Arhive oznaka: užas

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Advertisements

Blogerske pretrage izraza i fraza! Užas živi!

Gdje svrstati ovaj post i sam se mislim nešto.

Odavno nisam pogledao pomno kontrolni panel na svom blogu ali eto nekako pred Novu godinu odlučih malu reviziju da napravim, da zavirim odakle me ko klika, koje su pojmove ljudi tražili pa naletili na ovaj moj mali blog,  “prerovio” sam WordPress-ov blog-pretraživač i ne malo sam bio iznenađen! Užasnut, tačnije…

Ovo su riječi karakteristične za BOSNARIJE-blog:

BiH blog Bosna BOSNARIJE dan djeca država Facebook Federacija forum godina grad Hercegovina Ilija jezero kanton komentar ljudi mišljenje narod Policija portal poruka posao post protest rad rat razlog recesija RS saobraćaj Sarajevo seks slika sramota Tuzla udruženje vlada vrijeme wordpress zakon član žena život

Eh sad ako je ovaj oblak meta tagova i pojmova razlog da se naleti na ovaj blog onda se pitam šta to ljude asocira u ovim riječima pa da traže sljedeće pojmove, izraze,fraze ili čak cijele rečenice i to baš na ovome blogu!

Prenosim doslovno…

bordeli u bosni

silovanje tinejdzerki video klipovi

http://www.oglasilicneprirode

skrivena kamera u kupatilu

skrivena kamera u bosni

imali gdje na internetu pornic djevojke

materijal za izradu kovanica

i tome sl.

U osnovnim tagovima, možda bi se našla i poneka referenca na moj blog ali da je on pornografski to odsječno moram zanijekati! Ako je nekoga pojam BOSNARIJE asocirao na pizdarije, grdno se prevario!  Ja o pizdarijama ne pišem! Sačekam mišljenje većine pa se tek tad oglasim sa svojim. Naravno, kad saberem utiske! Šta je u tome loše?

Ne znam! Samo znam za gomilu spam-smeća umjesto da neki čiste ispred sopstvene avlije! Pametnije bi im bilo…

 Ja sam uvijek mrzio ljude koji čitaju knjige na preskok! Neki od njih bi samo čitali kraj. Oni nestrpljivi! Najviše mrzim kad neki ovlaš čitaju Bosnarije-blog!

Pogotovo ako čitaju BOSNARIJE A NISU PROČITALI ZAGLAVLJE ILI MOJ PRVI POST!

Na osnovu jednog posta na BOSNARIJAMA, priznajte, ne možete ocijeniti kakav je neki blog, kakva je osoba koja stoji iza njega. Da li je ta osoba duševni bolesnik ili vizionar, da li je bogobojazna i skrušena molitvama Allah-u dž.š. te prema tome vjernik ili ateist, da li argumentovano ili  frustrirano piše o društveno-političkim zbivanjima oko nas ili samo kopira tuđa mišljenja (copy-paste blogeraš) a nema svoje lično mišljenje ni o čemu pa ni o prdenju u vlastitom zahodu (WC-u)!

A to je ipak dozvoljeno! Zar ne? ((( 😀 )))

Pisanje o bosanskoj buraniji (boraniji), o bosanskom loncu, tamnom vilajetu kako nas neki zovu je moja vječna inspiracija!

Makar se nekome zamjerio radi toga. Sto umova, sto drugačijih mišljenja! Ne zamjerim vam, ne zamjerite mi!

Samo vas lijepo upozoravam! Ne veličajte Bosnu (pa i Hercegovinu) preko svake mjere! Ma koliko vam ona bila draga, uvjerio sam se da za šaku dolara (eura), rado zaboravite na nju!

Na domovinu!

Čast izuzecima ali oni su tako malobrojni tako da bi im trebalo podići spomenik!

Iššš…… ostali!

Snijeg se ne šali!

Od jučerašnjeg napisa pa da danas rano izjutra oko 5 h (kod nas je još uvijek mrak i ne gledajte vrijeme servera na kojem je  Wordpress) snijeg pravo napadao! Kad sam provirio kroz prozor, očekivao sam val hladnog zraka ali ništa od tog.

p.s.

Hladnoće su došle tek kasnije! (pisat’ ću o tome naknadno!)

Temperatura po mom vanjskom termometru -1 °C. Ništa strašno. Znači, biće i danas bljuzge na cestama ali ništa više od toga. Bar ne ovdje u gradu. Van grada svakako i ne namjeravam. Posao-kuća je moja redovna destinacija kad radim. A radim kao da sam na TRULOM ZAPADU.  Plate mizerne, balkanske. Ja baš nešto i ne vidim da taj ZAPAD tru(h)ne ali eto, to nam je uzrečica iz onih davnih socrealističkih vremena.

 Sad sam na godišnjem pa mi svejedno. Ja sam svoju guzu skrasio u gradu a za one iz pregrađa i sa sela, nije me briga. Iskreno.

Jutarnja tišina, narušena jedino povremenim prolaskom mašina tj. kamiona za zgrtanje snijega. Usput su, naravno, posipali i so! Boga mi, radili su po cijelu noć!

Kako znam? Pa budio sam se više puta. Lakog sam sna!

