Arhive oznaka: vjerovanje

Vanzemaljci, poserem vam se na gospodstvo!

Rat bi’, rat proš'o.

Gledam a valjda i mene gleda stara raja i kao da nismo iz iste priče. Jedni drugima ko stranci dođemo.

Vanzemaljci su in!

Neki od nadobudnih stalno se igraju sa rečenicom: „Da hoće opet zaratit’, drukčije bi bilo!“

Vjerujem im.

Bilo bi drukčije. Znam, sigurno, gore za mene a bolje za njihove gujce. Nekima još nije dovoljno nagemanih para, tuđe imovine, rodbinskih i stranačkih privilegija a neki mi otvoreno prijete likvidacijom jer ko biva sad u demokratiji ne smiju!

Hmm….

E, sad ste trebali ja ikad. Sad je najlakše da me slomite. Sad navalite dok sam u kreditima i žirant drugima. Sad mi možete najviše štete nanijeti!

Ne čekajte drugog rata ovdje. A bit’ će ga! Možda brže u kabur zemlju odem pa vam ne pričinim i to zadovoljstvo jer ionako vam stalno zakrećem muda. Čas ulijevo, čas udesno!

Vazelina nikad više neg’ danas. Ne možeš ga nakupovat’ a i kad odem u apoteku, nešto me čudno gledaju tamo!

Vanzemaljci vladaju. Revanšisti, da ne kažem fašisti!

Tješi me jedino to što je na ovom dunjaluku sve ciklično. Svega bude, dođe i prođe. „Ničija nije do zore sjala!“ reče neko pametniji od mene a kakva su vremena došla i ja se više služim citatima nego da razmišljam svojim mozgom.

A i zašto bih?

Drugi misle za mene. Oni su plaho pametniji!

Pušio je i moj djed i pradjed. I obojica doživješe preko 100 godina života! I niko im nije branio. Nikome nije smetalo. Nije smjelo ni smetati. Ne daj bože! Još njihova slika visi na bocama mineralne vode sa tešanjskog kraja! Toj vodi se čak i Klinton radovao dok mu je Monika pušila. Toliko je bio potentan!

Pilo se nekad i pamtilo se pa se i danas prepričava. I mezetilo. Čak i naša Fazila opjevana a danas se niko ne sjeća ni radodajke iz obližnjeg kafića.

Hajd’ što se pilo al’ se znalo i zapjevati. Predanja i pjesme se širile s koljena na koljeno. Ako lažem a u laži su kratke noge, slobodno sijecite!  Dalje ne moram! Zar ne?

Dok smo se vikali sa druže, prijateljstva su nam trajala duže! I brakovi. Bili su svetinja. Posebno djeca. Onda je babo (i drenov prut) odgajao a ne ulica!

I onda se krvnički radilo. Težački. Radilo i sladilo a danas možeš umrijet’ od svog rada!

Nekad s ponosom a danas s grbom na leđima.

I još ovo zovu napretkom!

Hmm….

Praviš kuću ili kupiš sijeno zoveš na mobu! Danas je mnogo popularniji mobbing.

Sve što ti možeš a nećeš ili ne želiš da uradiš, urade za tebe drugi! Samo naredi. Niko ti ništa ne smije.

Danas se krije koliko imaš a nekad se ponosilo s tim. Smio si reći iz koje si familije što je bilo kao izvjesna preporuka a danas sve ide preko veze!

Oženiš se, udaš, useliš u novi stan ili kuću. Sad to kriješ! Znate ono – porijeklo imovine ih jebe!

Kriješ i kad si bolestan da te drugi ne bi onako hasta posjetili. Danas ljudi škrti od samih sebe. Za ne povjerovat’!

Na sebe žale.

I provodom (izleti, teferiči, posjete rodbini i prijateljima), i ponašanjem (posjete kulturnim događajima kao što su pozorište, kvalitetan film, muzički spektakl, koncert značajnih umjetnika), i osjećanjima (samozadovoljnost, flert, prevare,krađe,utaje).

