kroz nesretni rat i onu popularno nazvanu tranziciju isplivali kao što se talog kafe ili kako ga moje strine, nene, tetke, komšinice, kume…zovu toz, digne kad ga promješaš pa onaj nekvalitet, nus-proizvod sa dna izađe na površinu i zagrcne te.

Cilj cijele ove medijske zajebancije nije narodno veselje nego mazanje očiju i skretanje kolektivne svjesti u svijet šarenih laža i pink života mnogobrojnih latinoameričkih serija koje traju cijeli život.

Sve na kraju tih sapunjara ispada savršeno i bajno iako likovi na kraju ostanu srećni do kraja života, život konzumenta (gledatelja) je prošao u isčekivanju i vegetiranju.

Jasna je poruka ovih medijskih mešetara.

Momci, kakav faks, biblioteka?!

Teretana i mišići su trend!

Cure, manite se obrazovanja, budućnost je u kozmetičkom salonu,  solarijumu i novčaniku jal’ fudbalera jal’ mladog japija!!!

 Zmaj jeste lud i za umobolnika postoje adekvatne ustanove ali treba kazniti one majmune koji ga dovode po raznim emisijama na BN i seire sa njim, ubijede ga da je pametan, jak itd. i onda mu daju dvije pive i puste ga među narod.

Zmaj je bezazlen.. Obična budaletina (kao i svaki treći čovjek ”Uš'povu”)
Problem su novinari, uvijek skloni prenapuhavanju priče da bi se podigla gledanost kod blentavog naroda koji se ‘prima’ na sve što vidi na TV-u…

 Atrakcija, jbg, vidite šta donosi najveću gledanost na TV-u: debili, budale, galamdžije… Tuga… Golema…

p.s.

NADAM SE DA SI ZADOVOLJNA MOJIM ODGOVOROM A MOŽDA I NEKI DRUGI AKO NALETE KOJIM SLUČAJEM NA OVAJ MOJ BLOG I POST!

ILIJU JA PRATIM VEĆ DUGI NIZ GODINA ŠTO SE MOŽE DOKAZATI I PO DATUMIMA AŽURIRANJA POJEDINIH SLIKA I VIDEO-KLIPOVA! ZAŠTO SAM SAD POČEO PISATI O NJEMU NEKA ME NIKO NA BLOGGER-ZAJEDNICI NE PITA!

VAL NEUKUSA, KIČA, SAD NAS ZAPLJUSKUJE PUNOM SNAGOM I KULMINIRAO JE KOD MNOGIH KOLUMNISTA NA BLOGOVIMA I PORTALIMA ŠIROM NAŠE BOSNE PONOSNE. HTIO NE HTIO, MORAO SAM DATI SVOJ OBOL OVOJ NESVAKIDAŠNJOJ LAKRDIJI…

HVALA TI JOŠ JEDNOM NA POZORNOSTI*

***

Ilija kao najveći jebač u BiH!

Ovakve budale majka rađa jednom u hiljadu godina! FAKAT…

ZMAJU OD ŠIPOVA SU NJEGOVI OBOŽAVAOCI ČAK POSTAVILI ACCOUNT NA ČUVENOJ DRUŠTVENOJ MREŽI – FACEBOOK  jer to ovaj neandertalac od čojk'a sam ne bi znao.

On vjerovatno i ne zna gdje se pali kompjuter a tek za postojanje Interneta!

U malom šipovačkom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS-snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg  je održao na očevoj sahrani.

Da li je bio u tuzi i boli, ne znam, nisam bio tamo ali stvarno je, u najmanju ruku čudno, da on sve organizuje od popovske litanije pa do sahrane. Obično se u takvim prilikama, neko od rodbine nađe pri ruci da sređuje sve što je potrebno i da bi posljednji ispraćaj bio na nivou porodice ali i tradicije. Ali pošto je čojk’ opičen, ni ovo me ne čudi! On sve uređuje, govori ko će šta da radi, ko će i gdje biti na pozornici kod ovakvog svečanog i tužnog čina. Kod sahrane od koje je napravio neviđenu lakrdiju.

Kakav li je mentalni sklop u ovog čovjeka. Bože dragi. Mogao je sebi da upriliči makar odijelo dostojno sahrane svog oca. Ispratiti oca u trenerci i majici od 5 KM. Užas…

Donosim nekoliko fragmenata njegovog ‘duhovnog silovanja naroda’ na sahrani vlastitog oca. Iako sve ovo i sami možete naći na popularnom portalu YouTube, da se ne bi mučili tragajući za nekim video-klipovima, ove video-fragmente sam vam sam pripremio. Bitno je da je on u centru pažnje. Sahrana…manje-više!

