Arhive oznaka: sud

Počela akcija ˝1 KM za Iliju Jurišića˝

Preneseno sa portala tuzlarije  na linku:

http://www.bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=36319

Prošlog mjeseca bilo je tačno tri godine od kako Ilija Jurišić u beogradskom zatvoru. Čovjek kome nije dokazana nikakva krivica, bivši predsjedavajući Općinskog vijeća Tuzla osuđen je na 12 godina zatvora.

U prostorijama Fondacije Istina Pravda Pomirenje danas je održana press konferencija na kojoj je predsjednik Fondacije Sinan Alić najavio početak akcije prikupljanja sredstava za troškove odbrane Ilije Jurišića, a i drugih branitelja Bosne i Hercegovine. Akciju će Fondacija raditi u saradnji sa više od 30 radijskih i televizijskih stanica u Federaciji BiH.

Trenutno su aktuelna tri slučaja, Jurišić, Smajić i Salihović. Odbrana se finansira isključivo od sredstava Fondacije za koju redovno, svaka tri mjeseca, novčana sredstva uplaćuje jedino Općina Tuzla. Radi se o 70.000 KM godišnje raspoređenih na tri dijela.

Veliki problem je činjenica da je Ilija Jurišić drugorazredni slučaj u odnosu na Ejupa Ganića, a slučajevi, uslovno rečeno običnih ljudi, branitelja Bosne i Hercegovine koji su na raznim spiskovima za saslušavanja i hapšenja, malo će koga od kantonalnih i državnih institucija zanimati.

Svi oni koju su imali želju, a nisu znali kako, sada imaju priliku da pomognu finansiranje odbrane Ilije Jurišića i ostalih.

Akcija “Marka za Iliju Jurišića” je počela danas, dakle 1.6. i traje cijeli mjesec.

Pridružite se frontu na kome se brani istina. Branioce Bosne i Hercegovine hapse, za njima se raspisuju Interpolove potjernice, sudi im se u Beogradu.

Pozivom na broj 090 290 023 donirate 1 KM za finansiranje odbrane Ilije Jurišića i ostalih branitelja Bosne i Hercegovine.

S.Mešić

Advertisements

BOSNARIJE opstale u prkos “informativnim razgovorima”!

I kad ništa ne pišem danima broj posjeta na BOSNARIJAMA  pada rijetko ispod broja 100!

Dnevne posjete

Stvarno sam zadovoljan. Krmak bih bio kad bih želio više! 

Sedmične posjete

Znam da krmci prate svaki moj post ali sudeći po vašim email-reakcijama, poštovani čitaoci, vidim da redovno pratite ovu moju litaniju od bloga. Od srca sam vam zahvalan na iskrenoj podršci.

Nadam se da ću ostati dostojan onoga što sam i obećao pokretanjem jednog od desetak blogova kao što su BOSNARIJE!

BOSNARIJE su se pokazale unikatnim blog rješenjem!

Mjesečne posjete (napominjem da mjesec maj još nije završio!)

Dok krmci riju tražeći ostale moje blogove, BOSNARIJE uporno tragaju i čačkaju po bosanskohercegovačkoj buraniji.

NAPOMENA:

Molim da se raja osvrne na prve postove na ovome blogu! Tek će onda moći shvatiti srž, bit, namjeru, nakanu, svrhu postojanja BOSNARIJA!

Preko 60.000 posjeta mi daje uvjerenje da sam na pravom putu!

PAŽNJA! Višestruki silovatelj – taksira u Tuzli!

Osuđivani seksualni manijak 26 – godišnji Damir Suljagić, prema tvrdnjama iz Udruženja «Tuzla taxi» posljednjih sedmica nelegalno taksira ulicama Tuzle. Riječ je o manijaku koji je izdržao četverogodišnju zatvorsku kaznu zbog napada na desetak djevojaka u haustorima i liftovima u periodu od 2001. do 2003. godine.

Proteklih dana najprije je oformljena Facebook grupa «Zaštitimo Tuzlanke od napasnika», koja za sada broji oko 5.000 članova a s tim u vezi oglasilo se i Udruženje «Tuzla taxi».