Ima toga još. Mrsko mi nabrajati a i zabolješe me ovi moji chat-erski prstići!

Neko jednom provalio a možda je mislio i ozbiljno, da čovjek vrijedi onoliko kolika mu je dženaza (sprovod) bila!

Zic!

Sjetim se dirigovanih dženaza gdje sam išao po naredbi a ne po nahođenju!

A valja nam mrijet’! Svima. To me tješi!

Meni na dženazu nek’ ne dolaze hajvani! Vanzemaljci pogotovo. Dirigenti mi ne trebaju sa horom „Lažna suza“!
I ne dolazite mi po direktivi jer kako ste došli s tobožnjim pijetetom još brže ćete me zaboraviti kao što ste već zaboravili neke radne kolege!

Već ste zaboravili na Nerminu! Vi ste sa druge planete i nije u kaburu vaše dijete!

E, pa vanzemaljci moji, poserem vam se na gospodstvo vaše!

Nismo iz iste priče!

Odjebite!

Sjećate li se ratnih novčanih bonova?

Itekako se sjećam i dok sam živ neću ih zaboraviti! Šućur Allahu pa me pamet još dobro služi!

E, sad, 40 ovakvih je značilo kutija najgorih cigareta… (Vek, Niko i Drina zamotana u papir od OSLOBOĐENJE novina)!

Za dvije cigare sam mogao dobiti “ono u ono”!

Ko ne vjeruje…

Haj b000! A što bi vi meni vjerovali? Muško sam. Znam za koliko mi je nuđeno!

Kako je rat napredovao prvobitni bon od 10.000 dinara je devalvirao strahovito. Na slici vidite ručno pravljenu motalicu ali ovaj put sa novčanicom od 100.000 dinara (iako pre-tiskom na njoj piše broj 10) za koju si mogao kupiti samo jednu ili u najboljem slučaju, dvije cigarete. Ovdje je sve original “ratno” osim Samsona kojeg i dan danas kupujem u obližnjem shop-u!

Biznisom su se bavile izbjeglice iz podrinja koje smo velikodušno primili u osnovnu školu “Franjo Rezač” koju su sad vlastodršci prekrstili u “Kreka”!

Hmm. I mrtav Franjo im smetao. Eh, svašta!

Na što su se nama žalile izbjeglice

-slab smještaj,

-jednolična ishrana u zajedničkoj menzi,

-nedostatak dovoljnog broja sanitarnih čvorova i mogućnost obavljanja higijene,

-žal za rodnim krajem i tako to…

OK! Uvažavao sam njihove žalbe. Bili su u pravu!

Na što smo se mi žalili izbjeglicama

-na neurednost (kao da nisu muslimani kakvim su nam se predstavljali),

-spolne bolesti

-hajvansko ponašanje,

-po cijeli dan slušali Cecu Veličković (‘arkanOVCU’) i ostalu srbo-četničku muzičku ergelu a u međuvremenu posjećivali mesdžid,

-na neodlazak izbjeglih vojno sposobnih muškaraca na ratište a tražili od nas tuzlaka da im vratimo imanja, domove i njihovo dostojanstvo,

-na njihovo vozikanje automobilima kad je litar dizela koštao 40 DM (ondašnjih),

-na njihov šverc živežnim namirnicama kad smo mi (tuzlaci) bili gladni a oni osioni (nigdje brašna, soli a Tuzla grad soli, ulja kojeg smo mi dobivali oko 1 dl po domaćinstvu mjesečno a oni prodavali na litre i tome sl.),

-mrzili su nas bezrazložno umjesto da mi mrzimo njih, najgoru pogan što je ova Bosna iznjedrila! Biva, što i nama nisu kuće i zgrade spaljene, bolje bi ih razumjeli! Hmm…

Ima toga još da sad ne nabrajam. Otišao bih predaleko…

Izbjeglice nisu uvažile naša mišljenja i pritužbe!