Glumac je na pozornici. Publika baš i nije oduševljena…

…”Grahovci su pleme od 300 godina…. Čuješ li? Čuješ li? NAPUSTI SAHRANU! SAHRANJIVAJTE GA!!!” I onda se totalno pomami…

Pomamio se čak i na komuniste…

 …Moj stric Trivun ne zna, ne zna ni Mirko da sam ja njih u istoriju metnuo i stavio… 

Neke ljude je čak tjerao sa sahrane jer im se ona učinila preduga a fakat jeste bila!

Nakon ovih snimaka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju.

Evo i linka: http://www.facebook.com/pages/Zmaj-od-Sipova/32183084328

Naslovnica Facebook-a:

Zmaj od Sipova je na Facebooku.Registriraj se na Facebook i poveži sa Zmaj od Sipova.

(Sa njegove početne stranice!)

Informacije
Lokacija:
Cifluk, Bosnia and Herzegovina
Datum rođenja:
10. travanj 1959

Evo nekoliko njegovih tzv. obožavatelja (iz zbilje ili lažnih) pa nek se sami srame što su se iskreno ili tobože iz šege, postavili u njegove obožavaoce! Ostavio sam čak i linkove ka pojedinim! Naravno, ovo je samo dio njih. Imate link pa provirite ako želite.

Obožavatelji

U Petrovcu 2008. god.

U Jajcu, na kupanju sa svojim obožavateljima…

 

Ili na svom imanju u idiličnom zimskom okruženju…

 

 

6 od 2.725 obožavatelja

Milana
Bojan

Njegovo cijenjeno MIŠLJENJE o Bosansko-hercegovačkoj koridi bez obzira na skorašnje stupanje Zakona o zaštiti životinja kojeg  je i naša zemlja morala usvojiti radi pan-evropskih integracionih procesa!

Citiram ga:

…sad moramo svi ustat ako ne želimo da ovo bude prošlost, Kad nam EU počne krojit gaće, neće nam dat da se bikovi bodu, što im je prirodno ponašanje a u Španjolskoj dopuštaju onaj barbarizam! Zato,  kad god je korida, peticija protiv zabrane! U Federaciji i u RS i pazite moramo svi jednako na noge! Znam da se ne volite al’  ja samo oću da i dalje bude ovoga! Kao i svi mi!…
 
Kao po običaju, kod njeg’ nigdje tačke i zareza. Ja sam apostrofirao, da bi se bolje mogao razumijeti kontekst…
KORIDA NA CRNO?!

 

ZMAJ OD ŠIPOVA DRŽI ROBA U 21. VIJEKU!

Bio sam skroz mali kad me je Ilija Grahovac, Zmaj od Šipova, prije rata odveo od mog oca Milenka iz Vinca, ali se sjećam da sam bio tužan, da mi se nije išlo i da sam plakao.

Ovako počinje nevjerojatnu  priču rob u 21. vijeku,  Dragoja Droca, koji od osamdesetih godina prošlog vijeka živi i radi u zatočeništvu kod Ilije Grahovca, poznatog kao Zmaj od Šipova.

Kaže da ga je otac, sirotinja, tada Iliji dao za kobilu u najam i da ga od tada nije vidio.

– Sad je gotovo, roditelja, kažu mi, više nemam. Ne znam kad sam rođen ni koliko godina imam, možda petnaest. Najviše bih volio kad bi došao netko tko se ne boji Ilije i odveo me, kaže Dragoja.

Dragoja, kome je prema procijeni oko trideset godina, goveda čuva na njivi iza autobuske stanice u Šipovu. Sve do smjene kad odlazi na planinu Sinjakovo gdje će zamijeniti Miroslava Ivetića.

– Maše i prilazi kao da zna da baš njega tražimo. Dobroćudni mučenik, pun je straha. Retardiran nije, kako kažu, više izgleda kao strašno uplašen i prosto ubijen, piše Glas Srpske.

Više od dva desetljeća čuva Grahovčeva goveda među kojima ima dosta bikova bodača. Za taj posao ne dobija novac, odrastao je na kravljem mlijeku, a spava po napuštenim šupama. Pokazuje nam i “kamp”, boravište u kojem je bio donedavno. Više je, kaže, gladan nego sit.