Duži vremenski period viđamo Damira Suljagića, kako na nelegalan način pruža taksi usluge. Riječ je o višestrukom napasniku osuđenom za počinjena krivična djela. Suljagić nije naš član i nelegalno taksiranje obavlja automobilom «VW-passat», bordo boje i registarskih oznaka 332 – J – 139 – navode u Udruženju «Tuzla taxi».

U MUP-u Tuzlanskog kantona navode kako nisu zaprimili niti jednu prijavu protiv Damira Suljagića te da nemaju saznanja kako on obavlja nelegalni prevoz putnika.

Inspekcijski organi su ti koji vode računa o nelegalnom radu. Policija je u slučaju Damira Suljagića, obavila svoj dio posla a Kantonalni sud ga je osudio za počinjena krivična djela – kaže Bedrija Suljić iz Službe za odnose s javnošću MUP-a TK.

U udruženju «Tuzla taxi» apeluju na građane Tuzle da ne koriste usluge nelegalnih taksi vozača kojih je na gradskim ulicama sve više. Navode kako taksisti iz pomenutog udruženja na vjetrobranskom staklu imaju naljepnicu žute boje, te da ih ukupno ima oko 200.

Kada je riječ o 26 – godišnjem Suljagiću, on je u periodu od 2001. do 2003. godine svoje žrtve pratio i napastovao u istočnom dijelu grada, najčešće u naselju Brčanska Malta. Poslije odslužene zatvorske kazne od 49 mjeseci Suljagić je radio u nekoliko ugostiteljskih objekata.

Posljednji napad Damira Suljagića, ubilježen je 2005. godine u naselju Trnovac. Tog dana Suljagić je imao slobodan vikend i pušten je na dopust iz KPZ-a Tuzla, te je tu priliku iskoristio za napad na 22- godišnju D.F. koja se zahvaljujući svojoj pribranosti uspjela otrgnuti iz manijakalnog zagrljaja i proći sa lakšim tjelesnim povredama.


Zatvor ga nije opametio

U maju ove godine Suljagić je dobio batine u naselju Irac. Naime, on se nabacivao udatoj ženi tražeći njen broj telefona ali je ona njegovu ponudu odbila. Međutim, Suljagić počinje da je prati. Iz straha za svoju sigurnost, žena je mužu ispričala da je nepoznati mladić nekoliko dana prati, nakon čega je suprug Asmir M. (33) odlučio da s prijateljem Armenom S. (23) slijedi svoju suprugu i otkrije identitet nepoželjnog pratioca.

Prateći suprugu Asmir i Armen su u Rudarskoj ulici kod Behrambegove medrese u Tuzli svojim automobilom audi A6 prepriječili put pasatu, kojim je upravljao Suljagić. Armen je razvalio bravu na vratima pasata i Suljagića nasilno izvukao iz automobila a potom su ga fizički napali.

Brzom intervencijom policije spriječene su veće posljedice a  Asmira M. i Armena S. policija tereti za nasilničko ponašanje.

Prema gradskim pričama, nekoliko djevojaka je imalo neželjeni bliski susret sa Suljagićem u posljednjih godinu dana ali nijedan slučaj nije prijavljen policiji.

Većina ranijih Suljagićevih žrtava, zbog kojih je i osuđen, napade nisu prijavljivale policiji. Tek nakon napada 2003. godine i hapšenja žrtve su se odvažile prijaviti slučaj i s napadačem se suočiti u sudnici.

NAPOMENA:

Poslušajte savjet tuzlanskog udruženja taxi-vozača. Nije zgoreg. Zar ne?

Na sudu

Fragment iz sudnice (naša posla, što bi se reklo!)

