Arhive oznaka: bošnjaci

Novo zemljište za vladiku Kačavendu?!

bijeljina-pet-jezera

Preneseno sa drugog portala!

Na sjednici Skupštine Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade će biti dato 30 dunuma na lokalitetu ‘Pet jezera'…

Na sljedećoj sjednici Skupštine općine Bijeljina odbornici će odlučivati o dodjeli oko 30.000 kvadratnih metara, odnosno 30 dunuma zemljišta na lokalitetu Pet jezera pored Bijeljine, Srpskom pravoslavnom manastiru Svetog Vasilija Ostroškog u Bijeljini, metohu manastira Svete Petke, koji se na tom lokalitetu već gradi.

Budući da se volji vladike Vasilija Kačavende nije uputno opirati, očekuje se da će odbornici ovo zemljište, koje je vlasništvo 1/1 općine Bijeljina, svojom odlukom prepustiti Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji bez naknade.

Kako je obrazloženo u prijedlogu, osnov za donošenje ove odluke je član 16. Zakona o prometu nepokretnosti u RS donesenom 1994. godine, kojim je regulirano da društveno-pravno lice može poljoprivredno zemljište van kompleksa otuđivati iz društvene svojine u korist Srpske pravoslavne crkve (SPC), bez naknade, uz prethodno odobrenje Vlade RS.

Na spomenutom zemljištu predviđena je izgradnja doma za stare i iznemogle osobe, te dječijeg obdaništa, koji će biti pod nadzorom SPC.

Inače, do sada je općina Bijeljina, uz saglasnost Vlade RS, dodijelila Zvorničko-tuzlanskoj eparhiji i vladiki Vasiliju Kačavendi oko 600 dunuma zemljišta.

Omiljeno izletište

Inače, lokalitet ‘Pet jezera’ je omiljeno izletište Bijeljinaca kojim je gazdovalo Sportsko-ribolovno društvo “Riba” i na kojem se održava tradicionalna manifestacija “Zlatni kotlić Semberije”.

p.s.

Hvala, drugarima ribolovcima. Izgleda nas je “polikita” nadglasala! Fino smo se družili, riblja čorba vam je fantastična ali polikite su vam stvarno KITE! I ništa više od toga! I sajam (poljoprivredni) vam je bio dobar ali kako očekujete da vam opet dođemo? Kako? Kako da nas privolite a da nas ne zakoljete?

A gdje su prognani bošnjaci?

Slavite i darujete nekog (Kačavendu), ko je blagosivljao granate upućene na Tuzlu! Na tuzlansku KAPIJU! I taj isti, nedodirljivi, šeta se gradom.

Neka vas je sram! Nema vjere u vas. Pogan jedna!

Advertisements

Nisu stajali i gledali…

objavljeno: 07. 06. 2009. god.

Ljudi koji su u proteklom ratu, rizikujući vlastiti život, nesebično priticali u pomoć paćenicima druge vjere i druge nacije, danas su u svijesti svoje etničke većine otpadnici od vlastitog naroda. Na njihove grobove niko ne polaže cvijeće. A zapravo bi njima trebalo usred Bosne podići veliki zajednički spomenik…

