Arhive oznaka: zemlja

Vanzemaljci, poserem vam se na gospodstvo!

Rat bi’, rat proš'o.

Gledam a valjda i mene gleda stara raja i kao da nismo iz iste priče. Jedni drugima ko stranci dođemo.

Vanzemaljci su in!

Neki od nadobudnih stalno se igraju sa rečenicom: „Da hoće opet zaratit’, drukčije bi bilo!“

Vjerujem im.

Bilo bi drukčije. Znam, sigurno, gore za mene a bolje za njihove gujce. Nekima još nije dovoljno nagemanih para, tuđe imovine, rodbinskih i stranačkih privilegija a neki mi otvoreno prijete likvidacijom jer ko biva sad u demokratiji ne smiju!

Hmm….

E, sad ste trebali ja ikad. Sad je najlakše da me slomite. Sad navalite dok sam u kreditima i žirant drugima. Sad mi možete najviše štete nanijeti!

Ne čekajte drugog rata ovdje. A bit’ će ga! Možda brže u kabur zemlju odem pa vam ne pričinim i to zadovoljstvo jer ionako vam stalno zakrećem muda. Čas ulijevo, čas udesno!

Vazelina nikad više neg’ danas. Ne možeš ga nakupovat’ a i kad odem u apoteku, nešto me čudno gledaju tamo!

Vanzemaljci vladaju. Revanšisti, da ne kažem fašisti!

Tješi me jedino to što je na ovom dunjaluku sve ciklično. Svega bude, dođe i prođe. „Ničija nije do zore sjala!“ reče neko pametniji od mene a kakva su vremena došla i ja se više služim citatima nego da razmišljam svojim mozgom.

A i zašto bih?

Drugi misle za mene. Oni su plaho pametniji!

Pušio je i moj djed i pradjed. I obojica doživješe preko 100 godina života! I niko im nije branio. Nikome nije smetalo. Nije smjelo ni smetati. Ne daj bože! Još njihova slika visi na bocama mineralne vode sa tešanjskog kraja! Toj vodi se čak i Klinton radovao dok mu je Monika pušila. Toliko je bio potentan!

Pilo se nekad i pamtilo se pa se i danas prepričava. I mezetilo. Čak i naša Fazila opjevana a danas se niko ne sjeća ni radodajke iz obližnjeg kafića.

Hajd’ što se pilo al’ se znalo i zapjevati. Predanja i pjesme se širile s koljena na koljeno. Ako lažem a u laži su kratke noge, slobodno sijecite!  Dalje ne moram! Zar ne?

Dok smo se vikali sa druže, prijateljstva su nam trajala duže! I brakovi. Bili su svetinja. Posebno djeca. Onda je babo (i drenov prut) odgajao a ne ulica!

I onda se krvnički radilo. Težački. Radilo i sladilo a danas možeš umrijet’ od svog rada!

Nekad s ponosom a danas s grbom na leđima.

I još ovo zovu napretkom!

Hmm….

Praviš kuću ili kupiš sijeno zoveš na mobu! Danas je mnogo popularniji mobbing.

Sve što ti možeš a nećeš ili ne želiš da uradiš, urade za tebe drugi! Samo naredi. Niko ti ništa ne smije.

Danas se krije koliko imaš a nekad se ponosilo s tim. Smio si reći iz koje si familije što je bilo kao izvjesna preporuka a danas sve ide preko veze!

Oženiš se, udaš, useliš u novi stan ili kuću. Sad to kriješ! Znate ono – porijeklo imovine ih jebe!

Kriješ i kad si bolestan da te drugi ne bi onako hasta posjetili. Danas ljudi škrti od samih sebe. Za ne povjerovat’!

Na sebe žale.

I provodom (izleti, teferiči, posjete rodbini i prijateljima), i ponašanjem (posjete kulturnim događajima kao što su pozorište, kvalitetan film, muzički spektakl, koncert značajnih umjetnika), i osjećanjima (samozadovoljnost, flert, prevare,krađe,utaje).