“Optuženik: – Pa dobro, cjenjeni sude, … da ja ispričam kako je bilo.
Živjeli smo u jednoj zgradi. Iznad nas je stanovala porodica sa dvoje djece.
Bilo je stvarno žalosno! Djeca su bila jako niska rastom. Sin od 12 godina je bio visok svega 80 cm a onaj stariji od 19 godina svega 85 cm.
Jedan dan, u razgovoru sa svojom ženom, kažem da je to stvarno tužno i da mi ih je žao.
Da, reče žena, …. to su pirineji.
Rekoh, … mislila si pigmeji.
Ne, odvrati ona, … pigmeji su ono što nam se nalazi pod kožom i zbog čega pocrnimo.
To je pigment, … primjetih.
Ne, … pigment je bilo ono na čemu su stari rimljani pisali.
Pobogu ženo, … to je bio pergament.
Ne, pergament je kad neko pročita ili prikaže samo jedan dio nekog djela.
Poštovani sude, vjerovatno pretpostavljate da više nisam imao volje da joj objasnim da se radi o fragmentu.
Otišao sam na trosjed, legao i počeo čitati svoje novine. Ubrzo, dođe moja žena sa knjigom u ruci, leže pored mene, otvori knjigu i poče čitati dio nekog teksta naglas.
Dušo, pogledaj: “Sunčana terasa od ručne torbe je bila učiteljica od makroa 15.”
Uzeo sam knjigu,pogledao i rekao joj: „Draga ženo, ovo je knjiga na francuskom jeziku i tu piše“ ….” La Marquise de Pompadour est la Maitresse de Louis XV” a to znači da je Marquise da Pompadour bila ljubavnica Luja 15!
Ne, reče ona, to se mora doslovno prevoditi. La Marquise je sunčana terasa, Pompadour je ručna torba, La Maitresse je učiteljica, a Louis XV je 15.makro.

I nastavi ona:

„Ja to sigurno dobro znam. Nisam ja džaba imala extra časove iz francuskog jezika i vježbe sa svojim legionarom!“
Rekoh, … misliš na lektora.
Ne, lektor je jedan grčki heroj.
To je bio Hektor i bio je trojanac.
Ne, reče ona, Hektor je mjera za površinu.
Mjera za površinu je hektar.
Ne, hektar je božansko piće.
Ženo, nektar je božansko piće.
Nije, to je rijeka u južnoj Njemačkoj, odvrati mi ona.
Rijeka u južnoj Njemačkoj se zove Neckar.
Ne znaš ti to, još kao mala sam pjevala sa drugaricom duo o rijeci Nektar.
U duetu, tako si valjda htjela reći.
Ne, duet je kad igraju Sarajevo i moj Željo.
Poštovani sude, … tada sam uzeo čekic i opalio je po glavi. Konačno je zašutila.

Na scenu stupa sudija:

Presuda, … Optuženi se oslobađa, … ja bih nju već kod Hektora opalio čekicem po glavi.

Ilija Jurišić – žrtva, bruka i sramota srbijanskog pravosuđa!

NEVIĐENA BLAMAŽA TRAJE I  DAN DANAS … OBJAVLJUJEM DA SE NE ZABORAVI!!!

ODBRANA TUZLE

(Analiza Instituta za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje)

Institut za balkanske i bliskoistočne studije IFIMES iz Ljubljanje objavo je analizu o stanju u Bosni i Hercegovini. Sastavni dio te analize je i dio koji se odnosi na slučaj Ilije Jurišića. Stav IFIMES-a je nedvosmislen, Ilija Jurišić je žrtva montiranog procesa.
U nastavku možete pročitati dio analize Instituta koji se odnosi na proces Iliji Jurišiću.

Državljanin Bosne i Hercegovine Ilija Jurišić iz Tuzle uhapšen je 11. maja/svibnja 2007.godine na beogradskom aerodromu na osnovu rješenja Okružnog suda u Beogradu – Vijeća za ratne zločine zbog osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo upotrebe nedozvoljenih sredstava borbe iz člana 148. st 2 u vezi sa st.1 KZJ i da je počinio ratni zločin 1992. godine u Tuzli u predmetu „Brčanska Malta“.