piše: Gojko Berić

Ne spadam među one koji u diskursu o ratu koji je 90-ih godina vođen protiv Bosne i Hercegovine presudno značenje pridaju manipulaciji “zavedenom” gomilom – svako je u tom vremenu, a tako je bilo oduvijek, mogao da bira da li će stati na stranu dobra ili na stranu zla. Imajući u vidu brutalnost i razmjere počinjenih zločina, potvrđene i haškim presudama, očito je da se većina priključila kolektivnom pokolju, bilo da je u tome neposredno učestvovala ili samo podržavala zločine, šuteći pred masovnim likvidacijama civila, progonima i drugim zvjerstvima. Ovdje mi pada na um jedna misao italijanskog antifašiste i pisca, zatočenika Auschwitza, Prima Levija: “Uvijek će biti pokvarenih svinja. Čudovišta su oni što stoje i gledaju”. Nakon svega što je Levi preživio, šta je drugo mogao misliti o ljudima? Ipak, bilo je u proteklom ratu i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka koji su se usudili suprotstaviti zlu u vlastitom narodu. Ti su ljudi imali svoje moralno i duševno sjeme, drugačije od onog koje je pripadalo većini – spašavali su prijatelje, komšije, čak i neznance, koji su bili javno obilježeni kao “neprijatelji”, meta u koju se bez razmišljanja mora pucati, samo zato što su pripadali drugoj vjeri i naciji. Likove tih anonimnih, ali istinskih heroja, skrivene duboko u mraku etničke mržnje, prva je osvijetlila Svetlana Broz. Ona je u jeku rata tragala za njima po bosanskim gradovima i bespućima, i kazivanja o njihovoj dobroti objavila u knjizi „Dobri ljudi u vremenu zla”.

Nekoliko godina kasnije, javnost je doznala za mladog Trebinjca Srđana Aleksića, koji je u julu 1993. spasio svog prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića, od četničkih batinaša i svoj čin smjesta platio vlastitim životom. Umlatio ga je srpski ološ, izvršilac čuvene Karadžićeve prijetnje da će “svaki Srbin koji uzme u zaštitu komšiju Muslimana biti strijeljan”. U Mostaru je istu sudbinu doživio jedan Bošnjak, jer je pomagao komšije Srbe. Ubili su ga Bošnjaci, uz objašnjenje da je pomagao četnicima. Ukopan je u Liska parku bez igdje ikoga prisutnog, jer niko nije smio da mu dođe na sahranu.

Sociolog Džemal Sokolović, nekadašnji redovni profesor Sarajevskog univerziteta, koji posljednjih petnaest godina živi i radi u Norveškoj, više godina je radio na projektu “Istraživanje dobra u Bosni i izgledi za pomirenje”. Sokolović je uspio sakupiti preko 500 svjedočanstava o dobrim djelima koja su ljudi svih naroda i vjera u Bosni i Hercegovini učinili jedni drugima tokom posljednjeg rata. On je od tri takve priče napravio dokumentarni film „I bi svjetlost”, u kojem se pojavljuje i kao narator. Film je 11. maja prikazan u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu. Nisam ga gledao, a njegov sadržaj navodim na osnovu pisanja nekih beogradskih listova. Prva priča govori o veličanstvenom gestu jednog uglednog fočanskog Srbina. Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to dr. Sekul Stanić, pedijatar i upravnik bolnice u Foči, koji je i nakon svog antičkog čina nastavio da spašava život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti. Ubili su ga srpski vojnici godinu dana kasnije.

Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom. Hrvatica Kata Blažević živjela je u Buturović polju, sama, bez muža i djece. Bavila se i prevoženjem skele preko Neretve, bila je snažna i pomalo gruba osoba, ali je živjela sa svojim uvjerenjima. Kad je HVO okupirao taj kraj, Kata je spravljala i nosila hranu Bošnjacima koji su bili zatočeni preko puta njene kuće. Pri povlačenju, u julu 1993, hrvatski vojnici su je ubili. Imala je 54 godine, a njeno tijelo pronađeno je na pijaci u Buturović polju. Mnogi od onih koji su se u ratu znali ispriječiti pred okorjelim ubicama, u miru su se uplašili. Akteri treće priče, dvojica braće Bošnjaka, iz straha nisu htjeli stati pred kamere kako ne bi otkrili ni svoj, ni identitet svojih komšija. Ne pominje se čak ni mjesto u kome se priča desila. Ali ostalo je svjedočanstvo o ovoj dvojici ljudi koji su spašavali svoje komšije Srbe od pridošlih, osvetnički raspoloženih bošnjačkih ratnika.

