Arhive oznaka: Sunce

Karakteristično za bosansku tradiciju

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme istučemo ženu (biva, zna ona zbog čega!)…

Znate, nama je u tradiciji da s vremena na vrijeme popijemo rakijicu…

Znate, nama je u tradiciji da “priletimo” do kone dok joj je muž na poslu…

Znate, nama je u tradiciji da slušamo folk i razbijamo čaše golim rukama…

Znate, nama je u tradiciji da se sjekirama pobijemo oko komadića avlije…

Znate, nama je u tradiciji da parkiramo po trotoarima…

Znate, nama je u tradiciji da pišamo gdje stignemo…

Znate, nama je u tradiciji da mrzimo svakoga ko uspije u životu…

Znate, nama je u tradiciji da tračamo jedni druge…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na klizištima…

Znate, nama je u tradiciji da pravimo kuće na pet spratova iako svi živimo u jednoj sobi zbog štednje energenata…

Znate, nama je u tradiciji da idemo u džamije/crkve samo da bi nas drugi tamo vidjeli…

Znate, nama je u tradiciji da pustimo glasnu muziku u autu da bi skrenuli pažnju na sebe…

E, sad, da ne bih ostao nedorečen, pisao sam i o dobrim manirima ovdje na BOSNARIJAMA! Znam ja sve to. Ko ne vjeruje nek’ se osvrne na moje ranije postove.

Samo se pitam, kako i kad se zagubilo ono npr. “priletiti” kad je neko u nevolji, pozvati prijatelje na ručak (maksuz u mjesecu Ramazanu a nezaobilazno za Bajram ili kad su neke slave u pitanju), pomoći nekome ko pravi kuću ili mora obaviti neophodne poljoprivredne radove (to se nekad zvalo “moba”  a ja danas više poznajem riječ “mobbing”), održavati rodbinske veze (danas se masa rođaka međusobno i ne poznaje), ustati starijoj osobi u autobusu, tramvaju i tome sl.

Sjetim se skorašnje čevljanske koride. Možeš zamisliti na šta je onaj Osmanagić spao kad je Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca”  imala svoj štand za prikupljanje novca za nastavak istraživanja na visočkim piramidama.  😀

Sa jedne od bivših korida. Sumnjam da se ovo uklapa u našu tradiciju. Kobila (plesačica) je u areni. Njeno je da pleše… I, gle čuda! Narod se predivno zabavlja!  

Hm! :mrgreen:

Dno smo dostigli sa lemanjem na dženazi rahmetliji i psovanjem boga. Nedopustivo!

Poserem se na ovakvu našu tradiciju i na njene sljedbenike!

Ali, eto, i to su BOSNARIJE!  😀

Advertisements

Zajednička reportaža iz Zvornika, sa zvorničkog jezera i Diviča

 

Evo šta kažu znalci o jezeru. Ja sam po prirodi sumnjičav ali eto.

Moram slušati i tuđe baljezgarije…

citiram:

Zvorničko jezero je vještačka akumulacija nastala izgradnjom hidroelektrane ”Zvornik” na Drini 1955 godine.

Jezero je dugačko 25 km te zahvata površinu od 1300 hektara. Na najužem delu široko je 200 m a na najširem 3 km. Maksimalna izmjerena dubina jezera je 39 metara. Prosječna dubina iznosi 5-8 metara.

Jezero bogato ribom darovalo je mnoštvo trofejnih primjeraka: som 87 kg, štuka 18,5 kg, smuđ 13,7 kg, mladica 18 kg, šaran 26 kg, amur 29 kg, deverika 7 kg, klen 3,5 kg, bucov 7 kg i dr. (stari podaci)
Ovo su najveće ulovljene ribe u Zvorničkom jezeru. Po pričama ronilaca, ono u svojim zelenim njedrima krije i primjerke somova teže od 100 kg.

Svakog jula na Zvorničkom jezeru održava se sportsko-ribolovna manifestacija „Somovijada“. Jednako interesantan i uzbudljiv je i ribolov nizvodno od hidroelektrane “Zvornik” na rijeci Drini.

Zvorničko jezero pruža bezbroj mogućnosti za sport, rekreaciju, zabavu i uživanje!

Od ribolova i plivanja do kajakaških takmičenja te mnogih drugih sportova na vodi.

 

Evo sad realnosti!

 Nismo poranili. Ni Dinče ni ja. Oblačno vrijeme nije baš obećavalo. Kad smo vidjeli da baš neće biti tolika “salaukovina”, krenuli smo put Zvornika oko 10 h!

