Arhive oznaka: maj

Dan žalosti u Bosni i Hercegovini – 20. maj 2014. godine

 

10337716_10204080816566612_7652978064312399695_n

10337730_716928188369594_4430591575104642477_n

10369126_280418218802083_1788146419672196194_n

Advertisements

Tuzla izdržala roktanje krmaka!

Najavljeno okupljanje na Brčanskoj Malti od strane Odbora za njegovanje oslobodilačkih ratova Vlade RS-a, završeno je.

Sve je prošlo bez ikakvih problema iako je prema izjavama koje su davali u Tuzli, ovo bio politički skup, a ne kako je najavljivano, sjećanje na žrtve.

Kolona autobusa iz Bijeljine stigla je u kišnu Tuzlu predvođena crnim limuzinama. Možete predpostaviti da su u njima bili oni kojima su puna usta njihovog naroda ali nisu baš bili raspoloženi da se miješaju s tim istim narodom u autobusima.

Policija MUP-a TK je izvanredno odradila posao obezbjeđenja ovog skupa!

O samom skupu bi se moglo pisati s punim uvažavanjem da nije bilo onih kojima je umjesto paljenja svijeća bilo važnije da se čuju njihove izjave i komentari. Čitaj roktanje!

U izjavama nema ništa novo!

Sve smo to do sada čuli ili pročitali ali kao tuzlacima koji pamte maj 1992. godine, nije nam bilo nimalo ugodno, u našoj Tuzli, u bivšoj Skojevskoj ulici, slušati priče o “zločinu nad nedužnim vojnicima”, “masakru”, “zločincima Bešlagiću i Jurišiću” …

Paljenje svijeća i odavanje počasti poginulim vojnicima nije provokacija ali sve što je izgovoreno jeste, na što je teško bilo ostati ravnodušnim.

Čak je i u vjerskom obredu “zločin nad nedužnim vojnicima i oficirima” napadno potenciran pa se pitam koje bi jače riječi od “zločin” i “masakr” koristili da se ne daj bože umjesto o naoružanoj vojnoj koloni radilo o nenaoružanim civilima, starcima, ženama, djeci.

Bitno je da tuzlaci nisu reagovali na provokacije.

Bitno je da nismo ispali krmci kao oni!

A tako bih  poštenski  “nalemao” pojedine!

BOSNARIJE opstale u prkos “informativnim razgovorima”!

I kad ništa ne pišem danima broj posjeta na BOSNARIJAMA  pada rijetko ispod broja 100!

Dnevne posjete

Stvarno sam zadovoljan. Krmak bih bio kad bih želio više! 

Sedmične posjete

Znam da krmci prate svaki moj post ali sudeći po vašim email-reakcijama, poštovani čitaoci, vidim da redovno pratite ovu moju litaniju od bloga. Od srca sam vam zahvalan na iskrenoj podršci.

Nadam se da ću ostati dostojan onoga što sam i obećao pokretanjem jednog od desetak blogova kao što su BOSNARIJE!

BOSNARIJE su se pokazale unikatnim blog rješenjem!

Mjesečne posjete (napominjem da mjesec maj još nije završio!)

Dok krmci riju tražeći ostale moje blogove, BOSNARIJE uporno tragaju i čačkaju po bosanskohercegovačkoj buraniji.

NAPOMENA:

Molim da se raja osvrne na prve postove na ovome blogu! Tek će onda moći shvatiti srž, bit, namjeru, nakanu, svrhu postojanja BOSNARIJA!

Preko 60.000 posjeta mi daje uvjerenje da sam na pravom putu!

Ilija Jurišić

Ilija Jurišić osuđen na 12 godina!

Prema optužnici, Jurišić je kao visoki starješina MUP-a RBiH, a nakon prijema naredbe za napad od svog pretpostavljenog, izdao naredbu za napad na kolonu JNA koja se 15. maja 1992. povlačila iz tog grada.

Tužilaštvo za ratne zločine zatražilo je u završnoj riječi da se Jurišić, optužen za upotrebu nedozvoljenih sredstava borbe prilikom napada, proglasi krivim i osudi po zakonu, dok je odbrana predložila oslobađajuću presudu.

Optuženi Jurišić je u završnoj riječi naveo da je čitav proces protiv njega pokrenut iz političkih razloga, a ne radi utvrđivanja istine i činjenica o događaju u Tuzli.