Rat je davno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih koji su priticali u pomoć paćenicima druge vjere i druge nacije nisu nimalo popularne ne samo unutar njihovih etničkih zajednica već ni u medijima. Oni su u svijesti većine otpadnici od vlastitog naroda, na njihove grobove niko ne polaže cvijeće. A zapravo bi njima trebalo usred Bosne podići veliki zajednički spomenik. Znam da ovo zvuči naivno i da para uši mnogih licemjera koji na političkoj, vjerskoj i medijskoj pijaci prodaju svoju lagariju o multietničkoj Bosni i Hercegovini, a čine sve da takva Bosna ode niz vodu.

p.s.

Hvala Gojku Beriću na fantastičnom postu! Zato ga i citiram ovdje!

5000

Moj jubilarni stoti (100) post i preko 5000 posjeta! I sve to za manje od četiri mjeseca. Nekima ni četiri godine nije bilo dovoljno da pogode “U SRIDU”!  U “bit” bosanskohercegovačke buranije! Mnogima se zamjerio. Šta ćete?! Ne godi svakome moja litanija… Nemojte šta zahaturit’, niJE bilo namjerno. 😀 Stekao mnogo prijatelja i istomišljenika. Hvala vam svima. Najviše mojim redovnim, vjernim čitaocima… Edini, mayibosanskoj, stililiciosus… I još nekima. Npr. Dadi iz Lukavca, Mirsadu iz Švedske,  Amili iz Australije, Remziji, blogerki sa Ostrošca kod Bihaća, udatim rodicama iz Kanade te mnogima kojih se ne sjetih u ovome trenutku! Ne zamjerite mi! Pun mi mozak. Dame su me birale! Hvala im! Poklanjam im jednu pjesmu.

Jelena Rozga

(Tekst preuzet sa tekstovi.net-portala)

Gospe moja

Pozelim da me tjese ruke njegove
da me nasmijan docekuje
preko praga nosi me
pozelim da na hodnik udjem kao mrak
a on ceka kao izabran
cist ko suza, lijep ko dan
i reci, cujes, cujes li me

Ref.
Gospe moja, obuci mi bilo
to mi dobro stoji
pa da sa njim budem jedno tilo
ucini ga mojim
molit cu te stoput, ispuni mi zelju
samo jednu, da sam blizu njemu
da je moj u svemu

Pozelim da je oko mene dragi svit
a ja razlog sto se raduje
da ga svima pokazem
pozelim da me tjese ruke njegove
da me nasmijan docekuje
preko praga nosi me
i reci, cujes, cujes li me

Ref. 2x

 

Rezime na dan 18. maj 2009. god.

Stoti post! (stanje najutro u 05 h!)

Naj postovi (po vama):

Osmanagić je raskrinkan! Osmanagić je varalica!!! Piramide ne postoje! 132 pregleda

Đurđevdan 123 pregleda

Nemam hljeba da se najedem! 121 pregleda

Pismo “bratku” bosanskom Srbinu! 105 pregleda

BOSNARIJE u slikama 68 pregleda

Panonsko jezero 56 pregleda

Obrezani penis vs. neobrezani 53 pregleda

Najviše buke digle su neke moje reakcije na nekim drugim forumima i blogovima…

(citati)

…Zar da učimo od hodža koji “dilaju” heroin ili nam “siluju” djecu!  Marš … bagro! Da sam  kakva vlast na ovoj blog-zajednici, ukinuo bih vam pravo i da ’serete’ na njoj! Žalosno! Niko da digne glas! Zar ja to moram?…

ili ovo

…Neka vas je sram! Golden Tours

Dajte koji post da me uzbudi. Potakne na nova putovanja. Upoznajmo Bosnu i Hercegovinu nam!

Ni nju dovoljno ne poznajete a pričate mi (i spamate usput) spominjući Antaliju ili Maroko!

Gdje su vam oči?

Ne gledajte u tuđu avliju! Bosna ( pa i Hercegovina) je prekrasna zemlja…

ili…

…Ebač ovaca … ne javljaj se nikad više! Sodoma i gomora! Et’ šta je… Zar je to reakcija na moj post o zaštiti životinja i upravo izašlom zakonu u BiH?! Ti advokat… iz ugledne bosanske porodice … neka ti je na sramotu!!!

