Arhive oznaka: standard

Internet akronimi

U jednom od svojih blogova objašnjavam što znače kratice kao što su TCP, IP, ISP, DHCP ili DNS?

Ako ste napredni korisnik sigurno znate ali početnici će poželjeti pročitati i dobiti odgovore na ta pitanja.

To su pojmovi na koje često nailazite na Internetu  pa evo njihovih kratkih, osnovnih objašnjenja.

ASCII: American Standard Code for Information Interchange – shema kodiranja na temelju engleske abecede. ASCII kodovi predstavljaju tekst u kompjuterima, komunikacijskoj opremi, i drugim uređajima koji rade s tekstom.

Blog: To je kao dnevnik na Internetu ali dostupan svima za čitanje. Nisu potrebne web dizajnerske vještine da ga počnete koristiti.

Cookie: Mala tekstualna datoteka pohranjena u kompjuteru od strane preglednika i to svaki put kada posjetite neko web-mjesto. Kolačići prikupljaju informacije o vašem surfanju i mogu se koristiti za praćenje. Za neke web stranice, kako bi se ispravno pokazale, potrebno je instalirati kolačiće ali oni mogu biti i izvor za primanje neželjenih sadržaja kao npr. spyware.


DNS: Domain Name Service – hijerarhijski sistem imenovanja za kompjutere, usluge ili bilo koji resurs koji sudjeluje u Internetu.

DHCP: Dynamic Host Configuration Protocol – protokol mrežne aplikacije koje koriste uređaji (DHCP klijenata) za dobivanje konfiguracijskih informacija za rad u mreži – Internet Protocol. Ovaj protokol smanjuje opterećenje za administraciju sistema omogućavajući da uređaji budu dodani u mrežu s malo ili bez ručne intervencije.


DSL: Digital Subscriber Line – Jedan od sistema koji se koristi za širokopojasni Internet putem kabla, bežični, satelit ….

ADSL je asimetrični DSL, što znači da preuzimanje datoteka i slanje na Internet nisu isti. Postoji još i SDSL, simetrički DSL  gdje su brzine iste za upload i download.

FTP: File Transfer Protocol – put za slanje (upload) datoteke na Internet odredište tj. na web stranice ili e-mail adrese.
 

FAQ: Česta pitanja – popis ili baza podataka, najčešće postavljana pitanja prethodnih posjetilaca na nekom web-mjestu. 

 HTTP: Hypertext Transfer Protocol – protokol na nivou aplikacija za distribuirane, kolaborativne, hipermedijalne informacijske sisteme. Koristi se za dohvat međusobno povezanih resursa i doveo je do osnivanja World Wide Web (Interneta), mreže svih mreža.

 HTML: Hypertext

ISP: Internet Service Provider – firma (tvrtka) koja daje pristup Internetu.
 

IP: Internet Protocol – IP nižeg nivoa prijenosa s kompjutera na kompjuter.

 IP adresa kompjutera je identifikacija kompjutera na internetu kako bi se moglo vidjeti „ko“ pristupa određenoj stranici.

LAN: Local Area Network – mreža međusobno povezanih kompjutera (fizički, kablom ili preko bežične veze) u kući ili u uredu.

 Markup Language – programski jezik za web stranice.

 RSS (feed): Really Simple Syndication – format se koristi kao obavijest o novinama objavljenim na web stranicama kao što su novi blog-post, e-unosi, vijesti, audio i video u standardiziranom formatu.

 TCP: Transmission Control Protocol – Transportni protokol koji je jedan od osnovnih Internet paketnih protokola. TCP radi na višem nivou, u pitanju samo s dva kraja sistema kao na primjer web-preglednik i web server. TCP se koristi za prijenos datoteka i e-mail.


URL: Uniform Resource Locator – internet adresa, kao što je  www.bosnarije.wordpress.com  ili  http://www.bosnarije.com.ba/  😀

USB: Universal System Bus – vrsta veza se koristi za povezivanje kompjutera s vanjskim uređajima, poput tvrdih diskova, CD / DVD pogona, miševa, tastatura, modema i bežičnih uređaja.

