Arhive oznaka: uposlenik

Danas sahranjen Marko Breškić, žrtva brutalnog premlaćivanja!

Evo dođoh sa sahrane i ne znam u koju kategoriju da stavim ovaj moj kratki post!

Da se ne zaboravi svakako odgovara ovom zločinu nad čovjekom koji je savjesno obavljao svoju dužnost na radnom mjestu obezbjeđenja!

Van svake kategorije zato što nemam riječi kojima bih opisao prazninu u duši smrću našeg kolege!

Marko, prijatelju moj!

Počivaj u miru.

Nisam revanšista ali nadam se da će oni koji su bili odgovorni i za tvoj status (nadređeni) kao i predstavnici pravosuđa, kazniti tuzlanskog taxi-kabadahiju!

Vrijeme je da se oni koji glume boga  povuku sa svojih položaja jer ovi nije prvi put da neko nasrne na uposlenike. Problem sigurnosti uposlenih na radnom mjestu je aktuelan već nekoliko godina (da se sad ne vraćam u prošlost)  i ne znam s kakvim to obrazom pojedini dođoše na današnju sahranu!

Kajanje?

Hm…

Čisto sumnjam…

Prije će biti pranje obraza poslije  silnih (pa i mojih) reakcija na lokalnim radio i TV medijima!

Razumijem ih. Plaše se za svoju guzu! I trebalo bi…

Advertisements

Koliko košta birokratski aparat u BiH?

Otporna i žilava, bosanska je birokracija preživjela rat i razgranala se u skoro nezamislivim razmjerima!

Ova zemlja ima 180 ministara i po jednog premijera na 300.000 stanovnika?! Zahvaljujući svom uređenju, BiH se u ovom času može pohvaliti da više od polovine prihoda ubranih od poreza građana troši na plate uposlenika u birokratskom aparatu a uporedi li se sa drugim zemljama, onda postaje posve jasno da mnogo bržim koracima nego ka Evropi – grabimo put Nigerije, apsolutnog svjetskog šampiona birokracije…

I da se ne zaboravi!

Koliko ministara, toliko kabineta u kojima su ušuškani savjetnici, sekretarice, vozači, mobiteli, nalozi za službena putovanja i automobile, putne dnevnice, vanredne isplate za izgaranja na poslu i rezultate koje sem njih niko drugi niti vidi niti zna…

Da vam sad pišem o svim birokratskim primjerima, trebao bi samo poseban blog na tu temu a ja vala nisam lud da trošim svoje prstiće na to kad već ionako sve !

Ako se trenutno ne možete sjetiti nekog konkretnog primjera, rado ću vam slikovito predočiti barem jedan!

Svima vama poznati su redovi, mučenje naroda i šikaniranje kod izdavanja lične karte, zamjene iste, prijave ili odjave prebivališta i tome sl. i to sve od poslovično drskih šalterskih službenika!

Nadam se da vam ne treba više primjera. Mislim da je i ovo dovoljno.

Nisam statističar. Nisam se školovao za to da narod mjerim aršinom *normalnih evropskih i svjetskih prosjeka* jer bosanca ti ne možeš staviti u klasične zapadnoevropske i svjetske okvire!

Ne da se on. Bosanac. On živi, radi, ćuti i trpi one koje je sam *svojom slobodnom voljom* izabrao na izborima i tješi se da mu ne bude još gore!

Ako ovo nisu BOSNARIJE, heb'ga onda! Promašio sam post i džabe zamarao svoje prstiće!

Hajd’ zdravo…