Arhive oznaka: Politika

Prodavači magle

Prazne ulice moga grada danas nedjeljom. Vjerujem da je tako i u drugim gradovima u BiH. Zahladnilo pravo. Šetača nigdje u rano popodne. Izašao je na ovaj kijamet samo ko je morao. I ja sam morao. Poslom. Nisam što mi je ćejf. Kakav posao, pitate se. Nebitno. Bitno da je posao i da donosi hljeba.

Sa plakata me sablasno gledaju naše kandidatske face. Jedne te iste već decenijama. Dojadile i bogu i narodu ali šta to njih briga.

Imaju para.

Može im se.

Brine me moje zdravlje. Iskreno rajo.

Ili sam ja pobudalesao ili moji nadraži prijatelji, poznanici, uža i šira familija. Neko garant jest’!

Čak me i na Facebook-u prozivaju s pitanjem za koga ću glasati. 

Čista gnjavaža. Mnogima tamo i ne odgovaram (bolje reći, ignorišem ih) ali ako ikad pročitaju ovaj moj mali blog imati će prilike da čuju i moje mišljenje.

BEZ JEDINSTVENOG EKONOMSKO-POLITIČKOG OKRUŽENJA NEMA NAM NAPRETKA. JA JOŠ NISAM VIDIO TOLIKO JAKU POLITIČKU PARTIJU KOJA BI MOGLA DA UJEDINI RASPARČANU BOSNU I HERCEGOVINU. RAZJEDINJENU POLITIČKI, EKONOMSKI, VJERSKI, KULTURALNO, ZAKONODAVNO ITD.

Čitajte između redova. Do vas je…

Silan novac ode u prazno. Ništa se na bolje promjeniti neće. I ne krivimo svjetsku ekonomsku krizu. Bosanci su uvijek bili pametan narod pa su opstali stoljećima.

Koji im je sad?

Pitam se…

Pored slabih saobraćajnica na kojima morate da pazite na svaku rupu od ovih dana morate da pazite i na iskešena lica kandidata za torturu naroda za “još pokoje desetljeće”.

PAŽNJA: Ne zvjerlajte previše u osvjetljene reklamne panoe kraj saobraćajnica. Čuvajte svoj život i zdravlje. Ovi su nam već “došli glave”!

Morate da pazite da ne “satarete” pokojeg političara jer njih je ovih dana više na ulici nego običnog naroda. Narod mora da radi (naravno ako ima posao) i nije mu do “korziranja” ulicama!

Dobro. Uzmimo da narod toliko ne šeta ulicama. Hajde de. Imaju svi posao (lažem 😀 ) ali kad dođu kući čeka ih opet masovno silovanje sa svih mogućih medija.

TV, radio stanice, internet…

NAROD ZNA DA JE PREVAREN. Ne moraju to plakatirati. To znamo i bez njih.

Neko je, iz obijesti (ili zbog alkohola i droge) kad već nije mogao rukama, automobilom oborio “nedužnog” Izetbegovića!

Hrabar potez ili potez očajnika?! Hmm…

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Tuzla uz Iliju kad već Bosna nije!

Citat sa jednog domaćeg dnevnog web-portala:

Tri mjeseca nakon što je Okružni sud u Beogradu nepravomoćno osudio Iliju Jurišića na 12 godina zatvora zbog komandne odgovornosti u slučaju Tuzlanska kolona, dobio je rješenje po kojem je dužan platiti 15.000 eura sudskih troškova.
Nakon što je na osnovu Interpolove potjernice, za koju nije ni znao da postoji, 11. maja 2007. uhapšen na aerodromu u Beogradu, Ilija Jurišić se cijelo vrijeme nalazi u zatvoru.

Neobično dug sudski proces okončan krajem septembra prošle godine, po mnogima, ima isključivo političku pozadinu.
Sve je ovo prosto ko pasulj! Ne mogu se dokazati sve laži sadržane u optužnici.

Sve je  čista konstrukcija!

Najprljavija moguća politika.

I sve to treba da iscrpi, ko zna možda i do smrti, nevinog Iliju Jurišića!

Zgranut ostah (svih ovih godina) mlakom reakcijom ostatka Federacije BiH. Tv i radio stanica, web-portala, foruma, ćutnjom od strane BiH političara. Inertnošću onih koji bi trebali biti najažurniji!

Kad kažem “ostatak Federacije” mislim na regije (kantone, županije) i njihove glavne gradove.

Npr. Sarajevo, Zenica, Mostar, Bihać!

Iz tih gradova (regija) raja pojma nema ko je Ilija Jurišić! Posjećujući forume iz Republike Mrske još gora situacija. Biva, kako neki Ilija uopšte može biti ratni zločinac?! Još me banovali s foruma!  😀

Raja pojma nema o “tuzlanskom modelu” suživota i o vjekovnoj ovdašnjoj tradiciji!

Tuzla nije moj rodni grad ali poštujem bar neke osnovne stvari vezane uz ovdašnja dešavanja i ugledne građane. Građane koji s pravom nose epitet “zaslužni”!

Ilija pa i “tuzlanski model” su mnogima trn u oku. Da nije Ilije i njemu sličnih ne bi ni “ostatak Federacije” kakio po forumima ili se “inertno ponašao”!

Da nije tuzlanskog modela, ne bi danas bilo ni ovolike BiH, kolika je sad! Ako se ne slažete, imate gomilu foruma sa bosanskim prefiksom pa tamo raspravljajte!

Tuzla i tuzlanski kanton i dan danas ekonomski (i na druge načine) vuku cijelu BiH!

To je nesporna činjenica. Samo se budale mogu protivno oglasiti!

p.s.

I dan danas, malo mi čudno dođe da i u BiH nisu znali za Interpolovu potjernicu! Na to ga je (Iliju), sigurno, neko trebao upozoriti u ono vrijeme!

Ilija sigurno ne bi maksuzije “pičio” u Beograd da ga tamo uhapse! BiH je članica Interpola iha haaaj! Zar se morao čekati njegov “turistički” posjet Srbiji da bi se lišio slobode!

Hm…

Ili sam omatorio ili…

Hajd’ ti sad budi pametan!

Zbog recesije u BiH bez posla ostalo 70.832 ljudi!!!

(Prenešeno s drugih portala)

U BiH je zbog recesije u prvih devet mjeseci bez posla ostalo oko 70.832 lica, izjavio je direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH Huso Sarić i naglasio da bez stranih ulaganja, investicija, te javnih radova, nema napretka na tržištu rada u ovoj državi.“Statistički gledano, stopa nezaposlenosti u BiH je 24 odsto a evidentirano je oko 43 odsto”, istakao je Sarić uoči održavanja Pete direktorske konferencije Centra javnih službi za zapošljavanje zemalja jugoistočne Evrope, čija ideja je da ovaj region jednog dana postane jedinstveno tržište rada.On je rekao da službe za zapošljavanje u BiH provode aktivne mjere politike zapošljavanja, međutim, najbolji pokazatelj realnosti u BiH, kako političke, tako i ekonomske je više od 500.000 nezaposlenih. “Riječ je o zapošljavanju pripravnika, teže zapošljivih kategorija, naročito sa invaliditetom, a počele su i aktivnosti na zapošljavanju Roma”, naveo je Sarić.

 

U koju god kategoriju da svrstam ovaj post, neću pogriješiti!