Moji lični utisci i zamjerke spram izbjeglica

-neobrazovana rulja koja ne zna ni selam nazvati kako treba,

-neškolovanost (sav jad i čemer tamnog bosanskog vilajeta se stuštio u Tuzlu i naš kanton),

-glasno slušanje muzike (+ ekavica) od njihovih haračlija (srbo-četnika) kao u inat nama domicilnim,

-seks za dvije cigarete (da sam muslimanka ne bih se tako jeftino prodao),

-supruge šehida su se još za rata udavale za drugog (nisu još ni prežalile svog muža) a primale (i dan danas primaju) pomoć od države,

-dokopale se Švedske, Amerike, Njemačke i sad mi se smiješe sa naslovnica Facebook-a i drugih društvenih mreža i još mi kažu da sam budala i glup što i ja nisam za njima otišao tamo! A ko bi vam branio Bosnu i Hercegovinu onda?! Hmm…

Idemo dalje…

-njihova djeca (mnoga od njih djeca LETEĆIH HOLANĐANA) i ne pomišljaju na povratak jer se i nemaju na što vratiti… njihova je budućnost TRULI ZAPAD a on se kosi sa našom bosanskom (pa  i islamskom ako hoćete) tradicijom,

-sad me banuju (udaljuju) sa chat-mreža i community portala jer biva  ja sam, njihovoj patnji, najveća briga i brana povratku!

Jesam zaheban, a?

Rekoh ja sebi da neću više pisati duge postove jer njih niko neće da čita. Raja radije gleda slike.

E, pa, tabko* vas je i onda skonto a kamoli sad!

Gamad ostaje gamad. Iz dimija se ne može izaći. To vam je božiji usud! Neka vam je na sramotu što perete američka, švedska ili njemačka govna u WC-ima!

To je vaš krajnji domet i to me tješi! Nema od vas haira!

p.s.

Post u vječnoj doradi… (nisam još sve rekooo….)

Manet…

TABKO*

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…

Kurban Bajram – čestitanja i razmišljanja…

Moje iskrene čestitke svim čitaocima BOSNARIJA povodom Kurban Bajrama!
 
(Prvi dan Kurban Bajrama)
 
Ne bih ja bio ja kad ne bih objavio ličnu notu o proslavi Kurban Bajrama u nas pa i u svijetu. Pošto je ovo blog o bosansko-hercegovačkoj buraniji ovaj put ću se više zadržati na domaćem terenu a naše dijasporce ću (kao bajagi veće vjernike od nas domicilnih) ostaviti na miru do neke nove teme sličnog sadržaja.
Povlačiti paralele između obilježavanja Bajrama nekad i sad možda je iluzorno ali je istina da to nije ni nalik nekadašnjem bajramovanju!
Nisam u pravu? Ne vjerujete?
Hajde de. Neću pričati o starim danima jer sam stariji blogeraš po godinama pa o tome dosta znam  ali ovo danas više liči na šprdnju i na prenaglašavanje!!!
 

(Dopisano drugog dana Bajrama)

Krenimo redom…

Bajramski dani jesu i trebaju biti dani veselja i dani sreće ali naravno postoje norme koje su odredile kakvo to veselje treba biti i u kojim granicama može da se ispoljava.

Posljednjih nekoliko godina pojavile su se različite pojave u našem društvu koje zaslužuju kako analizu sociologa tako i ozbiljnu kritiku od strane etičara i uleme. Prihvatanjem tih pojava narod nesvjesno doprinosi destrukciji tradicije i običaja koji već itekako trpe. Forma i  folklor iako nekad suštinski nebitni, itekako u ovom slučaju imaju bitnu ulogu. Zabrinjavajuće je stanje duha kod našeg naroda.

Zabrinjavajući su trendovi koji se uspješno podvaljuju našem narodu. To se nekako ponajbolje osjeti i primjeti upravo onda kada bi to moralo i trebalo biti najmanje primjetno.