STANJE OKO 12 h!

Užas živi! Naroljo bijelonja, praffooo! Oko 15-ak cm! Led je ispod onog jučerašnjeg snijega. Klizavo, da te bog sačuva. Jedva sam se vratio kući neogrebanog auta!

ISPRED TRŽNOG CENTRA “OMEGA”

POGLED S MOG PROZORA

Obeharalo prafoo, a?!

Hehehehehehhehehe 😀

Ali termometar na zidu, kraj samom mog  prozora ne laže. Trenutno je koji podiok iznad nule! Zaključak?! Doduše, ovo je u nizini, u gradu a i podne je!Ama, ništa ja više ne kontam…

TERMOMETAR KRAJ MOG PROZORA

Pa ti sad budi pametan!

p.s.

Najgori je onaj led (po danu se snijeg topi brzo) što se stvori noću pa čak i na minimalnoj temperaturi od, recimo -1°C tako da lako prevari neiskusne  ili starije osobe sklone padovima i lomovima kostiju!

Investitor stao?!

Đe zapelo? Ama kod love, naraffski! Tipičan primjer bosanskih biznismena. Biva, lako ćemo. Bitno je da se započne. Doduše, ruglo od objekta je malo našminkano. Bar kad se gleda iz daljine. Zar ne?

Ovo je moj treći nastavak pisanije o ovom, dugo godina zapuštenom objektu.

Nastavak, vjerovatno, slijedi negdje s proljeća. Nadam se…

Fasada mu potkopana! Zašto? Ulaz u atomsko sklonište nije sredio. Šta ga briga. Nije to njegov posao! To je “društvena svojina”!

Njegova strana zida sređena. Ofarbana!

Ovo sam fotografisao danas, drugi dan padanja snijega. Da ne bi bilo zabune!

Fasada i sa donje strane kisne! Hmm… Gdje su tu oluci, odvodi?! Betonske ploče, lijepo se vidi, popucale su! Ni to nije njegova briga!

Unutrašnjost objekta je blago rečeno užas. Vide se tragovi zapišavanja skitnica i uličara na stepeništu…

Ama, ko god da mu dođe u firmu, neće moći a da se ne osvrne pogledom ulijevo, samo tri metra dalje od ulaza u njegov lafo sređeni objekat!

I drvo od ljetos je nekome smetalo (doduše, nije mu ni bilo mjesto tu) pa su ga posjekli a tako je lijepo bilo naraslo na mjestu ovih PVC kesa…

Suprotna strana zida, tačnije prolaz između moje zgrade i renoviranog objekta…

I to ostalo nesređeno. Ružna slika za eventualne poslovne partnere koji bi pohodili njegovu firmu!

Ocjena-jedva prolazna!

A i do vas je ako pročitate ovo. Ostavite komentar. Od volje vam…

Slika i prilika današnjeg bolchat-a!

mIRC_logoDoduše, nećemo generalisati stvari. Ovo je ipak tzv. “tuzlanska loza” (kako sami sebe nazvaše na pomenutom video-klipu!)  naše najpopularnije bosansko-hercegovačke irc-mreže! pjirclogo_bolchat

Osobe, koje se svih ovih godina nisu mogle trpjeti na regularnim chat-sesijama, bilo kao channel-operateri ili irc-operateri, eto sastali se da popiju par piva i mršavo pojedu iz praznih tanjira!

Užas jedan…

Od početka najave ovog “spektakularnog događaja”, preko poziva na okupljanje ispred OMEGE u subotu (robna kuća u Tuzli), pa preko tihog invajtanja (invite) na bolchat-mreži u smislu, ko bi to sve mogao doći pa da ga na vrijeme odstranimo (jer ne daj bože, može nam pokvariti “party”), stiče se utisak da u stvari i nisu željeli da nas tamo bude stotinama, gledano brojčano…

Ja sam se tobože, zainteresirano raspitivao, navaljivao na javi i na private nekima, kad će to biti, ko će sve doći, kolika je kotizacija i sl. jer jezero Bistarac i sam znam naći bez posebnog “okupljanja” na određenom jestu u Tuzli! Pogotovo što znam jednog od suvlasnika ove turističko-ugostiteljske destinacije nadomak Lukavca. (Bliže je Lukavcu nego Tuzli-moja napomena!)

Informacije su bile šture. Niko ništa ne zna, biti će ovako, biti će onako pa sve do totalno odrečnih odgovora u smislu: “Nisam lood/a da idem tamo, nije to za mene, zar je to “raja”, nisu moja raja pa da otvorenih izjava da će neko nekoga ubiti radi neke izgovorene riječi!”

Ni moje mišljenje nije daleko od nabrojanih relacija. Neke bih pošteno namlatio, onako preko guze za bezbroj uvreda, banovanja ili tzv. g-line opcija sa bolchat-mreže. A razloga, vjerujte, nije bilo!sm-ms

Sastala se šačica neljudi, par usamljenika, osobenjaka, ljudi koji se samo međusobno razumiju samo na chatu a izgleda i u privatnom životu.

Sami su krivi pa su i ovaj nazovi “spektakularan susret” izroda bolchat-a i sami postavili na Youtube!

nastavlja se…