Glavni tužilac Srbije za ratne zločine Vladimir Vukčević imao je glavni zadatak, da prikrije direktnu odgovornost države Srbije i JNA za zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Apsurdno je, da je tužilac Vukčević optužio Iliju Jurišića u navedenom predmetu, a kao svjedok Tužilaštva pojavljuje se tadašnji komandant kasarne „Husinska buna“ potpukovnik JNA Mile Dubajić. U montiranom procesu protiv Ilije Jurišića sve je moguće pa i to, da Ilija Jurišić, koji se branio bude optužen, a da se napadač (Dubajić) pojavi u ulozi svjedoka.

Kada je predmet „Brčanska Malta“ od strane Okružnog suda u Bijeljini u skladu sa pravilima Rimskog puta proslijeđen na ocjenu Haagu na spisku nije bilo Ilije Jurišića.

Pravila Rimskog puta su nalagala da svaka optužnica za ratni zločin počinjen na prostoru bivše Jugoslavije mora ići na provjeru u Haški tribunal, koji bi donio odluku da li predmet zadržava u svojoj nadležnosti ili ga ustupa pravosuđima zemalja u regiji. Namjera je bila onemogućiti vlasti u regiji da se istrage o ratnim zločinima zloupotrebljavaju u dnevno-političke svrhe.

Tako je i predmet u kojem se nalazi i ime Ilije Jurišića nakon analize Haaškog tužilaštva 2004. vraćen na postupanje pravosudnim institucijama BiH čime je utvrđena nadležnost.

Od tog trenutka Tužilaštvo BiH gotovo ništa nije uradilo na ovom predmetu. Naredba Tužilaštva BiH o provođenju istrage u ovom slučaju uslijedila je tek tri dana nakon
hapšenja Jurišića u Beogradu, a u odnosu na vrijeme kada je predmet vraćen pravusuđu BiH sa zakašnjenjem od tri i po godine. Iz analize kompletnog slučaja sasvim je očigledno da je Iliji Jurišiću onemogućeno pravo na fer i pravičan sudski postupak, da je on dvostruka žrtva; inertnosti bosanskohercegovačkog tužilaštva i vlasti i ignorantskog odnosa pravosudnih organa Srbije naspram konvencija koje regulišu ovu oblast. Dokumentacija svjedoči da paralelna istraga u slučaju «Tuzlanska kolona» teče danas i u Bosni i Hercegovini i u Srbiji. Tome je sigurno doprinijela i činjenica nepostojanje bilateralnih sporazuma između Srbije i BiH.

Došlo i do kršenja Međunarodne konvencije o prenosu postupaka o krivičnim stvarima (članovi 30. i 31.) koju su potpisale i BiH i Srbija. Intervencija Tužilaštva BiH od 18. januara/siječnja 2008. svjedoči o upornom odbijanju pravosudnih organa Republike Srbije da ispoštuju odredbe Konvencije o prenosu postupaka u krivičnim stvarima. Naime, Tužilaštvo BiH – Odjel za ratne zločine uputilo je pismo Okružnom sudu u Beogradu – Vijeće za ratne zločine u kome se traži ustupanje predmeta Jurišić, navodeći da krivični postupak u Beogradu i naredba o sprovođenju istrage protiv 11 lica među kojima je i Ilija Jurišić svjedoče o pluralitetu krivičnih postupaka povodom istog događaja i da se spriječi, da bilo ko bude optužen i da mu se sudi više od jednom za isto krivično djelo.

Istražni organi Srbije, ne pokušavajući doći do osumnjičenih lica pozivajući se na sporazum koji postoji između Srbije i BiH, raspisali su međunarodne potjernice što je još više utiče na ograničavanje slobode kretanja u ovoj regiji na što je upozoravao i Helsinški komitet za ljudska prava BiH.

Međunarodni institut IFIMES smatra, da se Vijeće ministara i Predsjedništvo BiH moraju aktivnije uključiti u slučaj Jurišić i zatražiti od vlasti Srbije izručenje Ilije Jurišića pravosudnim organima BiH. Zbog neefikasnosti Vijeća ministara BiH i stalnih opstrukcija pozivamo EU, SAD i međunarodne organizacije koje se bave pitanjem ljudskih prava, da se aktivno uključe u rješavanje slučaja Jurišić zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja (diabetes i teškoće sa vidom).

