Arhive oznaka: temelj

Samoliječenje – trend ali i odgovornost

Htjeli vi to ili ne, morate priznati da ste ne mali broj puta svjesno zaobišli posjetu ljekaru nadajući se da će vam biti bolje ako uzmete neki lijek u obližnjoj apoteci! Svoj postupak ste racionalno pravdali zaobilaskom gužvi u pretrpanim ambulantama i željom da za svaku sitnicu ne otvarate bolovanje po svaku cijenu!

Ja sam svoju kućnu, priručnu apoteku, formirao već odavno. Silom prilika, naravno, pravdajući se gore pomenutim razlozima. Moram priznati da sam shebao zdravlje na  gore i moj primjer ne preporučujem nikome. Bojeći se podobrog odbijanja od plate kad si na bolovanju a i sve prisutnijim mobbingom (koji je toliko vidljiv da je to apsurd), odlučio sam se na samoliječenje kod kuće dok nije dotjeralo “cara do duvara”!

Na kraju sam ipak morao otići ljekaru i otvoriti OPRAVDANO  bolovanje. Još me ljekar napao s vrata: “Što mi se nisi ranije javio?”

Nigdje onog  galantnog persiranja! Kako on meni i ja njemu istom mjerom.

Još mi i on bio pristao na muku! Nekako preko volje, razgovor se sveo na:

-Ono isto boli, jel?

-Da!

-Imaš li lijekove?

-Imam.

-Znači, da ništa ne pišem?

-Ne piši, nemoj se zamarati! 😀

I ja njemu na per-si!

Vidio sam da se on nije ni mislio pretrgnuti i prepisati mi recept za neke od lijekova sa tzv. “esencijalne liste” na nekom od onih “obojenih” recepata. 

Morao sam platiti punu cijenu za lijekove. Nije mi bilo druge!

Osim šefa, niko od mojih radnih kolega nije ni nazvao da makar upita za moje trenutno zdravstveno stanje! Makar jedan utješan SMS, reda radi.

A svi nose brand-name odjeću i obuću i voze nove skupocjene automobile. Ja jedini sa oldtimerom na poslu! :mrgreen:

Šta kažu stručnjaci o samoliječenju?

Određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta a dio su trenda samoliječenja!

Posljednje decenije i u našim apotekama, u skladu s novim svjetskim trendovima samoliječenja, mnoge proizvode možemo nabaviti bez ljekarskog recepta. U SAD-u takva praksa postoji već odavno a u evropskim je zemljama počela znatno kasnije i tek posljednjih desetak godina polako zauzima svoje mjesto.

Jedna je od definicija lijeka u najširem smislu da je to supstanca koja, unesena u organizam, hemijskim djelovanjem dovodi do promjene neke biološke funkcije. Zbog toga je prodaja lijekova strogo kontrolisana a obično se dobivaju samo na ljekarski recept. No, posljednjih decenija preovladava mišljenje čak i u stručnim krugovima, da kod blagih zdravstvenih problema nije baš uvijek potrebna posjeta ljekaru. Uz to, određeni preparati, koji mogu uticati na naše biološke funkcije, mogu se nabaviti i bez ljekarskog recepta. Za njih se sve češće koristi naziv OTC (od engleskog izraza “Over The Counter”), što bi u bukvalnom prevodu značilo “s druge strane recepture” ili kolokvijalnije, “preko pulta”. Tačnije, OTC su lijekovi i medicinski proizvodi koji se mogu dobiti i bez ljekarskog recepta.

U tu grupu proizvoda spadaju lijekovi prirodnog porijekla, medicinski proizvodi i lijekovi koji imaju nizak stepen toksičnosti, veliku terapijsku širinu, znatnu sigurnost kod mogućnosti predoziranja a moguće interakcije s drugim lijekovima svedene su na najmanju mjeru. Zato se mogu koristiti kod dobro poznatih indikacija i korisniku služiti za samoliječenje.

