Arhive oznaka: TV

Čevljanska korida 2010 – komentari

Donosim vam par izjava, najava i komentara na istoimeno “dešavanje naroda” tek toliko da se malkice nasmijete.

Zgrožen činjenicom da jedan ovakav teferič posjeti i do 80.000 ljudi dok se za neku pozorišnu predstavu ili kvalitetan koncert profesionalnih umjetnika ne traži karta više, nije mi ni na um padalo da pohodim ovu, kako je nazivaju, kulturno-zabavnu i sportsku manifestaciju!

Bosanci ne bi bili bosanci kad i skoro usvojen zakon o zaštiti životinja ne bi izvrnuli naopako u svoju korist.

Biva, borbe naših bikova nisu onako krvoločne kao u Španiji pa su dozvoljene!

Hajde de!

Evo par komentara i slika sa ovogodišnjeg tuluma…

Baš kako to trideset i kusur godina predano rade, i ove godine nam organizatori Čevljanske koride i tradicionalnog teferića nude zanimljiv kulturno-umjetnički program koji če se održati
‎24.-25.07. 2010 u Čevljanovićima. Kako je nam saopštio PR-a Čevljanske koride i tradicionalnog teferića, kao i ponosan vlasnik prošlogodišnjeg pobjednika-bika Mudonje, Kasim Herić, možemo ocekivati i ponajbolje izdanje muzičkog dijela cijele manifestacije, i kako sam reče: biće to pravi spektakl do jaja.
Prvu noć možemo prisustovati koncertima hedlajnera Asima Bajrića, Kemala Malovčića, Sanje Đeba, sve same zvijezde nase domaće turbo-folk scene, a uz njih čemo imati priliku i vidjeti tek afirmisane estradne umjetnike tipa Zuke, Sandre Afrike, Tarzana, Halče, kao i legendarnog “Slavuja sa Krivaje i njenih pritoka”-Ismeta Drnde
Druga noć je rezervisana za tradicionalni hard-core kalesijski zvuk, najavljeni su legende Kalesijski Zvuci (sa originalnom postavom), Sprečanski talasi, Satelit (poseban gost Naser Orić), Senada, Mara i Derventske lole ( manifestacija ima i multietnicki karakter by the way, kako to mudro primjeti jedan od fanova FB profila gore pomenute koride i teferića-Srbin po nacionalnosti), Halida Musića, Šefe&Jofe&Noćnih ptica, Mučeta&jarana itd.
Sve u svemu, dosta obečavajuće, pa ko voli nek izvoli. Dokaz kvaliteta ove tradicionalne manifestacije jeste i prošlogodišnja posjeta koja je, prema podacima Marco-index Bosnia, premašila preko 80.000 posjetilaca iz oba entiteta.
PR je posebno naglasio da bi sve ovo bilo namoguće organizirati bez nesebične podrške Njegove Ekselencije Hilme Selimovića i Njegove “Sarajevske Pivare”, koja je pored sponzorstva, obezbjedila i četiri cisterne piva za sve posjetioce, i to đabe. “Sarajevska pivara” je, takođe, i sponzor tradicionalni sportski disciplina koje se održavaju u sklopu teferića i koride, a to su discipline: kamena s ramena, karike-na-varike, bacanje kolca iz mjesta, natezanja konopca, zabijanje stožine u zemlju…
Na kraju, ništa nam više ne ostaje osim da ponovimo riječi PR-a Kasima Herića: “biće to pravi spektakl do jaja”! Nama, vjernim fanovima, ostaje samo da kažemo: držimo te za jaja, pardon, rijeć, K A S I M E   L E G E N D O!!! 

   
 

 
 
 
 
 
sad bez zeze – ja nikad nisam bila na koridi i tefericu – i samim tim sam propustila to opste narodno veselje.
a hocu da odem – bar da provjerim jel piva friska…
gdje su ono cevljanovici, i kako se do tamo stize? 
 
 

nekad mi je neko pricao za neku pjevacicu i teferic – prijeratno desavanje – izasla zena iz bijelog mercedesa, bunda od nerca, zakoracila na stolicu pa na sto – i zaradila milijun.
 
Ja sam sutra tamo pa se vidimo mi koji se vidimo 
 
E, vazi care! Ja cu biti , svakako, u elementu, laHko ces me poznati, kaubojke na nogama, novopazarske levi'ske, majica bez rukava sa logom od Nervoznog Postara, i frizura a la Marius Lakatus (tzv pancir-sljem)!   
Bio. Sliko.
Bilo je, er, SVEGA– za one koji nisu vidjeli novine      I mimo toga je bilo svega 
Nemam fotošot tu da stavim crno preko oćiju sebi da se ne dam prepoznat al ću poredat slike sebe sa Satelitima i ostale kace vratim na Trešnjevku. Nažalos nemam slika belaja Sad
Nisam vidio Monstera more bit da smo se mimojišli u rulji il terminu , ja sam uranio plaho jer sam mislijo Kiša će garant sjebat pa dar da ugrabim neki nastup dobar.

 

…more bit da smo se mimoisli, jer sam obilazio par krugova sa jenom curom sa Zubeta, ne znas je ti, poslije smo otisli gledati borbu Brezonje Muhameda Lusije i Krilonje Mirse Zukica – A W A S O M E!   
Nakon toga smo uzeli po sladoled i lubenicu, i ufatili se najblizi homarica, ostatak vremena smo proveli razgovarajuci o smislu zivota, egzistencijalistickoj filozofiji, tehnokratiji, cyber-sexu i sjemenjenju krava
Dogodine u Cevljanovicima, jopet! 

 

…ma mene fascinira cinjenica da se na ovakva desavanja odazove i do 70 hiljada ljudi.

po cio dane landaraju gore dolje – zene se i udaju, dernece, navijaju, klade se, dogovaraju poslove, kradu, piju, tuku se itd.

…a na ciscenje rijeka dodje 10 osoba…  :mrgreen:
 
 
 
 

Dopisano 27.07.2010. god. 


 Citirano sa tuđeg bloga!

Gledajuci sinoc dnevnik, nekako stekoh dojam da se Cevljanska korida omalovazava, i predstavalja u jako negativnom svjetlu. Kao oni koji su gore, oni su zeljni hljeba i igara, oni su glupi, daj im komad hljeba i pusti bikove da trcu, i to je to, oni zadovoljni zivotom. Kao ne znaju za bolje.

Djeluje kako da ona voditeljica sa skrivenim podsmjehom i sprdnjom prica o Cevljanskoj koridi.

Ubrzo nakon toga vijesti sa Love parade, doduse ovaj put jako tuzne, ali obicno se o Love parade prica pozitivno. U emisijama za omladinu se nadugo i nasiroko prica o Love parade, izvjestaji lete sa svih strana…

Svojevremeno, kad sam bio mlad, posjetio sam oba dogadjaja.

Sto se mene tice, nema neke razlike.

Naprotiv, Cevljanska korida je, U ODNOSU na Love parade, itekako kulturni dogadjaj!

Na Love parade svuda okolo lezi omladina nadrogirana, pijana, prljava, rascupana… Ama ljudi, ono je katastrofa! Pa ne mogu da vjerujem da taj kulturni zapad moze lezati onako u jarku. A na slikama i TV svi plesu, polugole ljepotice drmaju guzovima, a iza kamera sve u blatu!

Na Cevljanskoj koridi nisam primijetio drogu (mozda sad ima, ne znam), prljavih ljudi… hm pa ima, ali ne toliko, pijanih ljudi ima ali rijetko ko je bas pijan kao na Love parade,…

Uporedjujuci ta dva dogadjaja, mislim da je veci krkanluk na Love parade nego na Cevljanskoj koridi.

