Arhive oznaka: vremena

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

Nasmijte se iako su vremena teška!

Prodajem ladu trula višnja, više trula nego višnja!

 

Što je prdež? Krik govneta za slobodom!

 

Red bull – daje ti krila! Rakija – pogon na sve četiri!

 

Mlađi muškarac stoji u redu u supermarketu kad spazi zanosnu plavušu iza njega kako mu maše i smije se. Iznenadio se da mu maše takva ljepotica, i iako mu se odnekud učinila poznatom, nije imao pojma odakle, pa je upita:
. Oprostite, mi se znamo?
Ona mu odgovori:
. Možda se varam, ali mislim da ste vi otac jednog mog djeteta!
Film mu se vrati unazad na dan kad je jedini put bio nevjeran. Rekao je:
. Bože, jeste li vi striptizeta s moje momačke večeri, koju sam pred svim prijateljima prcao na bilijarskom stolu, dok me je vaša prijateljica mlatila po guzi mokrim celerom i gurala mi krastavac u šupak?
. Ne – odgovori ona – Ja vašem sinu predajem engleski.

 

Došao unuk-narkoman kod babe i pita:
. Baba, jesi li vidjela one moje tabletice sa stola?
Tek će baba:
. Ma kakve tabletice, jesi ti vidio one zmajeve u kuhinji?!

 

 Australijom skače ženka kengura i na svakih 100 metara stane. Iz njenog stomaka izviri pingvinčić i povraća k’o blesav. Na Antarktiku u grupi pingvina, sjedi kengurčić, povremeno kihne i gunđa:
. Jebem ti razmjenu učenika!

 

Sjede u avionu Škot, Francuz i Afganistanac. Dolazi stjuardesa i pita ih što će piti. Škot odmah reče:
. Ja ću jedan škotski viski.
Francuz:
. Ja ću jedno francusko vino.
A afganistanac će:
. Meni ništa, sad ću voziti.

 

Zašto žene trljaju oči kad se ujutro probude?
Zato što nemaju jaja!

Pita Mujo Fatu:
. Hoćeš Fato, bolan, da se igramo Big Brothera?
Fata, sva sretna, odgovara:
. Hoću Mujo, hoću.
A Mujo će na to:
. Fato, govori ti Big Brother! Imaš dvije minute da napustiš kuću!

 

Muja i Fata vode ljubav i Fata kaže Muji da joj napravi bebu. Poslje završenog seksa pita Fata koje ime da daju bebi. Mujo skida kurton i kaže:
. Pa, ako se izvadi iz ovoga, zvat ćemo ga Dejvid Koperfild!

 

Da li znate tko je prvi spomenuo ‘PDV’?
Vojislav Šešelj kada je rekao:
. Ja mvzim pedeve!

 

Znate li šta je sreća u nesreći?
Kada ti žena kaže da imaš najveći kurac u komšiluku.

 

Vratila se Fata od ginekologa pa je Mujo pita:
. I, kako pica?
. Dobro.
. Kako sise?
. Dobro.
. Kako šupak?
. Eeee!  Za tebe me nije pitao!

 

 Zaustavio prometni policajac Muju.
. Dobar dan! Dajte mi vašu vozačku dozvolu.
. Evo ti kurac! Polaži k’o i ja, pa ćeš je dobiti!

 

 Pipao sljepac turpiju nekih pet minuta, a onda je, sav bijesan, bacio i rekao:
. U životu nista gluplje nisam pročitao!

 

Ševe se Mujo i Fata već tri sata ali ni jedno da svrši.
Legne Mujo sa strane, zapali cigaretu, uzdahne i kaže:

‘Šta je Fato, ni ti se nikog nemoš sjetit?’

 

Putnici u avionu su već sjedili na svojim mjestima kad je ušao prvi pilot,
Mujo, s crnim naočalama na očima, čvrsto držeći uzicu svog psa za slijepe.
Pas ga je odveo u kabinu. Putnici su se začuđeno gledali ali su i dalje mirno sjedili na svojim mjestima.
Ubrzo potom uđe drugi pilot, Suljo. Također sa crnim naočalama na očima,
obazrivo pipajući svojim bijelim štapom po avionu i ode  prema pilotskoj kabini.
Putnici zbunjeno sjede na svojim mjestima kao prikovani.
Ubrzo se upališe motori i avion počne rulati po pisti.
Putnici su prestrašeni, avion divlja po stazi, oni do prozora ugledaše močvare koje počinju tamo gdje pista završava i čvrsto se uhvatiše za svoja sjedišta.
 Avion se sve više približava močvarama i putnici su sve više uplašeni.
Kada je avion stigao blizu kraja piste i močvara se opasno približila zavlada
panika i svi počeše vrištati. U zadnjem trenutku avion se podiže s piste i uspješno poleti.
U pilotskoj kabini: ″Jebo te Suljo, jednom će putnici početi kasno vrištati
i svi ćemo otići u pizdu materinu !!!″  ((( 😀 )))