– Imam još tri brata, jedan je nedavno umro, tri sestre i jednu polusestru. Dva brata su u Šipovu i ni jedan me neće. Jedan je u Brčkom, kod njega bih mogao ali ne znam kako da stignem. Ja sam mrtav čovjek koji hoda jer nemam nikakav dokument o svom postojanju. Ali nisu se moji mene odrekli, ne može se tek tako odreći svog bližnjeg, je l tako? Ja njih i dalje volim i ja bih njima pomogao uvijek da mogu – priča Dragoja.

Kako piše Glas Srpske, majka Milka mu je umrla na porođaju, a otac Milenko dolazio je po njega da ga vodi. Plakao je, priča, i on i otac ali Ilija ga nije dao iako je obećao. Ne znam, kaže, zašto on ne ispuni ono što obeća.

– Ilija me ponekad udari, kad pogriješim. Kako šta pogriješim? Pa malo se odmaknem od stoke ili popijem pivo. Ali kad je korida da mi i da zapjevam. A ne bi trebalo da me tuče, je l tako? Šta ako bi se moj brat pobunio i zabranio mu to? – ispituje Dragoja.

Sretan bi, kaže, bio da nije kod Ilije iako u Vinac ne može jer je u ratu kuća izgorjela, ali vjeruje da bi ga brat u Brčkom primio.

– Ratuje li se tamo, može li se bez propusnice u Brčko? U Srbiju, kažu, ne može. I moja braća su bila u najmu ali ih je vojska spasila. Ja nikako da se spasim – kaže Dragoja.

Volio bi Dragoja i da negdje pokaže svoj božji dar, talenat za pjesmu. Za oproštaj, on nam pjeva. Ne predaje se, vjeruje da ga negdje čeka spas. Pjesma je lijepa, tužna, narodna. A Dragoja je pjeva bolje od polovine narodnjaka koji danas žare balkanskom estradom. Svi stanovnici Šipova s kojima smo razgovarali slažu se u dvije stvari: Zmaj od Šipova, koji je svojevremeno na sahrani svog oca izveo višesatni govorni šou, je osoba koja sramoti taj kraj. Kažu da Dragoja priča istinu i da je znao biti sav modar od Ilijinih batina. Mole nas da ga spasimo.

I dok svi u Šipovu znaju što se zbiva, nadležni šute.

Direktor Centra za socijalni rad u Šipovu Slavko Peno kaže da “to nije njegova nadležnost jer je u ličnoj karti Ilije Grahovca navedena adresa stanovanja u opštini Jezero”.

– Ni Dragoja nije prijavio svoj slučaj, ali to svakako treba da učini u Jajcu, u opštini u kojoj je rođen – kaže on.

Iliju Grahovca prilikom posjete njegovom imanju nismo zatekli kod kuće, a na pozive na mobilni telefon nije se javljao.

– Ilija me prisvojio, ali ni roditelji me nisu smjeli dati, ja nikog svog ne bih dao, a kamoli svoje dijete. Ne znam zašto nitko ne može da me otme od Ilije. U Brčkom bi me brat primio, nije oženjen, samo da me Ilija pusti. Policija će me uhapsiti, je l’ da, ako krenem bratu jer nemam ličnu – kaže Dragoja.

Radnik socijalne zaštite u Jezeru Nedeljko Jandrić kaže da su Državna agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvo BiH istraživali opisani slučaj.

– Policijski službenici SIPA su 21. januara 2008. godine podnijeli Tužiteljstvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnog djela koje je počinio Ilija Grahovac – kaže glasnogovornik SIPA Željka Kujundžija.

– Taj predmet još je u radu – rekao je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

U Šipovu, međutim, misle da od toga nema ništa jer Dragoja, koji se boji Ilijinih batina, ništa nije smio da kaže inspektorima.

Dan ljudskih prava

10. decembra 1948. godine, prilikom potpisivanja Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, po prvi put u istoriji civilizacije je priznato pravo svih ljudi na “život, slobodu i sigurnost… bez međusobnih razlika”.

Taj decembarski datum prije 61 godinu je bio dan na koji se gledalo kao na prekretnicu savremene istorije čovječanstva. Nacije svijeta su se načelno udružile kako bi jednom i zauvijek stale na kraj genocidu kakvom je čovječanstvo svjedočilo za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima je trebala biti jedan od najznačajnijih dostignuća Ujedinjenih nacija i kao dokument predstavljati osnovnu filozofiju pravno obavezujućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine ali sve što je usljedilo je pobilo prethodno navedene namjere.