Pa zasto se omalovazava nesto sto se desava kod nas, a u nebo uzdize nesto sto se desava u Njemackoj, kad su u biti jedno te isto, samo sto ovamo sviraju kalesijski slavuji, a tamo DJevi.

Jesu li to u njemackoj droga, alkohol, prljavi ljudi, krkani,… nesta specijalno, a kod nas su samo seljaci i krkani?

Je li Love parade kulturni dogadjaj a Cevljanska korida krkanluk?

U cemu je razlika izmedju ovih gore na slici, i polugolih pjevacica pod satorima?

Ili to zavisi od TVa i nacina na koji se predstavlja, sta kamere snimaju i kako su voditelji raspolozeni? Pa se Cevljanovicima podsmjehuju, a Berlinu, Dortmundu, Dusseldorfu… dive?

Ili… a to ce najvjerovatnije i biti… samo smo iskompleksirani ljudi, stidimo se sami sebe, mislimo da su ljudi na Cevljanskoj koridi manje vrijedni od onih na Love parade?

Jeeeeedva ceeeeekam da sjednem pod satru kod Gazda Mehe…

 Jedan stariji komentar sa foruma

26-07-2004, 02:46
Bjeh na koridi i kao sto sam obecao odmah za comp da prenesem utiske.
Cevljansko polje nalazi se na nekih 40ak kilometara od Sarajeva.Lokalitet se nalazi u mjesnoj zajednici Gajevi,opcina Ilijas.Nakon sto se prodju Semizovac i Srednje skrece se sa puta koji vodi za Olovo i poslije nekoliko kilometara voznje super putem,tek alsfaltiranim,dolazi se do kamenoloma.Tu se nalazi naplatno mjesto.Naime,organizatori su bili pametni i skontali da je bolje naplacivati karte na putu nego pokusavati naplatiti ulaz na samom Cevljanskom polju.Prvo sto skontas kad pridjes naplatnom mjestu je da su se ljudi zestoko potrudili oko organizacije-svi redari imaju zute majice i kackete,akreditacije,izdaju numerisane parking i karte za ulaz, i jako su ljubazni oko objasnjavanja programa manifestacije posjetiocima.Helem,nakon sto prolaska naplatnog punkta do Cevljanskog polja vozi se jos nekih 10ak minuta.Policija i redari su svuda i rasporedjuju po okolnim improvizovanim parkinzima (citaj:livadama)vozila.Nas je zapalo parking mjesto na ivici Cevljanskog polja,onako blagi nagib od nekih 30ak stepeni.Sasvim dovoljno da se moja malenkost zapita kako cu izvuci auto odatle.Nakon parkiranja,izlazak iz auta je blago receno sok,jer skontas da je na polju ispod tebe nekoliko desetina satora,tri ringispila,nekoliko hiljada auta i desetine hiljada ljudi.Lokalitet-Cevljansko polje ima oblik pjescanog sata,duzine je nekih kilometar do kilometar i po,prosjecne sirine 300 metara sa najuzim mjestom sirine 50ak metara.Na ivicama polja nalaze se poredani satori sa obje strane,a iza njih pocinju parkinzi.
Lokacije za satore se inace ranije dogovore sa organizatorima,tako da idu redom:pokretno zabavni park “Ciza”iz Zenice koji reklamira solisticki koncert na otvorenom Indire Radic iz Zenice,pa tri SMB satora JNA iza kojih se okrecu janjad,a unutra puni stolova.U sredini jednog od satora nalazi se podijum na kome stoji folklorni ansambl “Rukija”,sastavljen od dva muskarca i djevojke kojoj je nekih 20 godina.Imaju prilicno bogat repertoar pjesama,no malo su losiji sa ritmovima jer se sve svodi na jedan te isti ritam.Samo tekstovi pjesama su otprilike fazona:”Mala moja ozenih se i ja,a ti gledaj kuda magla vija”.Inace poslije “vija” svo troje zajednicki otegnu aaaaaaaa,meni prilicno nemuzikalno.U sred polja,razvuklo se kolo-jedno 100 zena i muskaraca svih starosnih doba vuce se tamo-vamo pocupkujuci u nekom nadriritmu koji dopire sa obliznjeg razglasa.DJ ili sta je vec koji stoji pored razglasa svako malo dobacuje poneku tipa:”a sad za najljepsu u kolu,onu u bijeloj haljini” ili “Hamdo selami sestru” ili “onaj u plavoj majici najbolje zabacuje”.Poslije svakog komentara DJ-a sva se paznja fokusira na onoga na koga se komentar odnosio.U trenutku mog prolaska djevojka u kolu na koju se to “najljepsa” odnosilo pocela je jos brze vuci desno-lijevo one oko sebe.Obucena prilicno izazovno (bijela dekoltirana haljina podobro kratka,visoke pete,velike halke)bila bi upadljiva i usred Sarajeva,a ne na onakvoj manifestaciji.Kad se poslije desetak minuta kolo raspustilo nana koja je plesala (ili kolala)do nje uhvatila je malu za ruku i povela je na upoznavanje sa prijateljima.”Evo mi unuke,uzela tek sedamnestu”.”E,bogami ces je morati dobro paziti ‘vaku plahu.””Pazim,pazim,nidje joj nema beza me”.Unuka je naravno ludo odusevljena i naninim stalnim prisustvom i prijateljima i djeluje kao da bi ih sviju najradije izmarisala.
Uz ugostiteljske satore nalaze se i tri ringispila-mali,veliki i neka kombinacija ringispila i skele za fasadu.Trojica koji rade na ringispilima komentarisu cure,a onda jedan od njih uzima mikrofon i pocinje loziona:”Hajmo sada,najbolji dobija besplatnu voznju.E ona plava do koje je momak u bijeloj majici je najbolja ona se moze jos vozati.I ona crna sa plavom tasnicom je dobra,nek ostane da odmjere snage.”Kasnije su postali providni svojim nepristrasnim odabirom samo zenskog roda,pa su poceli ubacivati i pokojeg muskarca.Inace,kriterij je bio ljepota egzibicije (i pol u pocetku) a sto se sastojalo iz okretanja na onom sjedistu ringispila ili lupanja nogama onog ispred sebe (sa popratnim sportskim povredama) ili efikasne odbrane od pokusaja slicnog udarca s ledja.
Pored ugostiteljstva,ringispilstva,na pomenutoj manifestaciji nalazi se ogroman broj standova za prodaju svega i svacega.Tako da ima futrola za pistolje,gaca i carapa,majica za 1,5 (“rodjak iz Kaknja rek'o da su ‘vake u radnjama po 20),cipela,cd-ova svih izvodjaca (Tri hafiza,Dino Merlin,The best of Queen,Riblja Corba sa naslovom “Za Republiku Srpsku”,narodnjaka toliko da ti se zavrti u glavi),sjekira,nozeva od kineskih do olovskih majstora(olovski su naravno daleko skuplji jer su i daleko kvalitetniji),samija,deka,jorgana,duseka(e ovo me iznenadilo),plasticnog cvijeca…Jedino nema knjiga ili su se mozda razgrabile dok ja nisam dosao.
Nakon bosanske kafe i razgledanja okoline,lagano se odlucismo pomjeriti prema mjestu na kome se odvija korida.Inace,pravi izraz je bodljavina bakova ali je radi popularizacije sporta promijenjen u korida.Prostor predvidjen za bodljavinu je sirine pedesetak i duzine oko sto metara.Ogradjen je zicanom ogradom visine metar,a na ulazu se nalazi veliki transparent “Cevljanska korida 2004-25 juli.”Ispod je razapet velika reklama Violeta,firma koja je bila jedan od sponzora.Uzvisine oko ringa ili kako li se vec to zove,zauzimaju se po dva dana ranije,oni najorganizovaniji su razapeli tende i satore,raspalili rostilje u iscekivanju manifestacije.U neposrednoj blizini ringa nalazi se kamion na cijoj je platformi komentator.Doticni,inace imenom Milenko Srdic,neprestano prica.Da je covjek ozbiljno shvatio posao svjedoci i cinjenica da nosi odijelo uz nezaobilaznu kravatu.Kao pravi profesionalac svako malo spominje sponzore:generalni Sarajevska pivara,firma iz Sirokog koja proizvodi tariguz Violeta (narodni dovitljivac iz mase dobacuje da se odsad guzica ne treba prati nego brisati),auto-skola iz Ilijasa koja je dala 3 auta za potrebe organizatora,ugostiteljski objekat “Crvena Jabuka”,gospodina Masica-nacelnika opcine Ilijas,predsjednika Mjesne zajednice Gajevi ujedno i predsjednika Organizacionog odbora,MUP Kantona Sarajevo i PU Vogosca i Ilijas,Hitnu pomoc Sarajevo.Nakon reklama slijede pozivi vlasnicima bikova da budu u ringu tacno u pola pet da se izvrsi zadnji dogovor za borbu ljubimaca,pa citanje programa manifestacije:dogovor u pola pet,balerine u petnaest do pet,borbe u pet.