Samoliječenje kao trend

Od poticanja pacijenata na samoliječenje koristi ima i šira društvena zajednica  jer se time bitno smanjuju troškovi zdravstvenog osiguranja. Samoliječenje je važan element zdravstvenih sistema u modernim, razvijenim zemljama. To, naravno, podrazumijeva i veći nivo znanja o zdravlju i bolesti  pa se edukaciji pacijenata poklanja sve više pažnje. Ako se malo pažljivije analizira nivo znanja o zdravlju u pojedinim zemljama i razina dostignutog standarda, vrlo brzo ćemo uočiti da je ona u direktnoj korelaciji ili jednostavnije rečeno, što je viši standard života u nekoj zemlji, viši je i nivo znanja o zdravlju njezinih stanovnika.

Tome su se priključile i brojne farmaceutske firme i distributeri u BiH  pa tako svakodnevno možemo putem različitih medija (novine, radio, TV, javne tribine) dobiti najnovije informacije o pojedinim proizvodima. Te trendove, naravno, prati i uvažava svaka savremena država, koja regulativom kontrolira kvalitet i stavljanje u promet OTC proizvoda a na taj način, posredno  i jasnoću informacija namijenjenih pacijentu. Kako je ljudsko zdravlje vrlo osjetljivo područje, tako su i strogi zakoni koji reguliraju izdavanje dozvola za promet OTC proizvoda.

Samoliječenje kao trend, sve je raširenija pojava i u nas  jer se pomoću lako dostupnih OTC preparata mogu vrlo jeftino i brzo sanirati manji zdravstveni problemi.

Kod upotrebe OTC proizvoda važno je pridržavati se nekoliko osnovnih uputa:

  • prije korištenja obavezno je pažljivo pročitati oznake na proizvodu i uputstvu za korištenje,
  • ne prekoračiti preporučeno vrijeme upotrebe,
  • nikad ne uzimati veće doze od preporučenih (ovdje ne vrijedi pravilo “više je bolje”),
  • uvijek pročitati i sastav OTC preparata zbog mogućih reakcija i preosjetljivosti,
  • pažljivo pročitati indikacije i nuspojave kao i napomene, kad je ipak bolje potražiti savjet ljekara,
  • ljekara obavezno informirati o svim u međuvremenu korištenim OTC proizvodima, kako bi se spriječila moguća međudjelovanja s novim lijekom koji je već propisan,
  • ne koristiti proizvod nakon isteka roka trajanja.

Uloga ljekara

Veliku ulogu u informisanju pacijenata o OTC proizvodima ima ljekar. Zahvaljujući njegovom obrazovanju i trajnom stručnom usavršavanju kao i dostupnosti pacijentu, on je svakodnevno u prilici dati informacije, savjetovati i promijeniti eventualno pogrešno zdravstveno ponašanje pacijenta.

U većini evropskih zemalja OTC proizvodi prodaju se isključivo u apotekama a u SAD-u je dopuštena prodaja i u samoposlugama. Međutim, pacijent koji nabavlja lijek u apoteci u prednosti je pred onim koji prividno ima veću slobodu da OTC proizvod nabavi i u distributivnoj mreži supermarketa jer ljekar je, zahvaljujući specifičnu obrazovanju i iskustvu, osoba s kojom se treba posavjetovati prilikom kupnje OTC proizvoda. Naravno da će kao profesionalac koji razumije ograničenja automedikacije, savjetovati pacijenta da potraži savjet ljekara kad na temelju svoje stručnosti i iskustva procijeni da je to ipak potrebno.

No, ne smije se zaboraviti ni vlastitu odgovornost prema zdravlju i bolesti, kao ni odgovornost kad je u pitanju korištenje OTC proizvoda.

Što je dostupno u Bosni i Hercegovini?!