Nema potrebe pričati o genocidu koji se desio nedavno u srcu Starog kontinenta. Nema potrebe jer smo nadomak uvjerenja da se isti nije ni desio, da se nekoliko desetina, stotina hiljada ljudi samoubilo ili jednostavno nije nikad ni postojalo. Tako nam kažu a niko ih ne kažnjava što lažu. Pa, zašto da tražimo dlaku u jajetu i nanovo se zalažemo za pamćenje i dokazivanje tog genocida kad će se isti, opet nekažnjeno ponoviti već sutra ili već za koju godinu. Garantovano.

Svi smo svakodnevno svjedoci i/ili učesnici kršenja osnovnih ljudskih prava na sve normalno na šta bi čovjek prava trebao imati. Na papiru sve lijepo piše, dok se u praksi skoro ništa ne provodi, niti kome, posebno ne onima koji osjećaju određenu nadmoć, išta znači smisao i namjera dobrobiti i blagostanja čovječanstva.

Svak’ ima svoje razloge, svak’ ima svoj izgovor i svi su pravedni, tačnije niko nije ni za šta kriv. Ljudi se svakodnevno nemilosrdno ubijaju, maltretiraju, pate, izgladnjuju, izruguju samima sebi, a niko ne snosi nikakve ozbiljne konsekvence, niti se traže ozbiljna riješenja takvog ponašanja. Sve se stavi na papir jer papir sve trpi.

I pored evidentne ugroženosti u svakom pogledu, počev od životne i okolišne, ljudska vrsta koja sebe smatra supremantnom u odnosu na sve ostalo čega ima u postojanju, nezaustavljivo nastavlja svoju jasnu i nepromjenjivu misiju da dijeli, potčinjava, ugrožava, pa u toj namjeri i samu sebe “sasvim slučajno” pretvara u žrtvu vlastite sebe i svoje gluposti.

Danas govoriti o ljudskim pravima mogu samo budale. Pričati o značaju i vrijednostima ljudskog života u današnjem svijetu mogu samo nenormalni. Danas je osnovna definicija ljudskog karaktera zabrana, negiranje i uništavanje života. Sve drugo su bajke za malu djecu, a djeca, naprednija nego su to stari ikad bili, naravno da ne vjeruju.

Danas je Međunarodni dan ljudskih prava. O, koje li ironije. Koliko će danas biti spašenih od ovog svijeta i koliko će danas “slučajeva” ispuniti najsadržajniju rubriku svih medija koja se tako veselo zove Crna hronika? Rubrika je to koja na najkonkretniji i najjasniji mogući način govori o ljudima i ostvarivanju ljudskih prava.

Potpuno nepotrebno ali eto, reda radi, evo vam i “Opća deklaracija o ljudskim pravima skrojena 10. decembra te davne 1948. godine. Ali vi to već sve znate na pamet. Samo skontajte sve što nemate. E, to Vam garantuje ova deklaracija…

Preambula

– obzirom da su priznavanje urođenog dostojanstva i jednakih i neotuđivih prava svih članova ljudske porodice temelj slobode, pravde i mira u svijetu,
– obzirom da su nepoštivanje i preziranje prava čovjeka imali za posljedicu akte, koji su grubo vrijeđali savjest čovječanstva, i budući da je stvaranje svijeta u kojem će ljudska bića uživati slobodu govora i vjerovanja i slobodu od straha i nestašice bilo proglašeno kao najviša težnja običnih ljudi,
– obzirom da je bitno da prava čovjeka budu zaštićena vladavinom prava, da čovjek ne bude primoran da kao posljednjem sredstvu pribjegne pobuni protiv tiranije i ugnjetavanja,
– obzirom da je bitno da se unapređuje razvoj prijateljskih odnosa između naroda,
– obzirom da su narodi Ujedinjenih Naroda ponovo potvrdili u Povelji svoju vjeru u osnovna prava čovjeka, u dostojanstvo i vrijednost čovjekove osobe i u ravnopravnost muškaraca i žena i pošto su odlučili da unapređuju društveni napredak i bolji životni standard u široj slobodi
– obzirom da su se države članice obavezale da, u suradnji s Ujedinjenim Narodima, postignu unapređenje općeg poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda i njihovo održavanje,
– obzirom da je zajedničko razumijevanje tih prava i sloboda od najveće važnosti za puno ostvarenje te obaveze,

