Dnevne arhive: 6. Maja 2009.

Đurđevdan

Romi u Bosni i Hercegovini  tradicionalno, i ove godine, 6. maja proslavljaju Đurđevdan,  jedan od najvećih romskih praznika koji se obilježava u cijelom svijetu!

 Romi danas svoje domove ukrašavaju cvijećem i raspupanim grančicama. Obredi tog praznika uključuju kupanje u vodi s cvjetovima. Voda se prije toga donosi u kuću, a cvijećem se kasnije ukrašava kuća.

Romi Đurđevdan proslavljaju u krugu svojih porodica, uz bogatu, prazničnu trpezu.

Simbolizam Đurđevdana je obilježavanje prekida zimovanja i dolaska proljeća. Na taj dan se nekad odlazilo na putovanja sve do mjeseca avgusta, kada nastupa još jedan značajan praznik u tradiciji romskog naroda – Alđun! Đurđevdan je i prilika da se ukaže na veoma težak položaj Roma. 

U  Bosni i Hercegovini danas živi oko 76.000 Roma. Samo 1% je zaposleno, 30% ima zdravstvenu zaštitu, oko 30% se školuje a tek oko 30% Roma ima adekvatan smještaj (krov nad glavom).

                                           MOJE ISKRENE ČESTITKE!

P.S.

Imam mnogo prijatelja među romima!

“Poslije rata ješćemo zlatnim kašikama!”

Alija  ili neko iz njegove „svite“ je rekao: “Poslije rata ješćemo zlatnim kašikama!”
I održao je obećanje!

Aferim!

„Oni“ jedu zlatnim kašikama.

 A zar je nekoga iz politike ikada interesovao narod?

Ilija Jurišić – žrtva, bruka i sramota srbijanskog pravosuđa!

NEVIĐENA BLAMAŽA TRAJE I  DAN DANAS … OBJAVLJUJEM DA SE NE ZABORAVI!!!

ODBRANA TUZLE

(Analiza Instituta za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje)

Institut za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje objavo je analizu o stanju u Bosni i Hercegovini. Sastavni dio te analize je i dio koji se odnosi na slučaj Ilije Jurišića. Stav IFIMES-a je nedvosmislen, Ilija Jurišić je žrtva montiranog procesa.
U nastavku možete pročitati dio analize Instituta koji se odnosi na proces Iliji Jurišiću.

Državljanin Bosne i Hercegovine Ilija Jurišić iz Tuzle uhapšen je 11. maja/svibnja 2007.godine na beogradskom aerodromu na osnovu rješenja Okružnog suda u Beogradu – Vijeća za ratne zločine zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo upotrebe nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. st 2 u vezi sa st.1 KZJ i da je počinio ratni zločin 1992. godine u Tuzli u predmetu „Brčanska Malta“.

Glavni tužilac Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević imao je glavni zadatak, da prikrije direktnu odgovornost države Srbije i JNA za zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Apsurdno je, da je tužilac Vukčević optužio Iliju Jurišića u navedenom predmetu, a kao svjedok Tužilaštva pojavljuje se tadašnji komandant kasarne „Husinska buna“ potpukovnik JNA Mile Dubajić. U montiranom procesu protiv Ilije Jurišića sve je moguće pa i to, da Ilija Jurišić, koji se branio bude optužen, a da se napadač (Dubajić) pojavi u ulozi svjedoka.

Kada je predmet „Brčanska Malta“ od strane Okružnog suda u Bijeljini u skladu sa pravilima Rimskog puta proslijeđen na ocjenu Haagu na spisku nije bilo Ilije Jurišića.

Pravila Rimskog puta su nalagala da svaka optužnica za ratni zločin počinjen na prostoru bivše Jugoslavije mora ići na provjeru u Haški tribunal, koji bi donio odluku da li predmet zadržava u svojoj nadležnosti ili ga ustupa pravosuđima zemalja u regiji. Namjera je bila onemogućiti vlasti u regiji da se istrage o ratnim zločinima zloupotrebljavaju u dnevno-političke svrhe.