Suđenje Iliji Jurišiću počelo je 22. februara prošle godine. Uhapšen je na beogradskom aerodromu Nikola Tesla i u pritvoru je bio dvije i po godine.

Itd. Da ne nabrajam dalje. Cijela farsa se već zna…

Reakcije na presudu … ne prestaju satima na svim mogućim medijima!

***Vlada Tuzlanskog kantona oštro osuđuje nepravomoćnu presudu koja je danas u Beogradu izrečena Iliji Jurišiću. Šokirani smo osuđujućom presudom i izrečenom 12-ogodišnjom kaznom, imajući u vidu sve okolnosti u kojima je vođen ovaj sudski postupak. Teško je oteti se utisku kako je ovakva presuda donesena pod pritiscima i u svrhu određenih političkih interesa. Bez obzira na sve duboko vjerujemo u pravdu i izražavamo uvjerenje da će u postupku po žalbi stručni tim odbrane Ilije Jurišića dokazati njegovu nevinost. Iliji Jurišiću i njegovoj porodici upućujemo podršku u ovim izuzetno teškim trenucima.***Današnja presuda Iliji Jurišiću, kojom je osuđen na zatvorsku kaznu od 12 godina, predstavlja političku odluku koja nema nikakve veze s pravom i pravdom, kazao je danas Feni naučni saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo Rasim Muratović.
On je naglasio da presuda nije samo pokušaj relativiziranja zločina, već i pokušaj optuživanja žrtve, što se u nauci zove “blaming the victim”.
“Ovo je posljednja faza genocida, i to je stav Instituta u ovom trenutku”, istaknuo je Muratović…

 *** Ova presuda najviše govori o režimu u Srbiji, koji odbija izručiti najtraženijeg ratnog zločinca na planeti Ratka Mladića, a sebi uzima za pravo da uhapsi nevinog čovjeka , da pune dvije i po godine,  pokušava  naći bilo kakav dokaz koji bi ga osudio i koji, nakon što nije uspio naći niti jedan relevantan dokaz za ono za šta Jurišića terete, donosi sramotnu, neutemeljenu presudu na 12 godina zatvora. Istovremeno, ovo je dokaz o nesposobnosti bosanskohercegovačke državne vlasti da zaštiti svoje nevine građane.
Predsjedavajuća Općinskog vijeća         Općinski načelnik
Nada Mladina                                                 Jasmin Imamović

*** Selim Bešlagić, nekadašnji gradonačelnik Tuzle ogorčen je zbog kažnjavanja Ilije Jurišića. “Presuda od 12 godina za čovjeka koji je ni kriv ni dužan zaista nema nikakvog smisla. pa šta bi tek bilo i kolika bi presuda bila da je Ilija zaista nešto napravio, pa ne smijem ni pomisliti na to”; kazao je Bešlagić…

***Današnje izricanje zatvorske kazne Iliji Jurišiću u visini od 12 godina nas, preživjele žrtve genocida u Srebrenici, duboko je zateklo i ogorčilo, reakcija je Udruženja “Žene Srebrenice”.  Srbija, umjesto da hapsi ratne zločince odgovorne za genocid i agresiju na BiH na čelu s Ratkom Mladićem, koji još uvijek uživaju zaštitu i slobodu u Srbiji, bavi se procesuiranjem nevinih ljudi kao što je Ilija Jurišić, koji je imao sreću da preživi agresiju na BiH. “Mi preživjele majke Srebrenice opet smo se uvjerile da je u Srbiji još uvijek na snazi ideologija koju je provodio Miloševićev režim ‘90-ih godina prošlog stoljeća i zbog koje mi i danas, 14 godina nakon genocida, prekopavamo masovne grobnice moleći Boga da pronađemo barem jednu kost svoje nevino ubijene djece”, rečeno je u saopćenju ovog udruženja.