Vrijeme je jedno od Allahovih davanja čija vrijednost je kao i kod drugih nama darovanih blagodeti relativno slabo ili skoro nikako cijenjeno i shvaćeno kod većine ljudi. Vrijeme je stvar ili bolje pojam kojim se Uzvišeni Allah zaklinje u Kur'anu i time nam skreće pažnju na njegovu vrijednost.

Vrijeme je naravno kao i sve ono što je Allah stvorio prolazno i relativno  ali se Allah ipak kune njime kao i mnogim drugim stvarima čiji je tvorac upravo On.

O višku vremena kojega svi imamo na pretek (što dokazujemo našim ponašanjem)  i o tome gdje se to vrijeme troši može se govoriti do ahiri zemana.

Koliko samo čovjek nađe „rupa“ u svom životu i vremenu koje mu je darovano ili bolje rečeno posuđeno pa raznim besposlicama to vrijeme potroši.

Na nekim mjestima je vrijeme skuplje nego na nekim drugim. Jedno od tih “drugih” mjesta je i ono gdje živi narod bošnjački.

Bosna je domovina Bošnjaka i zemlja viška vremena. Bošnjacima je u njihovom životu malo češče „dosadno“ i tako imaju problem.

Ali drugi nam pomažu u tome pa nam onda biva malo manje dosadno.

Kladionice i klađenje kao pojava, porok i hobi su posebna priča o čemu ću pisati drugom prilikom. Da postanemo konkurencija Las Vegasu je daleko od realnog ali da postajemo društvo ovisno između ostalog i o hazarderstvu to je sigurno.

Svaka mahala ima po jednu kladionicu. Zar ne?!

Nekoliko dana prije nastupanja Bajrama naše gradove a bogami i sela „neko“ oblijepi plakatima na kojima se ljudi masovno pozivaju da dođu na neke bajramske partije gdje će se kako piše noć provesti ludo i nezaboravno, u pjesmi i veselju uz bend npr. “Aha”!

Da, da, gostujući bend iz susjedne, istočne nam zemlje Srbije. Naša omladina a i odrasli od momenta prvih habera sa plakata i plakatica a i sa lokalnih radijskih i tv stanica počinju pripreme za party (krkačenje). 

U prvoj noći Bajrama (jednog i drugog) naša omladina u velikom broju sa sumrakom polazi u diskoteke i kafane gdje će u znoju pod dozom alkohola, jointa i speed-a imati ludu noć.

Svoj novac kojeg svakako slabo ima, naša omladina će dati (umjesto recimo u neki humanitarni fond) nekoj šumadijskoj rospiji koja je svoju karijeru počela u nekoj kafanduri pjevajući četnicima koji su joj za njene pjesme davali pokradene bošnjačke pare i zlato.

Taj biološki objekat (Ceca p.a.) je snimio „album“ a za reklamu se pobrinula naravno, niko drugi do srbijanska Pink televizija, inače futuristički model  mnogih bosanskih, k'o fol, neovisnih televizija.

 Naravno „estradna umetnica“ pjevajući trećerazrednu muziku uspije u svom nastupu podići adrenalin omladini trujući njihovu dušu i poganeći je. Šejtansko zadovoljstvo i zlo primitivizma budu zadovoljeni.

Omladina nažalost ostaje zatupljena.

Drugi dan Bajrama se privikava da priča ijekavicom. Oni koji za sebe vole reći da su „urbani“ odu na bajramski RAVE PARTY.

Urbano, a jel’? Nema šta!

Oni malo manje urbani popravljaju standard hrvatskoj šund-estradi.

Zaključak je da naša estrada biva ugrožena?! Ma daj ba…

Rezultat tih bajramskih partija su, naravno, tuče, revolveraški obračuni, saobračajne nesreće i grijeh!

Sada se bajram čestita sms-porukom ili se pošalje e-mail.