Ima toga još. Mrsko mi nabrajati a i zabolješe me ovi moji chat-erski prstići!

Neko jednom provalio a možda je mislio i ozbiljno, da čovjek vrijedi onoliko kolika mu je dženaza (sprovod) bila!

Zic!

Sjetim se dirigovanih dženaza gdje sam išao po naredbi a ne po nahođenju!

A valja nam mrijet’! Svima. To me tješi!

Meni na dženazu nek’ ne dolaze hajvani! Vanzemaljci pogotovo. Dirigenti mi ne trebaju sa horom „Lažna suza“!
I ne dolazite mi po direktivi jer kako ste došli s tobožnjim pijetetom još brže ćete me zaboraviti kao što ste već zaboravili neke radne kolege!

Već ste zaboravili na Nerminu! Vi ste sa druge planete i nije u kaburu vaše dijete!

E, pa vanzemaljci moji, poserem vam se na gospodstvo vaše!

Nismo iz iste priče!

Odjebite!

Časna bezvizna riječ

U skladu s mojim prethodnim postom Wikileaks afera se ne dotiče “prosječnog” BiH seljobera! otvaranje granica za prosječnog bh građanina i dalje će ostati samo vijest kojoj se samo naše zblenute ovce mogu radovati.

Da ne bih sad nadugačko i naširoko o “odškrinutim vratima Evrope za naše čobane” (ne znam zašto se oni najviše raduju?!) na pisanje o bezviznom režimu me ponukala srceparajuća cirkularna obavijest od mojih Facebook prijatelja koja doslovce glasi ovako (bez ispravki):

 “Danas, kada postajem turisticki pionir DAJEM CASNU BEZVIZNU RIJEC da cu marljivo putovati, upoznavati nove zemlje, drzati se zakona EU i biti dobar turista. Voljet cu novu domovinu EU i cijenit cu sve gradjane EU koji zele slobodu i mir, obecavam da necu raditi na crno, da necu ostajati u jednoj zemlji duze od 90 dana, da necu sa sobom dovesti jos pola familije, da necu unositi suho meso i sudzuku iz BiH, obecavam…”

Onda će se oglasiti naše bajne novinske agencije u vidu Fenova, pardon FENA, pa SRNA (nije ona divljač) pa njakvi TANJURI, pardon TANJUG te svi oni nakaradno nasađeni federalni ili lokalni web-portali i forumi sa sufiksom x u sebi… da ih sad ne reklamiram koji  copy-paste tehnikom održavaju pozamašan broj posjetilaca!

Očekivane vijesti sa tih udarnih portala bi izgledale ovako (opet citiram sa Facebook-a bez ispravki, naravno):

‎15.12.2010. – 00:00 h: Ukidanje viza građanima BiH za zemlje Šengena; 04:00 h: Šire područje Ljubljane ostalo bez šahtova; 10:30 h: Nepoznati počinioci odnijeli kip Mozarta; 16:00 h: U Frankfurtu, Kelnu, Dortmundu i Aachenu opljačkane filijale Sparkasse-a; 16.12.2010. 09:00 h – U Madridu prevrnut autobus plave boje – očevici tvrde da su se čuli povici “Saraj'vo, Sarajv'o”.

Inventivnost, ažurnost i tipičan smisao za humor mojih fejsbukli-prijatelja pravo me nasmijala! Naš tipični bošnjo će i od muhe napraviti ….. (nebitno sad) ako mu treba, od malih ustupaka Evrope napraviće slavlja i prigodne svečanosti (mediji su se raskokodakali kao da je Sudnji dan u pitanju), radovati će se samo zato što se drugi raduju, smijat’ će se po inerciji…

Držim se one: “Meso ne jede ko ima već ko naviko!”

Evropo! Pričekaj malo. Imam bušne džepove…

Parajlijama, moje iskrene čestitke!

Evo vam nešto “zašnjirano” od moje sirote ušteđevine.

Nek’ vam se nađe, zlu ne trebalo!

