Arhive oznaka: uputa

Samoliječenje – trend ali i odgovornost

Htjeli vi to ili ne, morate priznati da ste ne mali broj puta svjesno zaobišli posjetu ljekaru nadajući se da će vam biti bolje ako uzmete neki lijek u obližnjoj apoteci! Svoj postupak ste racionalno pravdali zaobilaskom gužvi u pretrpanim ambulantama i željom da za svaku sitnicu ne otvarate bolovanje po svaku cijenu!

Ja sam svoju kućnu, priručnu apoteku, formirao već odavno. Silom prilika, naravno, pravdajući se gore pomenutim razlozima. Moram priznati da sam shebao zdravlje na  gore i moj primjer ne preporučujem nikome. Bojeći se podobrog odbijanja od plate kad si na bolovanju a i sve prisutnijim mobbingom (koji je toliko vidljiv da je to apsurd), odlučio sam se na samoliječenje kod kuće dok nije dotjeralo “cara do duvara”!

Na kraju sam ipak morao otići ljekaru i otvoriti OPRAVDANO  bolovanje. Još me ljekar napao s vrata: “Što mi se nisi ranije javio?”

Nigdje onog  galantnog persiranja! Kako on meni i ja njemu istom mjerom.

Još mi i on bio pristao na muku! Nekako preko volje, razgovor se sveo na:

-Ono isto boli, jel?

-Da!

-Imaš li lijekove?

-Imam.

-Znači, da ništa ne pišem?

-Ne piši, nemoj se zamarati! 😀

I ja njemu na per-si!

Vidio sam da se on nije ni mislio pretrgnuti i prepisati mi recept za neke od lijekova sa tzv. “esencijalne liste” na nekom od onih “obojenih” recepata. 

Morao sam platiti punu cijenu za lijekove. Nije mi bilo druge!

Osim šefa, niko od mojih radnih kolega nije ni nazvao da makar upita za moje trenutno zdravstveno stanje! Makar jedan utješan SMS, reda radi.

A svi nose brand-name odjeću i obuću i voze nove skupocjene automobile. Ja jedini sa oldtimerom na poslu! :mrgreen:

Šta kažu stručnjaci o samoliječenju?

Određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta a dio su trenda samoliječenja!

Posljednje decenije i u našim apotekama, u skladu s novim svjetskim trendovima samoliječenja, mnoge proizvode možemo nabaviti bez ljekarskog recepta. U SAD-u takva praksa postoji već odavno a u evropskim je zemljama počela znatno kasnije i tek posljednjih desetak godina polako zauzima svoje mjesto.

Jedna je od definicija lijeka u najširem smislu da je to supstanca koja, unesena u organizam, hemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. Zbog toga je prodaja lijekova strogo kontrolisana a obično se dobivaju samo na ljekarski recept. No, posljednjih decenija preovladava mišljenje čak i u stručnim krugovima, da kod blagih zdravstvenih problema nije baš uvijek potrebna posjeta ljekaru. Uz to, određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta. Za njih se sve češće koristi naziv OTC (od engleskog izraza “Over The Counter”), što bi u bukvalnom prevodu značilo “s druge strane recepture” ili kolokvijalnije, “preko pulta”. Tačnije, OTC su lijekovi i medicinski proizvodi koji se mogu dobiti i bez ljekarskog recepta.

U tu grupu proizvoda spadaju lijekovi prirodnog porijekla, medicinski proizvodi i lijekovi koji imaju nizak stepen toksičnosti, veliku terapijsku širinu, znatnu sigurnost kod mogućnosti predoziranja a moguće interakcije s drugim lijekovima svedene su na najmanju mjeru. Zato se mogu koristiti kod dobro poznatih indikacija i korisniku služiti za samoliječenje.

Samoliječenje kao trend

Od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica  jer se time bitno smanjuju troškovi zdravstvenog osiguranja. Samoliječenje je važan element zdravstvenih sistema u modernim, razvijenim zemljama. To, naravno, podrazumijeva i veći nivo znanja o zdravlju i bolesti  pa se edukaciji pacijenata poklanja sve više pažnje. Ako se malo pažljivije analizira nivo znanja o zdravlju u pojedinim zemljama i razina dostignutog standarda, vrlo brzo ćemo uočiti da je ona u direktnoj korelaciji ili jednostavnije rečeno, što je viši standard života u nekoj zemlji, viši je i nivo znanja o zdravlju njezinih stanovnika.

Tome su se priključile i brojne farmaceutske firme i distributeri u BiH  pa tako svakodnevno možemo putem različitih medija (novine, radio, TV, javne tribine) dobiti najnovije informacije o pojedinim proizvodima. Te trendove, naravno, prati i uvažava svaka savremena država, koja regulativom kontrolira kvalitet i stavljanje u promet OTC proizvoda a na taj način, posredno  i jasnoću informacija namijenjenih pacijentu. Kako je ljudsko zdravlje vrlo osjetljivo područje, tako su i strogi zakoni koji reguliraju izdavanje dozvola za promet OTC proizvoda.