Bezbroj odrona usput, klizišta. Radnika koji to sve sređuju, radnika koji regulišu saobraćaj. Policije nigdje a trebalo bi je biti. Zato je bila prisutna po našem povratku, nadajući se da će naplatiti makar minimalnu kaznu za prebrzu vožnju. Držao sam se saobraćajnih propisa i znakova kao nikad do sad!

Sat i po u odlasku, nešto kraće u dolasku. Uzak put nam je bio nepoznanica.

Ulazak u Zvornik je blago rečeno, slika strave i užasa! Ovdje je vrijeme stalo od kako se završio rat.

Izlaskom iz Zvornika stanje na putu se bitno popravilo iako me duh ruine, osame, napuštenosti u onih par kilometara do Diviča, nikako nije napuštao!

Najzad, Divič…

Ljubazni domaćini su nas uputili gdje da se skrasimo ako želimo pecati. Meni baš i nije bilo do ribolova ali radi Dinčeta našli smo mjesto kraj zadnje topole na kraju asfalta.

Evo naše krajnje destinacije koju smo “pikirali” za neka, bolja, sunčanija vremena. Danas nam nije išlo. Promjena vodostaja, sunce i kiša su se neprestano izmjenjivali! Kula-grad se jedva vidi gore lijevo!

Prelijepo. Zar ne?

Dinčetu je nešto “trzalo” ali osim malenih klenića, totalni ribolovni fijasko.

Ulov je bio mršav. Ja se baš i nisam nasikirao. Došao sam u prirodu da “odmaram živce”!

Više manje ribolov.

Skupocjeni štapovi i sva moguća masa opreme, primame, mamaca… nije urodila plodom.

Doduše, jesmo i išli u nevakat!

Ja sam se smrzo ko ona stvarka ali sam uživao u ljepoti prirode.

Sam sam sebi obećao da ovdje moram doći još pokoji put u životu!

U početku nam je suncobran služio radi povremenih sunčanih perioda ali kad je vrag okrenuo na šalu, dobro nam je došao i kao kišobran. Vidite kišne lokve iza mene i mene pokrivenog dekom starijom od mene (na njoj piše da je proizvedena 1954 … JNA … Bok te mazo!)

Na odlasku, pokušali smo da snimimo Kula-grad ali nam to zbog nadolazećeg nevremena i nije baš uspjelo…

Usput, u Osmacima, Gornjoj Kalesiji i na skretanju prema Raincima, nekoliko sam puta zastajao ne bih li pazario bakreni kotlić ali se nismo sa lokalnim prodavačima mogli dogovoriti oko cijene!

Dinče je htjela da mi pokloni isti po ma kojoj cijeni ali ja se kao inadžija, nisam dao bez cjenkanja. Oni nisu prodali, ja nisam kupio. Ko ih hebe! 😀

Ko mi je sad kriv!

Ostao sam bez bakrenjaka do neke nove prilike!

Ionako je Dinče platila gorivo i hranu. Sramota me bilo da sad tražim i taj dodatni trošak od nje.

Ali zarekao sam se, napraviti ću bosanski lonac u po’ Republike šumske!

Živ ja bio pa vam to i slikom i riječju pokazao!

Koliko para, toliko muzike…

Sandero se pokazao više nego poželjnom i opravdanom kupovinom!

Po gradu startan, tihog i uglađenog rada (osim vjetrovitih šušnjeva) na otvorenom bistaračkom pravcu prema Lukavcu pri brzini od oko 130 km/h a još je bilo mjesta da se papučica akceleratora pritisne do dna i dosegne maksimalna deklarisana brzina od oko 157 km/h! Dalje nisam smio “tjerati” jer ipak je ovo nov motor u fazi razrade!

Danas išao po lijekove u centralnu gradsku apoteku ( vidi se iz priloženih slika) i na redovnu kontrolu kod ljekara. Lumbago! A štaš…

U prethodnom postu sam stavio današnju sliku računa za dodatno plaćene lijekove po punoj cijeni. Sva sreća neke sam dobio na “obojenim receptima” uz minimalnu doplatu za recept!

Ja prokletstva. Na godišnjem a bolujem!

Doduše i nije neko vrijeme za izlete u prirodu i/ili ribolov. Više je oblačno i kišovito svih ovih aprilskih dana. Sva sreća pa uhvatih kamerom današnji sunčani period…

Stigla kalendarska zima

Zima u BiH i na sjevernu Zemljinu poluloptu ove godine stiže danas,  21. decembra u 12.03 sati. Danas ćemo  imati  najdužu noć u godini, a obdanica (dan) će biti najkraća.