Najčešće pretrage (zadnjih dana)

nakurnjak,  nizama al raisa,  romi u sarajevu,  “komunalac tuzla”,  eurovizija moskva…

Statistike bloga (trenutni presjek)

Ukupno pregleda: 5,052

Dan sa najviše pregleda: 225 — Wednesday, May 6, 2009

Pregleda danas: 60

U totalu

Poruke: 100

Komentari: 133

Kategorije: 34

Oznake: 475

Spam

Akismet  je zaštitio vašu (biva moju) stranicu od 12 spam komentara. Hmm… (HVALA!)

Ljetnje vrućine su već počele iako je kalendarski ljeto tek na vidiku. Čekaju me moja omiljena kupališta, turističke (izletničke) i ribolovne destinacije kao npr.  rijeka Spreča (cijela sprečanska dolina+ šljunkare), Modrac-Kiseljak (Tuzla), rijeka Gostelja i jezero Bašigovci (Đurđevik-opština Živinice),  Ramićko jezero i jezero Breštica te rijeka Oskova, izletište Zlaća (Banovići), Smoluća, Bistarac, “Plaža” na Modracu-Prokosovići ali i Turija (Lukavac) itd. Uzeo sam sebi u zadatak da vam objavim intervju sa “čuvenom bioenergetičarkom”, Nerkom iz Turije! I da je slikam, naravno! Nadam se da će to biti dobar post a nekima strašan udarac u glavu i da će neki najzad doći “tobe”!!! 😀

b332k

Ovo gore, sve nabrojano, su lokacije na TK (tuzlanskom kantonu)! Pozivi na čekanju su iz Hercegovine (Glogošnica), iz Rep. Hrvatske kod Županje selo BOŠNJACI (prekrasna lovno-ribolovna destinacija) te “šaranijada” u Rep. Srbiji (Vojvodina)!

Moje radno mjesto!

moje-radno-mjesto

Kad jedna konekcija nije dovoljna uskačem sa još jednom!

laptop_kucni

Pridružujem se svjetskoj akciji od juče sa citatom:

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) se pridružuje obilježavanju 17. maja, Svjetskog dana telekomunikacija i informacionog društva, podržavajući time apel Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU) kreatorima politika, regulatorima, operatorima i industriji da posvete pažnju ovogodišnjoj temi pod nazivom “Zaštita djece na Internetu”. internet_djeca

Prema nedavnim istraživanjima, više od 60 posto djece i tinejdžera svakodnevno “priča” u “chat-sobama”. Troje od četvero djece online su voljni podijeliti informacije o sebi i svojoj porodici u razmjenu za stvari i usluge a jedno od petero djece će biti meta nasilnika ili pedofila svake godine.

 “Proslavljamo Svjetski dan telekomunikacija i informacionog društva 2009. sa znanjem da smo iznijeli jaku inicijativu da cyber-prostor učinimo sigurnim za našu djecu i mjestom gdje svako dijete može iskoristiti puni potencijal “Informaciono-komunikacijske tehnologije” i gdje svaki građanin na ovoj planeti može iskusiti pravo da pristupi, koristi, kreira i dijeli informacije”- izjavio je povodom obilježavanja ovog dana generalni sekretar ITU-a Hamadoun I. Tourè.

djeca_poruka

On je poručio je da treba zaštititi djecu u cyber-prostoru i promovirati njihova neotuđiva prava da pristupe informacijama i znanju u sigurnom i zaštićenom okruženju.

Međunarodna unija za telekomunikacije poziva zemlje članice, uključujući i BiH koja je postala članica 20. oktobra 1992. godine, da budu partneri ITU-u te da podijele iskustvo i doprinesu razvijanju smjernica i preporuka u okviru nacionalnih ICT strategija i politika, saopšteno je iz RAK-a.