Samoliječenje kao trend, sve je raširenija pojava i u nas  jer se pomoću lako dostupnih OTC preparata mogu vrlo jeftino i brzo sanirati manji zdravstveni problemi.

Kod upotrebe OTC proizvoda važno je pridržavati se nekoliko osnovnih uputa:

  • prije korištenja obavezno je pažljivo pročitati oznake na proizvodu i uputstvu za korištenje,
  • ne prekoračiti preporučeno vrijeme upotrebe,
  • nikad ne uzimati veće doze od preporučenih (ovdje ne vrijedi pravilo “više je bolje”),
  • uvijek pročitati i sastav OTC preparata zbog mogućih reakcija i preosjetljivosti,
  • pažljivo pročitati indikacije i nuspojave kao i napomene, kad je ipak bolje potražiti savjet ljekara,
  • ljekara obavezno informirati o svim u međuvremenu korištenim OTC proizvodima, kako bi se spriječila moguća međudjelovanja s novim lijekom koji je već propisan,
  • ne koristiti proizvod nakon isteka roka trajanja.

Uloga ljekara

Veliku ulogu u informisanju pacijenata o OTC proizvodima ima ljekar. Zahvaljujući njegovom obrazovanju i trajnom stručnom usavršavanju kao i dostupnosti pacijentu, on je svakodnevno u prilici dati informacije, savjetovati i promijeniti eventualno pogrešno zdravstveno ponašanje pacijenta.

U većini evropskih zemalja OTC proizvodi prodaju se isključivo u apotekama a u SAD-u je dopuštena prodaja i u samoposlugama. Međutim, pacijent koji nabavlja lijek u apoteci u prednosti je pred onim koji prividno ima veću slobodu da OTC proizvod nabavi i u distributivnoj mreži supermarketa jer ljekar je, zahvaljujući specifičnu obrazovanju i iskustvu, osoba s kojom se treba posavjetovati prilikom kupnje OTC proizvoda. Naravno da će kao profesionalac koji razumije ograničenja automedikacije, savjetovati pacijenta da potraži savjet ljekara kad na temelju svoje stručnosti i iskustva procijeni da je to ipak potrebno.

No, ne smije se zaboraviti ni vlastitu odgovornost prema zdravlju i bolesti, kao ni odgovornost kad je u pitanju korištenje OTC proizvoda.

Što je dostupno u Bosni i Hercegovini?!

U našoj zemlji bez recepta se mogu dobiti proizvodi za sljedeće namjene:

  • kombinacije vitamina i minerala koje odgovaraju preporučenim dnevnim dozama,
  • antireumatici za lokalnu upotrebu,
  • antiseptici za lokalnu upotrebu,
  • preparati za lokalnu i oralnu terapiju nosne sluznice,
  • antihistaminici za lokalnu upotrebu,
  • sekretolitici i mukolitici,
  • antimikotici i dermatici za lokalnu primjenu,
  • laksativi i karminativi,
  • antidijaroici,
  • eupeptici i antacidi,
  • lokalni preparati koji se primjenjuju kod bolesti vena,
  • neki preparati koji djeluju na bolesti oka i uha,
  • nenarkotički analgetici i antipiretici i njihove kombinacije u dozama koje ne izazivaju toksična djelovanja,
  • biljni proizvodi blagog djelovanja.

Sve kategorije proizvoda mogu se sa sigurnošću koristiti i bez ljekarske preporuke pod uslovom da se strogo pridržavate propisanih uputa o indikacijama, dozama i dužini upotrebe kao i o mogućim nuspojavama. Dobro je pri kupnji iskoristiti znanje i iskustvo ljekara a o korištenju upoznati i ljekara porodične medicine prilikom sljedećeg susreta.

Zapamtite da korištenje OTC proizvoda u svakom slučaju znači i vašu veća odgovornost za vlastito zdravlje.

p.s.

Sad je do vas!

Sehara moje majke – Tifa Dolinar-Terzić

Znala sam da imam ostavštinu,

Zabačenu, negdje zatrpanu.

Tragala sam za njom godinama,

I nađoh je u mraku podruma

Stare kuće – moga rodnog doma.

U sehari što je moja majka

Za mog babu u miraz donijela!

Kad otvorih majčinu seharu,

Razgrnuvši rukom nađoh na dnu

Knjigu staru, dugo nečitanu –

Hvale vrijednu bošnjačku baštinu.

Umotanu srmali čevretom,

Prekrivenu bogatim nakitom,

Starim srebrom i žeženim zlatom,

Svim vrstama dragoga kamenja

I haljinkom što je moja majka

U džamfezli bošču zamotala.