Generalna skupština proglašava ovu Opštu deklaraciju o pravima čovjeka

kao zajedničko mjerilo postizanja za sve narode i sve države radi toga da bi svaki organ društva, imajući Deklaraciju stalno na umu, težio da učenjem i odgojem doprinese poštivanju ovih prava i sloboda i da bi progresivnim nacionalnim i međunarodnim mjerama osigurali njihovo opće i djelotvorno priznavanje i održavanje, kako među narodima samih država članica, tako i među narodima onih područja koja su pod njihovom ingerencijom.

Član 1
Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i svješću i treba da jedno prema drugome postupaju u duhu bratstva.

Član 2
Svakome su dostupna sva prava i slobode navedene u ovoj Deklaraciji bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, narodno ili društveno porijeklo, imovina, rođenje ili drugi pravni položaj. Nadalje, ne smije se činiti bilo kakva razlika na osnovu političkog, pravnog ili međunarodnog položaja zemlje ili područ ja kojima neka osoba pripada, bilo da je ovo područje nezavisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili da se nalazi ma pod kojim drugim ograničenjima suverenosti.

Član 3
Svatko ima pravo na život, slobodu i osobnu sigurnost.

Član 4
Nitko ne smije biti držan u ropstvu ili ropskom odnosu; ropstvo i trgovina robljem zabranjuje se u svim njihovim oblicima.

Član 5
Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom, nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kažnjavanju.

Član 6
Svatko ima pravo da se svagdje pred zakonom priznaje kao pravno sposoban.

Član 7
Svi su pred zakonom jednaki i imaju pravo, bez ikakve diskriminacije, na jednaku zaštitu od strane zakona. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu protiv bilo kakve diskriminacije kojom se krši ova Deklaracija i protiv svakog podsticanja na takvu diskriminaciju.

Član 8
Svatko ima pravo na djelotvorna pravna sredstva putem nadležnih nacionalnih sudova zbog djela kojima se krše osnovna prava koja su mu dodijeljena u Ustavu ili zakonu.

Član 9
Nitko ne smije biti podvrgnut samovoljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu.

Član 10
Svatko ima pravo da ga u punoj jednakosti pošteno i javno sasluša nezavisan i nepristran sud radi utvrđivanja njegovih prava i obveza i bilo kakve krivične optužbe protiv njega.

Član 11
Svatko tko je optužen za krivično djelo ima pravo da se smatra nevinim dok se na temelju zakona krivnja ne dokaze na javnom pretresu na kojem je imao sva jamstva potrebna za svoju obranu. Nitko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo na temelju bilo kakvog čina ili propušta koji nisu predstavljali krivično djelo u smislu nacionalnog ili međunarodnog prava u vrijeme kada su oni bili počinjeni. Isto tako ne smije se izricati teža kazna od one koja se mogla primjeniti kada je krivično djelo počinjeno.

Član 12
Nitko na smije biti izvrgnut samovoljnom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili prepisku, niti napadajima na njegovu čast i ugled. Svatko ima pravo na zaštitu zakona protiv ovakvog miješ anja ili napada.

Član 13
Svatko ima pravo na slobodu kretanja i stanovanja unutar granice svake države. Svatko ima pravo da napusti bilo koju zemlju, uključujući svoju vlastitu i da se vrati u svoju zemlju.

Član 14
Svatko ima pravo da traži i uživa utočište u drugim zemljama pred progonima. Na to se pravno ne može pozivati u slučaju progona koji su zaista izazvani nepolitičkim zločinima ili djelima protivnim ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda

Član 15
Svatko ima pravo na državljanstvo. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svojeg državljanstva niti mu se smije odreći pravo da promijeni svoje državljanstvo.

Član 16
Punoljetni muškarci i žene bez ikakvih ograničenja u pogledu rase, državljanstva ili vjere, imaju pravo da sklope brak i da osnuju obitelj. Oni su ravnopravni prilikom sklapanja braka, za vrijeme njegova trajanja i prilikom njegova razvoda. Brak se sklapa samo uz slobodan i potpun pristanak onih koji namjeravaju stupiti u brak. Obitelj je prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države.

Član 17
Svatko ima pravo da sam posjeduje imovinu, a isto tako da je posjeduje u zajednici s drugima. Nitko ne smije samovoljno biti lišen svoje imovine.

