Ilija Jurišić – žrtva, bruka i sramota srbijanskog pravosuđa!

NEVIĐENA BLAMAŽA TRAJE I  DAN DANAS … OBJAVLJUJEM DA SE NE ZABORAVI!!!

ODBRANA TUZLE

(Analiza Instituta za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje)

Institut za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje objavo je analizu o stanju u Bosni i Hercegovini. Sastavni dio te analize je i dio koji se odnosi na slučaj Ilije Jurišića. Stav IFIMES-a je nedvosmislen, Ilija Jurišić je žrtva montiranog procesa.
U nastavku možete pročitati dio analize Instituta koji se odnosi na proces Iliji Jurišiću.

Državljanin Bosne i Hercegovine Ilija Jurišić iz Tuzle uhapšen je 11. maja/svibnja 2007.godine na beogradskom aerodromu na osnovu rješenja Okružnog suda u Beogradu – Vijeća za ratne zločine zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo upotrebe nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. st 2 u vezi sa st.1 KZJ i da je počinio ratni zločin 1992. godine u Tuzli u predmetu „Brčanska Malta“.

Glavni tužilac Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević imao je glavni zadatak, da prikrije direktnu odgovornost države Srbije i JNA za zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Apsurdno je, da je tužilac Vukčević optužio Iliju Jurišića u navedenom predmetu, a kao svjedok Tužilaštva pojavljuje se tadašnji komandant kasarne „Husinska buna“ potpukovnik JNA Mile Dubajić. U montiranom procesu protiv Ilije Jurišića sve je moguće pa i to, da Ilija Jurišić, koji se branio bude optužen, a da se napadač (Dubajić) pojavi u ulozi svjedoka.

Kada je predmet „Brčanska Malta“ od strane Okružnog suda u Bijeljini u skladu sa pravilima Rimskog puta proslijeđen na ocjenu Haagu na spisku nije bilo Ilije Jurišića.

Pravila Rimskog puta su nalagala da svaka optužnica za ratni zločin počinjen na prostoru bivše Jugoslavije mora ići na provjeru u Haški tribunal, koji bi donio odluku da li predmet zadržava u svojoj nadležnosti ili ga ustupa pravosuđima zemalja u regiji. Namjera je bila onemogućiti vlasti u regiji da se istrage o ratnim zločinima zloupotrebljavaju u dnevno-političke svrhe.

Tako je i predmet u kojem se nalazi i ime Ilije Jurišića nakon analize Haaškog tužilaštva 2004. vraćen na postupanje pravosudnim institucijama BiH čime je utvrđena nadležnost.

Od tog trenutka Tužilaštvo BiH gotovo ništa nije uradilo na ovom predmetu. Naredba Tužilaštva BiH o provođenju istrage u ovom slučaju uslijedila je tek tri dana nakon
hapšenja Jurišića u Beogradu, a u odnosu na vrijeme kada je predmet vraćen pravusuđu BiH sa zakašnjenjem od tri i po godine. Iz analize kompletnog slučaja sasvim je očigledno da je Iliji Jurišiću onemogućeno pravo na fer i pravičan sudski postupak, da je on dvostruka žrtva; inertnosti bosanskohercegovačkog tužilaštva i vlasti i ignorantskog odnosa pravosudnih organa Srbije naspram konvencija koje regulišu ovu oblast. Dokumentacija svjedoči da paralelna istraga u slučaju «Tuzlanska kolona» teče danas i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Tome je sigurno doprinijela i činjenica nepostojanje bilateralnih sporazuma između Srbije i BiH.

Došlo i do kršenja Međunarodne konvencije o prenosu postupaka o krivičnim stvarima (članovi 30. i 31.) koju su potpisale i BiH i Srbija. Intervencija Tužilaštva BiH od 18. januara/siječnja 2008. svjedoči o upornom odbijanju pravosudnih organa Republike Srbije da ispoštuju odredbe Konvencije o prenosu postupaka u krivičnim stvarima. Naime, Tužilaštvo BiH – Odjel za ratne zločine uputilo je pismo Okružnom sudu u Beogradu – Vijeće za ratne zločine u kome se traži ustupanje predmeta Jurišić, navodeći da krivični postupak u Beogradu i naredba o sprovođenju istrage protiv 11 lica među kojima je i Ilija Jurišić svjedoče o pluralitetu krivičnih postupaka povodom istog događaja i da se spriječi, da bilo ko bude optužen i da mu se sudi više od jednom za isto krivično djelo.

Istražni organi Srbije, ne pokušavajući doći do osumnjičenih lica pozivajući se na sporazum koji postoji između Srbije i BiH, raspisali su međunarodne potjernice što je još više utiče na ograničavanje slobode kretanja u ovoj regiji na što je upozoravao i Helsinški komitet za ljudska prava BiH.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da se Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH moraju aktivnije uključiti u slučaj Jurišić i zatražiti od vlasti Srbije izručenje Ilije Jurišića pravosudnim organima BiH. Zbog neefikasnosti Vijeća ministara BiH i stalnih opstrukcija pozivamo EU, SAD i međunarodne organizacije koje se bave pitanjem ljudskih prava, da se aktivno uključe u rješavanje slučaja Jurišić zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja (diabetes i teškoće sa vidom).

Sudeći bar po analizi ovog uglednog instituta, država BiH u slučaju Jurišić i nije učinila baš puno. Već viđeno. Ko zna, možda se i pokrenu prije nekog tragičnog završetka.

 p.s.

Ilija Jurišić je napravio samo jednu grešku – krenuo je u pogrešnom pravcu. Da se zaputio u Irak bolje bi prošao.

Hebi ga sad, u Srbiji nemaš kome pričati o pravima i pravdi. Ne znam šta ga je sve natjeralo da krene u tom pravcu, ali je svakako bio jako, jako naivan. Najblaže rečeno.