Arhive oznaka: trošak

Nema meda na hrastiću… Rekoh vam ja!

Godinu dana čekanja na odgovor za najozbiljniji posao stoljeća! Eto, javih se na jedan od referala (javio sam se na više njih-situacija je ista) i ne dobih odgovora što mi je baš čudno. Referali tragaju za onima koji će se uključiti (čitajte prevariti) po klasičnoj MLM piramidalnoj šemi pa me čudi zašto me nisu “objeručke” prihvatili?!  Hmm…

A ja se ponudio kao žrtveni jarac! Šege radi…

Do dana današnjeg nema odgovora od petnaestak referala! Prepali me se ili su i sami uvidjeli zabludu pa se okanili ćoravog posla?!

Kopija mog email-a poslanog izvjesnom Fikretu koji sad ‘poheba’ sve trebe u kraju, voza Porsche i ‘ladi se pivom u ekskluzivnim kafićima i restoranima dok mi oblizujemo usne i pucamo od “zavidluka”!

Lakovjerni… navalite…

od moja adresa (sakrivena)

to zateamnet1@fikrets.ws

datum21. travnja 2010. 18:33
predmetPozdrav!
poslao/la gmail.com

sakrij detalje 21. 04. 2010.
Poštovani!
Prosto sam “bombardovan” GDI ponudama pa sam htio provjeriti da li je ova vaša adresa tačna i da mi kao čovjek čovjeku (ne malom djetetu) pojasnite o čemu se ovdje radi!
Konkretno me interesuje.
-ozbiljnost ovog poslovanja,
-količina i brzina zarade,
-koliko vi zarađujete trenutno od ovog?
 
 
Da zaključim.
 
GDI (global domains international) je uzaludan pokušaj jer za hosting  jedne stranice traže 10$ mjesečno!!!

Puno je to tražiti od  jadnog bosanca i hercegovca!
Uz to, ako želite odustati, nemate šanse za to!
Bar koliko sam informisan…
 
Oni od vaše kartice nastavljaju uzimati novac! Jedino da ih nazovete direktno u SAD (a trošak poziva bi dotukao svakog)!

Loša verzija piramidalne sheme, nerealne cijene (npr. za BiH tržište) i tiskanje novih korisnika je sve već viđeno.
Možda jesu legalni ali nisu za svakoga.

Uglavnom, veliki minus protiv toga.

A ako stvarno znate za neki korektan i konkretan honorarni posao za kod kuće (za malu ekstra zaradu) volio bih da mi javite svoja iskustva.
Meni se čini da samo ako nešto samostalno pokreneš, možda nešto bude od toga.
Honorarno na području BiH, Hrvatske i Srbije je gotovo nemoguće naći.
 
Srdačan pozdrav
(moje ime)
Tuzla

Nema meda na hrastiću!

Advertisements

30 godina od smrti Tita a bolje nam nije…

Kako već rekoh u naslovu, bolje nam nije a turbo nacionalisti nam obećavaše kule i gradove,  jedenje zlatnim kašikama i još koješta.

Doduše,  ja se i nisam osvrtao na obećanja gore navedenih. Pičim svoj život kao i prije rata ali sve teže i teže. Sapinju me budalasta rješenja za državno uređenje jer koliko vidim BiH nikako da krene nabolje! Sapinje me miješanje u privatni život tačnije, duboko zadiranje u nečiju intimu i naslađivanje pikantnostima iz porodičnih života građana! Iskreno sam zabrinut položajem penzionera danas. Daj bože da ja svoju dočekam a ako i dočekam taman ću imati para da kupim sebi štrik i objesim se.

Zašto?

Pa samo budala može cijeli život voljeti ovu našu dragu BiH, ginuti za nju (borci), raditi marljivo dok se trutovi  slade i čekati pozne godine sa mizernom penzijom koja je van svakog poimanja ljudskog dostojanstva!

Zato sam i citirao dolje navedeni post da me kojim slučajem opet ne bi privodili u policijsku stanicu radi INFORMATIVNOG RAZGOVORA! Ovaj post je legalno napisan od profesionalnog novinara. Kad sam ga čitao ostao sam bez potrebe da ga na bilo koji način cenzurišem.

Dokaz više, meni samom, da nisam jedini koji isto misli o trenutnoj situaciji u ovoj lijepoj, našoj, ćilimom zastrtoj, Bosni i Hercegovini…

 

Prekid utakmice, igrači Hajduka i Zvezde sa sudijom Husrefom Muharemagićem na centru, suze i jecaji, a zatim spontano “Druže Tito mi ti se kunemo…” prepunog Poljuda. Ova slika ostala je u kolektivnom sjećanju “narodima i narodnostima, svim radnim ljudima i građanima” bivše SFRJ, kao trenutak kada je zvanično saopćeno da je u Ljubljani preminuo “najveći sin” – Josip Broz Tito. Bio je 4. maj 1980. godine.

O Titu i naročito vremenima kojima je on personifikacija priča se i danas, 30 godina od njegove smrti. Ta su vremena za većinu onih koji ih pamte, pa čak i onima koji o tome znaju samo iz priča svojih roditelja, sinonim za blagostanje, sreću, mir, rahatluk, red i zakon, radnička prava, socijalnu sigurnost…

Taj osjećaj spokojnog života u Titovim vremenima jedva da malo mogu pomutiti neumoljivi historijski fakti o represivnom, diktatorskom režimu, Golom otoku, Udbi, montiranim političkim suđenjima…

Zašto je to tako, zašto se, uprkos svim negativnim elementima njegovog režima, za Titovim vremenima toliko žali? Najjednostavniji odgovor obično je najbliže istini: Zbog onih koji su došli nakon Tita.