 WAN: Wide Area Network – Kompjuteri na mreži koji su povezani putem internetske veze (nije ograničeno na jednoj fizičkoj lokaciji).

XML: Extensible Markup Language – jezik opšte namjene, specifikacija za stvaranje prilagođenih markup jezika koji specificira leksičku gramatiku i parsiranje zahtjeva.

Koliko često dodavati novi sadržaj na blog?

Pa više je bolje, zar ne?

Ne.

 Portali moraju često objavljivati novosti zato što im je to u prirodi. Portali su tu kako bi pokrili svaku vijest što objektivnije i što brže. Blogeri su tu kako bi komentirali vijesti ili ih barem prenijeli s ličnom dozom kritičnosti. Upravo su portali ti koji su postavili standard blogerima a taj standard je potpuno neefikasan i to iz više razloga.

Zapravo, koliko ste puta visili na nekom forumu za web-mastere i pojavila se recenzija novog i bombastičnog portala kojemu je web-master ujedno i urednik te jedini novinar. Sjećam se da su svi ti portali pokrivali sve teme, od politike do sporta a svaki je krenuo s dvadeset postova dnevno te neslavno propao u roku od tri dana.

U čemu je bio problem?radno mjesto blogera

Više nije bolje

Ukoliko pišete prečesto, postat ćete neproduktivni. Recimo, kad biste objavljivali 5 postova dnevno, to bi u hefti naraslo na 35 postova heftično što dovodi do više od 140 postova mjesečno. Odjednom pisanje postaje obaveza. A niko ne voli obaveze i zato ćete zapostaviti svoj blog.

A ni vaši čitatelji ne vole previše postova. Nemaju vremena pročitati ih!  Odjednom i njima počinjete zatrpavati RSS čitač i oni odustaju od vašeg bloga.

Zapravo, ovo je čak paradoksalna situacija, vi radite više a kvaliteta pada. Čak i ako držite kvalitetu na visini, vaši čitatelji gube volju za čitanjem. 😀

Ni manje nije dobro

S druge strane, ne želite postati (pisati) manje. Ljudi će misliti da ste mrtvi a to nije dobro. Ne zato što će se brinuti za vas, nego zato što će vas izbaciti iz RSS čitača. A to je definitivno loše.

Inače, nemojte duže vrijeme ostavljati blog odbačenim!

Barem jednom heftično/sedmično/tjedno napišite nešto.

Umjerenost je vrlina

Barem tako kažu. Uvijek morate tražiti zlatnu sredinu. Da se razumijemo, količina postova i kvaliteta su dva međuzavisna pojma.

Primjer:

Ukoliko pišete kratke postove kao što to piše Biznis blog, onda možete postati 10 do 15 puta heftično.

Ukoliko vaš blog ima postove slične mojima, 5 do 10 puta je sasvim dovoljno.

Primjer:

Ukoliko je vaš blog sličan Smashing Magazine-u, 5 postova je vrhunac.

Neki kažu da treba puno postati kako bi korisnik mogao imati više izbora i kako bi mogao čitati više sadržaja. Usporedite se sa vašom omiljenom TV serijom. Ukoliko se serija emitira svaki dan, dosadit će vam ili je nećete moći pratiti. Ukoliko je nema više od pola godine na TV-u, lako ćete je zaboraviti. 

Ukoliko se emitira heftično, jedva ćete dočekati slijedeću epizodu (ovaj omjer vrijedi za serije, za blogove je omjer drugačiji i gore je napisan).

To je zapravo cilj, natjerati korisnika da jedva čeka slijedeći post!

Ne dati mu previše i potpaliti vatricu čim se počinje hladiti njegova želja za čitanjem.

Predvidljivo je dosadno!

Ono što nikako ne želite je reći svojim korisnicima slijedeće:

“Svaki dan jedan post, ponedjeljkom, srijedom i petkom dva posta, postovi idu tačno u 7 ujutro.”