Narod je zaleg'o oko ringa i svaki komentar docekuje sa odobravanjem ili negodovanjem(“E,on je dobar,on je meni valj'o kad se krovovi djelili,treba njega ponovo za nacelnika” ili “sestric je njemu pomog'o uz rat,nikad on to sam ne bi im'o).Sam komentator svako malo oglasava da je neko nesto izgubio:”Taj i taj izgubio novcanik.Moli nalazaca da mu vrati novcanik unutra su mu vozacka i saobracajna,pare ce halaliti.Admir R.6 godina,nadjen,trazi roditelje,oca Samira i majku Aisu.Ako neko vidi plavokosu djevojcicu 5 godina moli se da je dovede do policije,dijete je gluhonijemo.Huso,prezime neko,izgubio mobitel Siemens A-50.Moli da mu donesu mobitel,bateriju ce dati nalazacu.Vlasnik kamiona registarskih oznaka tih i tih moli se da skloni svoje vozilo sa prilaznog puta jer je isti namijenjen za vatrogasce i policiju…”Usput,komentator obavjestava i o planiranim koridama i njihovim organizatorima-selo Poputici,opstina Zenica,u kome je Saban Saulic gostovao 14.maja organizuje u prvoj sedmici avgusta koridu sa deset borbi,16.avgusta korida u Olovskim Lukama,organizator je Huso ciji se Cvijan veceras bori ovdje,selo Buci organizuje koridu tog i tog datuma,besplatna korida i teferic za Dan borca na Smetovima pored Zenice.Uporedo sa obavjestavanjem sirokih narodnih masa o planiranim dogadjajima traje i nalazenje izgubljenih stvari uz obavjestavanje publike u kojem su stanju stvari pronadjene.Tako je zabrinuti vlasnik natrag dobio novcanik (“i proteza mu je unutra”,komentator),Admir je prepoznat od strane dragih roditelja (“sto se ti nisi majko izgubila?E sad cuvaj to dijete i okreni se bolje svijetu da te svi upamte kakva si,”komentator),mobitela nema ali zato komentator objasnjava kako je prosle godina porodica zijanila torbu i unutra sve,pa i tri americka pasosa.Postenom su nalazacu obecali 500 km,no djevojka koja je donijela izgubljenu torbu nije htjela uzeti vise od 100 km.Raja mudro klima glavama valjda vazuci jel nalazacica glupa ili je fakat plemenita.
Dogovor vlasnika slijedi tacno u pola pet,a onda se usred ringa pojavljuju dvije djevojke u crno-bijelim kratkim haljinama.Publici su predstavljene kao mazoretkinje,pa balerine.Uglavnom,clanice su neke grupe kojoj se ime tesko pamti.Muzika krece i djevojke se bacaju i plesu.Sa strane to i ne izgleda pretjerano dobro,nit uvjezbano,pogotovo ako se zna drevna cinjenica da plesanje ukljucuje i osjecaj za ritam kojeg treba pratiti a sto one nikako ne cine.Poslije svoje baletne tacke,mazoretkinje se klanjaju publici i odlaze u pratnji nekog tipa”pod onaj lila sator tamo,one su sa gospodjom Martom Savic.”
Obzirom da su se busije vec zauzele i napetost raste,vlasnici bikova se ne zezaju sa vremenom vec su tacni.U pet izlazi prvi par-Bizonja (ime dobio valjda po boji) i Cvijan (porijeklo imena nije raspravljano).Vlasnici nakon pustanja bikova stoje sa strane,a sudija prilazi zivotinjama i ozbiljno ih zagleda.Inace,bikovi su poveliki i onako prilicno zajebano izgledaju.Svaki od njih ima i ozbiljne navijace,koji mu znaju i gazdu ili nekog od njegove familije (“eno ga Adilovog sure bik.Oni crni.”)Borba pocinje zagledanjem protivnika a onda se zalete jedan na drugog i guraju se rogovima.Prva se borba otegla vec nekih desetak minuta i nije djelovalo nista posebno.Naglas razmisljajuci o duzini trajanja borbe dobijam odgovor od prvog do mene:”U mog se deda jednom boo bik sa komsijinim pet sati.I na kraju izgubio.Al’ jaci je bio garant!”Srecom nijedan od bikova nije pripadao ni dedi ni komsiji dede mog novostecenog koridskog poznanika tako da je borba zavrsena u narednih 5 minuta nakon sto je Cvijan okrenuo ledja i zbrisao do kapije.Vlasnik Bizonje od radosti skace na ledja svog ljubimca,koji ne znajuci za obicaje svojih americkih rodjaka stoji mrtvo hladno.
Drugi je bikovski par Kuso,koga je njegov vlasnik iz Viteza hranio na planini mirisnim travama i izvorskom vodom, i bik cudnog imena i jos cudnije boje.Nakon petominutnog zagledanja pocinje zvizdanje iz publike.Bikovi stoje li stoje,malo se vrte u krug al’ ne pokazuju nikakve fajterske odlike.Komentator lozi vlasnike da je bikovima do borbe al’ da vlasnicima nije,da bikove treba natjerati jednog na drugog,da mu je neki uzgajivac rekao da bas taj par bikova treba posebno natjerati.Usput,trazi aplauz publike za bikove “posebno one gore suprotne strane.Haj'mo Busovaca,haj'mo Dolovi” i pita vlasnike dal’ cuju zvizduke.Borba je onda zavrsena iznenada kad onaj cudno ofarbani bik na foru spuca protivnika medju rogove.Posto je publika trazila jos,ne vjerujuci da je Kuso tako bezze,borba je produzena jos rundu.Kusin protivnik u nastojanju da dokaze da je Kuso fakat bezze bik izgurao ga je na kraju kroz kapiju,pa preko policije i redara na livadu do obliznjeg satora.Odusevljeni posmatraci koji su ima stajali na putu,bez obzira na dob i svoje fizicke karakteristike su nevjerovatno brzo uhvatili maglu ka obliznjim uzvisinama.
Treca je borba bila extra.Mirsad koji organizuje uskoro teferic u svom selu,vlasnik je jednog od bikova i posebno je pozdravljen od komentatora.Protivnik njegovog ljubimca je Metko,grdosija od tone,svijetlih ledja i tamnijeg stomaka i nogu.Nakon sto su izreklamirali Mirsu i njegov teferic,Metko koji je haman laste skocio kad su mu otvorili kamion zafur'o se na protivnika i u 3 sec,rijesio borbu u svoju korist.Ishod borbe razveselio je silno publiku i brojne navijace gorespomenutog Metka koji su poceli preskakati ogradu i ulijetati u teren da cestitaju vlasniku i zagrle hrabrog fajtera.Uskakanje je prestalo kad se umijesala policija koja nije imala razumijevanja za iskazivanje osjecanja prema ljudima i bikovima.
Cetvrta borba je prosla nezapazeno jer se vrijeme poslo mijenjati nagore,tako da je veliki broj posjetilaca poceo napustati svoja mjesta.Komentator je uspio objasniti da je vlasnik jednog od bikova fin covjek,njegov dugogodisnji poznanik,pasionirani ljubitelj bikova,miran,korpulentan i temperamentan.Posto je publika prestala obracati paznju na njegovo komentatorsko umijece,poceo je auditorij ubjedjivati da ostanu jer kisa nije najavljivana a i ima ukupno devet borbi sa krunom veceri-marisana u superteskoj kategoriji izmedju dvojice Medonja.Nazalost,najveci broj posmatraca je poslusao svoje oci i zdrav razum pa se udaljio prije nego je kisa pocela pljustati.Medju onima koji su spas potrazili pod satorima,bila je i moja malenkost,tako da ne znam kako se zavrsio ostatak borbi.
U povratku svratilo se na janjetinu,a sve boga moleci da se guzva na parkingu razidje.Obzirom da je komentator obavijestio u toku borbi da je prisutno 88 000 ljudi,naivna procjena je govorila da treba pricekati sahatak pa krenuti kuci.Jes,malo sutra:)Izlazak iz parkinga je trajao sat,nakon cega smo u koloni koja je bila duga kilometrima sisli do puta za Sarajevo za sat i po.Do Semizovca smo vozili pravo dugo,a sto se jos oteglo jer smo ostali bez cigara.Racunajuci da nas niko ne zna a i da podignemo atmosferu,pjevali smo cijelo vrijeme od ulaska u auto.Nakon parkinga i voznje u koloni ostali smo bez pjesama.Radnik na benzinskoj u Semizovcu nas je zbunjeno gledao dok smo ulazili u benzinsku pjevajuci Branka Kockicu.Nismo zamjerili-sreca radi povratka u civilizaciju bila je jaca. :ura1:
 