Tako je i predmet u kojem se nalazi i ime Ilije Jurišića nakon analize Haaškog tužilaštva 2004. vraćen na postupanje pravosudnim institucijama BiH čime je utvrđena nadležnost.

Od tog trenutka Tužilaštvo BiH gotovo ništa nije uradilo na ovom predmetu. Naredba Tužilaštva BiH o provođenju istrage u ovom slučaju uslijedila je tek tri dana nakon
hapšenja Jurišića u Beogradu, a u odnosu na vrijeme kada je predmet vraćen pravusuđu BiH sa zakašnjenjem od tri i po godine. Iz analize kompletnog slučaja sasvim je očigledno da je Iliji Jurišiću onemogućeno pravo na fer i pravičan sudski postupak, da je on dvostruka žrtva; inertnosti bosanskohercegovačkog tužilaštva i vlasti i ignorantskog odnosa pravosudnih organa Srbije naspram konvencija koje regulišu ovu oblast. Dokumentacija svjedoči da paralelna istraga u slučaju «Tuzlanska kolona» teče danas i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Tome je sigurno doprinijela i činjenica nepostojanje bilateralnih sporazuma između Srbije i BiH.

Došlo i do kršenja Međunarodne konvencije o prenosu postupaka o krivičnim stvarima (članovi 30. i 31.) koju su potpisale i BiH i Srbija. Intervencija Tužilaštva BiH od 18. januara/siječnja 2008. svjedoči o upornom odbijanju pravosudnih organa Republike Srbije da ispoštuju odredbe Konvencije o prenosu postupaka u krivičnim stvarima. Naime, Tužilaštvo BiH – Odjel za ratne zločine uputilo je pismo Okružnom sudu u Beogradu – Vijeće za ratne zločine u kome se traži ustupanje predmeta Jurišić, navodeći da krivični postupak u Beogradu i naredba o sprovođenju istrage protiv 11 lica među kojima je i Ilija Jurišić svjedoče o pluralitetu krivičnih postupaka povodom istog događaja i da se spriječi, da bilo ko bude optužen i da mu se sudi više od jednom za isto krivično djelo.

Istražni organi Srbije, ne pokušavajući doći do osumnjičenih lica pozivajući se na sporazum koji postoji između Srbije i BiH, raspisali su međunarodne potjernice što je još više utiče na ograničavanje slobode kretanja u ovoj regiji na što je upozoravao i Helsinški komitet za ljudska prava BiH.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da se Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH moraju aktivnije uključiti u slučaj Jurišić i zatražiti od vlasti Srbije izručenje Ilije Jurišića pravosudnim organima BiH. Zbog neefikasnosti Vijeća ministara BiH i stalnih opstrukcija pozivamo EU, SAD i međunarodne organizacije koje se bave pitanjem ljudskih prava, da se aktivno uključe u rješavanje slučaja Jurišić zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja (diabetes i teškoće sa vidom).

Sudeći bar po analizi ovog uglednog instituta, država BiH u slučaju Jurišić i nije učinila baš puno. Već viđeno. Ko zna, možda se i pokrenu prije nekog tragičnog završetka.

 p.s.

Ilija Jurišić je napravio samo jednu grešku – krenuo je u pogrešnom pravcu. Da se zaputio u Irak bolje bi prošao.

Hebi ga sad, u Srbiji nemaš kome pričati o pravima i pravdi. Ne znam šta ga je sve natjeralo da krene u tom pravcu, ali je svakako bio jako, jako naivan. Najblaže rečeno.

Radioaktivni materijali rasuti su širom BiH!