U našoj zemlji bez recepta se mogu dobiti proizvodi za sljedeće namjene:

  • kombinacije vitamina i minerala koje odgovaraju preporučenim dnevnim dozama,
  • antireumatici za lokalnu upotrebu,
  • antiseptici za lokalnu upotrebu,
  • preparati za lokalnu i oralnu terapiju nosne sluznice,
  • antihistaminici za lokalnu upotrebu,
  • sekretolitici i mukolitici,
  • antimikotici i dermatici za lokalnu primjenu,
  • laksativi i karminativi,
  • antidijaroici,
  • eupeptici i antacidi,
  • lokalni preparati koji se primjenjuju kod bolesti vena,
  • neki preparati koji djeluju na bolesti oka i uha,
  • nenarkotički analgetici i antipiretici i njihove kombinacije u dozama koje ne izazivaju toksična djelovanja,
  • biljni proizvodi blagog djelovanja.

Sve kategorije proizvoda mogu se sa sigurnošću koristiti i bez ljekarske preporuke pod uslovom da se strogo pridržavate propisanih uputa o indikacijama, dozama i dužini upotrebe kao i o mogućim nuspojavama. Dobro je pri kupnji iskoristiti znanje i iskustvo ljekara a o korištenju upoznati i ljekara porodične medicine prilikom sljedećeg susreta.

Zapamtite da korištenje OTC proizvoda u svakom slučaju znači i vašu veća odgovornost za vlastito zdravlje.

p.s.

Sad je do vas!

Advertisements

Povratak vjeri… U čemu je caka?!

Na različitim tačkama ove planete religije sve više dobijaju na značaju. Šta to znači u BiH, u zemlji gdje su bogomolje sve ‘starije’ i veće, dok njihovi tornjevi i munare, stremeći u nebo, sve više zastiru bosansko-hercegovačke vidike?

Danas se govori o tzv. comeback-u religija, povratku religija. Činjenica je da su religije društveni i politički, važan faktor našeg svijeta. No, šta to znači, moramo pogledati iz nekoliko uglova.

 Prvo, ne samo na zapadu, u kršćanstvu, nego i u islamskom svijetu, u budističkom, zapaža se nevjerojatna kriza vjere. U Engleskoj se već broj ateista popeo na skoro 50 posto. Prema posljednjem istraživanju u Švedskoj, broj ateista prelazi 80 posto.

 U Americi se pojavljuje ne samo ateizam, nego agresivni ateizam. U Londonu ateisti nastupaju tako agresivno, da traže preobraćenje vjernika u nevjernike.

Ljudi vjeruju u Boga isto kao i ranije ali…

 Ovdje nije riječ o krizi vjere u Boga. Ljudi i danas kao i kroz cijelu istoriju, jednako trebaju Boga. Problem je u ponudi institucija. Religije su u krizi. U dubokoj krizi je kršćanstvo. Mnoge forme kršćanstva su zastarjele te više ne mogu funkcionirati.

Npr.  katolička Crkva je nakon Sabora (1962. – 1965. čini mi se) postupno odustala od reformi u praksi. Možda se ovakvim institucijama nemoguće reformirati, možda one moraju propasti, da bi se onda gradilo nešto drugo.

 Takođe, u islamskom svijetu, u strukturi islama, posebno ako posmatramo islam kao integralni dio arapske kulture, duboka je kriza. Islam se mora pročistiti od arapske kulture. Ono što danas zovemo islamom – vrlo često se radi o poganstvu, arapskom, predislamskom. Vjere, religije su, kao što vidimo, u dubokoj krizi i kao takve su se vratile na društvenu scenu!

Vjera kao zamjena za “istrošene političke sisteme”!  

Savremena postmoderna je zapravo pokazala istrošenost svih političkih sistema!

Propao je komunizam jer nije valjao. Propao je socijalizam jer nije bio dobar. Propao je liberalizam a evo, sad se pokazuje da ni kapitalizam nije dobar. Nijedan taj koncept nije se pokazao dobrim.

Eh, evo onda religije! Svijet je u krizi, može se manipulirati koliko god hoćete.