 

Veranje uz stožinu

Advertisements

Danas sahranjen Marko Breškić, žrtva brutalnog premlaćivanja!

Evo dođoh sa sahrane i ne znam u koju kategoriju da stavim ovaj moj kratki post!

Da se ne zaboravi svakako odgovara ovom zločinu nad čovjekom koji je savjesno obavljao svoju dužnost na radnom mjestu obezbjeđenja!

Van svake kategorije zato što nemam riječi kojima bih opisao prazninu u duši smrću našeg kolege!

Marko, prijatelju moj!

Počivaj u miru.

Nisam revanšista ali nadam se da će oni koji su bili odgovorni i za tvoj status (nadređeni) kao i predstavnici pravosuđa, kazniti tuzlanskog taxi-kabadahiju!

Vrijeme je da se oni koji glume boga  povuku sa svojih položaja jer ovi nije prvi put da neko nasrne na uposlenike. Problem sigurnosti uposlenih na radnom mjestu je aktuelan već nekoliko godina (da se sad ne vraćam u prošlost)  i ne znam s kakvim to obrazom pojedini dođoše na današnju sahranu!

Kajanje?

Hm…

Čisto sumnjam…

Prije će biti pranje obraza poslije  silnih (pa i mojih) reakcija na lokalnim radio i TV medijima!

Razumijem ih. Plaše se za svoju guzu! I trebalo bi…

Samoliječenje – trend ali i odgovornost

Htjeli vi to ili ne, morate priznati da ste ne mali broj puta svjesno zaobišli posjetu ljekaru nadajući se da će vam biti bolje ako uzmete neki lijek u obližnjoj apoteci! Svoj postupak ste racionalno pravdali zaobilaskom gužvi u pretrpanim ambulantama i željom da za svaku sitnicu ne otvarate bolovanje po svaku cijenu!

Ja sam svoju kućnu, priručnu apoteku, formirao već odavno. Silom prilika, naravno, pravdajući se gore pomenutim razlozima. Moram priznati da sam shebao zdravlje na  gore i moj primjer ne preporučujem nikome. Bojeći se podobrog odbijanja od plate kad si na bolovanju a i sve prisutnijim mobbingom (koji je toliko vidljiv da je to apsurd), odlučio sam se na samoliječenje kod kuće dok nije dotjeralo “cara do duvara”!

Na kraju sam ipak morao otići ljekaru i otvoriti OPRAVDANO  bolovanje. Još me ljekar napao s vrata: “Što mi se nisi ranije javio?”

Nigdje onog  galantnog persiranja! Kako on meni i ja njemu istom mjerom.

Još mi i on bio pristao na muku! Nekako preko volje, razgovor se sveo na:

-Ono isto boli, jel?

-Da!

-Imaš li lijekove?

-Imam.

-Znači, da ništa ne pišem?

-Ne piši, nemoj se zamarati! 😀

I ja njemu na per-si!

Vidio sam da se on nije ni mislio pretrgnuti i prepisati mi recept za neke od lijekova sa tzv. “esencijalne liste” na nekom od onih “obojenih” recepata. 

Morao sam platiti punu cijenu za lijekove. Nije mi bilo druge!

Osim šefa, niko od mojih radnih kolega nije ni nazvao da makar upita za moje trenutno zdravstveno stanje! Makar jedan utješan SMS, reda radi.

A svi nose brand-name odjeću i obuću i voze nove skupocjene automobile. Ja jedini sa oldtimerom na poslu! :mrgreen:

Šta kažu stručnjaci o samoliječenju?

Određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta a dio su trenda samoliječenja!

Posljednje decenije i u našim apotekama, u skladu s novim svjetskim trendovima samoliječenja, mnoge proizvode možemo nabaviti bez ljekarskog recepta. U SAD-u takva praksa postoji već odavno a u evropskim je zemljama počela znatno kasnije i tek posljednjih desetak godina polako zauzima svoje mjesto.

Jedna je od definicija lijeka u najširem smislu da je to supstanca koja, unesena u organizam, hemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. Zbog toga je prodaja lijekova strogo kontrolisana a obično se dobivaju samo na ljekarski recept. No, posljednjih decenija preovladava mišljenje čak i u stručnim krugovima, da kod blagih zdravstvenih problema nije baš uvijek potrebna posjeta ljekaru. Uz to, određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta. Za njih se sve češće koristi naziv OTC (od engleskog izraza “Over The Counter”), što bi u bukvalnom prevodu značilo “s druge strane recepture” ili kolokvijalnije, “preko pulta”. Tačnije, OTC su lijekovi i medicinski proizvodi koji se mogu dobiti i bez ljekarskog recepta.

U tu grupu proizvoda spadaju lijekovi prirodnog porijekla, medicinski proizvodi i lijekovi koji imaju nizak stepen toksičnosti, veliku terapijsku širinu, znatnu sigurnost kod mogućnosti predoziranja a moguće interakcije s drugim lijekovima svedene su na najmanju mjeru. Zato se mogu koristiti kod dobro poznatih indikacija i korisniku služiti za samoliječenje.