Ne ide se bratu ili sestri za Bajram  jer je on/a negdje tamo daleko (u Americi, Njemačkoj, Švedskoj). Ko je lud da ide tamo negdje daleko a red bi bio da se vide, osjete, zagrle, poljube, pogledaju oči u oči, ispričaju pošteno itd. Zar ne?

Mnogo je to lakše preko elektronskih pomagala iz savremenog načina življenja.

Djeca su posebna priča. Novac koji dobiju za bajram potroše na Play Station ili kartice za mobilne telefone.

Slabo ima onih velikih ručaka od tri i četiri sofre! Hmm…

Umjesto Roma koji su tradicionalno hodali od vrata do vrata skupljajući svoju bajramsku nafaku, sada nam u avlije ulaze i pred vrata dolaze i prose jetimi iz istočne Bosne i udovice koje traže istinu, za sada nezaboravljene i još poznate kao MAJKE SREBRENICE. (Dobro de, nećemo sad u detalje … Ima tih MAJKI koje su se dobrano obogatile od svoje PATNJE i ŽALA za izgubljenim najmilijima!)

(Dopisano na treći dan Bajrama 29.11.2009. god)

Vatrometi, ima i tih svijetlećih motiva. Ima čestitiki, na televiziji, radiju, novinama, internetu…

Ima svega. Šta bi insan rekao na sve to osim da valjda to tako mora biti.

Mora li baš?

Drugi mi kažu da mora! Danak napretku. U redu ali to više nije Bajram. Klasični Bajram, onaj stari!

Proslavljanje Bajrama danas mi više liči na američko glamurozno predstavljanje “NIČEGA” da bi iz toga ispalo nešto “BJELOSVJETSKI POZNATO”!

Bajram nije NIŠTA da bi prerastao u BJELOSVJETSKO! Ne treba ga reklamirati. Bajram je nešto najsvetije u duši i mislima svakog mumina i muminke!

Bajram je porodični praznik! Zar ne? Nije bjelosvjetska prćija!!! Nije najava cirkusa u vašem gradu ili raskošno vjenčanje bogatih i raskalašnih te osionih spodoba.

Bajram nije kurva pa da se javno obznanjuje njegovo veličanje i proslava!

Jednostavno, BAJRAM je BAJRAM!!!

Uđem, nakratko, na bolchat i MSN-messenger. Sva moja tzv. raja tamo! I svi slave Bajram. Ja ostao zabezeknut: Online slavljenje. Ma daj.

Niko od tih online nadobudnika nije otišao da posjeti djeda, nenu, tetka i tetku, amidže i strine, niko oca ili majku.

(Ovo se ne odnosi na one koji su svoje najmilije izgubili u ovom blentavo-poganom i genocidnom ratu).

 Mislim, prvenstveno na one koji su u blizini svojih najmilijih a ne obilaze se. Ne paze. Pa makar uz Bajram kad se već zbog bitke za preživljavanje, poslovne trke i drugih razloga, ne sreću ćešće, nevezano uz državne ili vjerske praznike!

I na kraju…

Nek Vam bajramska svjetlost obasja dušu, ispuni je najdivnijim osjećanjima i neka Vam Allah podari sve što nemate a za čim žudite!

VAŠ TABKO*

Mali oglasi lične prirode

Citirano s drugih portala!

Prvo sa jednog srbijanskog iako bi se sve ovo moglo slobodno prenijeti i na Bosnu i Hercegovinu!

***…Kad je društvo u tranziciji, nacija je na buvljaku ili ispred televizijskih ekrana. Meganezaposlenost, sića u farmerkama i besciljnost smeše se mladim naraštajima u državi potpuno ravnodušnoj prema fakultetskoj diplomi… Razmišljanje o budućnosti obično je već na početku jalov posao, pa ga klinci brzo batale. Nasade se ispred računara, ako ga imaju, ili ispred magične kutije iz koje mašu neki mladi i uspešni ljudi.

