Arhive oznaka: vrh

POMOZI NAM BOŽE!

sto godina vladavine

POGLEDAJ IH BOŽE (a i vi narode)!

U PROSJEKU SU U VRHU VLASTI PO PETNAEST GODINA I OSTAT ĆE DO KRAJA ŽIVOTA!

Da se podsjetimo…

SDA i SULEJMAN TIHIĆ
Stranka demokratske akcije osnovana je 1990. Prvi predsjednik bio je Alija Izetbegović. Na čelu stranke ostaje do oktobra 2001. godine i Trećeg kongresa. Od tada do  Konvencije od neki dan (01.02.2013. god.), kada su članovi SDA glasanjem za jedinstvenu listu predsjedniku Tihiću produžili mandat za još dvije godine. U međuvremenu se u SDA pojavio pojam “dogovorena demokratija” i podjela moći predsjednika i zamjenika po principu pola-pola. Do 2015. bit’ će punih 14 godina vladavine Sulejmana Tihića.

SNSD i MILORAD DODIK
Milorad Dodik je na čelu Saveza nezavisnih socijaldemokrata 17 godina. I sama stranka zove se Savez nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik. Na Saboru SNSD-a 2011. godine na glasanju niko nije bio protiv Dodika.

SDP BiH i ZLATKO LAGUMDŽIJA
U SDP-u se smije biti protiv. Samo jednom. Druga šansa ne postoji. U to su se uvjerili Miro Lazović, Ivo Komšić, Sead Avdić, Nermin Pećanac, Bogić Bogićević, Željko Komšić i Nijaz Duraković. Lagumdžija je na čelu stranke od 1997. godine!

PDP i MLADEN IVANIĆ
U početku je imao protivkandidate, danas ih nema. Mladen Ivanić je osnivač Partije demokratskog progresa i njen predsjednik od 1999. godine a  2007. godine, na četvrtom Saboru PDP-a, po treći je put izabran za predsjednika. Protivkandidata na šestom stranačkom Saboru 2011. Ivanić nije ni imao.

STRANKA ZA BiH i HARIS SILAJDŽIĆ
Stranku za BiH osnovao je Haris Silajdžić 1996. godine. Taj 16-godišnji kontinuitet vladavine prekinuo je prošle godine. Vodstvo je prepustio Ameru Jerlagiću, koji je vršilac dužnosti predsjednika. Nije isključena mogućnost povratka osnivača. Naime, više se puta Silajdžić opraštao od vođenja stranke  ali se svaki put vraćao. Prvi put je otišao 2001. godine, vratio se 2002.  i iste godine ponovo otišao. Vratio se 2005. a nakon poraza na Općim izborima 2010. ponovo se povukao. Još jedan povratak 2012. a zatim i ponovno povlačenje.

HDZ BiH i DRAGAN ČOVIĆ
HDZ BiH je osnovan 1990. godine. Godine 1998. u HDZ-u dolazi do unutarstranačkih tenzija izazvanih smrću najuticajnijeg  čovjeka među Hrvatima u BiH, Gojka Šuška.  Božo Ljubić postaje ozbiljan kandidat za novog predsjednika, no stranačka baza se otvoreno suprotstavlja i Ante Jelavić pobjeđuje na izborima. Godine 2000.  visoki predstavnik smjenjuje niz ‘dužnosnika’. Marta 2001. jedinstvena Hrvatska demokratska zajednica.  Prvi predsjednički mandat Dragan Čović je dobio juna 2005. godine, kada je porazio najozbiljnijeg protivkandidata Božu Ljubića a ovaj ga optužio za izbornu krađu.  Od 2006. dolazi do raskola između Čovića i Ljubića, koji osniva HDZ 1990 kojim i danas suvereno vlada.

(izvor: FTV)

Advertisements

Sehara moje majke – Tifa Dolinar-Terzić

Znala sam da imam ostavštinu,

Zabačenu, negdje zatrpanu.

Tragala sam za njom godinama,

I nađoh je u mraku podruma

Stare kuće – moga rodnog doma.

U sehari što je moja majka

Za mog babu u miraz donijela!

Kad otvorih majčinu seharu,

Razgrnuvši rukom nađoh na dnu

Knjigu staru, dugo nečitanu –

Hvale vrijednu bošnjačku baštinu.

Umotanu srmali čevretom,

Prekrivenu bogatim nakitom,

Starim srebrom i žeženim zlatom,

Svim vrstama dragoga kamenja

I haljinkom što je moja majka

U džamfezli bošču zamotala.

A na vrhu, u samom kubbetu,

Nađoh pismo u mavi ćagetu,

Ispisano moje majke rukom,

Arebicom – bošnjačkom azbukom.

Arebicu pismo moja majka,

U mektebu pisat naučila.

Uputu je ostavila meni,

Imenom me majka oslovila:

„Nemoj nikad zaboravit ćutiti tekbire,

Ni poruku upućenu

Iz Hira – pećine,

Objavljenu u Kur’anu –

– u suretu ‘Ikre’.

Tekbirom je iz kosmosa

Dozivano tvoje ime.