Samoliječenje kao trend

Od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica  jer se time bitno smanjuju troškovi zdravstvenog osiguranja. Samoliječenje je važan element zdravstvenih sistema u modernim, razvijenim zemljama. To, naravno, podrazumijeva i veći nivo znanja o zdravlju i bolesti  pa se edukaciji pacijenata poklanja sve više pažnje. Ako se malo pažljivije analizira nivo znanja o zdravlju u pojedinim zemljama i razina dostignutog standarda, vrlo brzo ćemo uočiti da je ona u direktnoj korelaciji ili jednostavnije rečeno, što je viši standard života u nekoj zemlji, viši je i nivo znanja o zdravlju njezinih stanovnika.

Tome su se priključile i brojne farmaceutske firme i distributeri u BiH  pa tako svakodnevno možemo putem različitih medija (novine, radio, TV, javne tribine) dobiti najnovije informacije o pojedinim proizvodima. Te trendove, naravno, prati i uvažava svaka savremena država, koja regulativom kontrolira kvalitet i stavljanje u promet OTC proizvoda a na taj način, posredno  i jasnoću informacija namijenjenih pacijentu. Kako je ljudsko zdravlje vrlo osjetljivo područje, tako su i strogi zakoni koji reguliraju izdavanje dozvola za promet OTC proizvoda.

Samoliječenje kao trend, sve je raširenija pojava i u nas  jer se pomoću lako dostupnih OTC preparata mogu vrlo jeftino i brzo sanirati manji zdravstveni problemi.

Kod upotrebe OTC proizvoda važno je pridržavati se nekoliko osnovnih uputa:

  • prije korištenja obavezno je pažljivo pročitati oznake na proizvodu i uputstvu za korištenje,
  • ne prekoračiti preporučeno vrijeme upotrebe,
  • nikad ne uzimati veće doze od preporučenih (ovdje ne vrijedi pravilo “više je bolje”),
  • uvijek pročitati i sastav OTC preparata zbog mogućih reakcija i preosjetljivosti,
  • pažljivo pročitati indikacije i nuspojave kao i napomene, kad je ipak bolje potražiti savjet ljekara,
  • ljekara obavezno informirati o svim u međuvremenu korištenim OTC proizvodima, kako bi se spriječila moguća međudjelovanja s novim lijekom koji je već propisan,
  • ne koristiti proizvod nakon isteka roka trajanja.

Uloga ljekara

Veliku ulogu u informisanju pacijenata o OTC proizvodima ima ljekar. Zahvaljujući njegovom obrazovanju i trajnom stručnom usavršavanju kao i dostupnosti pacijentu, on je svakodnevno u prilici dati informacije, savjetovati i promijeniti eventualno pogrešno zdravstveno ponašanje pacijenta.

U većini evropskih zemalja OTC proizvodi prodaju se isključivo u apotekama a u SAD-u je dopuštena prodaja i u samoposlugama. Međutim, pacijent koji nabavlja lijek u apoteci u prednosti je pred onim koji prividno ima veću slobodu da OTC proizvod nabavi i u distributivnoj mreži supermarketa jer ljekar je, zahvaljujući specifičnu obrazovanju i iskustvu, osoba s kojom se treba posavjetovati prilikom kupnje OTC proizvoda. Naravno da će kao profesionalac koji razumije ograničenja automedikacije, savjetovati pacijenta da potraži savjet ljekara kad na temelju svoje stručnosti i iskustva procijeni da je to ipak potrebno.

No, ne smije se zaboraviti ni vlastitu odgovornost prema zdravlju i bolesti, kao ni odgovornost kad je u pitanju korištenje OTC proizvoda.

Što je dostupno u Bosni i Hercegovini?!

U našoj zemlji bez recepta se mogu dobiti proizvodi za sljedeće namjene:

  • kombinacije vitamina i minerala koje odgovaraju preporučenim dnevnim dozama,
  • antireumatici za lokalnu upotrebu,
  • antiseptici za lokalnu upotrebu,
  • preparati za lokalnu i oralnu terapiju nosne sluznice,
  • antihistaminici za lokalnu upotrebu,
  • sekretolitici i mukolitici,
  • antimikotici i dermatici za lokalnu primjenu,
  • laksativi i karminativi,
  • antidijaroici,
  • eupeptici i antacidi,
  • lokalni preparati koji se primjenjuju kod bolesti vena,
  • neki preparati koji djeluju na bolesti oka i uha,
  • nenarkotički analgetici i antipiretici i njihove kombinacije u dozama koje ne izazivaju toksična djelovanja,
  • biljni proizvodi blagog djelovanja.

Sve kategorije proizvoda mogu se sa sigurnošću koristiti i bez ljekarske preporuke pod uslovom da se strogo pridržavate propisanih uputa o indikacijama, dozama i dužini upotrebe kao i o mogućim nuspojavama. Dobro je pri kupnji iskoristiti znanje i iskustvo ljekara a o korištenju upoznati i ljekara porodične medicine prilikom sljedećeg susreta.

Zapamtite da korištenje OTC proizvoda u svakom slučaju znači i vašu veća odgovornost za vlastito zdravlje.

p.s.

Sad je do vas!

Eh, moj babo …

Prošla, 2009. godina je bila baš nikakva! U svakom pogledu. I molio sam raju da mi niko ne čestita Novu! Neka mi radije čestitaju na tome kako sam “predurao” ovu staru!

Čemu se imam nadati u Novoj? Ničemu vala. Možda još goroj recesiji?

Ja sam se nekad smijao tebi  ‘starom’, babo, ne vjerujući ti da su svi insani na neki način dirigovani: političari, doktori, sudije, policija, vojska, prosvjetni i kulturni radnici itd.

I da će nam biti sve gore i gore! I da se sa tri fakulteta nećeš moći zaposlit’ i opstat’ od nikogovića!

E moj rahmetli babo! Stid me sad! Vjeruj! Što te nisam bolje saslušao. Svaki tvoj derz. Misli mi vrludale, osion sam bio!  Tek sad vidim koliko mi trebaš. Da me sjetuješ, poučiš! Kako da se s ovom današnjom bagrom nosim! Sumnjam da ću ja svoje dijete tako poučiti kao ti mene. Pa i sad kad si u mezaru, tvoje riječi snagom zrače. Eh, da je meni biti takav čojk! Ma koliko se trudio mene neće spominjati nakon desetak godina u kabur-zemlji! Ja te se sjetim svaki dan! Proučim za te.

Ne, babo! Nisam toliko loš čojk ali tvoja veličina je nemjerljiva! Ne trudim se da te oponašam. Uvijek sam bio nekako svoj. Ipak, trebaš mi. Počesto…

Da možeš da vidiš ovo danas, šta se radi od Bosne, prevrno bi se u mezaru.

Neukima se mažu oči pa se naizgled čini da prosperiramo dobro. A sve je teže živjeti pošteno od svog rada. Dođe mi da promjenim profesiju u neku lopovsku!

Budalasti narod nikako da se opameti i iznova glasa za jedne te iste jajare. I poslije kuka kako mu je teško! Pa ti sad budi pametan!

Sve je veći red pred narodnim kuhinjama!

Svaki peti stanovnik BiH nam gladuje. Preko 70 % penzionera u Federaciji BiH su ispod egzistencijalnog minimuma! Podatke o penzionerima iz Dodikove Republike Mrske  nemam ali sumnjam da oni jedu zlatnim kašikama…

Mati i ja se još borimo da otkupimo stan a evo petnaesta godina je od prestanka rata. Naš vlastiti stan nam ne daju već nas muče i drže u strahu da ne izgubimo i ovaj! Kako li je tek onima protjeranima što im je dom porušen i zemlja oduzeta…

Brat je izgubio posao (haman njakva stranačka prepucavanja)  a tako si bio ponosan na njega zato što je magistrirao i zamal’ doktorirao!