***Presuda Iliji Jurišiću predstavlja nastavak srbijanske državne politike iz devedesetih godina prošlog stoljeća i brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu, rečeno je danas u saopćenju  SDPBiH. Ovim činom zvanični Beograd pokušava presudom nevinom čovjeku nadomjestiti sve presude međunarodnog i pravosuđa u regionu protiv političkog, vojnog i policijskog vrha Republike Srbije.  Presuda je pravo mjerilo srbijanske državne politike prema državi BiH, i potiče iz istog registra iz kojeg potiče i sramna presuda zloglasnoj policijskoj jedinici Republike Srbije “Škorpioni”, smatraju u SDP-u.  Na ovaj način Srbija pokazuje svu dvoličnost svoje politike prema BiH jer je poslije nje jasno da zvanični Beograd ima jednu politiku za međunarodnu, a drugu za unutrašnju upotrebu.  Ova neljudska i nepravedna presuda ne može prikriti brojne zločine počinjene na teritoriji BiH za koje je direktno ili indirektno odgovorna Republika Srbija.  SDP je pozvao srbijanske državne vlasti da se umjesto progona nevinih građana druge, suverene i nezavisne države, fokusiraju na provođenje svojih međunarodnih obaveza i u skladu s presudom Međunarodnog suda pravde u Haagu uhapse i privedu Ratka Mladića odgovornog za jedini genocid počinjen u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.  Iz SDP-a su također pozvali državne organe BiH, koji i sami snose odgovornost za presudu Jurišiću, da konačno stanu u odbranu svojih sugrađana koji su prepušteni na milost i nemilost srbijanskom pravosuđu.

***Danas je u Beogradu osudjen svaki stanovnik Tuzle i Bosne i Hercegovine koji se usudio i usudjuje misliti da ima pravo slobodno živjeti i raditi.
Liberalne demokrate Tuzle najoštrije osudjuju način rada i ponašanje Tužilaštva Republike Srbije i inertnost i bahatost bosanskohercegovačkih vlasti u slučaju Jurišić. Izražavamo svoje najiskrenije zaprepaštenje i zgražavanje u svezi sa odlukom Okružnog suda u Beogradu-osudom gosp. Ilije Jurišića.
Koncept BiH se prelamao i prelama preko Tuzle. Bosanskohercegovačke vlasti koje su pokazale krajnjue licemjerje, cinizam, bahatost i svako odsutvo dobre volje i želje da urade ono zbog čega postoje, su direktni suučesnici, kreatori i pomagači Kafkijanskog političkog procesa protiv gosp. Jurišića.
Na žalost, gosp.Jurišiću je ovo druga osuda u nizu: prvi i najteži put je osudjen kada smo svi naišli na zid šutnje, nerada i licemjerja bosnskohercegovačkih vlasti koji su odbile da reagiraju i odrade svoj posao, a drugi put danas u Beogradu. Nije se čuditi režimu u Beogradu; tužilaštvo, sud i ostale prateće institucije samo odradjuju svoj posao prema strateškom planu koji je odavno donesen, usvojen i koji se primjenjuje na djelu već drugu deceniju. Danas gosp. Jurišić, sutra svi oni u BiH koji su se odvažili da u sudbonosnim momentima brane ono jedino što imaju: slobodu i pravo da žive i rade. Danas je u Beogradu osudjen svaki stanovnik Tuzle i BiH koji se usudio i usudjuje misliti da ima pravo da živi i radi slobodno u svome mjestu i u svojoj domovini. Pozivamo sve naše cijenjene sugradjanke i sugradjane kao i sve one koji se u BiH usudjuju misliti, u XXI stoljeću, da imamo pravo živjeti i raditi slobodno, da iznadjemo i upotrijebimo sva raspoloživa sredstva i metode imanentne demokracijskim tekovinama i skrenemo pozornost medjunarodne zajednice na sumrak pravosudnog sistema u Republici Srbiji, državi kojoj se intenzivno pomaže u procesu europskih integracija. Natjerajmo bosankohercegovačke vlasti da urade samo ono zbog čega ih plaćamo: da obezbijede zaštitu, sigurnost i potporu svojim gradjanima. Sramna uloga predstavnika vlasti u BiH koji su, u vlastitim sitnoparačkim, gotovo pijačarskim dealovima, baveći se sami sobom, odbili da ispune svoju dužnost, jasno nam daje do znanja da niti jedan stanovnik u BiH nije siguran. Sramotno, jadno, bijedno, ponižavajuće. Probudi se Bosno i Hercegovino.
Predsjedništvo OO LDS Tuzla