Član 18
Svatko ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju vjeru ili vjerovanje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava vjera ili vjerovanje učenjem, vršenjem, obredima i održavanjem.

Član 19
Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja; ovo pravo uključuje slobodu mišljenja bez tuđeg mišljenja, a isto tako i traženje, primanje i saopćavanje obavještenja i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.

Član 20
Svatko ima pravo na slobodu mirnog okupljanja i udruživanja. Nitko ne može biti primoran da pripada nekom udruženju.

Član 21
Svatko ima pravo da sudjeluje u upravi svoje zemlje, neposredno ili preko slobodno izabranih predstavnika. Svatko ima pravo na jednak pristup javnim službama u svojoj zemlji. Volja naroda treba da bude osnova vladavine vlasti; ta volja treba da se izražava u povremenim i istinskim izborima, koji treba da se provode općim i jednakim pravom glasa, tajnim glasanjem ili odgovarajućim postupcima slobodnog glasanja.

Član 22
Svako, kao član društva, ima pravo na socijalno osiguranje i pravo da ostvaruje ekonomska, socijalna i kulturna prava neophodna za svoje dostojanstvo i za razvoj svoje ličnosti putem državne pomoći i međunarodne suradnje, a u skladu s organizacijom i sredstvima svake države.

Član 23
Svatko ima pravo na rad, na slobodan izbor zaposlenja, na pravične i povoljne uvjete rada i na zaštitu od nezaposlenosti. Svako, bez razlike, ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad. Svatko tko radi ima pravo na pravičnu i povoljnu naplatu koja njemu i njegovoj obitelji osigurava čovjeku dostojni opstanak i koja se, po potrebi, dopunjuje drugim sredstvima socijalne zaštite. Svatko ima pravo da radi zaštite svojih interesa obrazuje sindikate i da stupa u njih.

Član 24
Svatko ima pravo na odmor i dokolicu uključujući razumno ograničenje radnih sati i periodične plaćene praznike.

Član 25
Svatko ima pravo na životni standard koji odgovara zdravlju i dobrobiti njega samoga i njegove obitelji, uključujući hranu, odjeću, stan i liječničku njegu i potrebne socijalne usluge, kao i pravo na osiguranje za slučaj nezaposlenosti, bolesti, nesposobnosti, udovišta, starosti ili drugog pomanjkanja sredstava za život u prilikama koje su izvan njegove moći. Majka i dijete imaju pravo na naročitu brigu i pomoć. Sva djeca, bilo rođena u braku ili izvan njega, treba da uživaju istu socijalnu zaštitu.

Član 26
Svatko ima pravo na naobrazbu. Naobrazba treba biti besplatna, bar u osnovnim i nižim stupnjevima. Osnovno obrazovanje treba biti obvezno. Tehnička i stručna naobrazba treba biti općenito pristupačna, a i više obrazovanje treba takođe da bude svima pristupačno na temelju sposobnosti. Obrazovanje treba da bude usmjereno na puni razvitak ljudske ličnosti i na ućvršćavanje poštivanja čovjekovih prava i osnovnih sloboda. Ono treba da unapređuje razumijevanje, snošljivost i prijateljstvo među svim narodima, rasnim i vjerskim skupinama, i treba da unapređuje djelatnost Ujedinjenih Naroda na održavanju mira. Roditelji imaju prvenstveno pravo da biraju vrstu naobrazbe za svoju djecu.

Član 27
Svatko ima pravo da slobodno sudjeluje u kulturnom životu zajednice, da uživa u umjetnosti i da učestvuje u znanstvenom napretku i u njegovim koristima. Svatko ima pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji mu kao autoru pripadaju od od ma kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela.

Član 28
Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem prava i slobode izložene u ovoj Deklaraciji mogu biti potpuno ostvarene.

Član 29
Svatko ima obveze prema zajednici iz koje je jedino moguće slobodno i puno razvijanje njegove ličnosti. U vršenju svojih prava i sloboda svatko treba da bude podvrgnut samo onim ograničenjima koja su određena zakonom isključivo u cilju osiguranja dužnog priznanja i poštivanja prava i sloboda drugih i u cilju zadovoljenja pravičnih zahtjeva morala, javnog poretka i općeg blagostanja u demokratskom društvu. Ta prava i slobode ni u kojem slučaju se ne mogu primjenjivati protivno ciljevima i načelima Ujedinjenih Naroda.