Ja ti crnčim samo tako i jedva sastavljam kraj s krajem a ovi naši uvode zapadnjačke standarde u  napaćenu nam zemlju Bosnu! Prije i nisam znao šta je to mobing!

Vidim sve više zabrinutih lica  na ulicama. Ovdje svaki smoto ima pištolj i nikad ne znaš kad ćeš ni kriv ni dužan biti upucan jer se to nekome ćejfnulo.

Sad ti ulicom ali i firmama vladaju oni koji nisu smjeli zucnut’ u prijeratno vrijeme. Njihov vakat došao! I obilato to koriste.

Gledam lijepe limuzine. Na dohvat ruke mi da ih kupim. Nikad mi bliže nisu bile a u isti mah, dalje! Birokratske zapreke. Šta ćeš? Ne daju sirotinji kao ja ni da se zaduži kako treba.

Kamatari sad vladaju. Zelenaši. Lome ruke i noge ako ne vratiš dug na vrijeme!

Sad opančari, seljačine i naši iz dijaspore voze mečke, Audije, BMW-e i ine skupocjene limuzine! Nema šta! A prije su jednom u godini silazili u grad po podmjeru!  Tamo ribaju WC-e  a ovdje se sile i pokazuju nam da smo fukare!  Ni piće ne znaju da plate nama domaćim. Običaj sa zapada… Svako plaća svoje! Zaboravili oni na našu riječ BUJRUM! Sramota…

Hajd’ nejse! (uzrečica) :mrgreen:

Eh, moj babo! Ovdje ti sad djeca od trinaest godina rađaju djecu! Znam da mi ne bi povjerovao ali eto nekako pokušaj shvatit’! Pedofilija dođe ko normalna pojava. Ovdje sad hodže i popovi podučavaju djecu prvim ljubavnim koracima!

Pederi i lezbe javno šeću gradom i šire sablazan. Ni u jedan pošten ugostiteljski objekt ne možeš ući a da ih ne sretneš! Trenutno su okupirali i elektronske medije.  Strah me da ih gledam. Čak i TV upalim čisto iz nostalgije. Na Internetu se jedva uspijevam odbraniti od njih. Vjeruj!

Ovdje ti nude ono u ono za tri bambuče! I kad ti nije do toga (biva seksa) ubijede te da ti je stalo do tog!

Droge imaš ko kahve. Bosna ti je sad tranzitni centar!

Eh, moj babo! Znam kakav si vjenik bio ali kad bi ovo čuo…

Sad nas ona pobjeguljska pogan koja je ošla prati guze bogatima na zapadu, uči kako da uzimamo abdest i kako da klanjamo!

Kurve su ti se ovdje zavile ko sarmice i sad uzdignuta čela šetaju gradom! Biva preobražene! A nekad se pitalo za ‘mladu’, kad se odlučiš oženit’, ko su joj otac, mati i familija bliža i daljnja!

Babo… Kome da se požalim što me policija ispred vlastite zgrade kažnjava zbog nepropisnog parkiranja. Sad ti i kakenje i pišanje naplaćuju iako to nisi uradio!

Babo… Plaćam vodu kao da imam olimpijski bazen!

Babo… Plaćam centralno grijanje a smrzavam se u stanu!

Plaćam stubišno svjetlo i higijenu a u liftu (ako radi) uvijek nađem nečije govno ili pišaku! Nekad radije idem pješke na sedmi sprat. Tad počesto naletim na narkomane koji se bodu u venu!

Fasada sa zgrade otpada a novopridošli stanari bacaju smeće s balkona!

Babo… sad možeš umrijeti ako nemaš para da kupiš sebi lijek a bolestan si. A nisam ti ni ja ponajboljeg zdravlja!

Postoji njakva esencijalna lista lijekova kojoj ja nemam pristupa jer imam samo malo veću platu od prosjeka…

Interneta se ne odričem i pored razvlačenja od prvog do prvog. Internet mi je još jedini ćejf pored cigara a i njih ću da ukinem jer se ovo više durat’ ne može! Ako ništa a ono radi zdravlja…

Odrekla me se kćerka i zet iako ih hranim već hićme godina! Čujem čekaju bebu. Valja mi sad troje pomagat’! Ponekad se pitam jesam li ja majka Tereza ili šta?!

Uvijek si mi govorio: “Sabur sine!”

Pa et’ da te poslušam. Haman je ovo moja životna misija. Pomaži drugima a meni koliko ostane!

Dobro. Poslušat’ ću te iako si u mezaru!

Samo da ti kažem nak'o u povjerenju!  Teška ova riječ SABUR! Svega mi! Uhh… 🙄

Et’ neću te više zamarat’!  U miru počivaj i znaj da sam te poslušao koliko sam mogao a ako sam šta propustio, ne zamjeri mi!  Čoj'k sam od krvi i mesa. Griješnik sam. Nisam savršen!

A i obećao sam mojim čitaocima da više neću pisati duge, zamarajuće postove!

Ne voli raja slušat’ derzove iako mi oni (derzovi) od tebe posebno fale kad mi dođe teško u životu!

Uvijek si imao vremena da me saslušaš. Nadam se da i sad s pažnjom u dženetu proučavaš ovu moju litaniju od posta!

Hvala ti babo!

Hvala što si postojao. Izdurat’ ću ja nekako. Ne brini se. Krv nije voda!

Ali, zapamti a i ti to znaš, da nikad neću biti kao ti!

Volim te babo. Uvijek sam te volio…

ZMAJ OD ŠIPOVA – Ilija Grahovac

Comment od edinameskovic — 12/12/2009 @ ———| Uredi ovo | Odgovori

Rob (kmet) u 21. vijeku skoro u srcu Evrope! Haman Ilija ima i drugog roba, Miroslava Ivetića. Njega valja smijeniti gore na planini. Znači, nigdje stanke, odmora, za ovog paćenika Dragoju!!!
Post, gledano, novinarski, ispravan je. Nadam se i vjerodostojan.
Više bih voljela da si pokušao obratiti pažnju na psihološki profil ovog po svemu rečenom, tiranina, vlastodršca,robovlasnika,umobolnika, seksualnog manijaka jer sigurno su mu dovodili i maloljetnice zbog one opklade itd.
Ama, ne bi on mogao putovati po BiH i po raznim kvazi-TV kućama a da mu neko ne čuva ogromno blago u stoci i imanju!
Našao Ilija sebi robove da rade za njega a on šenluči, pije, seksa se s kim stigne, junači se, hvališe se…
E, da mi ga je baš vidjet’ kad zađe u godine i padne mu “životna” snaga! Kad krene hodat’ po doktorima!
O tom, po tom. Živa ja bila pa vidjela.

A baš dosta putujem Bosnom i Hercegovinom, uzduž i poprijeko. Nikad se ne zna kad će me put navesti u Šipovo. Heh…
A ni Buško jezero nije baš daleko…
Tamo sam planirala na ljeto!

***

Pa evo da ti, koliko je moguće, kraće, odgovorim na tvoj komentar…

Ilija Grahovac, poznatiji pod nadimkom ‘Zmaj od Šipova”,  jedan je od najpopularnijih uzgajivača bikova u Bosni i Hercegovini.

No, Ilija nije popularan toliko zbog bikova koliko zbog svojih temperamentnih nastupa u javnosti.

 

Osvrt na kič (biva neukus)

Možda se priča tamo po zapadnoj Evropi, možda je tamo zaista tako.Možda neke moralne gromade i apsolutni poznavoci kiča uspijevaju da razluče šta je kič a šta valja ali kod nas….?