A na vrhu, u samom kubbetu,

Nađoh pismo u mavi ćagetu,

Ispisano moje majke rukom,

Arebicom – bošnjačkom azbukom.

Arebicu pismo moja majka,

U mektebu pisat naučila.

Uputu je ostavila meni,

Imenom me majka oslovila:

„Nemoj nikad zaboravit ćutiti tekbire,

Ni poruku upućenu

Iz Hira – pećine,

Objavljenu u Kur’anu –

– u suretu ‘Ikre’.

Tekbirom je iz kosmosa

Dozivano tvoje ime.

Ponekada obuci haljine moje majke,

Tvoje stare nene,

Lijepe su, pristajat će tebi,

Baš kao da su o tebi krojene;

Tvoja nena ćibarasta bila,

Ćibarastu haljinku nosila,

A ti nalikuješ svojoj neni.“

A kada sam bošču razmotala,

Haljinku sam odmah isprobala.

Kumaš-svila o meni se svila,

A od dibe-bejaz anterija.

Od kadife koješli-dolama

Izvezena srmali granama.

Za ishoda čohali-feredža,

Svilenijem gajtanom vezena

Uz rukave i po skutovima.

Mor-feredža, ali bez čembera,

Moja nena, vrla Bošnjakinja,

Na glavi je tepeluk nosila!

U hastaru, ispod tepeluka,

Ušivano, u džude svijeno,

Ispisano zdesna nalijevo

Jazi-ćage, nenina poruka:

„Moj tepeluk ponesi sa namom,

Prilagodi o sebi feredžu,

Spram haljinke nakit odabjeri,

Ti ćeš dostić golemu deredžu.

Al’ se nemoj uznosit s jordamom,

Čitaj knjigu, okreni se vjeri,

Ponosi se bošnjačkijem namom.“

Kada sam i čevre razmotala,

U kojemu je bila knjiga stara,

Ushićena zbog novog saznanja,

Ja sam cijelim bićem zadrhtala.

U knjizi su pera sabjerana

Što su nekad davno umakana

U duše Bošnjaka-Muslimana…

Pjesnici ih izljevahu rado

U književnost alhamijado.

Saznala sam da je moja nana

Neka pera sabjerala sama

I čitala onih davnih dana

Da je Čuvidina Umihana,

Pjevajući pjesme protiv rata,

Svoje ruse kose odrezala

I stavila iznad gradskih vrata.

Ko prolazi, da joj kose žali:

„Ova kosa u devletu rasla,

U golemu jadu odrezana.“

Čitala je moja stara nana

I pisala onih davnih dana.

Moj narode, pa naše su nene

U ‘naj vakat, a bile pismene!

Spoznala sam u čem’ je suština –

Golema je naša ostavština.

Nisam znala šta vrijedi sehara,

U sehari blago ne zastari!

Ko je Tifa Dolinar – Terzić?

Pjesnikinja. Žena koja otkriva sebe u kosmosu i kosmom u sebi na nov način. Drukčije od ostalih. Osluškuje melodiju i zvukove u sebi i one što dopiru do nje. Do njenog srca. I tu melodiju pretače u svoje pjesme da bi ta muzika doprla do drugih koji žele  da je čuju. Jer, Tifa se i oglasila da bi je čuli oni koji vole poetsku riječ, osobito ako otkriva ono što i sami nose u sebi i imaju oko sebe, a čega nisu svjesni ili, pak, ne umiju to otkriti i kazati. I otuda prepoznatljivost Tife kao pjesnikinje Bošnjakinje, pjesnikinje Gračanke, pjesnikinje Sarajke. Jer, ona i jeste i Gračanka i Sarajka.

 

   Rođena u Gračanici koja je u djetinjstvu i djevojaštvu upijala sa osebujnim folklorom i sredine i vremena dabi, eto, u svojim pjesama emitirala unutrašnji naboj neraskidivog odnosa prema zavičaju, što znači ljubav prema svemu onome što je u pjesmi otkrila i ponos što je i sama dio toga. Jaka je Tifina potreba da i druge animira da se prisjete, da ne zaborave što se zaboraviti ne smije.

 

   Njena ljubav nije samo rodna Gračanica. Njeno srce pulsira i za Doboj, Tuzlu, za Gradačac i Mostar, Banja Luku, a posebno za Sarajevo. Jer, Tifa je i Sarajka. U Sarajevu je studirala, u Sarajevu je odradila radni vijek, u Sarajevu je, kao penzionerka – pravnica doživjela svoju duhovnu renesansu, započela je svoje poetsko razdoblje života.

 

   Do sada je izdala tri knjige pjesama. Nastavlja i dalje sa štampanjem svojih pjesama  jer Tifino poetsko biće je, čini se, neiscrpno. Zato, poželimo joj da nam podari što više djelića svoje duše, što više lijepih pjesama.