Član 30
Ništa se u ovoj Deklaraciji ne može tumačiti kao pravo ma koje države, skupine ili osobe da sudjeluje u bilo kojoj djelatnosti ili da vrši bilo kakvu djelatnost usmjerenu na uništavanje bilo kojih ovdje izloženih prava i sloboda.

Mali oglasi lične prirode

Citirano s drugih portala!

Prvo sa jednog srbijanskog iako bi se sve ovo moglo slobodno prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu!

***…Kad je društvo u tranziciji, nacija je na buvljaku ili ispred televizijskih ekrana. Meganezaposlenost, sića u farmerkama i besciljnost smeše se mladim naraštajima u državi potpuno ravnodušnoj prema fakultetskoj diplomi… Razmišljanje o budućnosti obično je već na početku jalov posao, pa ga klinci brzo batale. Nasade se ispred računara, ako ga imaju, ili ispred magične kutije iz koje mašu neki mladi i uspešni ljudi.

Ako nemamo stvarnost, imamo iluzije. Zahvaljujući demokratskoj Evropi koja nam je odškrinula svoje nepristupačne dveri, svašta se može videti, kupiti i pronaći na televizijskim pijacama (pardon, programima). Obnažene ženske, erotika, sjaj, “glamur” dugo su već naša TV svakodnevica, a odnedavno po ekranima manevrišu i lične poruke poslate putem mobilnog telefona.

” Momci javite se atraktivnoj crnki ili plavuši za noćno druženje! Ima li neka klinka za oral? Slatka plavuša vrlo je raspoložena za sendvič! Ko nema devojku (89. godište) neka okrene mene. Usamljene i napaljene devojke javite se Mikiju. Dve otrovne škorpije: Broj za sve frajere sa dobrim automobilima. Ako si raspoložena da zaradiš 50 evra, ostavi broj Saletu. Tigar i Lav za sve vlažne Srpkinje. Ima li neki dečko koji bi hteo da ga oralno zadovoljim, neka ostavi broj za Nešu (18).”

Ideja o razmeni brojeva telefona, koju su programski podržale “ART”, “Stankom”, “SOS”, i “Politika”, ne zvuči loše kad je reč o otuđenoj mladeži. Proširenje kruga prijatelja nikad nije na odmet dvadesetogodišnjacima, posebno onima u Srbiji koji i te kako osećaju teret trogodišnje tranzicije. Jednostavno uputstvo, mobilni (može i bratov ili sestrin) i u programu si. Međutim, pod bezazlenom parolom “Poruke za zaljubljene”, “SMS Randevu” ili “SMS Muvanje” iz dna ekrana niču porno-oglasi – pozivi napaljenim devojkama i mladićima na večernje “igre”, brojevi telefona nesrećno oženjenih muškarca koji traže neobavezan seks, mladića koji zadovoljavaju samo gospođe u zrelim godinama, gej populacije i sponzoruša koje se kriju iza zodijačkih znakova – “otrovne Škorpije”, “vatrene Device” ili pseudonima “vatrena klinka”, omiljenog devojčicama od 13-14 godina .

‘ Šestakinja (šesti razred) traži avanturu. Hoće neko tuc-tuc (devojke do 16 godina). Ima li neki pasivni gej da se javi aktivnom crnokosom dečku? Jel’ ima ovde nekih gej-eva za dopisivanje? Gej momci javiti se Vladi. Devojke pošaljite neiskusnoj devojci neku vruću poruku. Aktivni bi/gej tipovi javite se. Atraktivan par traži sličan par radi druženja. Ima li neko za grupni seks, neka ostavi broj Jani. Za zgodnu i perverznu sponzorušu koja bi da zaradi dopunu za mobilni. Kinez iz Kneza traži mlade aktivne momke… “

“Da li ste zapanjeni? Ima toga koliko hoćete, samo ako ste toliko dokoni da više sati čučite ispred televizora. Maštoviti potpisi vas teraju da se zapitate da li su pojmovi javnog, kulturnog, civilizacijskog poznati vašem potomstvu. Na ekranu promiču vaši naslednici potpisani kao Anticigan, Mačo, Dokolenko, Sekser, Pamela, Kiler. Oni koji veruju u ljubav i ovakav način upoznavanja često započnu okršaj sa nastranima i porno-oglasivačima. “

“Stipendirao bih prvu devojku koja sebe ne nazove “pohotna, sisata plavuša” – Mrgud… Upoznao sam se s jednom devojkom preko “Stankoma”. Posle 10 poruka saznam da je retard… Super, ova TV pijaca ima dosta konja i krava koji se jeftino prodaju… U ovim porukama ima samo neukusa, patetike i nepismenosti. Da Dante može da vas vidi, stvorio bi poseban krug samo za vas… U ovoj državi svi pričaju o seksu, a niko se ne j…e… Ovo sve više liči na auto-oglase… Ima li ovde dežurna ekipa?