Ponekada obuci haljine moje majke,

Tvoje stare nene,

Lijepe su, pristajat će tebi,

Baš kao da su o tebi krojene;

Tvoja nena ćibarasta bila,

Ćibarastu haljinku nosila,

A ti nalikuješ svojoj neni.“

A kada sam bošču razmotala,

Haljinku sam odmah isprobala.

Kumaš-svila o meni se svila,

A od dibe-bejaz anterija.

Od kadife koješli-dolama

Izvezena srmali granama.

Za ishoda čohali-feredža,

Svilenijem gajtanom vezena

Uz rukave i po skutovima.

Mor-feredža, ali bez čembera,

Moja nena, vrla Bošnjakinja,

Na glavi je tepeluk nosila!

U hastaru, ispod tepeluka,

Ušivano, u džude svijeno,

Ispisano zdesna nalijevo

Jazi-ćage, nenina poruka:

„Moj tepeluk ponesi sa namom,

Prilagodi o sebi feredžu,

Spram haljinke nakit odabjeri,

Ti ćeš dostić golemu deredžu.

Al’ se nemoj uznosit s jordamom,

Čitaj knjigu, okreni se vjeri,

Ponosi se bošnjačkijem namom.“

Kada sam i čevre razmotala,

U kojemu je bila knjiga stara,

Ushićena zbog novog saznanja,

Ja sam cijelim bićem zadrhtala.

U knjizi su pera sabjerana

Što su nekad davno umakana

U duše Bošnjaka-Muslimana…

Pjesnici ih izljevahu rado

U književnost alhamijado.

Saznala sam da je moja nana

Neka pera sabjerala sama

I čitala onih davnih dana

Da je Čuvidina Umihana,

Pjevajući pjesme protiv rata,

Svoje ruse kose odrezala

I stavila iznad gradskih vrata.

Ko prolazi, da joj kose žali:

„Ova kosa u devletu rasla,

U golemu jadu odrezana.“

Čitala je moja stara nana

I pisala onih davnih dana.

Moj narode, pa naše su nene

U ‘naj vakat, a bile pismene!

Spoznala sam u čem’ je suština –

Golema je naša ostavština.

Nisam znala šta vrijedi sehara,

U sehari blago ne zastari!

Ko je Tifa Dolinar – Terzić?

Pjesnikinja. Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmom u sebi na nov način. Drukčije od ostalih. Osluškuje melodiju i zvukove u sebi i one što dopiru do nje. Do njenog srca. I tu melodiju pretače u svoje pjesme da bi ta muzika doprla do drugih koji žele  da je čuju. Jer, Tifa se i oglasila da bi je čuli oni koji vole poetsku riječ, osobito ako otkriva ono što i sami nose u sebi i imaju oko sebe, a čega nisu svjesni ili, pak, ne umiju to otkriti i kazati. I otuda prepoznatljivost Tife kao pjesnikinje Bošnjakinje, pjesnikinje Gračanke, pjesnikinje Sarajke. Jer, ona i jeste i Gračanka i Sarajka.

 

   Rođena u Gračanici koja je u djetinjstvu i djevojaštvu upijala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena dabi, eto, u svojim pjesama emitirala unutrašnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka je Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije.

 

   Njena ljubav nije samo rodna Gračanica. Njeno srce pulsira i za Doboj, Tuzlu, za Gradačac i Mostar, Banja Luku, a posebno za Sarajevo. Jer, Tifa je i Sarajka. U Sarajevu je studirala, u Sarajevu je odradila radni vijek, u Sarajevu je, kao penzionerka – pravnica doživjela svoju duhovnu renesansu, započela je svoje poetsko razdoblje života.

 

   Do sada je izdala tri knjige pjesama. Nastavlja i dalje sa štampanjem svojih pjesama  jer Tifino poetsko biće je, čini se, neiscrpno. Zato, poželimo joj da nam podari što više djelića svoje duše, što više lijepih pjesama.

 
09.08.2009.

Recenzija – “Sehara”

   Pjesma Sehara ne ostavlja nijednog čitača ravnodušnim. To je pjesma koju doživljavamo cjelokupnim bićem, svim čulima. Već sa prvim stihom otkrivamo bogatstvo miljea naše sredine u minulim vremenima. Vizuelna slika je veoma snažna. Pred nama je prepoznatljiv ambijent. Slike u Tifinoj pjesmi sprješavaju zaborav našega pamćenja. Vidimo ambijent iz kojeg potičemo: staru kuću, veliku musafirsku sobu ispunjenu mirisom dunja što se ćute po rafovima; sećije sa bijelim jambezama, uglancanu mangalu i najveći ukras sobe – seharu prekrivenu svilenom mahramom. Na počasnom je mjestu u sobi. I uvijek tajanstvena, dok se ne pokrene sa udajom djevojke. 

   Tajnu sehare otkrit će Tifa. Odškrinut će seharu, proviriti u nju i uvesti nas u svijet naše bošnjačke prošlosti. Samo u dio tog svijeta, u život naših starmajki. I, evo bogatstva. 