Bilo bi pogrešno idealizirati Titova vremena, jer su i on sam i funkcionerska svita oko njega znali za život na visokoj nozi. Pilo se, jelo se, putovalo se, pomalo kralo, pomalo lagalo, uživalo se, sve o državnom trošku. Za to ih se malo nije smjelo, a malo nije htjelo pitati, jer je i sam narod bio relativno zadovoljan. Socijalno, zdravstveno, redovna plaća, penzija, ljetovanje preko sindikata, sve od vlastitog rada.

Najzad jedna poštena kolumna u Dnevnom avazu!

Aferim!

U dilemi

MOJA I TUĐA FORUMSKA RAZGLABANJA SA RAJOM…

(Istrgnuto iz konteksta)

….nisam ekonomista,al jedno znam kod nasih kuca,trosak veci od cementa,rizle,siporexa,cigle,maltera,armature,salunge
,stolarije,lamperije,plocica,ljepila,,vjencanica,dozvola,
vode ,struje, itd itd

…su majstori..meljaju,traljave,jedva nesto.
ako ga platis na dnevnicu ode to unedogled,ako ga platis po poslu sfuseri da sto prije ispadne iz ruku i ode dalje i nista ne valja..
a pojst i popit mogu bog im dao…
pa nema dana s njima na gradilistu bez 30-40 maraka…a nijedan ne jede kupus,grah, itako te didja midje ne mogu zbog”zeluca”pati ih zgaravica
pitanje je samo novaca i koliko se sa montazom moze ustedjeti.tj.da li za najkrace moguce vrijeme i za najmanje mogucu svotu(jer primjer vise nemam)mogu dobit svoj dom.to je pitanje.naravno da znam da je cigla bolja od spere,nisam to ni pokusao osporit.

…treba imati u vidu i trosak za plac,trosak za dozvole(nisu nimalo jeftine),pa tek onda dodje red na tu jadnu kucu, i dok dodjes do pitanja a koju cemo fasadu prodje 20 godina.
ponavljam u 90%slucajeva.

 

Puno je jednostavnije , da se nesikiras plaho zavrsiti s firmom sve ,i to do onog stadija radnje ,”kljuc u bravu”
Samo daj boze da nadzes fer igraca ,pa da ti ono sto ti napisu u predracunu odnosno ponudi to i ispostuju i urade ,…ima ih svakakvih pa smute i ustede na materijalu a kasnije , nesnas gdje i u cemu zivis.
Pa jos kad za svu tu gradnju sto ti rece trebaju dozvole i projekti ……………ohladi ti kuca da je pravis.

Al, ko je zapocne i zavrsi je …..nek je sa srecom ko god je pravio …
Kad neko ima volju i cilj, onda mu nije nista skupo nit neostvarljivo.
Prijatelj mi je sa dvadeset maraka poceo ,kucu praviti, raja mu se smijala , dosli jarani pomogli iskopat temelje ….i kreno cojk, stigo i u Irak , dade bog nafaku, i eno ga sad nakon godinu dana ,zivi sa svojom zenm i djecom sretan i grijanje ima , ….
nista nije nemoguce.

Da ja ovdje prebacim dio posta o montaznim kucama
Razgledala sam montazne kuce.Lijepe su, nema govora.Ipak, sigurnija je cvrsta gradnja. Do rata su moji roditelji imali Krivajinu montaznu vikendicu, nije bila losa. Mozda je mogla biti bolje termicki izolovana. Sjecam se da sam zimi vodila raju u vikendicu da bi se sankali preko vikenda. Nije smjelo prestati loziti, odmah bi se ohladila soba.
Kuce su vjerovatno bolje izolovane.

Što se tiče montažnih kuća, moje mišljenje je da su ok. Konkretno kod nas si u obavezi da izliješ temelj a oni sve ostalo završavaju. Moj kolega je upravo završio jednu takvu. Majstori su došli u utorak a električari su završili u nedelju. Kuća napravljena za manje od 7 dana – to je ok. Daju garanciju na 100 god. U komšiluku, kuća koja je montažna postoji više od 30 god. – pa joj ne fali ni krov ni stolarija ni zidovi. Nije vetar oduvao. Imaju super izolaciju tako da se zimi lako zagreju. A da još nešto – kolega je pravio proračune koštanja na kraju – sa papirima, materijalom, dnevnicama, prevozom…. da je zidao kuću koštalo bi ga oko 230€-250€ po m2, a sa montažnom kućom ga je koštal oko 170€/m2. Ipak nije mala razlika ako se uzme u obzir da je kuća površine 116 m2. Pa vi preračunajte. Uglavnom on je prezadovoljan. Što se tiče montažnih kuća sviđa mi se to što imaš mogućnost da završne radove – moleraj, keramiku sam radiš, ako ti se nesviđa njihov izbor. Kod nas se pokazalo super. Ono što je najbitnije, majstori ne fušere, posle njih nisu zidovi krivi i šareni, fugne kod keramike se ne kreću od 2mm do 15mm. Stvarno rade ok.