Nepismenost u BiH!

Naspavao sam se i kao što sam i obećao danas u rano jutro nastavljam ovaj post s malim izmjenama!

Neki će me pitati: “Zašto pišem ovaj post. Pa dobro se zna da u BiH ima podosta nepismenih?!”

Jahhh… Ali hajde ti to dokaži! Nisam svemogući a ako koristim statistiku onda kopiram tuđe podatke.

Kako pomiriti te dvije činjenice?

Što me natjeralo na  pisanje o nepismenosti u našoj zemlji?

Jedan banalan primjer! Čovjek na CIPS-šalteru “ganja” potvrdu o JMBG-u i ličnu kartu a prepirka je nastupila jer čovjek užurbano hoće u Evropu! Kaže, treba mu hitno pasoš. Pa dobro, šta je tu čudno. Ništa osim da ja tom čovjeku ne bih dao, brat-bratu, više od 30 godina! Pa, dobro. Šta je tu opet čudno!

Eheeeeeeeee… Čovjek se ne zna potpisati pred zblenutom službenicom na šalteru!

Razmišljam da li da objavim neslužbene informacije jedne nevladine organizacije jer se rijetko služim kopiranim tuđim podacima.

Nužda zakon mijenja. Kažu neki.

Sad malo da citiram sa nekih drugih portala!

Krenimo redom.

Dok se u savremenom svijetu užurbano radi na informatičkom opismenjavanju što većeg broja ljudi, u Bosni i Hercegovini upitna je ne samo funkcionalna već i elementarna pismenost njenog stanovništva, to jest ona koja podrazumijeva poznavanje svih 30 slova abecede ili azbuke!

Istraživanja koje je nedavno u Bosni i Hercegovini sprovela jedna nevladina organizacija, na populaciji starosti između 25 i 35 godina, i nemalo se iznenadili. Neprijatno, naravno. Jer, prema podacima tog istraživanja, u urbanim sredinama Bosne i Hercegovine bez završene osnovne škole je 7,75 posto muškaraca i čak 22,21 posto žena! Ako vas ovi podaci nisu nešto naročito potresli, pogledajte sljedeće: u suburbanim područjima, bez osnovnog obrazovanja je 16,3 posto muškaraca i 45,5 posto žena, dok su u ruralnim područjima ovi postoci i veći! Tamo je bez osnovne škole 24,7 posto muškaraca, dok je žena nevjerovatnih 47,5 posto!

Dakle, ako se rukovodimo činjenicom da je u BiH još uvijek na snazi zakon koji propisuje obavezno osnovno školovanje i da se pod pismenom osobom smatra onaj ko ima završeno kompletno osmogodišnje obrazovanje, onda komotno možemo reći da nam navedeni procenti zapravo kazuju koliko je nepismenog tzv. aktivnog stanovništva ove zemlje.

Naravno da ovo istraživanje ne može biti relevantan pokazatelj ukupnog broja nepismenih u Bosni i Hercegovini pa sam tragao dalje…

Citiram!

Konsultirajući podatke UNESCO-a, došli smo do frapantnog saznanja!

BiH je i tada po broju pismenih bila ispod svojih najbližih, balkanskih komšija.

Dakle, nije istina ono čime su nam decenijama punili glavu, poput onog da je od nas uvijek gora Albanija, Bugarska ili Rumunija. Naime, 1990. godine Albanija je imala 5,2 posto nepismenih, Bugarska 0,6 posto, Hrvatska 0,4 posto, Rumunija 0,7 posto, a Mađarska tek 0,3 posto.

Danas ove zemlje bilježe još manji procenat nepismenih. Prema najnovijem statističkom izvještaju UNESCO-a iz jula ove godine, a koji čak nije ni obuhvatio Bosnu i Hercegovinu, niti ju je ukalkulirao u svoj plan smanjenja broja nepismenih do 2015. godine, Albanija ima 2,2 posto nepismenih, Bugarska 0,3 posto, Hrvatska 0,2, Rumunija 0,4 posto, Mađarska 0,2 posto, dok procenat nepismenih u skoro svim zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza također počinje s nulom!