   Tifa otkriva bogatstvo folklora naših Bošnjakinja, naših lijepih nena. Sve to snažno doživljavamo. I vidmo i čujemo. Vidimo ljepotu naših žena, a onda kao da čujemo lahor svile, šuškanje kadife i zveckanje đerdana. Slike se nižu sve ljepša od ljepše. Ali pjesnikinja ne ostaje samo na slici. Ona otkriva nešto što se desetljećima prešutkivalo. Otkriva gotovo nepoznatu kvalitetu ove žene. Bila je i pismena – Bošnjakinje uzdignute glave sa pogledom daleko naprijed. Imala je snagu da spriječi zaborav onima koji dolaze. Ostavila je baštinu koju Tifa nađe u sehari. Ostavila je poruku svima nama da ne zaboravimo, da se ponosimo, a više od svega da moramo i sami puniti svako svoju seharu kako ko može i koliko može. Kao Tifa. Odškrinula je i svoju seharu u koju još slaže, da bi njena ostavština bila još bogatija. 

   Sa sadržajem pjesme Tifa je uskladila i formu. Piše u desetercu, stihom junačke pjesme. Jer, Sehara i jeste junačka pjesma, sa junacima – ženama Bošnjakinjama.  

  Hatidža Zećo, profesor 

 
 
09.08.2009.

Recenzija pjesništva Tife Dolinar-Terzić

   Autorica Atifa Dolinar-Terzić svojim pjesničkim djelom pokazuje da je u njoj duboko zapretena poetska misao dugo trajala, da bi, u ono najteže vrijeme za Bosnu i Bošnjake, kao vulkan izbila i sviju nas prijatno iznenadila. Taj poetski poriv za pjesničkim iskazom osjeća se u svakom njenom stihu. 

   Pjesnikinja je opsjednuta kosmosom i tradicijom i to u stihu čini jedan čudesno lijep i sugestibilan spoj. Ništa što se događa nije izvan moći i odredbe Jednog Jedinog. 

   Folklorni elementi nisu dati izvan života, oni nas upravo vraćaju u jedno zaboravljeno vrijeme naših nana i njihove filozofije, zasnovane na zdravom razumu. Između ostalih, to je izvanredno pjesnički izvajana poema Sehara. 

   Slike njenih pjesama su plastične i žive, pa nas jednostavnim iskazom vraćaju u neka stara vremena, kada smo kao djeca slušali od naših učitelja ili roditelja prekrasne kur'anske priče, koje upućuju na uspravan hod i osmišljen ovozemaljski život: sabur, pravednost, ponos, skromnost i nepomućena vjera u Istinitog. I u svemu tome su Bosna i Bošnjaci hrabri, dostojanstveni, plemeniti, spremni da oproste, ali ne i zaborave. Svi ti elementi su potka i nadgradnja poezije Atife Dolinar-Terzić. 

  

   U svojoj sveukupnosti njene pjesme s pravom bi se mogle nazvati u širem smislu Islamski ahlak, a u užem Bošnjački ahlak. Izdavaču toplo preporučujem zbirku pjesama Atife Dolinar-Terzić za objavljivanje, koju će, sigurna sam, čitaoci svim srcem prihvatiti, a poslužit će i kao lektira određenim školama. 

  

Sarajevo, 16.8.1999. 

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović

p.s.

Pored ovako dobrih recenzija moj komentar je stvarno suvišan. Jednostavno sam poželio da prenesem na vas moje oduševljenje makar ovom jednom pjesmom od Tife Dolinar-Terzić… 

Djeste b00, žmije, žabe…

Vrhunac vrhunaca balkanskih. Vrhunac popularnosti!

Dok je vako, nek’ nam je vako! I ovo su BOSNARIJE. Garantujem Vam…

Visit:

Ni HIMALAJI nam nisu ravni. Ni jedan od najtežih himalajskih vrhova, penjačkih naravno, ona znamenita ANAPURNA iako nije najviši! Kažu, Everets najviši. Ićićiićiććićiićićić 😀

Visit:

Plačite za Bosnom.

Neću gledat’ vaše suze! Časna pionirska!

Ne hajem!

Alaaaa lažem! Haahahahahahahahah :mrgreen:

Stigla zima: Pao prvi snijeg u Bosni!

Nakon dugog (hmm…), toplog ljeta i ništa manje lijepe jeseni (kratka), na naš glavni grad pao je prvi snijeg.

Meteorolozi kažu da je ove godine malo zakasnio (čuj zakasnio!), na radost jednih a na žalost onih koji baš i ne uživaju u snijegu i zimskim radostima.

SARAJEVO-jutros rano…

 snijegsa
Saobraćaj u glavnom gradu je usporen a tek poneki pješak žurno prolazi tražeći toplo skrovište.

Snimak zabilježen mojom kamerom. Čak su se i vrhovi Majevice (malkice dalje od Tuzle) bjelasali od snijega!

Tuzla-danas

snijeg_Majevica

Ja, vala, ne vidjeh jeseni kako treba! Ne znam za Vas!

On će meni neeejma Bosne!