Sudeći bar po analizi ovog uglednog instituta, država BiH u slučaju Jurišić i nije učinila baš puno. Već viđeno. Ko zna, možda se i pokrenu prije nekog tragičnog završetka.

 p.s.

Ilija Jurišić je napravio samo jednu grešku – krenuo je u pogrešnom pravcu. Da se zaputio u Irak bolje bi prošao.

Hebi ga sad, u Srbiji nemaš kome pričati o pravima i pravdi. Ne znam šta ga je sve natjeralo da krene u tom pravcu, ali je svakako bio jako, jako naivan. Najblaže rečeno.

Tasim Kučević ošamario ženu pred zgradom suda BiH!!!

I OVO SU BOSNARIJE …

 TASIM KUČEVIĆ je prije tri dana na Sudu BiH osuđen na 12 godina zatvora i 280.000 hiljada konvertibilnih maraka kazne zbog organizovanog kriminala, trgovine ljudima i navođenja na prostituciju ali prije nego je saslušao presudu Prizivnog vijeća, u dvorištu suda brutalno je ošamario tetku jedne od svojih žrtava. 
U dvorištu suda je Kučeviću prišla M.S, tetka Almire Čajić koju je Kučević 1996. godine pokupio u izbjegličkom kampu u Hrvatskoj te je odveo u Italiju gdje ju je silio na prostituciju. Djevojka se objesila dvije godine kasnije iako je samo sedmicu dana prije nego je izvršila samoubistvo navodno rekla svojoj majci kako se vraća kući. Kučević je isprva mislio da mu prilazi novinarka koja traži izjavu ali kad je shvatio da razgovara s tetkom svoje žrtve opalio joj je brutalni šamar. Novinarka FTV-a Vildana Duran pokušala je obraniti nesrećnu ženu ali Kučevićevi su tjelohranitelji zatim napali i nju.
Nakon što je ošamario M.S, Kučević je ušao u zgradu Suda BiH i saslušao presudu kojom ga je Prizivno vijeće poslalo u zatvor na 12 godina.

“On ju je toliko jako udario da je pala na zemlju. Krenula sam da joj pomognem a onda me Enver Spahić uhvatio za ramena i satjerao uz ogradu”, ispričala je novinarka Vildana Duran.
Pripadnici sarajevske policije obavili su uviđaj nakon ovog incidenta a Kučević je nakon saslušanja u policiji pušten.
Kučeviću je za dvije godine povećana kazna u odnosu na onu koja mu je izrečena nakon prvostepenog postupka 2007. godine a njegovoj supruzi Melihi Pjević Apelaciono vijeće smanjilo je kaznu za godinu dana.
Apelaciono vijeće osudilo je Envera Spahića (osoba koja je nasrnula na novinarku FTV-a Vildanu Duran) na četiri godine zatvora, Zorana Trbaru na tri i po, Admira Fazlića na tri, Nedžada Đulovića na šest mjeseci, Mirsada Mujkića i Edževita Gusinca na po pet mjeseci, Mirzeta Đulovića na četiri mjeseca, te Almira Šabića na tri mjeseca.
Hilmo Vučinić, predsjedavajući Apelacionog vijeća, kazao je da je optužba dokazala da su oni od 2003. do 2005. godine u motelu “Mlin” i noćnom klubu “Amerikan” u Ljubačama, kod Tuzle, navodili i iskorištavali za prostituciju strane državljanke koje su pružale seksualne usluge za novac koji su osuđeni iskoristili za otvaranje preduzeća “Eurokuč”.
Utvrđeno je da su te djevojke u motelu i noćnom klubu pružale seksualne usluge po tarifi za pola sata 60 KM, za sat 120 KM, a za cijelu noć 400 KM. Za taj posao dobijale su samo manji dio novca, dok su većinu uzimali Kučević i Pjevićeva.