Treba li kazati da UNESCO smatra da je procenat od 0,2 posto nepismenih, koliko ih sada imaju Mađarska i Hrvatska, prihvatljiv i dozvoljen maksimum, te su ga kao krajnji cilj za 2015. godinu i zapečatili u svom planu.

Heh… ((( 😀 )))

Mira Merlo, stručni savjetnik u Sektoru za obrazovanje Federalnog ministarstva za obrazovanje, nauku i kulturu FBiH, kaže: “Teško je govoriti o nepismenim u brojkama, jer se ta istraživanja rade u paketu sa popisom stanovništva, ali za povjerovati je da se u nekim krajevima nakon rata broj nepismenih povećao.”

A šta se sve dešava kada je čovjek nepismen? Kada je elementarno nepismen  kao što je to veliki broj stanovnika a naročito stanovnica Bosne i Hercegovine?

Dešava se da su pored očiju slijepi i da, stoga, svoja druga čula moraju naprezati do, pismenim, nerazumljivih granica. Jer, šta mislite kako nepismena domaćica sprema neki novi kolač?  Tako što napamet nauči recept! Ako ga nauči. Hmm…

Šta mislite kako nepismena majka daje lijek, recimo, protiv velikih boginja svome djetetu? Kako ona zna da su neka hemijska sredstva za čišćenje otrovna ako je neko prije toga na to ne upozori? Kako ona, ili on, popunjavaju formular za ličnu kartu, pasoš…? I zašto je uopće u ovoj zemlji još uvijek nekome nejasno zbog čega više obolijevaju i umiru djeca nepismenih nego pismenih roditelja, ili zbog čega je, na kraju krajeva, tolika gužva na općinskim šalterima, u gradskom i prigradskom saobraćaju…

Naravno da smo se opasnosti što ih sa sobom nosi nepismenost tek ovlaš dotakli, ali sve i da napravimo i kompletnu listu, nju nepismeni ionako neće moći pročitati. Međutim, kada bi se ovdašnja vlast malo više pobrinula za nepismenu populaciju, naročito onu “aktivnu”, fajde bi sigurno bilo.

Ali, u Federalnom ministarstvu obrazovanja su nam rekli da je, što se njih tiče, sve pokriveno zakonom, da su oni pravnim normama obezbijedili stopostotno obrazovanje svakog stanovnika. A to znači da svaki kantonalni zakon o osnovnom obrazovanju propisuje kaznene odredbe za roditelje koji svoju djecu ne upišu u školu, ali i za školu koja ne upiše svu djecu sa spiska koji joj daju općinski organi. Tako se kaznom od jedne do četiri hiljade maraka kažnjavaju roditelji koji svoje dijete ne upišu u školu, kao i oni koji mu onemogućavaju redovno pohađanje nastave.

Iako izgleda logično da sa ovakvim drakonskim kaznama ova zemlja ne treba da brine za pismenost svojih građana, to ni izbliza nije tako. Jednostavno zbog toga što se ove kazne nemaju od koga, odnosno odakle naplatiti. Jer, ko je taj ko ne šalje svoje dijete u školu? Onaj, je li tako?, ko je toliko siromašan da mu je isplatnije dijete ostaviti u kući (npr. djevojčicu pored šporeta ili sa pletećim iglama u rukama) ili ispred nje (dječaka pored ovaca npr.) nego ga poslati u školu.

Zato se nerijetko dešava da roditelji radije pristaju na preinačenje novčane kazne u zatvorsku. I šta onda biva? Roditelj odleži desetak dana u zatvoru, a dijete i dalje ostane ili u kući ili na ulici.

 Neobrazovane žene i malo više obrazovani muškarci!
 