Baš danas je dan zimskog solsticija ili zimske kratkodnevnice. Prvog dana zime Sunce izlazi u 07.18 sati a zalazi u 16.12 sati. Zima će trajati do 20. marta 2010. godine kad počinje proljeće! 😀

Danas dolazi jesen

Jesen u Bosnu i Hercegovinu, kao i na sjevernu Zemljinu poluloptu, stiže u posljednjem satu 22. septembra. jesen

Središte Sunca bi će tačno na nebeskom ekvatoru u 23.18 sati 22. septembra. Dan ekvinocija ili u prijevodu s latinskog, izjednačenja, označava početak jeseni, a dan i noć na ovaj datum bit će iste dužine.

Istovremeno, stavnovnici južno od Zemljinog ekvatora ulaze u proljeće. Nakon 22. septembra Sunce će početi da se spušta ka jugu sve do 21. decembra kada na dan zimskog solsticija počinje zima.

Od dana ekvinocija dani će nam biti sve kraći, a noći sve duže. Na prvi dan jeseni sunce će u Sarajevu izaći u 6. 43, a zaći u 18. 44 minute, saopćeno je iz FHMZ-a.

Osmanagić je raskrinkan! Osmanagić je varalica!!! Piramide ne postoje!

piramida_visoko

Hajde molim te! Bio sam i ja tamo(u zapižđu!)! Samo povaljeni šator i pokoji pas lutalica!

Mora da nisam uletio u sezonu? Hmm…

Osmanagić je raskrinkan. Osmanagić je varalica. Piramide ne postoje, osim u mašti. Ono što podsjeća na piramide plod je geoloških procesa koji su lijepo opisani i već odavno poznati.
Osim što radi mentalnu štetu šireći laži, Osmanagić radi i sasvim konkretnu štetu. Na Visočici postoji stari grad, a pseudalčad (heheheheheh), tražeći nešto osamnaesto, uništava moguće postojeće arheološke tragove srednjovjekovnog življa.

Mene bi impresionirali meritorni ljudi koji imaju međunarodni kredibilitet a ne šačica lopuža i šuljavaca sa kupljenim diplomama i privatnim interesima. Mene i svakog drugog ko je rođen u Bosni taj Osmanagić sramoti na sve strane.

U interesu očuvanja puno bolje očuvanog srednjovjekovnog grada sva veća iskopavanja su prekinuta, tj. trebala su bit’ dok ovaj lapan nije došao sa fiks idejama o piramidama i globalnom sistemu prenosa energije velikim kamenim kuglama…

 

Na sljedećem linku imate uredbu o očuvanju srednjevjekovnog grada:

 

http://www.aneks8komisija.com.ba/main.php?id_struct=6&lang=1&action=view&id=2409

 

 Pratim ovaj “Cirkus” već duže vrijeme.

Zaboravlja se da su sve relevantne institucije kao što su recimo:

-Geološki zavod,

-Zavod za zaštitu spomenika,

-ANUBIH,

-RGGF,

-Zemaljski muzej kao i kompletna struka koja ima veze sa “zemljom” i istorijom osudili ovo divljanje!

 Što se tiče stručnjaka “Cirkusa”, kako često nazivam Fondaciju, do sada nisu objavili niti jedan jedini rad koji sa aspekta struke pije vodu!

I meni je neko vrijeme bila zanimljiva sva ta “frka” oko piramida ali nisam popušio cijelu priču već sam malo pogledao šta se o tome piše i lako uočio prevaru.

Prvo što nije valjalo bilo je što je Osmanagić prvo rekao da ima nečega, a tek poslije krenuo to provjeriti. Zatim nije valjalo to što on još uvijek ništa nije našao. A ne valja ni to što povremeno prekraja ono što mu nije po volji i stvara polureligijsku sektu. Da ne govorim o očiglednoj namjeri svega toga – zaraditi na posjetiocima.

Pristupne staze i sva kopanja su uradili “volonteri”! Svaka “bajka” (prevara) takvog obima ima brojne prevarene i žao mi je tog svijeta ali zbog toga i zbog svih pobrojanih razloga ranije ne treba okretati glavu! Već se tome suprostaviti!

Naravno dok me traje boriti ću se protiv ovih frikova, zbog mog odnosa prema šibicarima ovog kalibra i raznoraznim bjelosvjetskim protuhama koji na račun obmane pokušavaju ušićariti pare od lakovjernog naroda!