Ako nemamo stvarnost, imamo iluzije. Zahvaljujući demokratskoj Evropi koja nam je odškrinula svoje nepristupačne dveri, svašta se može videti, kupiti i pronaći na televizijskim pijacama (pardon, programima). Obnažene ženske, erotika, sjaj, “glamur” dugo su već naša TV svakodnevica, a odnedavno po ekranima manevrišu i lične poruke poslate putem mobilnog telefona.

” Momci javite se atraktivnoj crnki ili plavuši za noćno druženje! Ima li neka klinka za oral? Slatka plavuša vrlo je raspoložena za sendvič! Ko nema devojku (89. godište) neka okrene mene. Usamljene i napaljene devojke javite se Mikiju. Dve otrovne škorpije: Broj za sve frajere sa dobrim automobilima. Ako si raspoložena da zaradiš 50 evra, ostavi broj Saletu. Tigar i Lav za sve vlažne Srpkinje. Ima li neki dečko koji bi hteo da ga oralno zadovoljim, neka ostavi broj za Nešu (18).”

Ideja o razmeni brojeva telefona, koju su programski podržale “ART”, “Stankom”, “SOS”, i “Politika”, ne zvuči loše kad je reč o otuđenoj mladeži. Proširenje kruga prijatelja nikad nije na odmet dvadesetogodišnjacima, posebno onima u Srbiji koji i te kako osećaju teret trogodišnje tranzicije. Jednostavno uputstvo, mobilni (može i bratov ili sestrin) i u programu si. Međutim, pod bezazlenom parolom “Poruke za zaljubljene”, “SMS Randevu” ili “SMS Muvanje” iz dna ekrana niču porno-oglasi – pozivi napaljenim devojkama i mladićima na večernje “igre”, brojevi telefona nesrećno oženjenih muškarca koji traže neobavezan seks, mladića koji zadovoljavaju samo gospođe u zrelim godinama, gej populacije i sponzoruša koje se kriju iza zodijačkih znakova – “otrovne Škorpije”, “vatrene Device” ili pseudonima “vatrena klinka”, omiljenog devojčicama od 13-14 godina .

‘ Šestakinja (šesti razred) traži avanturu. Hoće neko tuc-tuc (devojke do 16 godina). Ima li neki pasivni gej da se javi aktivnom crnokosom dečku? Jel’ ima ovde nekih gej-eva za dopisivanje? Gej momci javiti se Vladi. Devojke pošaljite neiskusnoj devojci neku vruću poruku. Aktivni bi/gej tipovi javite se. Atraktivan par traži sličan par radi druženja. Ima li neko za grupni seks, neka ostavi broj Jani. Za zgodnu i perverznu sponzorušu koja bi da zaradi dopunu za mobilni. Kinez iz Kneza traži mlade aktivne momke… “

“Da li ste zapanjeni? Ima toga koliko hoćete, samo ako ste toliko dokoni da više sati čučite ispred televizora. Maštoviti potpisi vas teraju da se zapitate da li su pojmovi javnog, kulturnog, civilizacijskog poznati vašem potomstvu. Na ekranu promiču vaši naslednici potpisani kao Anticigan, Mačo, Dokolenko, Sekser, Pamela, Kiler. Oni koji veruju u ljubav i ovakav način upoznavanja često započnu okršaj sa nastranima i porno-oglasivačima. “

“Stipendirao bih prvu devojku koja sebe ne nazove “pohotna, sisata plavuša” – Mrgud… Upoznao sam se s jednom devojkom preko “Stankoma”. Posle 10 poruka saznam da je retard… Super, ova TV pijaca ima dosta konja i krava koji se jeftino prodaju… U ovim porukama ima samo neukusa, patetike i nepismenosti. Da Dante može da vas vidi, stvorio bi poseban krug samo za vas… U ovoj državi svi pričaju o seksu, a niko se ne j…e… Ovo sve više liči na auto-oglase… Ima li ovde dežurna ekipa?