***Javni poziv na protest
Udruženje „Front“, Omladinska organizacija „Oko“, Mladi antifašisti BiH, Udruženje građana „Multi“ Tuzla, pozivaju građane Tuzle da sutra 29.09.2009. godine u što većem broju dođu pred Bosanski kulturni centar u Tuzli u 9,00 sati. Od BKC-a Tuzla građani će zajedno sa budžetskim korisnicima koji su za sutra najavili štrajk, u protestnoj koloni doći do Brčanske Malte gdje će se održati glavni protestni skup posvećen skandaloznoj presudi Suda za ratne zločine Srbije protiv našeg sugrađanina Ilije Jurišića. Pozivamo građane da u što većem broju dođu na skup kako bi izrazili punu podršku žrtvi politike, te poručili domaćim političarima da je vrijeme da odu sa vlasti dok nisu prodali sve patriote ove zemlje, zemlji koja je izvršila agresiju i stravični zločin nad nama.

***Udruženje “Mladi antifašisti” BiH oštro osuđuje fašističku presudu nad nevinim državljaninom Bosne i Hercegovine, Ilijom Jurišićem od strane sudskih organa Srbije. Ilija Jurišić osuđen je na 12 godina zatvora bez i jednog relevantnog dokaza za počinjeno krivično djelo ratnog zločina koje mu se stavlja na teret. “Mladi antifašisti” od nadležnih organa BiH zahtjevaju hitno reagovanje, da poduzmu konačno nešto kako bi došlo po poništenja ovakve fašističke presude. Tražimo od sudskih organa BiH da se hitno poduzme nešto na raspisivanju međunarodnih potjernica za sve državljane Srbije koji su u toku agresije na BiH bili na bilo kojoj funkciji u Srbiji.  Tražimo od Općinskog vijeća Tuzla, da vladiku zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavendu proglasi nepoželjnim u gradu Tuzli i da mu se zabrani da u nedelju 30. 09. 2009. dođe u grad onako kako je to planirao. On je jedan od najgorih fašističkih zločinaca čije je i ovo djelo, osuda nevinog čovjeka na 12. godina zatvora.  Pozivamo VLAST u Bosni i Hercegovini da konačno počnu nešto da rade, da se podignu svi i oslobode Iliju Jurišića, u protivnom sudbinu njegovu nositi će na svojoj duši, a “Mladi antifašisti” BiH će dati sve od sebe da vlasti dožive totalnu propast.
***Jel’ te stid Ilija Jurišiću što se nisi ispario kad si mog'o?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što si rođen u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne šljive pet posto?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što si živio u zemlji čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod ne šljive ni pet posto?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što si branio zemlju čija te demokratski, od naroda izabrana vlast, a boga mi i taj demokratski konstitutivni narod, poslije kakve-takve odbrane te demokratske, nezavisne države, ne šljivi ni pet posto?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što nakon krvi Srebrenice, Tuzle, Sarajeva,…. ti sjediš u zatvoru, dok Biljanu Kuharicu Plavšić puštaju zbog dobrog vladanja?Jel’ te stid Ilija Jurišiću što si vjerov'o da je pravda jedan od kodeksa kojim se vodi današnje čovječanstvo?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što nakon dva-tri dana, u vrh glave sedam, nakon male pobune u “raju”, postaješ stara vijest i što te niko više neće spominjati, a u cilju dobrosusjedskih odnosa i ostalih baljezgarija koje nam podmeću u cilju konačnog zaborava na sve suze, krv i prazninu?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću Bosne i Hercegovine?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću konstitutivnih naroda?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću Bosne, Vrbasa, Save, Jale, Neretve, Majevice, Treskavice, Maglića, Kozare,…. što šute i ne mogu pričati, a da mogu svašta bi ispričale jer ovo što sebe zove  ljudima šute k'o zaliveni?
Jel’ te stid Ilija Jurišiću što si isp'o glup i otiš'o u Beograd prije Dine Merlina?
Stidiš li se Ilija Jurišiću mene koji urlam sa relativno sigurne udaljenosti od tvog budućeg dvanaestogodišnjeg boravišta?
Mene je stid Ilija, al’ nemam s kim da se stidim.
[Protest.ba – u borbi za logiku zdravog razuma!] 

Nisu stajali i gledali…

objavljeno: 07. 06. 2009. god.