Vuk Bojović bi se ponosio ovakvim zoološkim vrtom… Sponzorušo, ja vozim tramvaj, odgovorio je jedan momak, iznerviran upornim oglašavanjem “seksi Škorpije”, koja je desetak puta obavestila naciju da joj je neophodan jedan “napucani frajer s nabudženim automobilom”. Sudeći po broju njenih poruka, izgleda da takvih na slobodi ima sve manje.

Dok između oglasivača i njihovih kritičara traje pravi verbalni rat, ostali se stavljaju na ovu ili onu stranu. Često je presudna duhovitost: Ovde dr Laza Lazarević! Molimo sve pacijente da ostave svoje mobilne telefone i vrate se u krevet! Poruka režiji: Uvedite cenzuru… “

Kako ocekivati da mlade interesuju crtani filmovi koji su se do pre 10 godina emitovali umesto licnih sms oglasa … ? ***

 Sa jednog hrvatskog foruma stižu nam razna tumačenja riječi i pojmova navedenih u malim oglasima. Nema razloga da nekim ne povjerujem/o!

Ženski oglasi -> tumačenje

U četrdesetima -> 48-49 godina
Slobodnih nazora -> Večina muškaraca u gradu je intimno poznaje
Atletskoga izgleda -> Male sise
Prije svega traži unutarnju ljepotu -> Turbo gabor
Dobroga izgleda -> Lažljiva
Zaraznoga osmjeha -> Glupa
Emocionalno vrlo stabilna -> Nafiksana Prozakom i ostalim sredstvima za
smirivanje
Nježna -> Dosadna
Romantična -> Potrebno jako, jako prigušeno svjetlo da bi dobro izgledala
gola
Voli prirodu -> Ne brije noge, ni ispod pazuha; ne koristi dezodorans
Katolik -> Vodi ljubav (ne često) u mraku, zatvorenih očiju i u misionarskoj
pozi
Strasna -> Lajavica
Poeta u sitne sate -> Duboko depresivna
Plavuša -> Sve ostale dlake su crne
Senzualna -> Najmanje dva sata predigre prije nego što dopusti penetraciju
Težina proporcionalna visini -> Debela & niska
Osjeća se dobro sa sobom -> Jako debela
Poneka okruglija oblina -> Patološki debela
Mlada u srcu -> Jedna noga u grobu

Muški oglasi -> tumačenje

U četrdesetima
-> 55 godina, traži komad od 22 do 26 godina
Sportski tip -> Leži na kauču, čita Sportske novosti, gleda drugi program i
Eurosport 60 sati tjedno
Atletskog izgleda -> Provodi puno vremena diveći se sebi pred ogledalom
Traži unutarnju ljepotu -> Velike crno-sijede dlake mu vire iz nosa i iz
ušiju
Slobodnih nazora -> Pokušati će spavati s vašom sestrom i večinom
vaših prijateljica
Prije svega traži prijateljstvo -> Sve dok ste oboje ne svučete
Ima dobar smisao za humor -> Nakon desetak piva, vjeruje da je zabavan,
organizira natjecanje : “ko ima večega?”
Visok i dobrostojeći -> Šupak koji vozi zadnji model BMWa
Pošten -> Laže čim zine
Senzualan -> Može podnijeti jedno dvije minute predigre prije penetracije
Zreo -> Samo prvih 6 mjeseci
Poeta u sitne sate -> Već je napisao jedan grafit u WCu birtije, prije 20tak
godina
Vjernik, katolik, praktikant -> Psuje svakih 10 minuta
Emocionalno stabilan -> Već više od dvije godine nije prijavljivan, ni
kažnjavan zbog zlostavljanja obitelji
Pristojan -> Kaže “molim te” kad hoće da mu doneseš pivu
Zna slušati -> Mogu proč’ dva dana da ne progovori

 

itd…itd… 😀