Vuk Bojović bi se ponosio ovakvim zoološkim vrtom… Sponzorušo, ja vozim tramvaj, odgovorio je jedan momak, iznerviran upornim oglašavanjem “seksi Škorpije”, koja je desetak puta obavestila naciju da joj je neophodan jedan “napucani frajer s nabudženim automobilom”. Sudeći po broju njenih poruka, izgleda da takvih na slobodi ima sve manje.

Dok između oglasivača i njihovih kritičara traje pravi verbalni rat, ostali se stavljaju na ovu ili onu stranu. Često je presudna duhovitost: Ovde dr Laza Lazarević! Molimo sve pacijente da ostave svoje mobilne telefone i vrate se u krevet! Poruka režiji: Uvedite cenzuru… “

Kako ocekivati da mlade interesuju crtani filmovi koji su se do pre 10 godina emitovali umesto licnih sms oglasa … ? ***

 Sa jednog hrvatskog foruma stižu nam razna tumačenja riječi i pojmova navedenih u malim oglasima. Nema razloga da nekim ne povjerujem/o!

Ženski oglasi -> tumačenje

U četrdesetima -> 48-49 godina
Slobodnih nazora -> Večina muškaraca u gradu je intimno poznaje
Atletskoga izgleda -> Male sise
Prije svega traži unutarnju ljepotu -> Turbo gabor
Dobroga izgleda -> Lažljiva
Zaraznoga osmjeha -> Glupa
Emocionalno vrlo stabilna -> Nafiksana Prozakom i ostalim sredstvima za
smirivanje
Nježna -> Dosadna
Romantična -> Potrebno jako, jako prigušeno svjetlo da bi dobro izgledala
gola
Voli prirodu -> Ne brije noge, ni ispod pazuha; ne koristi dezodorans
Katolik -> Vodi ljubav (ne često) u mraku, zatvorenih očiju i u misionarskoj
pozi
Strasna -> Lajavica
Poeta u sitne sate -> Duboko depresivna
Plavuša -> Sve ostale dlake su crne
Senzualna -> Najmanje dva sata predigre prije nego što dopusti penetraciju
Težina proporcionalna visini -> Debela & niska
Osjeća se dobro sa sobom -> Jako debela
Poneka okruglija oblina -> Patološki debela
Mlada u srcu -> Jedna noga u grobu

Muški oglasi -> tumačenje

U četrdesetima
-> 55 godina, traži komad od 22 do 26 godina
Sportski tip -> Leži na kauču, čita Sportske novosti, gleda drugi program i
Eurosport 60 sati tjedno
Atletskog izgleda -> Provodi puno vremena diveći se sebi pred ogledalom
Traži unutarnju ljepotu -> Velike crno-sijede dlake mu vire iz nosa i iz
ušiju
Slobodnih nazora -> Pokušati će spavati s vašom sestrom i večinom
vaših prijateljica
Prije svega traži prijateljstvo -> Sve dok ste oboje ne svučete
Ima dobar smisao za humor -> Nakon desetak piva, vjeruje da je zabavan,
organizira natjecanje : “ko ima večega?”
Visok i dobrostojeći -> Šupak koji vozi zadnji model BMWa
Pošten -> Laže čim zine
Senzualan -> Može podnijeti jedno dvije minute predigre prije penetracije
Zreo -> Samo prvih 6 mjeseci
Poeta u sitne sate -> Već je napisao jedan grafit u WCu birtije, prije 20tak
godina
Vjernik, katolik, praktikant -> Psuje svakih 10 minuta
Emocionalno stabilan -> Već više od dvije godine nije prijavljivan, ni
kažnjavan zbog zlostavljanja obitelji
Pristojan -> Kaže “molim te” kad hoće da mu doneseš pivu
Zna slušati -> Mogu proč’ dva dana da ne progovori

 

itd…itd… 😀