 
09.08.2009.

Recenzija – “Sehara”

   Pjesma Sehara ne ostavlja nijednog čitača ravnodušnim. To je pjesma koju doživljavamo cjelokupnim bićem, svim čulima. Već sa prvim stihom otkrivamo bogatstvo miljea naše sredine u minulim vremenima. Vizuelna slika je veoma snažna. Pred nama je prepoznatljiv ambijent. Slike u Tifinoj pjesmi sprješavaju zaborav našega pamćenja. Vidimo ambijent iz kojeg potičemo: staru kuću, veliku musafirsku sobu ispunjenu mirisom dunja što se ćute po rafovima; sećije sa bijelim jambezama, uglancanu mangalu i najveći ukras sobe – seharu prekrivenu svilenom mahramom. Na počasnom je mjestu u sobi. I uvijek tajanstvena, dok se ne pokrene sa udajom djevojke. 

   Tajnu sehare otkrit će Tifa. Odškrinut će seharu, proviriti u nju i uvesti nas u svijet naše bošnjačke prošlosti. Samo u dio tog svijeta, u život naših starmajki. I, evo bogatstva. 

   Tifa otkriva bogatstvo folklora naših Bošnjakinja, naših lijepih nena. Sve to snažno doživljavamo. I vidmo i čujemo. Vidimo ljepotu naših žena, a onda kao da čujemo lahor svile, šuškanje kadife i zveckanje đerdana. Slike se nižu sve ljepša od ljepše. Ali pjesnikinja ne ostaje samo na slici. Ona otkriva nešto što se desetljećima prešutkivalo. Otkriva gotovo nepoznatu kvalitetu ove žene. Bila je i pismena – Bošnjakinje uzdignute glave sa pogledom daleko naprijed. Imala je snagu da spriječi zaborav onima koji dolaze. Ostavila je baštinu koju Tifa nađe u sehari. Ostavila je poruku svima nama da ne zaboravimo, da se ponosimo, a više od svega da moramo i sami puniti svako svoju seharu kako ko može i koliko može. Kao Tifa. Odškrinula je i svoju seharu u koju još slaže, da bi njena ostavština bila još bogatija. 

   Sa sadržajem pjesme Tifa je uskladila i formu. Piše u desetercu, stihom junačke pjesme. Jer, Sehara i jeste junačka pjesma, sa junacima – ženama Bošnjakinjama.  

  Hatidža Zećo, profesor 

 
 
09.08.2009.

Recenzija pjesništva Tife Dolinar-Terzić

   Autorica Atifa Dolinar-Terzić svojim pjesničkim djelom pokazuje da je u njoj duboko zapretena poetska misao dugo trajala, da bi, u ono najteže vrijeme za Bosnu i Bošnjake, kao vulkan izbila i sviju nas prijatno iznenadila. Taj poetski poriv za pjesničkim iskazom osjeća se u svakom njenom stihu. 

   Pjesnikinja je opsjednuta kosmosom i tradicijom i to u stihu čini jedan čudesno lijep i sugestibilan spoj. Ništa što se događa nije izvan moći i odredbe Jednog Jedinog. 

   Folklorni elementi nisu dati izvan života, oni nas upravo vraćaju u jedno zaboravljeno vrijeme naših nana i njihove filozofije, zasnovane na zdravom razumu. Između ostalih, to je izvanredno pjesnički izvajana poema Sehara. 

   Slike njenih pjesama su plastične i žive, pa nas jednostavnim iskazom vraćaju u neka stara vremena, kada smo kao djeca slušali od naših učitelja ili roditelja prekrasne kur'anske priče, koje upućuju na uspravan hod i osmišljen ovozemaljski život: sabur, pravednost, ponos, skromnost i nepomućena vjera u Istinitog. I u svemu tome su Bosna i Bošnjaci hrabri, dostojanstveni, plemeniti, spremni da oproste, ali ne i zaborave. Svi ti elementi su potka i nadgradnja poezije Atife Dolinar-Terzić. 

  

   U svojoj sveukupnosti njene pjesme s pravom bi se mogle nazvati u širem smislu Islamski ahlak, a u užem Bošnjački ahlak. Izdavaču toplo preporučujem zbirku pjesama Atife Dolinar-Terzić za objavljivanje, koju će, sigurna sam, čitaoci svim srcem prihvatiti, a poslužit će i kao lektira određenim školama. 

  

Sarajevo, 16.8.1999. 

Prof. dr. Lamija Hadžiosmanović

p.s.

Pored ovako dobrih recenzija moj komentar je stvarno suvišan. Jednostavno sam poželio da prenesem na vas moje oduševljenje makar ovom jednom pjesmom od Tife Dolinar-Terzić…