Kod nas se ljudi nakon komunizma, uopšte nisu vratili vjeri, onoj vjeri u kojoj čovjek živi s Bogom. To je vjera u kojoj se čovjek u duši preobraća i to postaje smisao utemeljenja njegovog života, to je ono što mu pruža životnu snagu. To je vjera!

Bilo bi dobro da se nakon komunizma vratila vjera.

Nije.

Vratila se manipulacija!

Strah je gorivo manipulacije!

Najprije su ovdje iskorišteni strahovi, unutrašnji, dubinski strahovi kršćana od islamizacije, muslimana od kršćanizacije.

 Religija je tako ovdje postala moćno, političko ratno sredstvo!

Naprosto je nemoguće ne manipulirati s njom.

Nisu naše crkve pune. Mladi malo idu u crkvu. I kod muslimana je tako. Mladih nema. Ne vjeruju ovakvoj crkvi, ovakvim religijama. Religija je postala političko sredstvo! Definitivno!

Arhitektura kao sredstvo identifikacije

Graditelji se prosto utrkuju čiji će zvonik biti viši, a onda se na to odgovara visinom i brojem munara.

Čije će Bugojno biti? E, haj'mo ga islamizirati arhitekturom ili Sarajevo džamijama. Isto to rade i katolici Hrvati a pravoslavci pogotovo. Pogledajte ove ružne džamije koje se grade. To me vrijeđa kao građanina, vjernika.

Volim vidjeti lijepu džamiju. Kad prolazite pored Kaknja, imate lijevo jedno selo i u njemu staru, skladnu džamiju koja se lijepo uklapa a s druge strane na brdu, vidite jednu rugobu od džamije.

Ili crkva u Kiseljaku sa onako agresivnom arhitekturom. Ili crkveni toranj u Mostaru. To je znak muslimanima da nisu tu dobrodošli. Taj toranj nije poruka mira, nego poruka mržnje, o tome se, po mom sudu radi, kad je riječ o povratku religije na ove naše prostore!

Od kolijevke pa do groba…

Religija, tačnije religije, u BiH su ušle u sve pore društvenog života. Čak ni najmlađi nisu ostali pošteđeni. Već u obdaništima dobijaju poduku ali isključivo iz svoje religije.

Roditelji imaju pravo odgajiti svoje dijete u vjeri.

E, sad je pitanje gdje je taj odgoj najpogodniji?

Odgoj u vjeri, nekako prirodno, pripada porodičnom krugu.

Evo, o čemu se kod nas radi!  Političke partije pokušavaju osvojiti što više prostora sa religijama i religije su pretvorili u svoje ideologije kako bi bile što više prisutne u društvenom životu.

Ovo što rade sa prisvajanjem vrtića, to rade partije koje se služe islamom, kao SDA i neke druge dijelom svojih aktivnosti. One time pokušavaju osvojiti što više prostora. Tako se razbija mogućnost da se djeca susreću. Ovdje se prije svega radi o nepravilnom rješenju odnosa između religija i društva!

Da li se ugledati na ujedinjenu Evropu?

Naravno!

Ima rješenje. Pametni ljudi mogu sve riješiti!

Danas imamo jedan temeljni proces našega svijeta, u ovom ovdje području, krajnje pozitivan, a to je ujedinjena Evropa.

Ona ima fantastične principe. Razrađena su ljudska prava, zaštićene manjine. Riječ je o vrhunskim životnim načelima, društvenim i političkim, koja imaju jako dobar putokaz kako se može sve riješiti.

Mi danas živimo u globalnom, izmiješanom svijetu. Laž je i glupost da ne mogu ljudi zajedno živjeti. BiH se može urediti kao multinacionalna država, kakva je i cijela Evropa. Da to jednom postavimo na svoje mjesto. Sve se to može uraditi. Samo treba odustati od bilo kakvog nasilja i nepravde!

U BiH društvu se mora napraviti jasna demokratska diferencijacija gdje svako ima pravo raditi svoj posao i ne smije biti potisnut ili ugrožen pa ni u sferi vjere ili vjerskog života.