Ljudi koji su u proteklom ratu, rizikujući vlastiti život, nesebično priticali u pomoć paćenicima druge vjere i druge nacije, danas su u svijesti svoje etničke većine otpadnici od vlastitog naroda. Na njihove grobove niko ne polaže cvijeće. A zapravo bi njima trebalo usred Bosne podići veliki zajednički spomenik…

piše: Gojko Berić

Ne spadam među one koji u diskursu o ratu koji je 90-ih godina vođen protiv Bosne i Hercegovine presudno značenje pridaju manipulaciji “zavedenom” gomilom – svako je u tom vremenu, a tako je bilo oduvijek, mogao da bira da li će stati na stranu dobra ili na stranu zla. Imajući u vidu brutalnost i razmjere počinjenih zločina, potvrđene i haškim presudama, očito je da se većina priključila kolektivnom pokolju, bilo da je u tome neposredno učestvovala ili samo podržavala zločine, šuteći pred masovnim likvidacijama civila, progonima i drugim zvjerstvima. Ovdje mi pada na um jedna misao italijanskog antifašiste i pisca, zatočenika Auschwitza, Prima Levija: “Uvijek će biti pokvarenih svinja. Čudovišta su oni što stoje i gledaju”. Nakon svega što je Levi preživio, šta je drugo mogao misliti o ljudima? Ipak, bilo je u proteklom ratu i Srba, i Hrvata, i Bošnjaka koji su se usudili suprotstaviti zlu u vlastitom narodu. Ti su ljudi imali svoje moralno i duševno sjeme, drugačije od onog koje je pripadalo većini – spašavali su prijatelje, komšije, čak i neznance, koji su bili javno obilježeni kao “neprijatelji”, meta u koju se bez razmišljanja mora pucati, samo zato što su pripadali drugoj vjeri i naciji. Likove tih anonimnih, ali istinskih heroja, skrivene duboko u mraku etničke mržnje, prva je osvijetlila Svetlana Broz. Ona je u jeku rata tragala za njima po bosanskim gradovima i bespućima, i kazivanja o njihovoj dobroti objavila u knjizi „Dobri ljudi u vremenu zla”.

Nekoliko godina kasnije, javnost je doznala za mladog Trebinjca Srđana Aleksića, koji je u julu 1993. spasio svog prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića, od četničkih batinaša i svoj čin smjesta platio vlastitim životom. Umlatio ga je srpski ološ, izvršilac čuvene Karadžićeve prijetnje da će “svaki Srbin koji uzme u zaštitu komšiju Muslimana biti strijeljan”. U Mostaru je istu sudbinu doživio jedan Bošnjak, jer je pomagao komšije Srbe. Ubili su ga Bošnjaci, uz objašnjenje da je pomagao četnicima. Ukopan je u Liska parku bez igdje ikoga prisutnog, jer niko nije smio da mu dođe na sahranu.

Sociolog Džemal Sokolović, nekadašnji redovni profesor Sarajevskog univerziteta, koji posljednjih petnaest godina živi i radi u Norveškoj, više godina je radio na projektu “Istraživanje dobra u Bosni i izgledi za pomirenje”. Sokolović je uspio sakupiti preko 500 svjedočanstava o dobrim djelima koja su ljudi svih naroda i vjera u Bosni i Hercegovini učinili jedni drugima tokom posljednjeg rata. On je od tri takve priče napravio dokumentarni film „I bi svjetlost”, u kojem se pojavljuje i kao narator. Film je 11. maja prikazan u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu. Nisam ga gledao, a njegov sadržaj navodim na osnovu pisanja nekih beogradskih listova. Prva priča govori o veličanstvenom gestu jednog uglednog fočanskog Srbina. Gledajući u maju 1992. kako u Foči gore zapaljene kuće njegovih komšija Bošnjaka, on je od stida i očaja sam zapalio svoju kuću, sjeo na stolicu i gledao kako i ona zajedno sa ostalima izgara do temelja. Bio je to dr. Sekul Stanić, pedijatar i upravnik bolnice u Foči, koji je i nakon svog antičkog čina nastavio da spašava život svojim kolegama, ljekarima bošnjačke nacionalnosti. Ubili su ga srpski vojnici godinu dana kasnije.