Hmm…

Imam nevjerovatan osjećaj, u stvari znam, prosto sam vidovit kad su naši manipulatori u pitanju!

Upravo su oni ti koji bi trebali da se bave kvalitetom medijske ponude a ne da serviraju napaćenom puku ova sranja.

Naša prava slika je ona koju nam elita podmeće i servira.

To su Kursadžije, Farma, Veliki brat, Deen, Selma Bajrami, Zabranjeni forum onog Saše Hršuma, visočke piramide, bez pardona i taj nesretni i potpuno ludi Zmaj, zatim masa nazovi sitkomova, hodža pedofila, fratara voajera i popova rokera i još bulumenta sličnih likova nastala na potpuno pogrešnoj interpretaciji negdašnje sarajevske škole pop-rok muzike, beogradskog i zagrebačkog novog vala iliti talasa i naravno nenadjebivih i originalnih nadrealista.

Većini ekipe (urednika ali obične raje) se čini da su nadrealisti pravili zajebanciju za priprosti puk, međutim istina je da su se oni rugali toj sarajevskoj subkulturi i BH primitivizmu koji su kasnije kroz nesretni rat i onu popularno nazvanu tranziciju isplivali kao što se talog kafe ili kako ga moje strine, nene, tetke, komšinice, kume…zovu toz, digne kad ga promješaš pa onaj nekvalitet, nus-proizvod sa dna izađe na površinu i zagrcne te.

Cilj cijele ove medijske zajebancije nije narodno veselje nego mazanje očiju i skretanje kolektivne svjesti u svijet šarenih laža i pink života mnogobrojnih latinoameričkih serija koje traju cijeli život.

Sve na kraju tih sapunjara ispada savršeno i bajno iako likovi na kraju ostanu srećni do kraja života, život konzumenta (gledatelja) je prošao u isčekivanju i vegetiranju.

Jasna je poruka ovih medijskih mešetara.

Momci, kakav faks, biblioteka?!

Teretana i mišići su trend!

Cure, manite se obrazovanja, budućnost je u kozmetičkom salonu,  solarijumu i novčaniku jal’ fudbalera jal’ mladog japija!!!

 Zmaj jeste lud i za umobolnika postoje adekvatne ustanove ali treba kazniti one majmune koji ga dovode po raznim emisijama na BN i seire sa njim, ubijede ga da je pametan, jak itd. i onda mu daju dvije pive i puste ga među narod.

Zmaj je bezazlen.. Obična budaletina (kao i svaki treći čovjek ”Uš'povu”)
Problem su novinari, uvijek skloni prenapuhavanju priče da bi se podigla gledanost kod blentavog naroda koji se ‘prima’ na sve što vidi na TV-u…

 Atrakcija, jbg, vidite šta donosi najveću gledanost na TV-u: debili, budale, galamdžije… Tuga… Golema…

p.s.

NADAM SE DA SI ZADOVOLJNA MOJIM ODGOVOROM A MOŽDA I NEKI DRUGI AKO NALETE KOJIM SLUČAJEM NA OVAJ MOJ BLOG I POST!

ILIJU JA PRATIM VEĆ DUGI NIZ GODINA ŠTO SE MOŽE DOKAZATI I PO DATUMIMA AŽURIRANJA POJEDINIH SLIKA I VIDEO-KLIPOVA! ZAŠTO SAM SAD POČEO PISATI O NJEMU NEKA ME NIKO NA BLOGGER-ZAJEDNICI NE PITA!

VAL NEUKUSA, KIČA, SAD NAS ZAPLJUSKUJE PUNOM SNAGOM I KULMINIRAO JE KOD MNOGIH KOLUMNISTA NA BLOGOVIMA I PORTALIMA ŠIROM NAŠE BOSNE PONOSNE. HTIO NE HTIO, MORAO SAM DATI SVOJ OBOL OVOJ NESVAKIDAŠNJOJ LAKRDIJI…

HVALA TI JOŠ JEDNOM NA POZORNOSTI*

***

Ilija kao najveći jebač u BiH!

Ovakve budale majka rađa jednom u hiljadu godina! FAKAT…

ZMAJU OD ŠIPOVA SU NJEGOVI OBOŽAVAOCI ČAK POSTAVILI ACCOUNT NA ČUVENOJ DRUŠTVENOJ MREŽI – FACEBOOK  jer to ovaj neandertalac od čojk'a sam ne bi znao.

On vjerovatno i ne zna gdje se pali kompjuter a tek za postojanje Interneta!

U malom šipovačkom naselju Čifluk, koje je smješteno na brežuljcima iznad rijeke Janj, nalazi se kuća Ilije Grahovca (1959.) zvanog Zmaj od Šipova, koji je široj javnosti postao poznat nakon VHS-snimke trosatnog neprekidnog govora kojeg  je održao na očevoj sahrani.

Da li je bio u tuzi i boli, ne znam, nisam bio tamo ali stvarno je, u najmanju ruku čudno, da on sve organizuje od popovske litanije pa do sahrane. Obično se u takvim prilikama, neko od rodbine nađe pri ruci da sređuje sve što je potrebno i da bi posljednji ispraćaj bio na nivou porodice ali i tradicije. Ali pošto je čojk’ opičen, ni ovo me ne čudi! On sve uređuje, govori ko će šta da radi, ko će i gdje biti na pozornici kod ovakvog svečanog i tužnog čina. Kod sahrane od koje je napravio neviđenu lakrdiju.

Kakav li je mentalni sklop u ovog čovjeka. Bože dragi. Mogao je sebi da upriliči makar odijelo dostojno sahrane svog oca. Ispratiti oca u trenerci i majici od 5 KM. Užas…

Donosim nekoliko fragmenata njegovog ‘duhovnog silovanja naroda’ na sahrani vlastitog oca. Iako sve ovo i sami možete naći na popularnom portalu YouTube, da se ne bi mučili tragajući za nekim video-klipovima, ove video-fragmente sam vam sam pripremio. Bitno je da je on u centru pažnje. Sahrana…manje-više!

Glumac je na pozornici. Publika baš i nije oduševljena…

…”Grahovci su pleme od 300 godina…. Čuješ li? Čuješ li? NAPUSTI SAHRANU! SAHRANJIVAJTE GA!!!” I onda se totalno pomami…

Pomamio se čak i na komuniste…

 …Moj stric Trivun ne zna, ne zna ni Mirko da sam ja njih u istoriju metnuo i stavio… 

Neke ljude je čak tjerao sa sahrane jer im se ona učinila preduga a fakat jeste bila!

Nakon ovih snimaka uslijedili su mnogobrojni televizijski nastupi i svekolika medijska pažnja kojom je ovaj čovjek postao svojevrsna medijska zvijezda na prostoru bivše Jugoslavije. Zmaja nalazimo u jednoj od njegovih kuća gdje provodi vrijeme zajedno sa svojom majkom Bojanom Bojom i odakle im je lakše paziti na silnu stoku koju posjeduju.

Evo i linka: http://www.facebook.com/pages/Zmaj-od-Sipova/32183084328

Naslovnica Facebook-a:

Zmaj od Sipova je na Facebooku.Registriraj se na Facebook i poveži sa Zmaj od Sipova.

(Sa njegove početne stranice!)

Informacije
Lokacija:
Cifluk, Bosnia and Herzegovina
Datum rođenja:
10. travanj 1959

Evo nekoliko njegovih tzv. obožavatelja (iz zbilje ili lažnih) pa nek se sami srame što su se iskreno ili tobože iz šege, postavili u njegove obožavaoce! Ostavio sam čak i linkove ka pojedinim! Naravno, ovo je samo dio njih. Imate link pa provirite ako želite.

Obožavatelji

U Petrovcu 2008. god.