Jedna od najbolje čuvanih tajni oko odlaganja radioaktivnog otpada konačno je izašla na vidjelo. Radioaktivni materijali razasuti su diljem BiH. Od radioaktivne boje, koja je godinama prije rata bila smještena u zgradi sadašnjeg Parlamenta BiH, do radiaktivnih lokacija u Han Pijesku i Hadžićima, što su posljedica bombi s osiromašenim uranijem koje je bacao NATO, do pojedinačnih lokacija otkrivenih sasvim slučajno u Zenici i drugim mjestima. No, postoje veći incidenti.

Po potpisivanju Daytonskog sporazuma Hercegovina je potpala u sektor multinacionalne divizije jugoistok pod zapovjedništvom francuske vojske.

Francuska je ima problema s odlaganjem velikih količina radioaktivnog otpada koji svake godine proizvodi i inače je poznata kao zemlja koja je spremna “na crno” odložiti radioaktivni otpad. Mediji su više puta pisali i upozoravali o ovom problemu.

Poznat je dugogodišnji spor između Španjolske i Francuske zbog francuskog odlaganja radioaktivnog otpada u pećine ispod Pirineja čiji je ulaz na francuskoj strani, a koje duboko ulaze ispod španjolskog područja. U francuskoj vojsci postoji i specijalna postrojba za odlaganje i rukovanje radioaktivnim otpadom, koju isključivo čine Maori podrijetlom iz Francuske polinezije i Novog Zelanda.

Od dolaska IFOR-a u BiH pa idućih nekoliko godina specijalna postrojba sastavljena od Maora bila je aktivna na području Hercegovine. Kako je za Večernji list detaljno opisao jedan bivši pripadnik SIS-a (Sigurnosno-informativna služba), a kasnije FOSS-a (Federalne obavještajne službe sigurnosti), radilo se o velikoj operaciji tajnog odlaganja radioaktivnog otpada u hercegovačka jezera.

Obavještajne službe otkrile su ovu operaciju, ali je na pokušaje pojedinih političara da se to spriječi međunarodna zajednica isto proglasila ilegalnim i protuzakonitim praćenjem IFOR-a, odnosno SFOR-a.

No, kako opisuje ovaj bivši obavještajac, operacija je kontinuirano tekla na sljedeći način:

– Brodovi s radioaktivnim otpadom uplovljavali su u crnogorsku luku Bar gdje je teret pod maksimalnim i nevjerovatnim osiguranjem francuski kontingent vojnih snaga, bez ikakvih kontrola eskortirao do Stoca. U Stocu su kontejneri s otpadom zalivani betonom i više tona teški betonski blokovi prilagođeni su helikopterskom transportu, odnosno kačenjem za helikopterske sajle.

Meta su bila tri hercegovačka jezera – Buško, Ramsko i Jablaničko. U ta jezera su godinama francuski helikopteri IFOR-a i SFOR-a u noćnim satima nad najdubljim dijelovima jezera bacali velike betonske blokove s radioaktivnim otpadom, stotine blokova. O tome svjedoče i stanovnici koji žive u neposrednoj blizini jezera koje su noćima budili helikopteri u niskim preletima s okačenim teretom.

Odlično izabrana mjesta s velikim dubinama, neposjedovanje adekvatne opreme, poratno stanje, u ratu porušena i prognana mjesta, nezainteresiranost i strah domaćih vlasti od međunarodnih posljedica doveli su do toga da u ova tri hercegovačka jezera leži smrtonosni otpad.

Kako je strah opravdan, govore i ribiči koji, kako su izjavili, znaju ove priče i izbjegavaju ići u ribolov na ova tri jezera.

Priča o radioaktivnom materijalu u BiH smatra se svojevrsnom “državnom tajnom”. Pojedinci poput ovog bivšeg obavještajca pokušali su na ovakav način upozoriti na postojanje ovog problema, no sve je završavalo zataškavanjem.

Večernji list navodi kako su stotine tona streljiva s osiromašenim uranijem i sada ukopane u zemlju u BiH, što su međunarodne agencije i potvrdile. Posljedice odlaganja opasnih materijala nikada se u BiH nisu ozbiljnije istraživale.

(Objavio Večernji list)