Predvidljivo je dosadno, morate iznenađivati. Evo kako se postovi vrte na ovom blogu. Jedan do dva posta dnevno ili heftično. Nikad se ne zna kad će biti dva a kad jedan. Jednom u mjesec dana ću propustit postanje a jednom ću napisat tri posta. Sve zavisi od toga kako poželim. Postovi idu ujutro, popodne, a ponekad i navečer.

Opet umjerenost, sada sa predvidljivošću.

Nemojte ni ići u drugu krajnost pa ne pisati heftu dana i onda objaviti osam postova. Naučite biti umjereni, gledajte statistike, kada je najposjećenije, kada ima malo posjeta i onda djelujte.

Ali ja nemam vremena kako bi svaki dan pisao nove postove!

Zato i postoji opcija u WordPressu (pa i u dobrom djelu drugih CMS-ova i News-skripti) koja vam omogućava određivanje tačne minute kada će vaš post biti objavljen.

Ne trebate pretjerivati s tom opcijom. Pišite postove nekoliko dana unaprijed, najviše heftu dana unaprijed. Tako da u slučaju da se nešto nepredviđeno dogodi, vaši čitatelji ne bi izvisili.

p.s.

1.) Ah, da. Ne zaboravite meta-tagove (tzv. ključne oznake-riječi na vašim postovima). Nećete vjerovati koliko to pogoduje posjećenosti vašeg bloga! Tražilice (svjetske) su neumorne i zato uvijek stavljajte bitne riječi koje karakterišu vaš blog!

Npr. ako je blog o ribolovu, nikad ne zaboravite staviti riječi: riba, ribolov, lov, ulov, udica, plovak, štap, najlon, tehnika, primama, krma, ime-vrsta-rod neke ribe + latinski naziv i tome sl.

Ovo su samo smjernice. Ne morate me baš u svemu kopirati i slijediti. Do vas je. Zar ne? 😀

2.) Više teksta, manje slika. Znam da vam zvuči nevjerovatno ali govorim vam iz vlastitog, višegodišnjeg iskustva. Dosta fotografija uguši osnovni smisao bloga. Mi nismo došli da gledamo vaše slike ( to bi onda bila dobra fora za foto-galeriju ili neki drugi CMS ).

Blog  je prvenstveno namijenjen pisaniji-litaniji! Svaka slika koju dodate, poželjno je da je autorizovana (vaš lični rad-snimak) i ona treba da posluži samo kao ilustracija vezana uz vaše postanje-pisanje. Ništa više. Nikad ne uzimajte (krađa) tuđe slike. Inače, postoji više opcija i CMS-besplatnih riješenja ako poželite da na Internet postavite vaše vlastite galerije slika. Niko vam to ne brani. Zar ne?

Sa žaljenjem konstatujem da je sve više blogova čista copy-paste bižuterija koja sramotno koketira sa temama iz islama (prenošenje hutbi, audio-video zapisa “znamenitih”  islamskih učenjaka i nadri učenjaka iz neke nedođije na dalekom sjeveru Evrope  (pojma nemaju o svjetovnom životu!) ili recimo kopiranje i postanje blogova o autima (motori, kubikaža, modeli, cijene) a nikad nisu sjeli za volan Masseratija,  Porsche-a i sličnih kičeraj modela za jet-set raju!

Ne nasjedajte na to. Udarite svojom kritikom na nekoga ko nije probao život. I to svim mogućim argumentima.

-Ko ne zna šta je islam, nogirajte ga!  Lako je laprdati o islamu negdje na zapadu gdje su svi ili gotovo svi egzistencijalni problemi, riješeni!!! Hajde de, probajte to u Bosni (pa i Hercegovini), ima da budete dočekani na nož! Sram vas bagro, nazovi, islamska! Mrshhh…

-“Laprdate” o novim tehnologijama, konkretno u auto-industriji! Zar se taj blog nije sam od sebe ugasio? Ako se varam, ispravite me…

Dosta od mene! Učite o umijeću bloganja!

To se čak i od Klintona ili Buša, onakvih mamlaza, možete naučiti. Blogovi su im “fenomenalni”. Van svake kategorije su!

 Kurko-Nurko!