U Jajcu, na kupanju sa svojim obožavateljima…

 

Ili na svom imanju u idiličnom zimskom okruženju…

 

 

6 od 2.725 obožavatelja

Milana
Bojan

Njegovo cijenjeno MIŠLJENJE o Bosansko-hercegovačkoj koridi bez obzira na skorašnje stupanje Zakona o zaštiti životinja kojeg  je i naša zemlja morala usvojiti radi pan-evropskih integracionih procesa!

Citiram ga:

…sad moramo svi ustat ako ne želimo da ovo bude prošlost, Kad nam EU počne krojit gaće, neće nam dat da se bikovi bodu, što im je prirodno ponašanje a u Španjolskoj dopuštaju onaj barbarizam! Zato,  kad god je korida, peticija protiv zabrane! U Federaciji i u RS i pazite moramo svi jednako na noge! Znam da se ne volite al’  ja samo oću da i dalje bude ovoga! Kao i svi mi!…
 
Kao po običaju, kod njeg’ nigdje tačke i zareza. Ja sam apostrofirao, da bi se bolje mogao razumijeti kontekst…
KORIDA NA CRNO?!

 

ZMAJ OD ŠIPOVA DRŽI ROBA U 21. VIJEKU!

Bio sam skroz mali kad me je Ilija Grahovac, Zmaj od Šipova, prije rata odveo od mog oca Milenka iz Vinca, ali se sjećam da sam bio tužan, da mi se nije išlo i da sam plakao.

Ovako počinje nevjerojatnu  priču rob u 21. vijeku,  Dragoja Droca, koji od osamdesetih godina prošlog vijeka živi i radi u zatočeništvu kod Ilije Grahovca, poznatog kao Zmaj od Šipova.

Kaže da ga je otac, sirotinja, tada Iliji dao za kobilu u najam i da ga od tada nije vidio.

– Sad je gotovo, roditelja, kažu mi, više nemam. Ne znam kad sam rođen ni koliko godina imam, možda petnaest. Najviše bih volio kad bi došao netko tko se ne boji Ilije i odveo me, kaže Dragoja.

Dragoja, kome je prema procijeni oko trideset godina, goveda čuva na njivi iza autobuske stanice u Šipovu. Sve do smjene kad odlazi na planinu Sinjakovo gdje će zamijeniti Miroslava Ivetića.

– Maše i prilazi kao da zna da baš njega tražimo. Dobroćudni mučenik, pun je straha. Retardiran nije, kako kažu, više izgleda kao strašno uplašen i prosto ubijen, piše Glas Srpske.

Više od dva desetljeća čuva Grahovčeva goveda među kojima ima dosta bikova bodača. Za taj posao ne dobija novac, odrastao je na kravljem mlijeku, a spava po napuštenim šupama. Pokazuje nam i “kamp”, boravište u kojem je bio donedavno. Više je, kaže, gladan nego sit.

– Imam još tri brata, jedan je nedavno umro, tri sestre i jednu polusestru. Dva brata su u Šipovu i ni jedan me neće. Jedan je u Brčkom, kod njega bih mogao ali ne znam kako da stignem. Ja sam mrtav čovjek koji hoda jer nemam nikakav dokument o svom postojanju. Ali nisu se moji mene odrekli, ne može se tek tako odreći svog bližnjeg, je l tako? Ja njih i dalje volim i ja bih njima pomogao uvijek da mogu – priča Dragoja.

Kako piše Glas Srpske, majka Milka mu je umrla na porođaju, a otac Milenko dolazio je po njega da ga vodi. Plakao je, priča, i on i otac ali Ilija ga nije dao iako je obećao. Ne znam, kaže, zašto on ne ispuni ono što obeća.

– Ilija me ponekad udari, kad pogriješim. Kako šta pogriješim? Pa malo se odmaknem od stoke ili popijem pivo. Ali kad je korida da mi i da zapjevam. A ne bi trebalo da me tuče, je l tako? Šta ako bi se moj brat pobunio i zabranio mu to? – ispituje Dragoja.

Sretan bi, kaže, bio da nije kod Ilije iako u Vinac ne može jer je u ratu kuća izgorjela, ali vjeruje da bi ga brat u Brčkom primio.

– Ratuje li se tamo, može li se bez propusnice u Brčko? U Srbiju, kažu, ne može. I moja braća su bila u najmu ali ih je vojska spasila. Ja nikako da se spasim – kaže Dragoja.

Volio bi Dragoja i da negdje pokaže svoj božji dar, talenat za pjesmu. Za oproštaj, on nam pjeva. Ne predaje se, vjeruje da ga negdje čeka spas. Pjesma je lijepa, tužna, narodna. A Dragoja je pjeva bolje od polovine narodnjaka koji danas žare balkanskom estradom. Svi stanovnici Šipova s kojima smo razgovarali slažu se u dvije stvari: Zmaj od Šipova, koji je svojevremeno na sahrani svog oca izveo višesatni govorni šou, je osoba koja sramoti taj kraj. Kažu da Dragoja priča istinu i da je znao biti sav modar od Ilijinih batina. Mole nas da ga spasimo.

I dok svi u Šipovu znaju što se zbiva, nadležni šute.

Direktor Centra za socijalni rad u Šipovu Slavko Peno kaže da “to nije njegova nadležnost jer je u ličnoj karti Ilije Grahovca navedena adresa stanovanja u opštini Jezero”.

– Ni Dragoja nije prijavio svoj slučaj, ali to svakako treba da učini u Jajcu, u opštini u kojoj je rođen – kaže on.

Iliju Grahovca prilikom posjete njegovom imanju nismo zatekli kod kuće, a na pozive na mobilni telefon nije se javljao.

– Ilija me prisvojio, ali ni roditelji me nisu smjeli dati, ja nikog svog ne bih dao, a kamoli svoje dijete. Ne znam zašto nitko ne može da me otme od Ilije. U Brčkom bi me brat primio, nije oženjen, samo da me Ilija pusti. Policija će me uhapsiti, je l’ da, ako krenem bratu jer nemam ličnu – kaže Dragoja.

Radnik socijalne zaštite u Jezeru Nedeljko Jandrić kaže da su Državna agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Tužiteljstvo BiH istraživali opisani slučaj.

– Policijski službenici SIPA su 21. januara 2008. godine podnijeli Tužiteljstvu BiH izvještaj o otkrivanju krivičnog djela koje je počinio Ilija Grahovac – kaže glasnogovornik SIPA Željka Kujundžija.

– Taj predmet još je u radu – rekao je glasnogovornik Tužiteljstva BiH Boris Grubešić.

U Šipovu, međutim, misle da od toga nema ništa jer Dragoja, koji se boji Ilijinih batina, ništa nije smio da kaže inspektorima.

Nema vjere u Kačavende!

Hajde de što nema vjere. On nema muda! To je približnije istini a i da je došao na tuzlansku Kapiju, našlo bi se makar nekolicina njih da od njega naprave faširano meso. Garantujem.kapija_tz

Blagoslov četničkoj granati i počast na Kapiji stvarno ne ide jedno uz drugo!

Gdje ti bi vladika, da ti kažem da na Kapiji nisu stradali samo “balije”! Bilo je tu omladine i naroda svih nacionalnosti. Pa kad već nećeš “balijama” da odaš počast i kažeš pokoju svetu REČ u njihovo ime, trebao si to radi Srba. Tuzlanskih, naravno. Sram te bilo.

Gledao sam te na TV! Nedeljna liturgija. Vidio sam ti na licu strah. I treba da te je strah. Džabe tvoja želja da slobodno prošetaš Tuzlom! Dok je nas a ima nas, nećeš. Obećavam.