 
 
Neki rezultati istraživanja pokazuju da ni što se tiče visokog obrazovanja, u Bosni i Hercegovini baš ne cvjetaju ruže. Naime, prema tom istraživanju, u BiH  gradovima visokoobrazovanih muškaraca je 21 posto a žena skoro upola manje, 12 posto. U suburbanim sredinama fakultet je završilo 6,7 posto muškaraca i 2,4 posto žena dok je na selima sa fakultetskom diplomom svega 4,7 posto muškaraca i 3,9 posto žena!!!

 

 

Zaključak!

 

Bilo kako bilo, Bosna i Hercegovina, koja, ruku na srce, i danas u svjetskim razmjerama slovi kao zemlja sa velikim brojem pismenih, ona je na listi evropskih, pa čak i balkanskih zemalja, na samom kraju. Tu joj još društvo, eventualno, čine Srbija i Crna Gora, i ubuduće kada bude tražila žrtvu za svoje crno poređenje, može još samo da kaže: “Dobri smo, pogledajte Kamerun, Eritreju ili Džibuti!”

A ni Liberija ili Mozambik nisu nam tako “daleko”. ((( 😀 )))

Koliko košta birokratski aparat u BiH?

Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima!

Ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plate uposlenika u birokratskom aparatu a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi – grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije…

I da se ne zaboravi!

Koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna…

Da vam sad pišem o svim birokratskim primjerima, trebao bi samo poseban blog na tu temu a ja vala nisam lud da trošim svoje prstiće na to kad već ionako sve !

Ako se trenutno ne možete sjetiti nekog konkretnog primjera, rado ću vam slikovito predočiti barem jedan!

Svima vama poznati su redovi, mučenje naroda i šikaniranje kod izdavanja lične karte, zamjene iste, prijave ili odjave prebivališta i tome sl. i to sve od poslovično drskih šalterskih službenika!

Nadam se da vam ne treba više primjera. Mislim da je i ovo dovoljno.

Nisam statističar. Nisam se školovao za to da narod mjerim aršinom *normalnih evropskih i svjetskih prosjeka* jer bosanca ti ne možeš staviti u klasične zapadnoevropske i svjetske okvire!

Ne da se on. Bosanac. On živi, radi, ćuti i trpi one koje je sam *svojom slobodnom voljom* izabrao na izborima i tješi se da mu ne bude još gore!

Ako ovo nisu BOSNARIJE, heb'ga onda! Promašio sam post i džabe zamarao svoje prstiće!

Hajd’ zdravo…

Stigla kalendarska zima

Zima u BiH i na sjevernu Zemljinu poluloptu ove godine stiže danas,  21. decembra u 12.03 sati. Danas ćemo  imati  najdužu noć u godini, a obdanica (dan) će biti najkraća.

Baš danas je dan zimskog solsticija ili zimske kratkodnevnice. Prvog dana zime Sunce izlazi u 07.18 sati a zalazi u 16.12 sati. Zima će trajati do 20. marta 2010. godine kad počinje proljeće! 😀

Sniježna opsada

Zeznu me snijeg. Ipak i danas čitav dan rolja pravo ali ne može opstati. Topi se. Val iz Evrope dokačio je možda Hrvatsku ali BiH je nekako zaobišao. Mislim na njegovu snagu. Možda je tamo (Evropa i susjedne zemlje) izazvao probleme u saobraćaju ali ja to ovdje ne vidim. Sve fercera “ko satić”!

Jadni ovi meteorolozi i njihova profesija. Kao babe gatare su. Puni nagađanja pa ako se šta i “potrefi” onda kažu: “Vidite, prognoza se obistinila!” Nikad da “potrefe” temperature. Nigdje ne ledi. Ja samo vidim, teški, mokri snijeg! Bljuzgu! Hmm…

Njihove “mjerne” stanice haman su smještene po planinskim vrletima i zabitima. Sumnjam da su u gradu. Za grad znam da postoje mjerne stanice za zagađenost zraka ali i na lokalnim medijima nešto ćute o tim podacima. Haman su uređaji (kao i gradski semafori, uostalom) pokvareni. Pa eto, da se ne bi brukali, radije ćute!