Izabrati stranu dobra ili stranu zla, to nikada nije imalo, niti će ikada imati ikakve veze sa vjerom, nacijom, obrazovanjem, bogatstvom ili siromaštvom. Hrvatica Kata Blažević živjela je u Buturović polju, sama, bez muža i djece. Bavila se i prevoženjem skele preko Neretve, bila je snažna i pomalo gruba osoba, ali je živjela sa svojim uvjerenjima. Kad je HVO okupirao taj kraj, Kata je spravljala i nosila hranu Bošnjacima koji su bili zatočeni preko puta njene kuće. Pri povlačenju, u julu 1993, hrvatski vojnici su je ubili. Imala je 54 godine, a njeno tijelo pronađeno je na pijaci u Buturović polju. Mnogi od onih koji su se u ratu znali ispriječiti pred okorjelim ubicama, u miru su se uplašili. Akteri treće priče, dvojica braće Bošnjaka, iz straha nisu htjeli stati pred kamere kako ne bi otkrili ni svoj, ni identitet svojih komšija. Ne pominje se čak ni mjesto u kome se priča desila. Ali ostalo je svjedočanstvo o ovoj dvojici ljudi koji su spašavali svoje komšije Srbe od pridošlih, osvetnički raspoloženih bošnjačkih ratnika.

Rat je davno završen, ali priče o nesebičnosti i hrabrosti onih koji su priticali u pomoć paćenicima druge vjere i druge nacije nisu nimalo popularne ne samo unutar njihovih etničkih zajednica već ni u medijima. Oni su u svijesti većine otpadnici od vlastitog naroda, na njihove grobove niko ne polaže cvijeće. A zapravo bi njima trebalo usred Bosne podići veliki zajednički spomenik. Znam da ovo zvuči naivno i da para uši mnogih licemjera koji na političkoj, vjerskoj i medijskoj pijaci prodaju svoju lagariju o multietničkoj Bosni i Hercegovini, a čine sve da takva Bosna ode niz vodu.

p.s.

Hvala Gojku Beriću na fantastičnom postu! Zato ga i citiram ovdje!

Svjetski dan slobode medija

BiH na 98. mjestu u kategoriji djelimično slobodnih država

Američka nevladina organizacija Fridom haus svrstala je BiH, kao i sve zemlje regiona, u kategoriju djelimično slobodnih država što se tiče slobode medija. ilustracija_novinari
U izvještaju za ovu godinu objavljenom povodom 3. maja – Svjetskog dana slobode medija, Fridom haus je BiH svrstala na 98. mjesto, dok po slobodi medija u regionu prednjači Crna Gora koja se nalazi između 78. i 80. mjesta zajedno sa Bocvanom i Istočnim Timorom.

Hrvatska i Srbija su na 81. odnosno 83. mjestu, dok Makedonija dijeli 98. mjesto sa BiH.

U odnosu na prošlu godinu, Crna Gora je napredovala za tri mjesta kada se sa Mongolijom i Istočnim Timorom nalazila od 81. do 84. mjesta, prenose crnogorski mediji.

Fridom haus je ocijenio da je 2008. godine došlo do blagog pogoršanja stanja u oblasti slobode medija u svijetu, što je trend u posljednjih sedam godina.

Najbolje ocijenjena zemlja je Island sa devet poena, a najgore Sjeverna Koreja sa 98 poena.

1. maj – Međunarodni praznik rada

Čestitke mojim (malo)brojnim posjetiocima bloga povodom Prvog maja-međunarodnog praznika rada, po meni, najveće baštine savremene istorije radničkog pokreta! karranfill
Nemoje me pokušati dočekati na nož ili spaljivati na lomači! I prošle godine su me napadali islamski i kršćanski “pravovjernici” sa komentarima tipa: “Zar Bajram (i ili Božić) nije tvoj najveći praznik, sramoto jedna?!”
Nije, ne stidim se toga iako sam iz dimija ispao!!!
p.s.
Poruka onim koji pokušaju sa trackURL-ovima i PING-anjem! Zatvorio sam te opcije na ovaj post!
Pitam se samo da li bi vi, qurčeve nakaze, isprdci  i mamine maze, danas radili po 8 sati dnevno da nekad davno nije proliveno dosta znoja i krvi. Radničke naravno!
E, pa ovim postom čestitam i pozdravljam, prije svega, radnike a kako se ostali osjećaju, zaboli me dole, negdje na dnu duše!